I prevrće se sve
Oči, smijeh, usta
Staklo se polomi
Kaos me izjeda iznutra
Dva obraza napukla
Kao Sahara suha

I uporno pitam odraz
Zašto je još ružan?
Gleda me gleda
Uz smijeh bučan

Otvaram usta
Iz ušiju se na čeljust prelijeva
Krv gusta
Crnilu nikad kraja
Krvopija sam postala
vlastitoga vrata

Prljavština okorjela svuda
Kako pobjeći od sebe, kuda?
Tiha misao spasi me
Mrtvog trupla
„Bez daha ostavlja
Tvoja duša”

I odraz prestade biti muka
Usne nasmiješene
Pune čuda
U ogledalo ovo
Više neće svraćati
Demoni sumnja

Kate❤