Martin je konačno mogao da odahne kada je nakon sat vremena vožnje ugledao skromnu vikendicu koju mu je kraljica dodijelila prije dvije godine. Bila je to skromna kuća bez balkona. U njoj su se nalazile samo jedna soba, kuhinja, kupatilo i dnevna soba. Sa Isabel je morao da ostane u njoj do Badnjeg dana. Gospode, ko će toliko dana da izdrži sa njom? Mada uživao je jako puno kada se sa njom svađao. Mogla je da bude i princeza svemira to njemu nije bilo važno. On je u bio službi kraljice Debore i dok je tako on neće da padne pod Isabelin uticaj.

''Stigli smo. Sama uzmi svoje stvari i prati me. Noć u ovom dijelu šume zna da bude jako opasna pogotovo za male djevojčice poput tebe.'' Bio je samo deset godina od nje stariji mada u njegovim očima ona i dalje bila nezrela klinka.

Isabel se ogrnula šalom kada je izašla iz auta. Hladna zimska noć su učinili da njeno tijelo zadrhti. Dobro je osmotrila prirodu oko sebe. Oko nje se nalaziila šuma, mada u daljini je mogla da raspozna i planine. Uprkos lampi sa krova kuće nije mogla da raspozna u noćnim obrisima da li ima još po neka kuća u njihovoj blizini.

Uzela je svoj kofer i u štiklama je posrtala sve do ulaznih vrata. Martin je nije ni sačekao a nije joj ni ponudio svoju pomoć. Kada su se našli u dnevnoj sobi izvadio je iz džepa pismo koje je kraljica u toku dana napisala i predao ga je Isabel.

''Ovo pismo je napisala kraljica Debora i rekla mi je da ti ga predam kada dođemo ovdje.'' Pružio joj je pismo, pa je prstima prošao kroz svoju kosu. Isabel je pratila njegove pokrete sve dok se nije susrela sa njegovim morsko plavim očima. Svaka druga djevojka bi tako lako mogla da se izgubi u tom plavetnilu. Ona će se đavolski truditi da ne posrne na tom putu i uspjet će da im odoli. ''Ostajemo ovdje do Badnjeg dana, nakon toga se vraćamo u dvorac na Božićni bal kako bi te tvoj pinc zaprosio.'' Ovo princ je izgovorio sa gorčinom u glasu.

''Zašto smo ovdje? Je li se nešto loše dešava u kraljevstvu pa mi ne želiš reći? Moja majka, o gospode moja sestra ima svega sedam godina, nije valjda da su u opasnosti?'' Prišla mu je nevjerovatnom brzinom a potom je položila svoje dlanove na njegov kaput. Htio ili ne priznati u nosnice mu se uvuče miris meda i vanilije. Znao je da ona mora da miriše tako savršeno i očaravajuće, ali njen miris ga je mamio na grijeh. Uzeo je njene ruke u svoje pa ih je potom pustio da padnu. ''Smiri se princezo, nije ništa tako strašno u pitanju. Tvoja porodica ima ozbiljan financijski problem koji želi da riješi bez prisustva novinara i uže porodice. Kraljica će danas da priča sa svojim ljudima od povjerenja kako da to riješi bez da novinari saznaju. Tebe je maknula kako se ne bi vrzmala oko njenih odaja ili slučajno nešto rekla novinarima kada te uslikaju u šoping centrima. Opšte je poznato koliko si česta u rubrici Vjerovali ili ne.

Njeno disanje se na trenutak zaustavilo. Ona mu nije dužna da polaže račune kao ni da se pravda da novinari sve izmišljaju. Koliko ih je samo puta tužila kada bi u novinama vidjela foto montažu svojih slika. Namjerno bi je predstavili kao neozbiljnu, razmaženu i bahatu princezu koja se samo provodi. A niko nikada nije postavio slike kako ona donira novogodišnje poklone za djecu iz siromašnih krajeva. Naravno, nije ni željela njihovu podršku kada bi djeci pomagala. To je radila jer je tako osjećala iz svog srca.

''Idem da nam pronađem drvo i da nam ga iscjepam na sitne komade kako bi ih mogli staviti u kamin.'' Potom ju je još jednom drsko odmjerio od glave do pete i izašao iz kuće. Isabel je pokidala kovertu a potom na glas čitala majčino pismo.

''Princezo Isabel, kćerko moja

Kada budeš čitala ovo pismo vjerovatno ti je Martin objasnio zašto moraš biti na sigurnom do Badnjeg dana. Pokušat ću da naš problem riješim u tajnosti sa svojim ljudima od povjerenja. Tebe jedino molim za strpljenje, Martin će se vrlo dobro brinuti za tvoju sigurnosti. Nadam se da će se do Božića ovi nagomilani problemi riješiti kako bi konačno mogli da proslavimo tvoju vjeridbu i predstojeće vjenčanje sa princom Carlosom. Naša kraljevstva će se ujediniti i dobit ćemo njihovu podršku. Očekujem da ćeš se ovih par dana ponašati kako dolikuje princezi i da ćeš pristati na Božićnom balom da budeš prinčeva žena.

