"Oh, Martine pogledaj ovaj šešir. Zar nije prekrasan?"

Dan se uveliko približavao kraju, snijeg je i dalje nastavio da pada a za to vrijeme Martin je odlučio da izvede Isabel iz vikendice. Kako još uvijek nije dovršio popravku automobila ipak su se odlučili da idu pješice do najbližeg sela. Bilo je sasvim prirodno spustiti svoj dlan na njegov i zagrljeno šetati kroz šumu.

Sreća ili ne, od mještana niko nije prepoznao princezu i Isabel je laknulo. Konačno je mogla da se ponaša kako je oduvijek maštala, a to je da bude prirodna i slobodna bez poštovanja pravila i nametanja tuđeg mišljenja. Do trgovine odjeće, samo ih je dijelila velika lokva vode, ali Martin ju je sa lakoćom uzeo u svoje naručje i poput heroja iz bajki, svoju princezu prenio preko svih prepreka. Starija punašna gospođa Lopez je zatrpala Isabel sa pregršt novih zimskih haljina, različitih boja uvjeravajući je kako joj sve fantastično stoje.

Martin je sjedio na stolici dok je posmatrao nasmijanu Isabel kako sa lakoćom isprobava sve haljine koje je dobila od gospođe Lopez. Bila je, zaista je najljepša kada je nasmijana, sjetno je pomislio. Taj dan su proveli u krevetu, isprobavajući nove poze i definitivno je pozitivno bio iznenađen otkrivši da ga ona prati u stopu i da je veoma savršena učenica. Ud mu se trzne u boksericama dok se prisjećao scene kako ga je savršeno onim punašnim usnicama obrađivala, a tek kada je pokupila svaku kap njegove tečnosti, poželio je ponovo da je uzme. Isabel kao da je znala, samo mu je đavolasto namignula dok se vraćala nazad u kabinu.

Već mi je došla glave, počešao se po bradi dok je o tome razmišljao. Ni na kraj pameti mu nije bila kraljica u mislima kao ni kraljevstvo, mala drznica je ispunila svaku poru u njegovom tijelu. Vladala je njim tako lako a da nije ni bila svjesna toga. Sve one svađe su zapravo prethodile tome da oni završe vatreno u krevetu. Uživao je u načinu kako ju je obilježavao, kako ju je uzimao skoro na primitivan način, kao kakva životinja. I dalje je na koži leđa kao i na grudima imao dokaz njene želje, drznica je takođe obožavala da ga obilježava na primitivan način.

Živo mu se fućkalo za princa Carlosa. Taj ulickani i namirisani fićfirić može da zaboravi na svoju prosidbu i za Isabel. On mu je neće tako lako predati. Možda Martin nije vjerovao u Božićnu čaroliju kao ni u prazničnu euforiju, ali sada mu je svakako trebalo dobro čudo da u svom naručju zadrži Isabel. Sa njom je sve bilo tako lako, mogao bi se svađati do besvjesti i prepucavati a nakon toga samo je ušutkati sa svojim poljubcima kao da je to nešto sasvim prirodno.

''Uistinu je prelijep šešir!'' Gospođa Lopez je za to vrijeme otišla da usluži drugog kupca, dok se Martin približavao Isabel predatorskim koracima dok je isprobavala šešir ispred masivnog ogledala. Posesivno je spustio ruke na njen struk kako bi je okrenuo prema sebi. ''Ali znaš li šta bi još bilo savršenije od šešira?'' Promuklo je rekao dok je očima prelazio čas po njenim usnama čas se spuštao do njenih grudi.''

''Š-šta?'' Progutala je pljuvačku, pa je upitala skoro pa nevino. Mada duboko u sebi je znala da naredni trenuci uopšte neće biti nevini. Malčice je rastvorila svoje usne kako bi upila aromu mente i peperminta koji su se širili iz njegovih usnica.

