Trideset četvrto poglavlje
Dragana je puštena iz bolnice deset dana kasnije. "Ideš kod mene kući, seko, tamo ćemo te lepo paziti i maziti.", Vuk je raspoloženo rekao, kad su svi zajedno došli po nju.
Uzdahnula je, pa pogledala u Njegoša, a onda i u Vuka. "Nemoj da se ljutiš, bato, ali mislim da ćemo ipak Njegoš i ja u hotel.", promrmljala je i pocrvenela. Volela je ona sve njih, ali je želela da bude nasamo sa Njegošem. Pokušavala je da ga namami sve vreme da vode ljubav, ali bi je uvek samo jako zagrlio. Želela ga je i želela je da bude nasamo sa njim.
Magdalena je ušla u tom trenutku i uzdahnula kad je videla kako Vuk mrko gleda u Draganu. "U čemu je problem?"
"Hoće u hotel, kevo! Nemam ništa protiv Njegoša, ali ona još uvek treba da odmara i..."
Prevrnula je očima, prišla Dragani i nežno je poljubila, a onda joj dala kesu sa garderobom. "Neće biti u hotelu, već u Mrgudovom stanu. Drugo, žele da budu sami, Vuče.", promrmljala je.
"Mama, pobogu!", progunđao je, a onda poput furije izleteo iz sobe. Nije imao ništa protiv Njegoša, ali njegova majka baš nije imala takta u nekim stvarima. Dragana je njegova mlađa sestrica i njemu nije bilo najprijatnije da razmišlja o tome da želi da bude sama sa muškarcem, iako nije bio glup.
Dragana je zbunjeno pogledala u Magdalenu, dok je polako ustajala iz kreveta. "Šta mu je?"
Odmahnula je rukom. "Glupo muško. Čekamo vas ispred.", nasmejano je rekla i izašla van.
Dragana je pogledala u Njegoša i slegnula ramenima. "Mislim da su svi danas prolupali.", progunđala je i krenula da skida spavaćicu. Njegoš joj je prišao, pa zavukao šake ispod njene spavaćice i polako je skinuo, a onda je odmerio, pa spustio šake na njene grudi. Zadrhtala je i izvila ih ka njegovim rukama. Spustio je ruke na njen struk, pa je privukao sebi i željno je poljubio. "Kad ostanemo sami, vrckava.", promuklo je rekao.
Prevrnula je očima, odgurnula ga, a onda počela da se oblači. Već je počelo da joj ide na živce to njegovo odbijanje i zaista ju je isuviše ljutilo. "Mogla sam i kod Vuka da spavam, koliko si ti zainteresovan.", ljutito je progunđala, dok je navlačila majicu i trenerku.
Zapanjeno ju je pogledao. "Nisam zainteresovan?", zarežao je.
Sevnula je očima ka njemu, a onda krenula ka vratima. Grubo je uhvatio, naterao je da stane i izvio obrvu, kad ga je pogledala. "Deset dana me guraš od sebe kad god pokušam. Više neću ni da pokušavam, a razmisliću i da li ću želeti bilo šta, ako se ikad smisliš.", odsekla je.
Zapanjeno ju je pogledao, a onda prasnuo u smeh, privio svoju ludu devojku uz sebe i pogledao je u oči. "Prvo, deset dana si ovde na lečenju, povređena si i pre samo deset dana sam mislio da ću te izgubiti i bio sam polu-lud od boli. Sve što sam želeo je da ti bude dobro, Gago. I, ma koliko sam te želeo, užasavala me je pomisao da možemo da izgubimo kontrolu i da ću te povrediti. Drugo, koliko god te sad želeo, nisam baš siguran da bih voleo da mi bilo ko od tvojih upadne u sobu. I treće, želećeš, znaš to i sama.", nadmeno je rekla.
Znala je da je to istina i znala je da ju je želeo, osećala je svaki put kad bi je privio uz sebe, osećala je i sad, ali nije bila raspoložena da mu to i prizna. "Videćemo.", promumlala je.
Nacerio se, pa spustio usne na njene. Prvih par sekundi je zaista dala sve od sebe da mu ne odgovori na poljupce, ali ju je to držalo samo na trenutak, već u sledećem trenutku ga je jako grlila i uzvraćala mu strastvene poljupce, dok ju je jako stezao uz sebe i privijao svoj penis uz nju. "Još misliš da nisam zainteresovan?", zadihano je upitao, kad ju je najzad pustio.
Odmahnula je glavom. "Ne mislim, samo mi je dosadilo da čekam.", promumlala je.
