Ista kožna fotelja i ista osoba ispred mene. Žena punih crvenih usana i tamno crne kose sjedila je ispred mene u bijeloj kuti na kojoj se u kutu džepa nalazila mala zlatna pločica na kojoj je pisalo Dr. Dellins.

"I? Zašto si se vratila?"-tiho me upitala prebacivajući nekakvu lopticu iz jedne ruke u drugu.

"Ja...ja imam p-problem.."- nesigurno sam promrmljala fiksirajući svoj pogled na neuredne nokte.

"Istina. A koji to?"- upitala je mirnim i staloženim glasom.
"J-ja... ovisna sam o njemu."- tiho sam rekla podižući pogled i susrećući se s njenim zelenim očima.
"Tako je draga, kada si svjesna svojih problema tek onda ih možeš riješiti. Da li si spremna?"- nasmiješila se u kutu usana, i dalje pokušavajući održati pokeraško lice.
"Spremna na što?"
"Spremna da ga zaboraviš?"- odgovorila je istim staloženim tonom. Ponovo sam spustila pogled.
Da li sam stvarno spremna? Da li sam spremna da zaboravim njega? Voljela sam ga. Ispravak; volim ga. I fali mi. Ali koja korist od toga? Koja korist od ljubavi ako nije uzvraćena? Nema koristi. Čovjek jednostavno nekad mora nastaviti dalje, čak i kad je to teško, čak i kad se to čini nemogućim, jednostavno mora. Prvobitno radi sebe i svojih potreba, jer nekad treba misliti na sebe, a ne na druge.
"Jesam."- odlučno sam odgovorila i nasmiješila se.
"Odlično"-pljesnula je rukama i ustala iz naslonjača-".. da bi ova terapija uspjela moramo početi od onog trenutka kad si znala da ga voliš, Michelle. Prepričaj mi trenutak kad si znala da je on osoba koju zauvijek želiš kraj sebe."-
Duboko sam udahnula dok su mi se glavom vrtjele mnogobrojne slike, riječi i trenutci.

FLASHBACK

3 godine, šest mjeseci i dvadeset pet dana unatrag.

"Izravnaj ruku i opusti se. Neka te bijes nosi."- ispravio mi je ruku i odmakao se. Nastavila sam udarati vreću Javaddovim izlizanim crvenim rukavicama za boks, ali nisam se osjećala bolje.
"Ne pomaže."- ljutito sam se okrenula prema njemu.
"Michelle, previše razmišljaš. Jednostavno zamisli da te ova vreća povrijedila, dobacivala ti ružne stvari, vrijeđala te, zamisli da je ova vreća on i opusti se. Vjeruj mi kasnije će biti lakše."- uputio mi je maleni smiješak i udaljio se.
Duboko sam udahnula i okrenula se prema vreći zamišljajući je kao dečka svjetlo smeđe kose i smeđih očiju kako me gleda i smije se skupa sa svojim prijateljima. Obuzela me nekakva ljutnja i adrenalin. Opalila sam vreću što sam jače mogla i nastavila ju udarati dok mi nije nestalo daha.
"To je mnogo bolje."- zadovoljno me pogledao.
Nisam razmišljala o posljedicama, samo sam skinula rukavice i približila mu se. Zagledala sam se u njegove punašne usne i dodirnula ih. Izgledale su tako primamljivo.
"Ovo je pogrešno."- tiho je rekao i stavio svoju ruku na moj bok čvrsto me pritiskajući uz sebe.
"Zašto?"- jedva sam izustila.
"Premlada si. Nevina i mlada. Uništit ću te."- tiho je govorio, gotovo šaputao.
"Javadd?"
"Hm?"
"Ne seri."- približila sam mu se i poljubila ga.

