"Ustajte golupčići!" upala je Uma u Hipnosovu i Pasitejinu sobu. 

Gotovo rasplesano je prošla sobom i razgrnula ogromne zastore. Sobu su napunile sunčeve zrake. 

Pasiteja i Hipnos tek tada su primjetili da su skoro pa zagrljeni. Ležali su jedno pokraj drugoga, a Pasitejina glava bila je naslonjena na njegova prsa. 

Kad je to shvatila, odskočila je od njega. Uma se samo zahihotala. 

"Hajde golupčići, doručak je na stolu, nemojte da vas dugo čekam." rekla im je još jednom Uma i veselo, gotovo skakutavo, izašla iz sobe.

Nekoliko sekundi nakon njezinog izlaska u sobi je vladala tišina, a onda su oboje prasnuli u smijeh. Taj je smijeh dodatno razvedrio sobu.

Pola sata kasnije svi troje sjedili su u blagavaonici i doručkovali. 

Odjednom, Hipnos je vrisnuo. Pasiteja i Uma su skočile. Pred njihovim očima njegova se koža počela skupljati i izbijati mjehurići.  Cijelo mu se tijelo počelo grčiti. Pasiteja mu je pritrčala.

"Uma! Učini nešto! Zovi Asklepija ili nekog, ne znam ni ja..." 

Uma joj se približila. 

"To je onaj otrov. Očito izlazi, tako je i Asklepije rekao." umirila je izbezumljenu Pasiteju.

"Znam... Ali, što da radimo!?!? Ne možemo samo gledati, pomozimo mu, Zeusa ti." svejedno je vikala.

"Gospo... Pasitejo... ne možemo ništa učiniti. Pustimo njegovo tijelo da izbaci otrov." zagrila je zaštitnički starica djevojku.

Hipnos se cijelo vrijeme jednako mučio. Ležao je na podu dok su mu se udovi okretali sami od sebe. Koža mu se poput površine vode nabirala i smirivala, prolazila je cijelim njegovim tijelom. 

Bol koju je osjećao po cijelom tijelu odjednom kao da se krenula kretati prema njegovom trbuhu. Kada se sva našla na istom mjestu, jednostavno je eksplodirala i pritsnula njegov želudac. Sadržaj doručka našao se na kamenom podu. Hipnos je odahnuo. 

Uma je otišla po krpu, a Pasiteja je prišla Hipnosu i zagrlila ga. Hipnos je, iako začuđen, prihvatio njen zagrljaj. Osjetio je kako joj srce burno kuca, a kosa miriši na kišu i pokošeno travu, na snove. Ona je, pak, uronila svoje lice u njegovu kosu i opustila se. 

Čaroliju je prekinula Uma svojim ulaskom.

"Zeuse, ovo smrdi ko Harpija. Ma vidi ti vas, izađem na minutu i odmah se pohvatate." rekla je ugledavši Hipnosa i Pasiteju.

Pasiteja se zacrvenjela, ali Hipnos je dovoljno pribran da ih obrani.

"Pa? Ionako smo u braku, a ovo je moj dvorac, što se nas tiče, možemo se hvatati gdje god želimo." rekao je i namignuo Pasiteji koja se ustala i pridružila se Umi. Nikako nije mogla otjerati val vrućine koji ju je iznenada zahvatio.

Svatko je u tom trenutku bio u nekim svojim mislima tako da nitko nije primjetio sjenu na prozoru. Sjenu koja je kiptjela od bijesa.

Nakon što je Uma počistila nitko više nije imao apetita.

Pasiteja je odlučila krenuti u posjetu Hebinoj gostionici. Hodala je ulicama Olimpa.

Hebina gostionica zapravo je bila blizu Hipnosove palače, ali Pasiteja je namjerno krenula drugim, okolnim putem kako bi prošla ispod Afroditine palače. Zastala je pred drvenim vratima. Tijelom joj je prošao drhtaj. Nije je bilo tek tjedan dana, ali činilo joj se kao da su prošla stoljeća od onog trenutka kad je zadnji put napustila Afroditinu palaču. A opet, tko zna? Možda su i prošla stoljeća, ali su se činila kao tjedan dana. Vrijeme nikad nije bila sigurna stvar u svijetu grčkih bogova.