Nasmejao se. "I meni je, vrckava, ali ćemo ipak sačekati da ostanemo sami.", nežno je rekao, još jednom je željno poljubio, a onda je polako odvojio od sebe i pogledao je. "Idemo li?"
Klimnula je glavom, uhvatio je za ruku, a onda je poveo van. "Sad idemo na ručak, a onda ćemo vas odvesti do stana. Tamo možete da ostanete koliko god želite, mi se sutra ionako vraćamo za Moskvu.", Magdalena je veselo brbljala, dok su se kretali ka izlazu iz bolnice.
Dragani je prešla senka tuge preko lica na spomen Moskve, a to Njegošu nije promaklo. Uzdahnuo je, definitivno ne mogu više odlagati razgovor o tome šta će i kako će dalje. Jedno je samo znao, bio je spreman da napusti sve ovde, da nađe posao u Moskvi od osam do pet i bude uz nju, ako bi to bilo potrebno. I bio bi srećan. Seli su u automobile i on je pogledao u Draganu. Pogledala ga je, osmehnula se, pa mu uzela ruku u svoju i prinela je svojim usnama. "Šta je bilo?"
Uzdahnuo je. Bili su sami u automobilu, ali nije želeo sad da na brzinu razgovaraju o tako važnim stvarima. I želeo je da je gleda u oči, dok budu razgovarali. Instinktivno je osećao da bi i ona, poput njega, pristala na sve, samo da ostane kraj njega, ali je isto tako osećao da neće biti srećna, makar ne onoliko koliko bi bila u Moskvi. Osmehnuo joj se. "Ništa, vrckava, samo sam shvatio da nismo razgovarali ni jedanput kako ćemo živeti.", promrmljao je.
Slegnula je ramenima. "Svakako možemo kako hoćemo, Njegoše."
Bledo ju je pogledao. "Kako hoćemo?"
"Mhm, zašto moramo da budemo vezani za jedan grad, ili državu? Zašto moramo da isplaniramo sve do tančina i živimo dosadnim, učmalim životom? Danas Beograd, sutra Moskva, prekosutra Amerika... Ceo svet je naš, bar dok Janko ne krene u školu. Posle ćemo morati da se smirimo, logično, ali tad možemo i svi troje da sednemo i dogovorimo se hoće li to biti Beograd, ili Moskva."
Duboko je uzdahnuo. Još se nije oporavila, a već je počela da smišlja nove avanture, ali ovog puta sa njim i Jankom. Slegnuo je ramenima u sebi, jedino je bitno da će on biti uz nju i sačuvati je. "U redu, možemo.", promrmljao je.
Pogledala ga je. "Rekao si to kao da te vodim na streljanje.", rekla je sa grimasom na licu.
Prošao je rukom kroz kosu. "Samo nisam siguran koliko nas troje možemo da živimo tako, vrckava. Navikao sam da budem statičan, da sve ima svoj tok i neku kolotečinu.", promrmljao je.
Prevrnula je očima. "Zato si i pobegao na Bali, jer ti je bilo toliko lepo.", irnočno je rekla.
Pa, sa ovim je morao da se složi. Od svega toga i jeste pobegao na Bali i našao nju tamo. Ručali su sa ostatkom porodice u restorani, a onda su se uskoro našli sami u stanu. Privio ju je uz sebe kako su ušli unutra, a onda spustio usne na njene i strastveno je poljubio. Želeo ju je do ludila. podigao ju je u naručje, a onda je poneo ka prvom krevetu na koji je naišao i nežno je spustio na njega. Krenula je da se pridigne, ali ju je vratio nazad, pa brzo skinuo sve sa nje. Prešao je šakama po njenom telu i osmehnuo se kad je zadhtala i glasno zastenjala zbog njegovih dodira. Skinuo se, nagnuo se nad nju, a onda spustio usne na njene, pa nastavio da se spušta poljupcima ka njenim grudima. Drhtala je pod njim, bila je isuviše uzbuđena i toliko ga je želela, da je mislila da će poludeti, ukoliko se uskoro ne nađe u njoj. I Njegoš je želeo da se što pre nađe u njoj, da se izgubi u njoj i zaboravi na sve što se dešavalo predhodnih dana, ali je još više želeo da joj pruži zadovoljstvo i nadoknadi joj. Spustio je usne na njene grudi i krenuo da se mučno sporo igra sa njima, dok se ona izvijala ka njemu i ječala od zadovoljstva. "Molim te, Njegoše...", promucala je, ali