Kada bi Rosita odlučila nešto ispravno da uradi niko je u tome ne bi mogao zaustaviti. Dok je stajala pored batlera i konačno ugledala svoju najbolju prijateljicu Isabel koju nije vidjela skoro pa petnaest dana jer je ona odbijala njene posjete, morala je hitno da reaguje. Sve do juče nije ni bila svjesna šta se sve odigralo u Isabelinom životu. Dok je sa Manuelom šetala ulicama Madrida imala je obaveze koji je trebala da obavi prije Božića. Ali kada su u jednom lokalnom kafiću kroz obrise stakla ugledali Martina za šankom kako pije čašu za čašu alkoholnog pića iste sekunde su ušli da ga izvuku i smjeste u krevet. I sam Manuel je bio svjestan činjenice da mu je najbolji prijatelj pijan i da ga je morao odvesti što dalje od šanka.

''Ostavite me na miru.'' Bile su riječi koje je Martin mrmljao dok je Manuel jednu ruku prebacio preko ramena a drugu oslonio na njegove grudi. ''Ne trebate mi vi. Želim samo nju.'' Rosita u tom trenutku nije znala na koga se te riječi odnose dok su smještali Martina na zadnje sjedište automobila. Sreća pa su bili parkirani kod tržnog centra. Dok su se vozili ulicama Madrida snijeg je neprestano padao kao da je nagovještavao sniježnu oluju koje će se dogoditi.

Do Martinovog stana trebalo im je sat vremena jer su putevi bili zatrpani gužvom automobila zbog predstojećih praznika. Na ulazu zgrade recepcionar im je potrčao u susret da im pomogne. ''Ništa se ne brini on je sasvim dobro. Popio je više nego što je trebalo ali biće on u redu.'' Objašnjavao je Manuel recepcionaru o Martinovom stanju jer su i prolaznici u prvi mah pomislili da je on pao u nesvjest ili je bolestan a zapravo je bio mrtav pijan.

Tek oko dvadeset i jedan čas Martin se probudio sa ogromnom glavoboljom i sa zujanjem u ušima. Kada je otvorio oči cijela soba mu se vrtila u krug te je dlan stavio preko očiju. Ali onda je čuo glasove svog najboljeg prijatelja i njegove djevojke i sve što je bilo da uradi ispravno jeste da stavi jastuk preko cijelog lica.

''Budi makar džentlmen i nakloni se što ti je princeza Rosita u stanu i što ti je skuhala kafu za razbuđivanje.'' Koliko je samo Manuel uživao u činjenici kada bi najboljeg prijatelja zezao.

Ali do ponoći Rosita je saznala sve o vezi koja se odigrala između Martina i njene najbolje prijateljice i znala je da mora nešto hitno da poduzme. Isabel je konačno pronašla ljubav do kraja života i Rosita neće dozvoliti da Esmeralda sve uništi. A i sama je tu noć bila svjedok da se Esmeralda bacila na Martina dok ga je ljubila a isto tako da ju je on vrlo brzo od sebe odgurnuo.

Isabel je naredila služavkama i batleru da ih ostave nasamo. ''Rosita mnogo mi je drago da te vidim. Ali svakako sam namjeravala uskoro da siđem u salon gdje se bal održava i došla bih do tebe.''

Rosita se samo rukom odmahnula dok je sjedala na njen krevet. ''Ovo što imam da ti kažem je veoma važno i molim te nemoj da me prekidaš jer nemamo vremena.''

Počela je da priča o tome kako su Manuel i ona pronašli  Martina u lokalnom kafiću veoma pjanog. Isabel je na pomen njegovog imena osjetila kako joj je srce poskočilo za dva otkucaja ali je ostala pribrana. Ali ostatak razgovora joj nije bio nimalo ugodan. Jer kada je Rosita ispričala sve do detalja šta se te noći zapravo odigralo u klubu za Martinov rođendan ona je ostala bez riječi. Oh, kako je samo ispala glupa što je dozvolila da povjeruje da bi Martin imao nešto sa Esmeraldom kada je od početka Esmeralda bila ta koja je njega uhodila.

