''Zašto tako jako utiče na njega?''

Zato što je malo nedostajalo da je pošalješ na onaj svijet idiote jedan.  Više nije bilo potrebno da se pretvara da ne zna ko je Tea Vranješ. Čim je stigao na ranč glasno je zatvorio vrata svog auta pa je potom ušao u kuću kako bi potražio alkohol. Trebalo mu je nešto jako. Nešto da zaboravi na sve oko sebe. Ali nije posjedovao čarobni štapić da ga zamahne dva-tri puta kako bi izbrisao mučna sjećanja iz svoje glave. I sve mu se činilo da će ga to pratiti sve dok je živ i dok diše. Svaki udah vazduha za njega prestavlja najveće muke.

 Nije imao vremena da ga  piće sipa u čaše, ne sada kada je bijes ključao Lazarovim venama. Kada je progutao veću količinu tečnosti malo je nedostajalo da se uguši pa je počeo kašljati. Tek kada je umirio disanje istu tu staklenu flašu je bacio na zid. Nije više mogao da izdrži. Sve ovo ga je previše povređivalo.  Vrisnuo je. Ta tajna koju je dijelio samo sa Marijanom dovodila ga je do ludila. Kad bi se samo mogao povjeriti svom bratu Dušanu, možda ne bi tako snažno boljelo u grudima. Možda bi mogao pronaći rješenje da više ne pati ovoliko.

Ta dama, kako ju je Lazar sam prozvao gledala ga je nevinim očima prave žene koja u njemu vidi čisto savršenstvo, kao da je on božanstvo kome se treba diviti i poštovati. Znao je da je zaljubljena u njega ali nikako nije mogao da odgonetne zbog čega je to tako. Vidjeli su se samo malo i svaki put on je bio veoma ljutit. Zar se mogla u to zaljubiti? A on je sve, samo ne to. On je ubica. Kukavica. Najgori šljam ljudi koji postoji na ovoj Zemaljskoj planeti. Pobjeći sa mjesta saobraćajne nezgode i ostaviti povređenu djevojku. Oh, kad bih samo znala koliko sebe prezire zbog toga. Zato je i pobjegao na ovaj ranč daleko od svega, sve dok se Tea nije pojavila i učinila da sve padne u vodu. Znao je samo da bježi ali nije bio spreman da će prošlost pokucati na Lazarova vrata. Niko ga nije za to pripremio.

Bila je lijepa, da je ne poznaje nikada ne bi pomislio da je bila u komi nekoliko mjeseci u bolnici. Najljepša žena. Ko zna, možda bi sada bila na drugom kontinentu u drugoj zemlji jer bi definitivno odnijela prvo mjesto u izboru za Miss. A sada morao je na svoju grižu savjesti dodati još jedan grijeh, ona zbog njega ne učestvuje jer je sve to vrijeme bila u bolnici dok se takmičenje odvijalo a i završilo. Zato je nakon prvog susreta sa njom odlučio da bude gord, ljutit, bahat i ogorčen kako bi je maknuo od sebe. Nisu se čak ni propisno upoznali mada je Tea znala kako se on zove. Vjerovatno joj je prijateljica Mija pričala o Lazaru Mitroviću. Želio je da se makne iz njene blizine.

Njegovi dlanovi su i dalje osjećali stisak njenog tijela kada su ga danas obuhvatili ispred marketa i kada je osjetio miris zgodne i lijepe žene. Samo na trenutak je poželio da je snažno ščepa i protrese kako bi je ponovo uplašio dok je ostale minute maštao kako je naginje na haubu auta, ljubi po usnama, licu i spušta se sve do vrata. Dao bi se kladiti da bi mu Tea to i dozvolila. Završili bi zajedno bio je siguran u sebe. Goli, bez i jedne odjeće na sebi. On duboko u njoj dok je vodi do svakog jakog vrhunca.

Možda u nekom drugom životu. U ovom sigurno ne. Ali kako bi ublažio svoju grižu savjesti dopustit će samo do Vaskrsa da Mia i Tea dovedu djevojčice iz kampa na njegov ranč. Za to vrijeme on neće biti na njemu, otići će negdje, bilo gdje, što dalje od nje. Prepustit će cijelu organizaciju Dušanu koji je upravo parkirao svoj auto ispred kuće. Da, tako će biti najbolje da uradi. Barem će na taj načini ublažiti grižu savjesti koja je svakim danom sve više i više rasla.

