Poglavlje 6. Ares

Hera je, držeći nož, prišla ogledalu. Oči su joj sjekle ubojitim pogledima, a oko nje se širila aura mržnje.

Hipnos je protrnuo od straha gledajući kraljicu bogova tako opasnu, punu mržnje.

Ona je stajala pred ogledalom i glasom punim mržnje, ali i dostojanstva, izgovorila:
"Pokaži mi Herakla!"

Njen se odraz na ogledalu zamutio, a kada se ponovno ispravio, slika je prikazivala mladića u naponu snage.
Herakla.

Hera je podigla nož i počela mrmljati kletve.

"Čekajte! Viknuo je Hipnos.

Okrenula se prema njemu s ubojitim pogledom na licu.

"Imam bolju ideju od ubojstva. Ako ga ubijete, bit će mučenik i doći će na Olimp. Bolje ga začarajte da napravi nešto zlo i neprihvatljivo, nešto za što će morati ispaštati."

Herin izraz lica se ublažio.
"Imaš pravo. To je još bolje."

Ponovno se okrenula zrcalu. Slika se opet zamutila i Heraklo je nestao.

Ogledalo je prikazivalo ženu u igri s djecom. Heraklo im se približio i zagrlio ženu.

Hipnos je u nevjerici gledao Heru. Zaštitnica obitelji i braka, upravo će uništiti jedan.
"Što li to mržnja radi bogovima?" Pomislio je.

Obiteljska idila se prekinula.
Heraklo je, zamračenog uma, krenuo razbijati namještaj u prostoriji.

U onom trenutku kada je nož iz Herine ruke došao u Heraklovu, Hipnos je pobjegao iz sobe zrcala, iz Glavne palače.

"Što sam to napravio? Što? Što? Kako ću više ikad pogledati u oči Zeusu, Hadu ili njoj..."

Te noći Hipnos se natrpao poslom. Uspavljivao je i one koje inače pate od  nesanice, išao je okolnim putevima od kuće do kuće, samo kako bi noć što duže prošla.

No, u onom trenutku, kada je legao, nije se mogao smiriti. Tresao se u groznici i mumljao. Pred očima su mu se vrtile slike ludog Herakla, uplašene žene i krvave djece. Djece...

Čim je Eos, božica zore, izašla i osvijetlila svijet svojim jutarnjim suncem, Hipnos je krenuo lutati olimpskim ulicama.

"Čim se Zeus probudi, znat će. A tada neće biti dobro. Neće. Oduzeti će mi besmrtnost, a onda će me uništiti." Mislio je duboko uzbuđen.

"Hipnose! Hej, Hipnose!" dozivao ga je netko. Pogledao je prema gore i na balkonu ružičaste palače ugledao Eufrosinu.

"Hipnose! Dođi na doručak. Afrodita ide na izlet, pa nas treba netko čuvati!" Govorila mu je medenim glasom.

Zaključivši kako je najbolje da se druži s nekim kako se ne bi samooptuživao, ušao je u palaču.

Na izlazu je stajala Afrodita, uredno počešljane kose i našminkana. Pričala je s mladim, zgodnim bogom u vojničkom oklopu. Aresom, bogom rata.

Dok je Hipnos prolazio pored njih, Ares ga je zaustavio.

"Hej, momče! Čekaj, želim ti nešto reći, dođi." Obratio mu se.

"Kaže Dita da si zaljubljen u ovu jednu njenu. Jedan savjet. Ako ju voliš, učini sve za nju. Daj joj to do znanja. I najvažnje, ne dopusti joj da ode." To rekavši, Ares i Afrodita su izašli iz palače.

Hipnos je još malo zbunjeno stajao na sred hodnika i onda je shvatio.

Ares ima pravo.

****
Ares:

Što mislite o priči? Baš me zanima.
Jelena💜

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top