Rosita joj je takođe objasnila da je sve uslikao konobar jer ga je Manuel potražio i zahtjevao da se pogledaju kamere. Kako se konobar uplašio da bi sve ovo moglo da dođe do gazdinih ušiju i da bi mogao da ostane bez posla, ispričao je sve o tome šta mu je Esmeralda naredila i da je tu noć kao nagradu za obavljeni posao proveo noć sa njom.

''Moram da razgovaram o svemu ovom sa majkom. Ja.. ne mogu da prihvatim vjerenički prsten od princa Carlosa jer volim Martina.'' Isabel je već došla do vrata kada ju je zaustavio Rositin glas. Nije joj htjela reći da je sve o ovome razgovarala sa kraljicom prije nego što će nju potražiti ovdje u sobi. Čak joj nije htjela reći da je sa njima bio i Martin koji je došao lično da zatraži ruku od Isabel kako bi sa njom proveo cijeli svoj život jer je mnogo voli.

''Kraljica Debora je zauzeta ali ti možeš sve da javno kažeš na mikrofonu. Možda je i Martin dole u salonu.'' Srećno joj je namignula a Isabel je snažno zagrlila svoju najbolji prijateljicu dok joj se zahvaljivala.

Kada su princeze došle u salon gdje se bal održavao novinaru si ih skoro zaslijepili blicevima foto aparata. Martin je stajao u uglu salona sa čašom šampanjca, u najboljem večernjem odijelu koje je čuvao za specijalne prilike, znajući da će ga Isabel uočiti kada se popne do mikrofona kada bude bilo svečano obraćanje.

Isabel je započela svoj govor sa uvodnim riječima koje su se odnosile kako svim zvanicama čestita Božićne i Novogodišnje praznike. Princ Carlos je pripremao da do nje dođe s prsten kada ga je zaustavio pogled kraljice Debore. Isabel je pred svima otvorila dušu kada je priznala da bi se čak odrekla kraljevstva i svog bogastva kada bi mogla da bude sa čovjekom koga voli više i od same sebe. Tada je pronašla Martinov lik i javno ga zamolila da mu oprosti što mu onaj dan nije povjerovala kada joj je ispričao istinu.

Takođe do mikrofona je došla i sama kraljica Debora gdje je održala govor kako zvanično ukida pravilo koje je bilo generacijama prisutno u ovom kraljevstvu i da dozvoljava da se princeza može udati za onog koga voli i koga sama odabere bio on princ, automehaničar ili nešto treće. Začuo se veliki aplauz a Martin se probijao kroz masu kada je konačno Isabel dotrčala do njega. Poljubili su se a potom bal otvorili sa plesom.

Dva sata iza ponoći dok se bal i dalje održavao Isabel i Martin držeći se za ruke pažljivo da ih niko ne ugleda su se iskrali i brzim hodom su otišli do njene sobe. Kada je zatvorio vrata Martin se na ista leđima oslonio dok je očima prelazio po svojoj vjerenici i budućoj ženi. Moja. Usnama je oblikovao riječ od četiri slova i znao je dođavola da će tako ostati sve dok je živ. Kraljica Debora je ukinula vijekovima staru tradiciju i dozvolila da budući kralj de Pena postane čovjek koji u sebi nema kraljevske krvi.

Prošlo je previše dana od kako je nije osjetio i više nije mogao da izdrži. Načinio je ta dva koraka koja su ga dijelila od nje i prije nego što je njegova lijepa princeza, koja je stajala u crvenoj haljini, stigla da skine štikle, prste jedne ruke zavukao joj je u kosu na potiljku dok je dlan druge ruke prislonio na njen obraz i bez upozorenja utisnuo joj gladan poljubac na usne. Njegovi prsti su bili nestrpljivi dok su skidali ukosnicu jednu po jednu i na kraju konačno ju je oslobodio iz svečane frizure. Plavi uvojci su pali na njena ramena dok je ona obamotala ruke oko njegovog vrata.