Ali za razliku od Lazara, Dušan je bio mnogo dobre volje što je svakako potvrđivao njegov spoljašnji izgled. Razbarušena kosa na kojoj se nalazile jedna-dvije slamke slame, raskopčana košulja skoro do stomaka i osmjeh koji nije skidao uprkos činjenici da je ugledao razbijenu flašu. Izgleda da su se svi danas zabvili na način na koji su najbolje znali.

''Izgleda da nam je neko veoma odlično raspoložen.'' Dobacio je prvi Lazar dok je Dušan u međuvremenu sjedao na fotelju. Zanimalo ga je razlog.

''Izgleda da nam je neko veoma loše raspoložen.'' Dušan nije mogao izdržati već mu je uzvratio skoro sličnim riječima. Mada je usitinu bio mnogo srećan. Bez obzira što je njegov brat bio veoma  mrzovoljan. Dva brata, koliko su bila ista toliko su bila i različita. Kao dan i noć.  A danas je bio srećan dan koji će pamtiti do kraja života. ''Ja sam veoma odlično. Konačno sam uspio da povratim povjerenje jedne osobe koja mi previše znači u životu. Naravno, zbog gluposti i nesporazuma sam je bio izgubio.''

Lazar je zapalio cigaretu. Sklopio je oči. Svako ko je posjedovao malo razuma mogao je shvatiti da se Dušan do prije nekoliko trenutaka valjao u slami i sijenu sa nekom ženskom. Možda je sa njim bila Tea. Možda ga je ponovo zamjenila kao onaj dan u voćnjaku kada se ljubila sa Dušanom. ''I koja je ženska sa kojom si bio u slami?''

Samo da nije Tea. Samo ne ona.

''Mia. I ona nije nikakva ženska, ni prolazna avantura. Previše mi mnogo znači da bi je ponovo izgubio.'' Zaljubljeno je Dušan odgovorio i mislio je na svaku riječ.

''Hoćeš da kažeš da si bio sa Teinom prijateljicom, koji pri tome ima onaj kamp za djevojčice? Ali kako ja nisam znao ništa o tome? Nikada mi nisi pričao o svojim djevojkama?''

''Ah brate moj. I kada sam želio da sa tobom pričam o muškim temama ti si bio previše zauzet u vezi izbora za gradonačelnika, jurio si sa početka grada na drugi dio grada zbog sastanaka. Niko i ništa ti nije bilo važno u tom periodu, osim da postaneš prvi čovjek grada. I ne, ne krivim te zbog toga. Imao si pravo da sam biraš kako će izgledati tvoj život.'' Napravio je kratku pauzu pa dodao ono što je oduvijek želio da kaže. ''Šta god da se dogodilo zahvalan sam tome što si ovdje na ranču sa mnom a ne u kancelariji zatrpan preko glave sa papirima u kojima stoje samo problemi ali ne i rješenja za njih.''

Eh, kad bi samo znao koji je razlog što sam se pritajio na ovom ranču možda ne bih bio ovako srdačan prema meni, pomislio je Lazar. I on bi ga sa pravom osudio. Možda je i bolje što sada ništa ne zna o tome. Jednom će mu reći ali kada skupi dovoljno hrabrosti.

''Da. Prošlost treba ostaviti iza nas. A sada mi pričaj o Miji koja je zaludila tu tvoju glavu.''

''Upoznao sam je prije dvije godine. Jahao sam na konju kada sam ugledao jednu djevojku koja pada sa svog konja jer se životinja mnogo uplašila kada je vidjela zmiju. U sekundi sam se stvorio pored nje i nakon nekoliko trenutaka sam je držao u naručju. Imala je najljepše lice, a oči dao bih se kladiti da su od vile, jer me je totalno začarala. Malo po malo otpočeli smo vezu i bilo nam je zaista lijepo. Ali jedne večeri bila je održana zabava u susjednom ranču i jedna djevojka u pripitom stanju se zalijepila na mene poput bršljena i počela da me ljubi po licu. Mija te večeri nije mogla da ide sa mnom jer je trebala dočekati roditelje djevojčica koje su te godine boravili u kampu. Ali iduće jutro ništa nije bilo isto. Mija je vidjela ljubavne ugrize na vratu i odmah zaključila da sam je prevario iako sam ja ispričao da se to nije dogodilo i da sam jedva maknuo tu pripitu djevojku sa sebe.'' Ah ta bolna sjećanja.

''Ali kako si je danas ubjedio u svoju nevinost?''