END OF FLASHBACK

"Dakle vaš prvi poljubac se tada dogodio?"- smješkala se.
"Da."- klimnula sam glavom. Kako bi mi ovo trebalo pomoći? Ja trebam da ga zaboravim, ne da ga se prisjećam.
"Michelle, pravo pitanje je, da li si ga tada voljela? Da li je to bio taj tren?"- nasmijala se kao da je sve ovo vic. Ova žena je luda.
"Ne znam. Voljela sam ga oduvijek. Od kad sam ga vidjela."- lupnula sam rukama od stol i ljutito je pogledala.
"Dobro... vidim da ovo ne ide.."- sklopila je ruke i duboko udahnula.
"Želim da mi pričaš o njemu."-
"O Javaddu?"-
"Da."-
"Pa ne znam kako mislite.. on je jednostavno on. Javadd."- zbunjeno sam rekla.
"Pa dobro, da li je imao hobi? Što je volio? Kako se ponašao? Hajde Michelle sigurna sam da znaš mnogo toga o njemu."-
"Volio je da crta."- nasmiješila sam se prisjećajući se.
Dellins mi je uzvratila osmjehom i okrenula se prema prozoru.
"Volio je da pjeva. A predivno je pjevao."- tiho sam promrmljala-" i uvijek je imao nekakav razočaran pogled u očima, kao da je ljutit na cijeli svijet. Kao da se nešto užasno desilo."-
"A da li si saznala što?"
"Nisam. Nikad nije htio govoriti o svojoj prošlosti i roditeljima."-
"Oh... pa dobro, vratimo se dakle na njega. Zašto si ga zavoljela?"-progovorila je nakon duže stanke.
"Bio je sladak. Uvijek kada bi me pogledao ona razočaranost bi isparila iz njegovog pogleda. Nasmijavao me, učio me kako se boriti, čak me jedno vrijeme pokušavao naučiti latinski. Uvijek je brinuo i nije dao nikome da me povrijedi. Ponašao se kao anđeo čuvar, anđeo čuvar kojeg sam zavoljela više od bilo koga."- kroz glavu su mi strujala sjećanja, mnogo savršenih sjećanja.
"Znači on je bio jednostavno savršen?"- Dellins mi je uputila pogled pun nekakve brige.
"Bio je."
"Michelle, draga, nitko nije savršen. Pa čak ni Javadd. Ti si ga smatrala savršenim jer si ga voljela i nisi željela primjetiti nikakvu manu koju je, sigurna sam, imao. Fokusiraj se na Javadda koji nije bio toliko drag prema tebi, sigurna sam da je imao svoje trenutke. Prisjeti se momenata kada si shvatila da nešto nije u redu, jer da je stvarno takav kakvog ga opisuješ, zar bi otišao?"- zapisala je nešto u bilježnicu i osmjehnula se.
"Isteklo nam je predodređeno vrijeme, ali sigurna sam, nastaviš li redovno dolaziti, izbacit ćemo tog dečka iz tvoje glave."- ponovo se nasmijala. Klimnula sam glavom i krenula prema izlazu, no zaustavio me Dellinsin glas.
"Oh, i još nešto..."- podignula se iz naslonjača i pružila mi papir na kojem je pisao nekakav broj. "Ako ikada budeš imala ikakvu potrebu da pričaš o njemu ili da se isplačeš, slobodno me nazovi."
"Ali zašto?"- zbunjeno sam je pogledala. Ko bi kvragu, htio da ga zovem dok plačem?
"Michelle, bitno je da ga zaboraviš. A ja ću ti pomoći."-
Klimnul sam glavom i izašla.

(...)

"Mi idemo kod Cama."- Jake mi je dobacio dok je oblačio kožnu jaknu. Klimnula sam glavom i čekala da odu.
Vani je tako hladno. Nikad prije November nije bio ovoliko hladan kao sada.
Podigla sam se s kauča i otvorila prozor. Hladni zrak me doslovno opalio po licu. Pogledala sam  ulice i zgrade koje su se dobro vidjele s obzirom da živimo na desetom katu. Sve je tako tmurno, grad kao da je ostao bez boja. Baš kao i onog dana.

FLASHBACK

1 godinu, 11 mjeseci i 29 dana unatrag.

"Kako misliš? Hectore ne možeš otkazati pošiljku u zadnji tren!"- Javadd je pričao na telefon dok smo sjedili u njegovom stanu i gledali TV.
"Hectore.. Jaill će te ubiti. I sam znaš kakav je kad je novac u pitanju."- govorio je u telefon ljutitim tonom.
"Dobro, dobro. Samo mi nemoj reći da ti nisam rekao. I da ti nije palo na pamet mene miješati u ta tvoja sranja."- zaderao se i poklopio.
"Što se dogodilo?"- pogledala sam ga dok me on strijeljao pogledom punim mržnje. Nikad ga do sada nisam ovakvog vidjela.
"Ništa."- otresito je odgovorio i podigao se s kauča.
"Samo hoću da ti pomognem.. "-podigla sam se i ja i prišla mu s leđa te obmotala svoje ruke oko njegovog torza. Par minuta je stajao u tišini i onda se napokon oglasio.
"Michelle, pusti me."- okrenuo se prema meni i ljutito me pogledao.
"Št...zašto?"- nisam shvaćala zašto se odjednom ponaša kao debil.
"Jednostavno mi trenutno ideš na živce, ok? Idi molim te."- pokazao je prstom na vrata. Zbunjeno sam buljila očekivajući od njega da sada prasne u smjeh i kaže 'hah trebala si vidjeti svoju facu', ali to se nije dogodilo.
"Dobro, ako ti ne ideš, idem ja."- zgrabio je svoju jaknu i izjurio iz stana ostavljajući za sobom samo hladan zrak.

END OF FLASHBACK

Duboko sam se nakesila prisjećajući se.
"Ipak nisi bio toliko savršen Javadd."- promrmljala sam i zatvorila prozor.
Sklupčala sam se na kauču i pokrila dekom dok se na televiziji emitovala nova epizoda Vampirskih dnevnika.
"Ja ne znam Stefane. Ne mogu da se odlučim. Volim vas obojicu."-Elena se oglasila prelazeći pogledom sa Stefana na Damona. I ona je glupa. Neka jednostavno izabere. Ona i Stefan su dobri zajedno, a Damon treba biti sam. Ne želim da se pretvori u nekog romantičara kao Stefan.
"Elena, ne mogu više ovako."- Damon ju je pogledao ljutito.
"Ali ne  znam! Ne želim vas izgubiti."- histerično se zaderala.
Isuse kako je dosadna. Neka jednostavno izabere Stefana, a ja ću da uzmem Damona. Ugasila sam TV i po ko zna koji put se zabuljila u svoje nokte.
Treba da uredim nokte. Treba da zaboravim Javadda. Ne želim postati patetična kao Elena. Iako sam vjerovatno sličnija njoj nego ikome.