Nakon oblinog doručka, sjedili su, kao i inače, četiri Harite i bog sna, Hipnos, u salonu Afroditine palače.

Hipnos je pričao pošalice, ali čak ni to mu nije moglo izbrisati iz pamćenja Herinu osvetu i osjećaj krivice. Zato se nije ni čudio kada je kroz prozor ušla duga.

Ta je duga pripadala Iridi, glasnici bogova i na njoj je bio tekst. Hipnos je brzo zgrabio dugu da Harite slučajno ne bi vidjele što piše.

A na dugi je pisalo: "Kada Selena izvede mjesec na nebeski svod, dođi na suđenje u Palaču pravde. Temida"

Hipnos se stresao. Gdje je sad Herino obećanje da će biti siguran?

Ispričao se Haritama te napustio njihovu palaču.

"Hera! Hera me nagovorila! Reći ću Zeusu da je ona kriva. Temida će mi povjerovati, a Zeus će onda biti nemoćan. Da, to ću napraviti." Mislio je u sebi Hipnos dok je prolazio Olimpskim ulicama i oživljavao uspomene na draga mu mjesta.

"Ako me proglase krivim, zamolit ću ih da napišem posljednje pismo. Ona mora znati koliko ju volim..."

Dan se činio beskonačnim.

Napokon je Helijeva kočija utonula za brijeg, a Selena je izvela mjesec.

Hipnos je nervozno ušao u najveću sudnicu Palače pravde.

Odahnuo je.

U sudnici su bili samo Temida, njena kćer Dika, Zeus i pri samom dnu sudnice, Hera.

Herino lice bilo je prekriveno mrakom, Temidino i Dikino bilo je bezizražajno, a Zeusovo nije sakrivalo bijes.

"Započinjem suđenje!" Proglasila je Temida.

"Božica Dika će pročitati optužnicu!"

Dika je uzela list papira te počela čitati zvonkim glasom.

"Ovdje nazočnog boga Hipnosa, optužuje se da je kriv za pomračenje uma Heraklu, a samim time i za smrt njegove djece!"

"Što optuženi ima reći na to?" Strogo ga je pogledala Temida.

"To nije moja krivica. Ja jesam uspavao Zeusa, ali nisam kriv za Heraklovo ludilo. Ja ni nemam takve moći!" Zapjenio se Hipnos.

"Ako ti nisi odgovoran, tko je!?" zagrmio je Zeus.

"Pa... H-h..." Petljao se Hipnos.

"Ja!" Ustala se Hera.

"Ti!?" Zapanjio se Zeus.

"Da, ja. Natjerala sam Hipnosa da tebe uspava i onda sam se osvetila na Heraklu!"

"Zašto?" Upitala je Temida, preduhitrivši Zeusa.

"Nije li to očito? Zeus se hvali time da okolo ima ljubavnice i nezakonitu djecu. On je meni uzeo dostojanstvo božice braka, a ja sam njemu osramotila sina." Odgovorila je Hera bez imalo srama. Hipnos pomisli kako je veličanstvena, tako je stajala na sred sudnice i bez straha odgovarala.

Temida se namrštila. Zapisla je nekoliko rečenica i zašutila.

Hera je još uvijek stajala na istom mjestu, Zeus je slomnjeno ležao u fotelji, a Hipnos je još uvijek uplašeno čekao na svoju sudbinu.

Temida se ustala, a za njom i Dika.

"Ja, Temida, kao božica pravde, proglašavan optuženog Hipnosa..."

Hipnosu je stao dah.

"Nevinim! Diko, potpiši ovdje. I ti isto, Zeuse."

Hipnos je izašao na mračnu ulicu.
Više ga nije bilo briga ni za što.
Nevin je, a to je najbitnije.

Prolazeći ulicama do svoje palače, zastao je ispred Afroditine i pogledao jedan prozor s uzdahom.

******
Temida:

Nadam se da vam se sviđa moj opis suđenja💜
Jelena