ju je ignorisao, pa nastavio preko stomaka da se spušta sve do njenog međunožja. Zastao je kraj svežeg ožiljka, spustio usne na njega i uz uzdah ga poljubio. Taj ožiljak će ga ceo život podsećati da je mogao da je izgubi. Pogledao je u oči, a onda nastavio svoj put poljupcima, sve dok nije došao do njene ribice. Prešao je jezikom po njenoj ribici i ona se trznula uz glasno ječenje. Uvukao je prste u nju, pa krenuo polako da ih pomera, dok je jezikom razigrano prelazio preko njenog kliktorisa. Nije mu trebalo dugo da je dovode do vrhunca, a onda je seo na krevet do nje i gledao je kako se trza i ječi od intenziteta orgazma, dok mu je ud poskakivao, željan da se što pre nađe u njoj. Pogledala ga je, a onda se pridigla, pa mu se popela u krila, opkoračila ga i u jednom potezu se navukla na njega. Zagrlila ga je oko vrata, pogledala ga u oči, a onda krenula polako da se pomera. Uvrzao je ruku u njenu kosu, povukao joj usne ka svojima i željno je poljubio, dok se pomerao ispod nje izlazeći joj u susret. Gubili su se u vrtlogu strasti i želje i sve što su želeli bilo je da puže jedno drugom zadovoljstvo. Osetio je njeno pulsiranje, umirio je, a onda se izvukao iz nje, pa se jednim brzim potezom nabio u nju i ona je uz krik doživela orgazam. Ponovio je pokret, pa se uz glasno stenjaje oslobodio duboko u njoj. "Volim te, vrckava."
Lenjo se osmehnula na njegovim grudima. "I ja tebe volim, Njegoše.", mazno je rekla.
Mazili su se tu noć, ljubili i vodili ljubav do besvesti, pre nego što su zagrljeni i iscrpljeni od svega zaspali. Bilo je prošlo podne, kad mu je zazvonio telefon. Otvorio je oči, pa pogledao u Draganu, koja je budna ležala na njegovim grudima i gledala ga. "Dobro jutro, vrckava.", promrmljao je, pa je nežno poljubio.
"Dobro jutro, ljubavi.", zadovoljno je rekla, pa se izvalila na jastuke i pustila ga da nađe svoj telefon.
Uzeo je telefon iz džepa, vratio se kod nje i povukao je u zagrljaj. "Molim?", promumlao je, kad se javio.
"Zar nisi rekao da ćeš je danas dovesti da je upoznam?", majka mu je zakreštala na slušalicu.
Nasmejao se. "I jesam, kevo, ali smo se tek sad probudili, sinoć smo kasno legli. Uostalom, rekao sam ti da ćemo doći na ručak.", progunđao je, pogledao u Draganu, pa spustio usne na njene. Želeo je da je ljubi i, ako bi se on pitao, oni bi bar još danas ostali tu, ljubili se i vodili ljubav sve dok ne bi mogli oboje da ustanu iz kreveta.
"Rekao si, a sad je jedan. Dovlači se ovamo, jer sam stvarno nestrpljiva. Meni njeno ime i prezime, kao ni osvojena nagrada ne znači ništa, ja hoću da je upoznam i vidim to svetsko čudo koje je uspelo da osvoji mog sina."
Njegošu su suze pošle od smeha. Kao i uvek, njegova majka je preterivala u svojim opisima. "U redu, mama, uskoro ćemo biti tamo.", progunđao je i spustio slušalicu, pa pogledao u svoju Draganu. "Moja majka..."
"Nisam baš sigurna da je to dobra ideja, Njegoše. Moji roditelji..."
Uzdahnuo je. "Ona o tome ništa ne zna. Napisano joj je oproštajno pismo u kojem joj govori da odlazi i, veruj mi, nije se potresla ni jednog trenutka. Izgleda da su oni imali mnogo više problema, nego što sam mogao i da pretpostavim.", progunđao je.
Klimnula je glavom. Nije se slagala u potpunosti to kako on i njeni roditelji sa lakoćom rešavaju takve stvari, ali kako ni sama nije imala ikakvo rešenje, samo je klimnula glavom. "Razumem, hajde, idemo onda da upoznamo tvoju mamu.", promrmljala je i krenula da izađe iz kreveta, kad ju je smotao u svoj zagrljaj i vratio je nazad.
"Prvo ćemo da vodimo ljubav, ona može i da čeka.", promuklo je rekao, pa spustio usne na njene.
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top