Već se odavno mrak spustio na Olimp, no bogovi nisu spavali.

Ležali su i proklinjali Hipnosa što ne dolazi da im donese san.

Hipnosu je san tih bogova bio najmanja briga. On je već satima pokraj prozora i gledao na puteljak koji je vodio u sam centar Olimpa.

Prošli su sati otkako je Pasiteja otišla. Nije joj bilo ni traga ni glasa.

Uma je ušla u prostoriju.

"Možda je jednostavno odlučila prespavati kod sestara ili tako nešto. Ne brini se za nju." pokušala ga je utješiti.

"Nije. Koliko ja znam, nije baš u dobrim odnosima sa sestrom."

Naglasio je to i Uma je točno znala što misli.

Naglo se ustao i krenuo prema izlazu iz dvorca.

"Kako sam ja glup! Sjedim ovdje i čekam, a ako joj se nešto dogodilo, neće se moći vratiti." vikao je.

"Kako to misliš?!" Uma se zaderala za njim.

On se okrenuo.

"Osoba koja nas je htjela otrovati! Otrov nije upalio i sada je nešto napravila Pasiteji!"

"Znači, ideš ju potražiti?" upitala je Uma.

"O, ne. Idem na posao." rekao je i otišao.

*

Pasiteja je otvorila oči.

Prostorija je, naravno, bila mračna, no ne zadugo. Oči su joj se vrlo brzo priviknule na mrak te je mogla malo bolje promotriti prostoriju.

Bila je prazna, visokih zidova i bez prozora. Samo je na sredini bio stolac za koji je Pasiteja bila zavezana.

Pokušala je moćima pokidati lanac, ali bio je prejak. Začaran crnom magijom. Pasiteja je znala da se vrlo malo bogova koristi crnom magijom.

To su bili bogovi podzemnog svijeta, naravno. Tartar, Had i Tanatos koristili su ju za kažnjavanje mrtvih i samo za to, ali bilo je tu drugih bogova podzemnog svijeta koji ju nisu koristili u dobre svrhe. Pokušala se prisjetiti koji se sve bogovi koriste crnom magijom i kome je od njih napravila nešto nažao, ali uzalud, nije se mogla prisjetiti.

Od vjenčanja s Hipnosom od bogova podzemnog svijeta vidjela je jedino Hada i Tanatosa. Had nije izgledao previše zainteresirano za išta u vezi nje, a i on je imao mnoštvo tamnica u koje bi ju odveo, a ovo je bila samo obična stara prostorija. A što se Tanatosa ticalo, Pasiteja se nadala da ima dovoljno razuma ne oteti bratovu ženu. Pa valjda bi prvo porazgovarao s njom i Hipnosom, a tek ju onda oteo. 

Što je više razmišljala o svojoj situaciji to joj je bilo jasnije da je ovdje iz osvete nekog boga prema Hipnosu. Tko zna kome se sve zamjerio i zašto. 

Iz dna prostorije začulo se struganje i komešanje. Pasiteja je znatiželjno okrenula glavu. 

Na zid je bila naslonjena božica koja je izgledala kao ženska verzija Aresa. Oštrila je svoj mač i nije se obazirala na Pasiteju koja se trudila prepoznati je. Na prvu je pomislila da je to Atena zbog predivnog oklopa, ali onda joj se bolje zagledala u lice. Atenino lice je uvijek bilo strogo, ali nekako je zračilo toplinom i nikad joj nije bio problem osmjehnuti se. Lice ove božice bilo je suprotno. Izraz lica joj nije bio strog, bio je krvoločan. Od načina na koji je gledala sasušenu krv na maču Pasiteji je došlo da povraća. Brzo je skrenula pogled. 

Dakle, ta božica ju je ovdje dovela, ali očito na zapovijed nekog drugog jer bi inače već bila... Mrtva? Gotova? Ostala bez besmrtnosti? Začarana? Otrovana? 

Pasiteja nije bila čak ni sigurna što ta božica ili bilo tko drugi žele napraviti s njom. 

"Gle, gle, gle... Tko nam se to probudio..." 

Svako daljnje razmišljanje o sudbini prekinuo je ženski glas, ali on nije dolazio iz kuta gdje je stajala ona božica, već iz mraka ispred Pasiteje. Naježila se od čudnog načina naglašavanja riječi "probudio". 

"Tko si ti?" upitala je Pasiteja hrabro, nesvjesna da je to zapravo njezin glas.

