Bokić!

Nikad se nismo vidjeli, ali toplo se nadam da jedina stvar koju stavljaš u ladice je donje rublje, odjeća, knjige i ostale potrepštine, a ne ljudi.

Ako ih tamo zatvoriš, umrijet će od nedostatka kisika, a i ne želim spominjati kako je trenutno kriza u svijetu pogrebnih poduzeća.
Pa te molim da ih ne stavljaš u škakljivu situaciju.

Isto tako, toplo se nadam da ne gledaš knjige po koricama.
Moje su malo debele i oštećene, no to nije razlog da ne zaviriš unutra.
Ili se barem meni tako čini.

Poznajući mene i moj ukus tvoje korice su sigurno savršeno očuvane, ali su ti stranice poderane i pošarane i mrziš svoj sadržaj iz dna duše.
Zabavno.

Poznajući mene sigurno mi govoriš kako vrijedim puno više, nego što mislim da vrijedim.
Povremeno te slušam, a povremeno se posvađamo.

Nikad nije ozbiljno.

Ja ne volim svađe, a tebi nikad nije dovoljno stalo.

Ja se naravno pitam zašto je to tako.
Prije bi mi možda palo na pamet da možda nisam dovoljno dobra za tebe.
Bacilo bi me u depru, pa u ljutnju, pa u frustraciju, a zatim bi me bacilo na početak.

Na vrijeme kada te uopće nisam poznavala.

Na vrijeme kada nisi imao utjecaj na moj život.

Leptirima bi odrezali krila, a ja bi opet postala prazno platno.