Tea Vranješ nije mogla da zamisli da će vođenje kampa za djevojčice biti ovoliko teško. Kada je na nagovor svoje tetke Ljilje, sestre njene majke pristala da dođe na selo, kako ne bi razmišljala o svom "izmišljenom mužu" i saobraćajnoj nezgodi, na prvi pogled činilo joj se kao sasvim normalna ideja. Početkom aprila spakovala je dva kofera i jedva čekala da ode u Bijeljinu autobusom. Nakon detaljnih analiza, snimanja glave i mozga, doktori su došli do zaključka da Tea nema amneziju i da bi uskoro trebala biti otpuštena iz bolnice. Ali ni doktori, ni njena porodica a ni njeni prijatelji joj nisu mogli objasniti zašto je sebi umislila da ima muža i djecu. Svi su govorili da je snažno udarila glavom.

Majka Mira joj je detaljno objasnila kako se odigrala saobraćajna nezgoda i da je krivac pobjegao sa lica mjesta. Policija još uvijek nije bila saznala ko je to bio jer nije ostavio mnogo tragova za sebe. Takođe organizatori za izbor za Miss su odmah narednog dana poslali pismo, jer su putem novina saznali za stravičnu nezgodu, u kome jasno stavljaju do znanja da je prva pratnja, izvjesna Jana Jovanović odabrana da zauzme Teino mjesto. Možda je tako i bilo najbolje za nju, mislila je Tea kada je došla prvog dana iz bolnice. Odmah je na googl-u ukucala ime Lazar Mitrović i molila se u sebi da će bar na takav način saznati bilo šta o njemu.

Nije željela vjerovati da je sve to bio samo običan san. Ali nažalost i googl je ovaj put bio protiv nje. Na ekranu je stajalo samo pet osoba sa istim imenom ali ni jedno lice nije odgovaralo onom koje je ona znala duboko u sebi. Prvi Lazar Mitrović je imao svega osamnaest godina i na slici je ponosno držao pehar za osvojeno prvo mjesto u atletici. Njen muž se nije bavio sportom, znao je ponekad da ode u teretanu kako bi dobio one divne mišiće na grudima na kojima je Tea znala da spusti glavu i da odahne. Tu je bila na sigurnom mjestu.

Sledeći Lazar je imao četrdeset godina, crni povez preko lijevog oka i bio je kriminalac. Za samo pet godina počinio je preko deset zločina, bježao iz zatvora, ubijao i prodavao ljuske organe. Nije više mogla da čita pa je otvorila sliku narednog Lazera. Ali on je bio sin milionera uslikan na jahti sa nekoliko modela i imao je plavu kosu. Ni četrvta a ni peta slika nisu davali obećavajuće rezultate. Tea nije željela da odustane. Uzela je list papira i pažljivo napisala sve što je znala o svom Lazaru, njegove vrline i mane, šta je volio a šta ne.

*Obožava da gleda stare kaubojske filmove.*

*Ne voli kada mu se neko obraća sa nadimkom Lazo jer ga je samo tako zvala njegova pokojna majka Milena.*

*Omiljena boja mu je crna. Pije kafu bez šećera.*

Njeni roditalji su stajali pored vrata i razmišljali kako bi bilo najbolje da njihova kćerka odlazi na seanse kod psihologa. Tea je i na to pristala ali i dalje bi često znala kod kuće da govori o Lazaru i kako će ga jednom pronaći. Tetka Ljilja je imala odličnu ideju kada je jedno veče došla u posjetu kod svoje sestričine.  Njena kćerka Mia i Tea bi trebalo da vode kamp za djevojčice koji se nalazi u okolini Bijeljine. Svi su se nadali ako bi Tea radila možda bi konačno mogla da zaboravi na san, njenog muža i dijecu. A već naredne godine neka se ponovo prijavi za izbor na Miss.

Kada je došla prvog dana u kamp, Mia ju je dočekala sa uzbuđenjem. Objasnila joj je pravila kampa, pokazala njenu sobu a za večerom joj detaljno objasnila aktivnosti koje će sprovoditi svakog dana kada kamp bude radio. Kako se bližio Vaskrs trebalo je organizovati radionicu za djevojčice, ukrastiti Vaskršnja jaja i napraviti čestitke za njihove roditelje.