''Ne znaš koliko si mi nedostajao proteklih dana. Bila sam usamljena bez tebe.''

''I ja sam se isto osjećao. Dane sam provodio sa čašom u jednoj ruci dok mi je u drugoj bila flaša alkoholnog pića. I tada dok sam bio veoma pjan nisam mogao da te zaboravim. Oh, koliko te samo volim Isabel.'' Njegov jezik nestrpljivo i posjednički prodirao je kroz njene razmaknute usne, duboko i sirovo, a opet tako senzualno i nestvarno. Skliznuo je dlanom do sredine njenih leđa i čvrsto ju je privukao uz svoje snažno tijelo.

Osjetila je njegovu tvrdu muškost i silno ga je željela. Jezikom je istraživala njegova usta ispunivši ih do kraja. Njegov nasrtljiv jezik bio je nagovještaj onog što je željela da osjeti duboko u sebi. Pali su na krevet ali se i dalje nisu odvajali jedno od drugog. Martin je spustio ruke na njen struk, pa je polako dlanovima prevukao preko meke, nježne svile, koja joj se obavila oko bokova.

Ne odmičući usne od njenih, uzmaknuo je za korak i, spustivši dlan u podnožje njenog vrata, lagano je počeo da klizi naniže preko tkanine njenih grudi koje su mu savršeno stajale u šaku. U par poteza ju je oslobodio haljine, dok je Isabel na svom tijelu jedino imala čipkani veš. Sama je otkopača grudnjak i bacila ga na pod dok se vraćala na plahte. On je osjetio nasred dlana užareni dodir očvrsle bradavice kada je ponovo uzeo jednu dojku u svoje šake.

Pulsiranje u njegovim preponama bilo je sve intezivnije. Prateći trag svog dlana, usnama joj se spustio niz vrat do grudi. Otvorenih usta zaronio je u meku mirišljavu kožu, po kojoj su izbile sitne kapljice znoja. Bože, šta mi ona radi. Ali sam prokleto srećan što će za Novu godinu postati moja žena. Nikada nije bio ovoliko tvrd. Isabel je promuklo zaječala i izvila leđa u luk mameći ga isturenim bradavicama. Spustio je glavu i usnama zgrabio otvrdlu bradavicu. Grickao ju je zubima raspaljujući vrelu vatru, koja se pokrenula s dna njene utrobe.

Na trenutak se odvojio od nje dok je nestrpljivo sa sebe skidao crnu kravatu, bijelu košulju i crne hlače. Ona mu je pomogla dok je svlačila crne bokserice koje su prijetile da puknu pod njegovom tvrdoćom i željom za njom. Martin je isti postupak ponovio s njenim gaćicama dok je erotično povlačio s njenih bedara. '' Victoria's Secret moje omiljene.'' Zezao ju je Martin dok su se obadvoje sjećali onog dana kada je on uzeo njene potpuno nove gaćice i umrljao ih naftom.

''Nadam se da ovaj put ih nećeš uprljati automehaničaru.''

''Bez brige ove čuvam samo za sebe.'' Erotično je udahno njen ženstveni miris a potom i spustio na noćni sto koji je stajao do njenog kreveta. Martin se ponovo vratio na krevet dok je glavu spuštao sve do njene ženstvenosti koja je za njega predstavljala raj. Zabio je jezik u njenu vrelinu, zamalo da ju je doveo do vrhunca. Imala je najljepši ukus na svijetu. Palčevima je masirao osjetljive latice njenih prepona, na šta je još jače razmaknula noge. Gurnuo je jezik u nju, jednom, pa još jednom.