''Najbolje bi bilo da ti to pokažem. Poljubi me!'' Martin nije molio, on je zahtjevao i vrlo brzo je gubio strpljenje. Gospode, uistinu mu je falila kao da je nije imao godinama a ne par sati. Možda ipak nije bila dobra ideja da dan provedu vani u šetnji i kupovini, mogli su ostai u svojoj toploj vikendici gdje bi se prepuštali vatrenim igricama pod plahtama. ''Ovdje, sada?'' Isabel je dobro osmotrila iza Martinovog snažnog tijela kako gospođa Lopez odvodi dvije žene kako bi im pokazala novu zimsku odjeću, i svakako sa ove udaljenosti ih ne bi mogle vidjeti. Ali opet osjećaj da bi mogli biti otkriveni kako se ljube u njoj se skupljala još jača želja za njim.

''Da princezo, ovdje i sada. Hajde pokaži mi da i ti mene želiš.''

''Automehaničaru, ccc niko te nije naučio pristojnom ponašanju.'' Imitirala je njega , ali se uozbiljila i shvatila da im je ostalo jako malo vremena. ''Dobit ćeš samo pusu i to je to. Ostatak moraš da pričekaš kada dođemo nazad u vikendicu.'' Blago mu je kažiprstom zaprijetila a potom se podigla na prste i tek ovlaš spustila svoje usne na njegove. Nije se zadržala ni pola minute već se odvojila polako od njega sve dok je on nije ščepao šakama.

''A-aa, ova poljubac se ne računa. Poljubi me propisno, inače nikada neće napustiti trgovinu.''

Isabel je prevrnula očima. ''U redu, ali pomozi mi. Spusti se malo, visok si mi.''

Martinu je đavolasti sjaj bljesnuo u očima, ali joj je olakšao. Spustio se u njenoj ravni a potom ga je snažno povukla u zagrljaj da se i on zateturao. Usnama je sa lakoćom prelazila po njegovim, kao da su oduvijek bile stvorene samo za nju. Jezikom je pažljivo istraživala njihov oblik i mekoću a potom kada joj se ukazala prilika lagano ulazila u njegova usta. Ni Martin nije mogao ostat imun na igrice koje je vodila sa njegovim jezikom kako bi se borila za prevlast, pa ju je sve odlučnije ljubio. Predano je grickao prvo donju pa potom gornju usnicu, a ona je tiho ispuštala uzdahe zadovoljstva.

''Khm, khm.'' Iza njih se nakašljala gospođa Lopez. ''Zaista je divno vidjeti danas, mlade zaljubljene parove u našem kraju.''

Isabelino lice je poprimilo rumenu boju dok se odmicala od Martina i stala pored njega. On je za to vrijeme prstima prošao kroz kosu i privukao Isabel svom tijelu. ''Da, slažem se.'' Potvrdio je Martin, a potom otišao na kasu da plati sve haljine koje je Isabe isprobala.

Isabel je negodovala da zaista nije bilo potrebno da kupi sve haljine i šešire koji su joj se dopali, ali on ju je uvjerio da je itekako bilo potrebno i da je to učinio jer je želio. U povratku su se svratili do marketa gdje su kupili zalihe hrane, gdje je Martin obećao da će da skuha večeru jer njoj pravljenje hrane svakako nije polazilo za rukom, i u to su se više puta uvjerili.

Dok je vatra gorila u kaminu, psić je spavao pored skupljenih nogu kod Isabel dok je ona pažljivo čitala knjige koje je napisao Damiano Basso. U kuhinji, Martin je pripremao meso u sosu od gljiva zajedno sa salatom od povrća. Miris hrane se veoma brzo uvukao u njene nosnice i kao opijena ustala je prišla do stola.

''Savršen si kuhar, definitivno te moram unaprijediti u šefa kuhinje.'' Govorila je punih usta, a njemu je to bilo veoma smiješno. ''Valjda namrgođeni šef Martinez neće imati ništa protiv konkurencije?''

Isabel je na trenutak zamislila kako glavni šef kraljevske kuhinje kategorično odbija da bude zamjenjen, hrana je umjetnost a on je jedini koji zna kako se ispravno odnositi prema umjetnosti.

''Definitivno je to bila veoma loša ideja. Ipak ću biti zadovoljna da samo za mene kuhaš.''

Kucnili su se čašama vina, i ostatak večeri proveri u veoma prijatnom razgovoru.

🎄Hvala na čitanju🎄😘