Ali kamp se graničio sa susjednim rančom. Granica je bila velika bara vode gdje bi žabe povremeno iskakale na livadu. Mia je objasnila Tei da je vlasnik ranča vrlo mrzovoljna osoba koja ne voli društvo i više puta je naglasio kako ne želi da čuje buku, galamu i da ne pravimo izlete u prirodi kod njega. Svako veče bi odlazili na spavanje u dvadeset i jedan čas a ustajale bi tačno u šest časova kako bi pripremile doručak, a nakon toga bi budile djevojčice i sprovodile aktivnosti koje su planirale za taj dan.

''Već si deset dana ovdje i još uvijek sam iznenađena kako kuhaš odlično.'' Mia je cijedila sok od narandže dok je Tea pravila omlet. ''Mislila sam da misice znaju samo da se uljepšavaju, hodaju podignute glave i isprobavaju gomilu odjeće.''

Tea je uzela kuhinjski nož, očima je povremeno pazila na sadržaj u tignju, dok je sjeckala salatu. ''Moja majka me naučila kuhanju. I mi misice moramo ponekad da se hranimo.'' Osmjehnula se dok je salatu stavljala u posudu.

''Kako podnosiš to što ne učestvuješ ove godine? Ja vjerujem da bi ti pobjedila.'' Mia ju je hrabrila.

Drhtaj je prošao kroz Teino tijelo. Svaki dan se zahvaljivala Bogu što je ostala živa uprkos stavičnoj nezgodi koja joj se dogodila. Sve one fotografije iz novina, vijesti koje su prenosili razni portali po društvenim mrežama i dalje su joj bile duboko urezane u sjećanje. ''Sada sam ovdje, na lijepom mjestu gdje je vazduh čist i čuje se cvrkut ptica. Na takmičenje se mogu prijaviti sledeće godine. Imam dvadeset i jednu godinu, još uvijek sam mlada.''

Njihov kamp je brojao dvadeset djevojčica. Mia je otišla da ih pozove na doručak dok je Tea iznosila hranu u baštu kako bi svi zajedno jeli. Devetnaest djevojčica je odmah zauzelo svoje uobičajeno mjesto za stolom, samo je jedna stolica bila prazna. Mia i Tea su se odmah pogledale u oči i znale su o kome je bilo riječ.

 Lena Aleksić, nestašna desetogodišnja djevojčica, se nije jutros pojavila na doručku i sada je Tea mora pronaći. Mia je ostala da pazi na ostale dok je ona traži. Znala je vrlo dobro da Lena obožava da hvata žabe iz bare kako bi plašila ostale djevojčice pa ju je zato odlučila da potraži kod granice koja je dijelila susjedni ranč od kampa za djevojčice. Lenini roditelji su bili milioneri koji su uplaćivali mnogo novca na njeno obrazovanje. Što je malena poželjela to bi i dobila. Ako bi joj se neki sport ili kamp koji je pohađala ne bi dopao nakon nekoliko dana odmah bi se požalila roditeljima koji bi je prebacili u neki naredni. Za divno čudo ovdje je bila nekoliko dana, nije se žalila roditeljima ali zato je plašila ostale djevojčice. Jednog dana je u sobu unijela glistu gdje je plašila par djevojčica. Narednog dana bio je pauk i slično.

Tea je jedva uspjevala da izađe na kraj sa njenim nestašlucima. Spazila je ju je tačno pored bare, na koljenima dok su joj obe ruke bile u vodi. Laganim koracima će joj se približiti a potom uhvatiti za struk. Neće joj nalupati stražnjicu ali će dobiti drugu kaznu. Oprat će sve tanjire od doručka. Ali nažalost nesreća nikada ne dolazi sama. Taman kada ju je ščepala za struk, Lena se pomjerila. Teino tijelo se zateturalo, okliznula se i pala je u vodu. Sve to je bilo popraćeno dječijim smjehom a ona je na svojoj glavi imala malu žabu koja se spremala da skoči u vodu.

Lazar Mitrović je posmatrao predstavu koja se odigravala pred njegovim očima. Vaspitačica je sama upala u vlastitu zamku. Da bi uhvatila djevojčicu koja je bila blizu bare, okliznula se i pala je u vodu. Djevojčici je sve to bilo vrlo zabavno i jedva je dočekala da se nasmije. Koliko god želio da gleda svoja posla, Lazar je ipak odlučio da pomogne vaspitačici koja je bila mokra do gole kože. Kada je to jutro odlučio da izvede konja na pašu odmah je primjetio uljeza na imanju. Koliko puta je rekao vaspitačici Miji da ne želi u blizini da vidi dijecu.