''Martine, molim te.'' Stenjala je Isabel glasom koji je pucao. Veličanstveno je zanjihala bokovima nabijajući se jače na njegov jezik. Grčila se i nemoćno je pokušavala da ustane, ali sprečavao ju je njegov dlan na grudima. Dograbio je prstima njene bradavice i nježno počeo da ih muči. Njoj se činilo da je razbija na hiljadu komadića. Martin više nije mogao da izdrži, uzeo je svoju muškost u ruke i prislonio na njen ulaz. Kroz nekoliko sekundi silovito je prodro duboko u nju.

Ponovo je je potražio njene usne dok ju je iznova i iznova ljubio. Njene nage dojke privile su se uz njegova snažna i maljava prsa. Martin se potom izvukao, pa se ponovo zario u nju rastežući je do kraja. Razorni vrhunac je usledio nakon nekoliko minuta dok je obadvoje protresao do srži. Kada su se umirili Isabel je spustila glavu na njegove grudi.

''Ovo je definitivno najbolji Božić do sada. Volim te Martine.''

''Volim i ja tebe princezo moja.''

I zaista htjeli mi priznati ili ne Božićna čarolija na kraju umiješa svoje prste kako bi svi na kraju bili srećni i zadovoljni. Dobro, možda ne svi jer na kraju zle osobe dobiju šta su zaslužile. Esmeralda je zauvijek napustila Španiju nakon Isabeline posjete narednog dana , i više niko za nju nije čuo. Postoje glasine da i dalje luta po svijetu tražeći ljubavnike ali niko sa njom nije ostao duže od jedne noći zato što je razmažena i hirovita. Kada je ostala bez i jednog novčića od svog nasljedstva danima se oskudjelava u hrani, i neko kaže kako ju je vidio da radi u fast food-u. I dalje je grozno mirisala na masnoću.

Princ Carlos ee nakon Kraljevskog bala vratio u svoje kraljevstvo. Već sledećeg Božića Isabel i Martin, kao kraljica i kralj de Pena su prisustvovali vjenčanju između Carlosa i princeze Lucie koja je poticala iz male pokrajine. I sam Carlos je bio svjestan ljubavi koju je Isabel gajila prema svom automehaničaru i znao je da nikada neće imati njeno srce. Zato se mnogo zaljubio u svoju ženu Luciu i sa njom dobio kćerku i sina.

Čak je kraljica Debora pronašla svoju ljubav. Naime, Martinov otac Hose je došao u dvorac dan prije Nove godine. Bio je veoma srećan što je njegov sin pronašao ljubav i divnu ženu sa kojom će da provede cijeli svoj život. Tokom večere upoznao je kraljicu Deboru i definitivno nije mogao da ostane ravnodušan pred njenom ljepotom. Malo po malo tokom praznika i vjenčanja njih dvoje su se zbližili i odlučili da budu zajedno. Kako pravilo više nije važilo u njihovom kraljevstvu, Debora i Hose su dane provodili zajedno u ljubavi i dok su isčekivali unučiće koje će podariti njihova djeca.

Za Novu godinu Rosita i Manuel su iskoristili priliku da se vjenčaju zajedno kada će i Isabel i Martin i tako su ujedino jedni drugima bili kumovi. Manuel je zamjenio ulogu konobara i vođenja kafića za ulogom kralja pokrajine sa kojom je vladao sa svojom voljenom Rositom. Njih dvoje su dobili dvije slatke princeze.

Na vjenčanju Martin je imao iznenađenje za svoju voljenu suprugu. Svima je bilo poznato da je Isabelin omiljeni pisac bio Damiano Basso. I zbog toga Martin je poslao avionsku kartu njegovoj ženi Diani kao i Damianu da im se pridruži na vjenčanju. Isabel nije mogla da vjeruje da je Damiano došao na njeno vjenčanje i od sreće kao i prevelike ljubavi neprestani je grlila i ljubila Martina. Damiano im je obećao da će naredna knjiga koju priprema biti upravo njima posvećena i da će da nosi naziv ''Kraljevski Božić.''

Kraj

🎄Hvala na čitanju.🎄🎁