Dušan se đavolasto osmjehnu. ''Ništa danas nije bilo nevino. Pronašao sam je na livadi dok su djevojčice pravile čestitke za Vaskrs. Samo sam je ščepao i poljubio. Ni ona se nije puno bunila. Potom sam je odveo u najbliži sjenik i ljubio dok oboje nismo ostali bez grama pameti.'' I dalje je na svojoj koži osjećao Mijine prste kako istražuju njegove mišićave grudi dok je on ljubio mekanu kožu njenog tijela.

''Zavidim ti brate. Ne pamtim kada sam zadnji put bio sa ženom.''

''A Marijana?'' Znatiželjno je upitao Dušan.

''Šta sa njom?'' Lazar je suzio svoj pogled.

''Hoćeš da kažeš nisi nikada bio sa njom?'' Dušan je podigao lijevu obrvu. Sada je na njega došao red da ispituje brata. Marijana je bila dugogodišnja prijateljica i trebala je da postane desna ruka Lazaru. Dušan bi se dao kladiti da su barem jednom završili zajedno pod plahtama u krevetu.

''Bilo je samo jednom i na tome se i završilo. Ona je moja prijateljica.'' Nikada ništa nije osjećao prema Marijani osim prijateljstva. Te noći i njoj a i njemu je bilo potrebno bijeg iz realnosti stoga su završili zajedno. Sledeće jutro su se ponašali kao da se ništa nije dogodilo i bio je zahvalan na tome. Imali su potrebe i sve je na tome ostalo.

''...sa povlasticama.''

''Dušane!'' Zarežao je Lazar.

''Dobro, dobro. Bilo je jednom. Shvatio sam i ja. A Tea? Hoćeš da kažeš i da je sa njom bilo samo jednom, jer ne bih tako rekao. Onaj dan je tako zaljubljeno izgovorila tvoje ime dok sam je ljubio da sam pomislio da je...''

''Ne. Nikada nisam bio sa Teom i ne planiram da budem. Uživam u svojoj samoći bez obzira koliko mi to teško pada.'' Ona mu je bila zabranjena.

 Tea Vranješ je zabranjena za Lazara Mitrovića.

''Onda imam tvoju dozvolu da Mija dovede djevojčice na ranč kako bi vidjele sve životinje koje imamo? Molim te brate. Želim ponovo da osvojim Miju a to ću jedino moći uraditi ako je vidim srećnu.''

Iako je bio protiv te odluke ipak je morao da pristane. ''Dobro, pristajem ali samo do Vaskrsa. Nakon toga ne želim nikoga da vidim u svojoj blizini.''

''To je moj brat.'' Dušan je skočio iz fotelje kako bi poljubio brata u čelo. ''Obećavam da ću kada sve ovo prođe pronaći žensku koja će da ugrije tvoj krevet kako bi samo malo otopila tvoje ledeno srce.'' Mada gdje da je pronađe? Mora se itekako potruditi.

**********

Bila je ponoć kada je Mia sklopila oči i otputovala u divne snove u kome je glavni lik bio Dušan. Tea je bila mnogo srećna zbog svoje prijateljice kada joj je prepričala svoj današnji dan. Ona nije mogla da spava pa je došla do prozora kako bi ga otvorila. Prijatni proljećni vazduh je ulazio u sobu dok je posmatrala vedro nebo, pun mjesec i zvijezde. Sutra su ponovo trebale rano da ustanu. Naime u večernjim časovima ograda duga dva metra se prepolovila na pola. Daske su bile previše stare da bi ostale u upotrebi. Momci sa susjednih rančeva, koje je Mija poznavala su se odazvali da sutra dođu ovdje kako bih popravili ogradu.

Mija će za to vrijeme odvesti djevojčice na livadu dok će Tea biti zadužena da pripremi hranu za radnike i da Im servira na sto.  Jedva je dočekala da ponovo sklapa poznanstva a i prijateljstva. Imala je ideju da napravi malu zabavu povodom Vaskrsa. Pozvati će roditelje djevojčica, Mijinu i svoju porodicu, Dušana...

Sve u svemu kada bi bila zauzeta radom i silnim obavezama ne bi puno mislila na Lazara.

Ali nije znala da će idući dan biti svakako prepun izazova kome neće moći da odoli.

A ni Lazaru koji će biti veoma ljubomoran kada je ugleda sa jednim radnikom.

Izgleda da nam se neko zaljubio po prvi put u svom životu, toliko da je počeo da osjeća ljubomoru.

🐣Hvala na čitanju.🐣❤