Nakon svih dešavanja koja su se odigrala u njegovom životu proteklih nekoliko mjeseci samo je želio da nekud pobjegne kako bi samovao u svojoj samoći. Nije bilo telefona, TV-a, novina i portala. Imao je svoj mir i životinje, kao i ovaj ranč koji je kupio. A sada je sve bilo narušeno zbog tog kampa za djevojčica. Trebao se samo okrenuti i otići. Nije trebao da obrati pažnju na damu koja je bila u nevolji. Ali dođavola nije smio da dozvoli da se vaspitačica uguši u vodi a potom će policija da dođe i sve bi se moglo otkriti. Ne, nije smio toliko da rizikuje.

Zakoračio je do koljena u vodu a potom je uzeo vaspitačicu u svoje naručje. Kosa joj je bila mokra i pokrivala je veći dio lica. ''Damo, ne bi trebala da budeš ovdje. Zar te nisu upozorili na mene?'' Zagrmio je naglo i tako iznenadio i sebe ali najviše i nju. I neka, tako treba da bude. Izričito je rekao kako ne želi da ima uljeze na svom posjedu i tako će da bude bez obzira što je ova dama drhtala u njegovom naručju kao pokisli miš. Kako je to divno, pa on je plaši.

Tea je pomjerila prstima mokru kosu a potom pogledala u ljutitog muškarca iz čijih očiju su isijavale varnice. Nije moguće. Par puta je zatreptala očima kako bi se uvjerila da ne sanja. Zamišljeno ga je posmatrala. On je. Pronašla je svog muža. Nije luda. Više joj nisu bile potrebne seanse kod psihologa. Odmah će ga uzeti za ruke i dovesti ispred svoje porodice da ih uvjeri da ništa od svega toga nije umislila i da je Lazar stvaran.

''Osim što me gledaš kao nekakva luđakinja, i što ti je odjeća puna vode i mulja, trebala bi paziti gdje staješ. Izgleda da je djevojčica nasamarila svoju vaspitačicu.'' Lazaru je smetalo što ga ova djevojka, kojoj pri tome nije znao ni ime i što nije bila ona druga Mia, odmjerava svojim smeđim očima poput srne koja se nađe u oči sa najstrašnijim vukom.

Tea se oslobodila negovog stiska. Kada se našla čvrsto na zemlji njen Lazar se okrenuo i taman se spremao da ode. Od uzbuđenja uhvatila ga je za dlan a njegove oči su još jednom sjevnule na nju. ''Ti si Lazar Mitrović zar ne?''

Naglo se oslobodio njenog dodira. Nije želio da prizna da je njen dodir uzrokovao toliku moć na njega. Nadmeno je prekrstio ruke na grudima. ''Zašto bi to trebalo tebe da zanima?''

Tea mu nije mogla objasniti zašto je željela još par trenutaka da ga zadrži pored sebe. Osim što su imali isto lice, njen Lazar iz sna kao i ovaj što je stajao par koraka udaljen od nje bili su različiti kao nebo i zemlja. Dok ju je u snu ljubio, mazio i pazio na javi je bio toliko strašan, gord i nadmen. ''Moja rodica Mia mi je rekla da si ti vlasnik susjednog ranča.'' Lagala mu je. Mia je samo spomenula vlasnika ali nikada joj nije rekla puno ime i prezime. Ali ni sama Tea mu nije mogla priznati da je on njen muž kada ju nije prepoznao. Kada njena porodica nisu vjerovali kako da ubjedi i samog Lazara u to.

''Damo ovo je prvi i zadnji put da se srećemo. Ako ponovo primjetim bilo koga sa tvog kampa, zovem policiju.'' Okrenuo se i zaputio natrag do ranča ne obazirući se na nju. Ta mala dama, nije mu se ni propisno zahvalila što ju je spasio.

Tea je povela Lenu natrag do kampa. Današnji dan je bio predviđen za Vaskršnje čestitke. Na to joj misli trebaju biti usmjerene a ne na nekog nadmenog farmera. Ni on je nije prepoznao, tužno je uzdahnula. Koliko je samo maštala o trenutku kada će se njih dvoje ponovo sresti. Zar je sva ljubav nestala? Možda je na kraju sve bio samo san.

🐣Hvala na čitanju.🐣❤