Dok je ostavljao automobil na ulazu u kraljevskog dvorca Martinu je samo u glavi i u srcu bila Isabel i da je ona dobro gdje god da se nalazi. Sam Gospod zna koliko je želio ovu noć kao i svaku narednu da provede u naručju sa njom. Čak mu je i napravila tortu i večeru. Na tu pomisao morao se zaljubljeno nasmijati jer je po prvi put neka žena za njega kuhala. Nije mu bio bitan ukus, sve što Isabel pripremi pa makar to bilo i previše ljuto ili previše kiselo on bi svaki zalogaj pojeo sa užitkom.

Bez najave samo je rukom odmahnuo batleru koji mu je išao u susret i ušao u kraljičine odaje. ''Vaše kraljevsko visočanstvo.'' Naklonio se kako uobičajeno radi pa je potom nastavio. ''Plašim se da nemam najbolje vijesti. Princeza Isabel... dođavola ona je nestala i ja ne znam ništa o njoj. Više puta sam je zvao na telefon, takođe sam provjerio kuću gdje smo bili ali od nje kao i od njene odjeće nema traga ni glasa. Prihvatam svaku kaznu koju mi dodjelite kraljice Debora.''

Kraljica je taman odložila zadnji spisak gostiju koji će prisustvovati na kraljevskom Božićnom balu dok je pažljivo slušala svaku riječ koju je Martin govorio. Bio je zaista dobar sluga i vjeran. Svaku njenu naredbu je izvršavao odlično i bez riječi da se bilo kada pobuni. Zato je njeno mudro oko primjetilo njegova osjećanja koja je gajio prema njenoj kćerki. Čak je i sama smislila veliku laž u vezi finansijskih problema kako bi njih dvoje makela na udaljeno mjesto. Ali kada je još noćas vidjela suze na Isabelinom licu znala je da je Martin opasno zabrljao mada nije znala ništa o tome jer Isabel nije više rekla ni jednu riječ već se povukla u svoje odaje.

''Priđi bliže.'' Kraljica je pokazala prstom, a Martinu je ostalo samo da posluša njenu naredbu. Ludio je dok je tamo sam stajao znajući da je Isabel možda i oteta ili da je u velikoj opasnosti a on joj ne može pomoći. ''Moja kćerka je dobro. Na sigurnom je mjestu, za to se pobrinuo princ Carlos koji ju je još noćas dovezao.''

''Princ Carlos?!'' Martin nije ni bio svjestan da je glas povisio za tri oktave sve dok ga kraljica nije opozorila očima da to nije primjereno da se radi u njenom prisustvu. ''Oprostite mi kraljice, ali plašim se da Vas ne razumijem baš najbolje. Mislim da je plan bio da princeza Isabel ostane sa mnom do bala. Ne sjećam se da je plan bio izmjenjen. Bar meni niko nije javio.'' Njegovo srce se na trenutak umirilo kada je čuo da je Isabel bila na sigurnom. Mada nešto mu tu nije štimalo kada se u sve upleo i taj fićfirić od princa.

''Moja kćerka je tako odlučila i ja ne mogu protiv toga. Mislila sam da će se u vašem odustvu problemi riješiti ali mislim da su se još više pogoršali.'' Tiho za sebe je kraljica ove riječi izgovorila.

''Da li je mogu vidjeti barem na trenutak da se uvjerim da je dobro?'' Znajući da je prekršio pravila ponašanja kao sluga on je ipak morao da upita. Morao ju je vidjeti sa kraljičinom potvrdom ili ne. Samo da još jednom udahne njen miris i okusi njene usne.

''Plašim se da to sada neće biti moguće. Princeza je zauzeta u svojim odajama. Naime, krojačice iz Portugala su stigle kako bi joj uzele mjere za haljinu koju će nositi na balu kada je princ Carlos zaruči.''

Martin je teško progutao pljuvačku. Samo je nakratko klimnuo glavom kraljici a potom izjurio poput furije vani. Preskakao je po dvije stepenice kako bi došao do Isabelinih odaja. Samo preko njega mrtvog će se te zaruke održati. Ako bude bilo potrebno ponovo će oteti Isabel ali neće dozvoliti da Carlos položi prste na njemu mekanu kožu. Ne tamo gdje ju je on imao prvi. Ali kao što je mogao da predpostavi pristup do njenih vrata blokirali su stražari. Ljutito je prstima prošao kroz kosu da bi mu iznenada sinula jedna vrlo dobra ideja.

Na samo par metara od njega Isabel je bila neraspoložena ali je prihvatila još jedan sat uzimanja mjera i da isproba pojedinačno svaki materijal koje su krojačice donijele. Svaka od njih su pričale kako je princ Carlos bio darežljive ruke da je naručio materijale iz Portugala i susjednih država kako bi njegova princeza bila najljepša na balu.

Tog dana je odbila posjete od Rosite i Esmeralde koju su se najavile batleru. Dala je nalog da će se svakako vidjeti na Badnje veče i sada zaista nije imala živaca da sluša kako se Esmeralda hvali kako je uspješno odvela Martina u krevet. Takva je ona zapravo bila. Ni jedno žensko druženje nije moglo da protekne a da se ona ne pohvali kog zgodnog i bogatog momka je odvukla u svoj krevet.

