Pazite što ću vam reći,
Osjetljivi ljudi predivna su bića
U sebi nose puno straha
I srca im uvijek u drhtajima kucaju,
Ali nevinost u njima vječno blista
Često sakrivena
Ispod stršećih valova kose
Oka dva nose čista

Žive oni za jutarnji okršaj
Dviju modrina
Šum mora, čari bijelih zima
U šutnji im leži sloboda
I bajkovita rima
Grade svoja kraljevstva u dubinama nadanja, snova,
Morskih plima

No svaka priča mračnu stranu ima
Svaka riječ
Kamen zarobljen u vreći je njima
Danju na leđima potmulo spava
A dok uzdiže se noć
Raste teret tog jada

Njihova oštrina nikad ne blijedi
Paraju komadiće duše
Ranjavajući ih u sjeti
Kao duhovi prošlosti što ponovno
Žele zaživjeti zloćudna trupla
I tada najviše žude da budu manji
Od makova zrna

Svako djelo za njih je uvela latica
Ni ne proživje svoj vijek,
a već ju slabost proganja
Preispitivanje ju dovelo do smrtnog ponora...

Kate❤