Sa poštovanjem,

tvoja majka Debora,

Kraljica de Pena.''

Pored majčinog imena stajao je njen vrlo dobro poznati crveni pečat. Znači pismo nije bilo lažno. Od nje se samo očekuje pristojno ponašanje i da se uda za princa. ''Oh, majko da si mi samo rekla o kakvim se problemima radi, ja bih ti pomogla. Zar me i dalje smatraš da sam klinka koja ništa ne razumije?'' Potom je sjela na fotelju a od zime joj je počela vilica da cvokće.

Nije znala koliko je vremena prošlo dok nije ugledala Martina kako u rukama nosi iscjepana drva. Njegova kosa, rame kao i kaput imali su na sebi snijeg te je predpostavila da vani oluja bljesni. Nije mu ništa rekla ne želeći da ponovo sluša njegova nadmudrivanja. On je kleknuo na jednu nogu pored kamina, ravnomjerno je slagao drva a potom sa upaljačem upalio.

Svjetlost vatre je bljesnula u kaminu, a Isabel se još više ušuškala u fotelju. Konačno će joj biti toplo. ''Ovdje ćeš ti da spavaš, a ja ću biti u sobi pored.'' Ustao je galantno a potom prstom pokazao na vrata koja su se nalazila pored ormara.

''Ali ovdje ima samo mali kauč i fotelja, ne mogu ovdje da spavam.'' Negodovala je Isabel.

''Ona ću ti vrlo rado prepustiti sobu sa veoma prostranim krevetom a li u kojoj nema kamina i kojoj će ti vjerovatno biti hladno. Biraj princezo, odluka je na tebi.''

Isabel je glasno frknula dok se Martin grohotom smijao. Naravno da je odabrala neudoban kauč pored kamina dok će on duge noći da provodi na hladnom. Tu veče su obadvoje otišli na spavanje praznog stomaka.

Kada je zimsko Sunce obasjalo prozore Isabel se probudila. Naravno i njen stomak se oglasio. Martina nije bilo u njenoj blizini, a vatra se odavno ugasila. ''Divno, baš krasno.'' Na spavaćicu je obukla bade mantil a potom pokušala da naloži vatru. Iako je od sinoć ostalo dvije-tri cjepanice drveta to joj nije puno pomoglo dok je pokušavala vatru da naloži. Pronašla je šibice iznad kamina mada je predpostavila da su tu jako dugo čim ne žele da upale vatru.

Njene mliječno-bijele ruke su postale sive od pepela dok je bijeli bade mantil sadržavao crno sive tragove. Martin se to jutro probudio vidno naspavan. Nije mu smetalo da spava u sobi bez vatre kada je on imao jako toplu posteljinu. Obukao je donji dio hlača dok gore nije uspio da obuče majicu kada je začuo tup udarac u dnevnoj sobi.

U tri duga koraka se našao tamo i sa zanimanjem posmatrao cijelu situaciju. Isabelin bade mantil kao i njeno lice bili su puni pepela dok je drvo ispalo iz kamina na laminat. Cijela soba bila je u dimu, a ona, ona je bila puna čađi. Nije odolio već se ponovo morao nasmijati. Možda ovaj kratak odmor ipak dobro na kraju prođe. Nije pamtio kada se zadnji put ovako dobro nasmijao. Vidjevši da princeza pokušava prvi put vatru da naloži, a do sada su uvijek drugi radili za nju, stvarno je sve komično izgledalo.

Isabelin se pogled susreo sa njegovim. Njene oči su uprkos njenoj volji i zahtjevu odmjeravale njegovo muževno tijelo. Sada bez odjeće na sebi jasno je mogla da uoči njegova široka ramena, mišićave ruke koje su na sebi imale izražene vene. Vrh jezika joj je izašao na usne a to Martinu nije promaklo. Njegove grudi su bile isklesane od čvrstih mišića koje su na sebe imale bezbroj sitnih i kovrdžavih maljica. Bradavice kao da su se ukrutile pod njenim budnim okom. Na stomačnim mišićima je imao jednu tetovažu mada ona nije jasno uspjela da raspozna šta se na njoj nalazilo. A potom se ostatak dlačica gubio u njegovim hlačama.

U misli joj se uvuče sve one riječi koje je juče Esmeralda govorila o Martinu- tjera gaćice same od sebe da padnu. Taj zaključak je mogao biti veoma tačan. Samo da nije njegovog umišljenog ponašanja i nadmenog stava možda bi mogla o njemu da razmišlja na sasvim drugačiji način. A, ne neće da krene tim putem.

''Dopada ti se ono što vidiš princezo? Mada ja sam veoma siromašan za tvoj prefinjeni i bogati ukus.'' Preksrtio je ruke na svojim grudima dok je ona ustala i stala naspram njega. ''Konačno da se u nečemu slažemo. Ti nikada nećeš biti po mom ukusu.'' To je potvrdila i druga cjepanica drveta koja je pala na hladan laminat. Dvije dominantne osobe su se odmejravale a potom je Isabel otišla do kupatila da se uredi.

Biće ovdje svega i svačeg, mislio je Martin dok je ponovo ložio vatru.

🎁Hvala na čitanju.👑🧡