No božica nije odgovorila, nego je prošla pored Pasiteje prema onoj božici koja je bila u oklopu naslonjena na zid. Pasiteja je uspjela samo vidjeti obrise njene figure, ništa više.

"Svaka čast, Enijo, dalje mogu nastaviti sama." glas se obratio božici u oklopu.

Enija, božica ratnog klanja odjeknulo je negdje duboko u Pasitejinom umu. To je svakako objašnjavalo oklop i pogled prema maču. Pasiteja se stresla, ali božice nisu primijetile. Ili nisu obraćale pažnju.

"U redu, sestro." promrmljala je Enija i nestala. 

Pasiteja je uplašeno razmišljala: "Sestra? Ima li Enija sestru? Ona je u Aresovoj pratnji, ali je uvijek sam dolazio Afroditi u goste. Misli ženo, misli!" 

A onda je shvatila. I sve je sjelo na svoje mjesto. Sve je dobilo smisao.

"S obzirom na to da si i ti sada božica podzemlja, nadam se da ćeš razumjeti moju nepristojnost što ti se tek sad predstavljam. Moje ime je Erida i ja sam božica razdora. Laskave li titule." 

Pasiteja se stresla. Vrlo dobro se sjećala svih tračeva koji su kružili Dionizovom gostionicom, tračeva o Hipnosu i Eridi. O tome kako su bili najpoznatiji par Podzemlja, o tome kako su vrlo skladno funkcionirali, usprkos Eridinim moćima. Očito ne dovoljno skladno, ako je Pasiteja ta koja je stajala pored Hipnosa pred bračnim zavjetima. 

"Što želiš od mene?" nastavila je Pasiteja hrabrim tonom. 

Erida nije ništa odgovorila. Kružila je oko stolca za koji je Pasiteja bila zavezana, i to vrlo sporim koracima. Ipak je imala svo vrijeme ovoga svijeta. Imala ga je i Pasiteja, no bila je prilično sigurna da bi ga rađe provela u zagrljaju svog muža nego ovdje. Pitanje nije ponovila, jer je znala da će dobiti odgovor prije ili kasnije. 

Minute provedene u šutnji činile su se kao cijela vječnost. Jedini zvukovi koji su ometali tu šutnju bili su šuštanje Eridine haljine i Pasitejino ravnomjerno disanje kojim se trudila ostaviti dojam da se ne boji. Ali bojala se. I to poprilično. 

Erida je napokon stala pred nju. Pasiteja ju je dobro promotrila. Viđala ju je već u Dionizovoj gostionici, ali nikad nije obraćala pažnju. Sad joj se činila stravično, ovako pri slabom svjetlu koje je dolazilo iz dijelom zamračenih prozora. Pasiteji je bilo prilično jasno zašto se smrtnici boje Eride. Gotovo da se morala podsjetiti da je ona besmrtnica. Opet nije mogla dokučiti kakvu štetu joj kao besmrtnici Erida može nanijeti.

"Od tebe ne želim puno stvari. Samo da se makneš i prepustiš mi svoj život. Dobrovoljno." obratila joj se Erida.

"Pa ova otmica i smještaj mi se ne čine kao dobrovoljni dolazak, a ni baš kao preduvjet za sporazumni dogovor." hrabrost nije napuštala Pasiteju.

"Pa ovo je jedini način da se osiguram da ćeš me poslušati i razmisliti o tome što ću ti reći. Vjerojatno mi nećeš vjerovati kad ti kažem da ti ne želim zlo. Jasno mi je da nisi sama izabrala ovaj život i mogu ti pomoći da se vratiš na staro, a ja ću dobiti ono što želim, život pokraj Hipnosa." 

"Gle, žao mi je što ti on ne uzvraća ljubav, ali ja tu ništa ne mogu. On je zaljubljen u mene, a i ja se privikavam na život s njim." 

Erida ju je pogledala sa žaljenjem.

"Žao mi je što ti moram priopćiti, ali Hipnosova ljubav prema tebi i nije baš toliko bajna. Postoje neke stvari o našem prekidu i novoj, iznenađujućoj ljubavi prema tebi koje ti nije rekao, a vjerojatno nikad ni ne planira. Tvoj novopečeni suprug je zapravo vrlo dvoličan, a teško mi pada što sam upravo ja ta koja će ti morati ovo ispričati..."

Pasiteja se naježila.

******

Enija:

Mislim da je napokon vrijeme da dovršim ovu priču 😏

Vaša Jelena 💜