Odjednom su se vrata palače otvorila. Pasiteja je prestrašeno ustuknula, samo jedan korak unazad.

Na vratima se pojavila Eufrosina čiji je osmjeh nestao čim je ugledala sestru.

Zatvorila je vrata jakim udarcem i krenula brzo hodati bez da se obratila Pasiteji.

"Ef! Čekaj!" Pasiteja se nije namjeravala tako lako i brzo predati. Potrčala je za Eufrosinom.

Ona je stala. Shvatila je da nema smisla bježati pred sestrom. Morala se suočiti s njom.

"Da? Što je bilo?" upitala je Pasiteju najbahatije što je mogla.

"Što bi bilo. Nisi mi došla na vjenčanje, nisi se oprostila sa mnom. Oduvijek smo bile bliske, a sad si pustila da odem bez pozdrava. Imaš li pojma kako se loše osjećam! Kao da sam ja nešto skrivila, a i sama znaš da mene nitko nije ništa pitao, doveli su me pred gotovi čin! Za ime Zeusa, Ef, ne ponašaj se kao malo ljubomorno dijete!!"

Eufrosina je samo šutila i gledala pored Pasiteje, negdje u daljinu. Pasiteja ju je uhvatila za ruku.

"Ef! Molim te, odgovori mi. Želim ti se ispričati, ali osjećam da nemam za što. Ja nisam ništa loše napravila."

Eufrosina ju je napokon pogledala.

"Voli li te?" samo je upitala.

"Ja..." Pasiteja je zastala. Nije znala može li odgovoriti u Hipnosovo ime.

"Voli li te?" upitala je Eufrosina još jednom.

Pasiteja je znala da nema smisla lagati ni Eufrosini ni sebi.

"Da..."

Eufrosina je samo uzdahnula i upitala slijedeće pitanje.

"Voliš li ti njega."

Ako je Pasiteji bilo teško odgovoriti na prvo pitanje, tek se sada našla na pravim mukama.

"Ne znam..." rekla je neodređeno. Nije ga mrzila kao prije, ali nije ga ni voljela onako kao on nju. Ne još.

"Tako znači." rekla je Eufrosina i okrenula se prema Pasiteji. Oči su joj bile pune suza.

"O, Tea..."

Riječi su bile suvišne. Zagrlile su se, obje oblivene suzama, onako kako samo sestre znaju.

"Žao mi je Tea što sam bila takva glupača... Žao mi je... Ja se tebi trebam ispričati, a ne ti meni. Bila sam još gora nego ljubomorna Hera, još gora nego pijani Dioniz..."

Plakale su tako zagrljene, a vrijeme je stalo.

Eufrosina se prva pribrala.

"Moraš mi sve ispričati! Kako je u braku. Kako je biti udana božica?"

"Što kažeš da odemo u Hebinu gostionicu, sjednemo i tamo porazgovaramo? Glupo je samo tu stajati." predložila je Pasiteja te su njih dvije zajedno krenule niz ulicu.

Hebina gostionica bila je ugodno, malo zdanje. Unutra je bilo nekoliko stolova za kojim su smjeli sjediti samo ugledni bogovi. Oni iz podzemnog svijeta nisu se smjeli ni približiti.

Sjele su za jedan stol i naručile nektar.

"Dakle, sve mi ispričaj. Kako je biti u braku?" upitala je Eufrosina.

"Zapravo ne znam što bih ti rekla. Većinu vremena sam s Hipnosovom domaćicom, Umom. Jako je draga. Hipnos ima puno posla, ali ponekad, po danu, kada se vrati s posla, razgovaramo o nekim uobičajenim stvarima. Stvarno je drag i to..."

Eufrosina je preokrenula očima.

"Nisam te to pitala." rekla je i namignula.

Pasiteja se zacrvenjela.

"Ah, um, mi... Još nismo..."

Eufrosina je napravila čudan izraz lica i samo slegnula ramenima.

Pasiteja je promijenila temu razgovora.

"A kako sestre i ti?"

"Njih dvije me ne prestaju izrugivati. Iako, čini mi se da imam sreće. Aglaja stalno po noći izlazi, a ne želi nam reći gdje. Talija je jako razočarana što joj se sestra više ne povjerava. Sinoć smo ju zajedno uhodile, ali bez rezultata."

