Sjedila sam na smeđoj kožnoj fotelji u uredu psihijatrice Dellins. Ne znam što da joj kažem.

"Michelle draga, zašto šutiš?"- smješkala mi se dok se njena kovrčava kosa prosipala posvuda. Ne mogu da joj se otvorim. Izgleda tako mlado.. Starija je od mene svega par godina.

"Ne znam što da kažem i ne znam što radim ovdje."- mrzovoljno sam mrmljala.

"Pa zar nije očito? Ovdje si jer imaš problem. A mene zanima što ili tko je tvoj problem?"- nije skidala pogled s mene čekajući da joj kažem.

"Zain Javadd Malik. On je moj problem."- duboko sam uzdahnula.

"Znači dečko je u pitanju. Možeš li mi reći nešto više o tome svemu?"- naslonila se u svoju stolicu i sklopila ruke očito očekivajući da sve ispričam.

"Odakle da počnem?"

"Pa, bilo bi najbolje od početka."- nasmiješila se.

Duboko sam uzdahnula još jednom i započela.

FLASHBACK

Sjedila sam sama u svojoj sobi crtajući more. Bilo je vraški dosadno i vrhunac zabave mi je bio kist u ruci i pjesma Guns n' Rosesa koja je svirala na radiju.

Začula sam buku i podignula pogled te ugledala Javadda ni metar udaljenog od mene sa ruksakom preko ramena.

"Javadd?"- zbunjeno sam ga gledala i podigla se sa stolice.

"Michelle, odlazim."- rekao je približavajući mi se.

"Molim?! Kako misliš odlaziš? Rekao si da nećeš otići ovako! Nismo se tako dogovorili, Javadd!"- uzrujala sam se na njegove riječi.

"Idem nazad u Bradford."- tiho je promrmljao stavljajući pramen moje kose iza uha.

"Idem s tobom."- krenula sam prema ormaru no njegov stisak me spriječio.

"Jaill je uhvaćen malena. Odao me i moram ići odavde. Ionako smo znali da će se ovo desiti prije ili kasnije."- nije govorio puno samo me je pozorno gledao.

"Moram s tobom."- progovorila sam nakon nekog vremena dok mi je suza padala niz lice.

"Ti ostaješ tu. Ne želim da nastradaš ni da te povezuju sa mnom. Vratit ću se uskoro obećavam."- dodirnio je svojim nosom moj.

"Molim te ne idi."- još jedna suza je pala niz moje lice.

"Nemoj da plačeš."- duboko je uzdahnuo.

"Vratit ću se i sve će ponovo biti po starom. Ti samo budi snažna i obavljaj isporuke za Jailla kao i obično. Pustit će ga nakon par dana iz zatvora i sve će biti po starom."- govorio je u moju kosu.

"Onda ne moraš da ideš."- obgrlila sam njegov torzo i zabila glavu u njegovu majicu.

"Ne mogu da riskiram Michelle, u ostalom samo radi onako kako sam te učio i sve će biti perfektno."- smješkao se.

"Volim te, Javadd. Nemoj da zaboraviš to."- tiho sam zajecala.

"I ja tebe malena. Možeš li mi nešto obećati? Šalji pisma svaki dan na moju adresu koju sam ti dao nekidan. I nikad se ne bojaj. Želim da budeš onakva kakvom sam te ostavio kad se vratim. Malena klinka s ljubičastom kosom."- podigao mi je bradu i približio se usnama.

"Obećavam."- tiho sam zadrhtala u istom trenu kada su se njegove usne našle na mojima. Par trenutaka kasnije nestao je kao da nikada nije ni bio u mojoj sobi. Kao da nikada nije ni postojao. U moj život se ušuljao kao duh i iz njega isto tako izašao. Neprimjetno ali nezaboravno.

END OF FLASHBACK

Završila sam s pričanjem dok me ova Dellins gledala sa smiješkom. Što je smiješno?

"Očito je da se radi o malom prekidu i to je to.."- smješkala se. Malom prekidu?

Je li ona normalna? 

"Malom prekidu? Shvaćate li vi što govorite? Opsjednuta sam dečkom s kojim se nisam čula više od pola godine i vi kažete da je riječ o malom prekidu?"-izbezumljeno sam buljila u nju.

"Znači svjesna si toga?"-

"Čega?"

"Da si opsjednuta njime."

"Nisam."

"Upravo si to priznala. Priznala si da si 'opsjednuta dečkom s kojim se nisi čula više od pola godine'. I dobro je što shvaćaš to jer ćemo krenuti ranije s terapijom."- buljila sam u nju kao tele u šarena vrata dok je to govorila.

"Meni ne treba terapija. Ja trebam njega."-uporno sam se durila.

"Vidiš? Tako govore i ovisnici."- ponovo se nasmiješila.

"Ne budite smiješni. Kako neko može da bude ovisan o nekome?"-

"Ne znam, ti mi reci."- i dalje se smješkala. Ovo je apsurdno! Je li ona mene zajebava?!

"Ja odlazim."- podigla sam se sa stolice i krenula prema vratima.

"Fali ti Michelle. I nastavit će ti faliti sve dok ga ne izbaciš iz glave. Sve dok ga ne zaboraviš."- na te riječi sam izjurila iz ureda i zalupila vratima.

Da ga zaboravim? Da zaboravim svijetlost svoga života? Nikada.