Proklet bio Martine. Proklet bio hiljadu godina. Šta si mi to uradio kada ne mogu da prestanem da razmišljam o tebi? Ali mora jednom za svagda da to presječe. Ona će uskoro biti žena jednog princa, vladat će kraljevstvom a ovi dani će ostati u velikom zaboravu. Kada su krojačice napustile njene odaje u večernjim časovima konačno je mogla da odahne. Do večere je ostalo još svega dva sata a ona će to vrijeme da iskoristi da se okupa u velikoj kadi koja je zauzimala njeno kupatilo.

Martin je konačno dočekao da vozači odvezu krojačice. Dođavola bili su kod nje cijeli dan, šta su joj zaboga radili? Stojati vani na hladnoći od -8 stepeni svakako je izbor luđaka ali oni je bio zaljubljeni luđak tako da je to sve bilo opravdano. Isabelina soba se nalazi na četvrtom spratu a njegove merdevine dosežu svega do trećeg sprata. Pripremio je uže i kuku koji će da prikači na njen balkon kada za to bude došlo vrijeme. Pazeći da niko od stražara ne gleda postavio je merdevine na zidine dvorca.

Spretan poput pantere u nekoliko minuta je stigao do trećeg sprata. Kada je stao na balkon kroz obrise zavjesa uvidio je da se kraljica priprema za večeru ali ga svakako nije ugledala jer mu je bila leđima okrenuta. Kada se uvjerio da je kuka čvrsto oslonjena na Isabelin balkon došlo je vrijeme da se popne. Morao je da uloži veliku količinu snage dok se oslanjao nogama ali je na kraju uspio. Pažljivo je izvukao ključ iz džepa da bi otključao vrata balkona. Morao se zahvaliti Gospodu što ga stražari nisu ugledali kako krade ključeve.

Kada je ušao u sobu na krevetu su bile haljine raznih boja. Taman kada je pošao do kupatila začuo je kako se vrata otvaraju i na njima ugledao Isabelu ogrnutu peškirom, dok joj je mokra kosa bila rasuta po ramenima. Pomislio je kako nikada nije vidio ljepši prizor. ''Šta ti dođavola radiš u mojim odajama?'' Isabel je glasno viknula dok je išla prema njemu i upirala prst u njegove snažne i čvrste grudi. ''Naredit ću stražarima da te bace u tamnicu do kraja tvog života.''

''Isabel...stani na trenutak. Želim sa tobom da razgovaram.''

''Ali kao što vidiš ja sa tobom ne želim više ništa da imam. Naredit ću i princu Carlosu..''

''Tog ulickanog fićfirića mi ne spominji. Od kad je bio dogovor da odeš sa njim? Taj dio ipak ti meni trebaš da objasniš zar ne?'' Prilazio je polako sve dok je nije stjerao u ugao sobe. Obe ruke je položio sa njene glave dok ju je sve vrijeme gledao u oči.

''Nisam dužna da ti se pravdam. Nadam se da ti je bilo sinoć dobro sa Esmeraldom i da ti je učinila današnji rođendan nezaboravnim.'' Začkiljila je očima dok je zauzela borbeni stav. ''Ne razumijem te baš najbolje. Kako ti znaš da mi je rođendan? I kakve veze ima Esmeralda sa svim ovim?''

''Oh gospodin automehaničar ne razumije baš najbolje. Nema veze sada će tebi princeza natenane da objasni korak po korak jer sam ja završila više škola od tebe u svakom slučaju.'' Znala je da ga je ovim riječima povredila ali i on je nju sinoć. ''Lagao si mi da ti je otac bolestan, sve vrijeme si me lagao. Nisi mi čak htio reći kada ti je rođendan sve dok ja nisam vidjela na ličnoj karti prije četiri dana. A gospodin je sve vrijeme zapravio sa mojom prijateljicom Esmeraldom u krevetu. I sada je došao jer se brine za mene.''

''Dođavola ja jesam bio zabrinut za tebe. Došao sam kući a od tebe nema ni glasa ni traga. Šta misliš kako bi se trebao ponašati?'' Grubo ju je zgrabio za struk i privukao do sebe. ''Imao si ti sinuć dobru utjehu.'' Aludirala je na Esmeraldu i Martin je to shvatio. Ali kako nije bilo vremena za gubljenje jedino što je uradio i što se činilo ispravnim bilo je to da je poljubi.

Isabel svakako njegov poljubac nije očekivala i opirala se svim silama. Nije više željela te usne koje su ljubile druge. Nije željela ni te ruke koje su sinoć grile i mazile drugo žensko tijelo. Oh, čak nije željela da udiše njegom miris jer je znala da je isto ovako udisala druga žena.

Martin je svojim usnama grubo ljubio njene. Zar ne osjeća ovim postupkom da je jedino njen? Naravno da je njen i tako će ostati do kraja života. Ni jedan princ mu to neće zabraniti kao i na sva kraljevstva na ovom svijetu.

🎄Hvala na čitanju.🎄💜