Pasiteja je razočarano otpila gutljaj nektara. Bila je ljubomorna na sestre. One su se odlično snalazile i sve je bilo kao nekad.

Eufrosina se nakašljala.

"Ja... Drago mi je da smo se pomirile, Tea. Molim te, dođi nas posjetiti jedan dan." rekla je ustajući se.

"Naravno. I vi morate doći posjetiti mene u mom novom domu."

Ponovno su se zagrlile. Eufrosina je otišla, a Pasiteja je ponovno sjela za stol. Popila je nektar do kraja, a zatim je pozvala jednu od nimfa koje su posluživale.

"Je li gospa Heba ovdje?" upitala ju je.

"Ne znam..." rekla je nimfa i znakovito pogledala Pasiteju. Ona je samo uzdahnula i pružila joj novčić.

"Onda?"

"Da, gospo. Ovdje je. Mogu vas povesti do njene sobe."

"To bi bilo odlično." zahvalila se Pasiteja.

Nimfa ju je povela na gornji kat, iznad prostorije u kojoj je bila gostionica.

"Gospa bude ovdje ako nema nekakve dužnosti kod Zeusovog stola." pričala je nimfa.

"Evo, ova soba." rekla je kada su došle do kraja hodnika.

Pasiteja joj se još jednom zahvalila i dala joj još tri novčića koja je nimfa zadovoljno prihvatila.

Pokucala je na vrata te ušla nakon što je glas iznutra rekao: "Naprijed!"

Heba je sjedila za pisaćim stolom na sredini sobice. Sobica je iznutra bila skučena, tek dovoljno mjesta za stol i dva ormara.

Pred Hebom su na stolu bili rašireni papiri. U Pasiteju je usmjerila znatiželjan i iznenađen pogled.

"Kako Vam mogu pomoći...?"

"Pasiteja. Ja sam prije udaje radila za Afroditu." rekla je Pasiteja i istog trena požalila. Heba je podigla obrve, a Pasiteja je to pročitala kao izraz negodovanja.

"Sjedni." pokazala joj je na stolac preko puta nje.

"Kako ti mogu pomoći, Pasitejo?"

"Stvar je jako komplicirana, zapravo..." započela je Pasiteja te je, najkraće što je mogla, prepričala Hebi sve o trovanju i tome kako istražuje tko bi ih mogao otrovati.

Heba je odmahnula glavom.

"Bojim se da ti ne mogu pomoći. Ja te ne bih otrovala, a sumnjam da bi i itko od nimfi koje rade u kuhinji. Sve sam ih izabrala tek nakon što sam se uvjerila u njihovu vjernost i kvalitetu..." rekla je Heba pomalo uvrijeđeno.

Pasiteja se postidjela.

"Naravno, imaš pravo, no, jednostavno sam htjela doći sama i uvjeriti se."

Heba je kimnula i ustala se što je Pasiteji bio znak da treba poći.

Na izlazu iz gostionice je pozvala onu nimfu koja ju je odvela do Hebe.

"Kako se zoveš?"

"Dafna, gospo. Kako Vam mogu pomoći?"

"Dafna, poslušaj me dobro. Želim da budeš moje oči i uši. Ne samo ovdje nego i po cijelom Olimpu. Slušaj što bogovi razgovaraju i ako čuješ nešto zanimljivo i neobično, svakako mi javi, dobro?" pogledala ju je Pasiteja molećivo.

Dafna ju je samo gledala, dok Pasiteja nije shvatila što želi. Iz džepa suknje je izvadila vrećicu novčića.

"Dobit ćeš još toliko za svaku novu, zanimljivu informaciju."

Dafna je sakrila novac i namignula Pasiteji koja je izašla na ulicu i krenula prema Hipnosovoj palači.

Pasiteja je, ubrzavši korak, krenula prema Hipnosovoj palači, ali nije daleko stigla.

Nečije ruke su ju pograbile, a kada je pokušala vrisnuti napadač joj je začepio usta.

I idućem trenu, zacrnilo joj se pred očima.

Još jedan rekord, 1639 riječi! Nadam se da vam to nije previše za čitanje😁
Jelena❤️