U velikom Afroditinom salonu, taj se dan okupilo mnogo bogova.

Četiri Harite sjedile su zajedno s Hipnosom.

Pasiteja je čitala knjigu, Aglaja i Talija su plesale, a Eufrosina je razgovarala s bogom sna.

Iako je Hipnos davao sve od sebe da prikrije svoju nervozu, nije bio siguran koliko mu uspijeva. Ruke su mu se tresle, podrhtavao je u govoru i mucao, ali se trudio to prikriti šalama i smijehom.

Eufrosina to nije primjetila. Stalno se smijala, pokazujući bijele zube, i prolazila rukama kroz gustu kosu. Kako bi to rekla Pasiteja:
"Eufrosina nije vidjela dalje od svog zaljubljenog nosa."

Aglaja i Talija nisu previše pažnje obraćale na par u razgovoru. Bile su zabavljene plesom, ali su, s vremena na vrijeme, pogledavale na njih i smijale se.

Hipnos nije bio siguran je li Pasiteja primjetila koliko je nervozan. Većinu je vremena čitala, ali bi, ponekad, na sekundu, podigla glavu, promotrila ih s nedokučivim pogledom i ponovno nastavila čitati.

Stalno je pogledavao kroz prozor kako Helije, bog sunca, spušta svoju kočiju. Još malo i mora ići ispuniti Herinu želju i uspavati Zeusa.

"Hipnose? Jesi li dobro? Ruke ti se tresu?" Misli mu je prekinuo nježan Eufrosinin glas.

"Ja? Ma, da, da. Dobro sam. Samo sam malo umoran." Odgovorio joj je.

"Jesi siguran? Možda da odeš do Asklepija da te pregleda?" Nastavila je s pitanjima Eufrosina.

"Dobro sam." Bilo je sve što je rekao,  iako joj je poželio reći kako je naporna.

Osjetio je kako svojim toplim rukama uzima njegove. Pogledao ju je u oči. One su isijavale čistu blagost i toplinu koja ga je dotaknula u srce. Na trenutak joj je uzvratio osmijeh, ali je onda osjetio ledeni obruč oko srca.

"Ne smijem to raditi. Ja ne volim nju, nego drugu..."

Vrata su se s treskom otvorila.

"Hipnose, srela sam Heru. Poručila ti je da dođeš." Objavila je svečano Afrodita.

"Odmah!" rekao je Hipnos. Eufrosini je poljubio ruku, ovlaš pogledao Aglaju i Taliju te uputio jedan dug pogled Pasiteji. Zatim je otišao prema Glavnoj palači.

Glavna palača bila je najveće zdanje na Olimpu, a isto tako i najdostojanstvenije. Od samog pogleda na nju, Hipnos je osjetio strahopoštovanje.

U velikoj dvorani s dva zlatna prijestolja, sjedila je Hera. Ono veće prijestolje bilo je prazno.

Hipnos joj se naklonio do poda.
"Kraljice. Došao sam kako ste mi rekli."

Hera mu se osmijehnula.
"Naravno. Zeus je sobi s ogledalom. Učini neka spava cijelu noć i dan. To će mi biti dovoljno."

"Kako želite." uslužno je odgovorio Hipnos i sav u strahu krenuo prema sobi s ogledalom.

Soba s ogledalom bila je soba u kojoj je Zeus često boravio. U njoj nije bilo ništa osim jednog velikog, zlatnog ogledala optočenog milijunom malih dijamanata. Bilo je dovoljno reći ime osobe i ona bi se prikazala na ogledalu.

Hipnos je stajao pred vratima. Bilo ga je istinski strah, ali je znao da nema povratka. Pretvorio se u vjetar te ušao kroz ključanicu.

Zeus je stajao ispred ogledala i promatrao gradove i sela, ljude koji su tamo živjeli. Toliko je bio skoncetriran na ogledalo na nije ni primjetio vjetrić koji je iznenada zapuhao u sobu.

Hipnos je doletio točno do Zeusovog potiljka te prosuo zlaćani prah po njemu.

"Što..." bilo je sve što je Zeus uspio reći  prije nego što je utonuo u san.

Vrata su se otvorila i Hera je ponosno stupila u sobu. U ruci joj je bljesnuo nož.

"Sve se vraća, sve se plaća." Bilo je sve što je rekla.

******
Zeus:

Što mislite o Hipnosovom i Herinom postupku?

Imam nalet inspiracije, tako da navečer, vjerojatno, ide novi dio.
Jelena💜