Protekla tri dana su definitivno protekla savršeno, mislila je Isabel dok je prstima prolazila kroz Martinovu kosu. To poslijepodne Martin je odlučio da na trenutak zaboravi na sve, samo je položio glavu na njena bedra, sklopio oči i prepustio se čarima savršenstva koje su prouzrokovali njeni prsti. Vatra je gorila u kaminu, na TV-u je bio još jedan u nizu od Božićnih filmova, a Isabel se zadovoljno osmjehivala. Večeras u ponoć će prva da čestita Martinu rođendan i konačno je skupila hrabrost da mu kaže one dvije riječi.

Dok bi Martin noćima spavao ona nije, jer je željela da pomno prati svaki korak po korak kako da napravi tortu. Početak svakako nije bio lagan i sve nesavršenosti koje su njene ruke proizvele psić je jedva dočekao da ih okusi. Lagano na prstiće hodala je po kuhinji, iznova i iznova pravila bi kreme. Ali pošto je imala puno ljubavi u sebi nadala se da će za tri dana sve da bude u redu.

Jedino ju je zabrinjavala činjenica da Martin nije nikako spominjao da mu je rođendan uskoro. Pitala se zbog čega je to tako? I zašto je krio takvu činjenicu od nje? Samo se nadala da će torta na kraju da uspije i da će joj on uzvratiti osjećanja na isti način. Nadala se dođavola, jer je svaki njegov dodir, svaki poljubac u njoj izazivao zemljotres emocija i svakako joj to ne bi radio muškarac koji nije zaljubljen u nju.

Da, i on nju voli. Samo se možda plaši kako da izrazi svoja osjećanja jer je ona pripadnik kraljevske porodice. Ali Isabel vrlo dobro zna ako bi zamolila svoju majku Deboru možda po prvi put u istoriji njene porodice, ne bi morala da se uda za nekoga koga nalaže tradicija i pravila već da se uda iz ljubavi. Oh, koliko je samo željela da sve bude kako je zamislila i da konačno javi svojim prijateljicama Rositi i Esmeraldi da se zaljubila i da je srećna.

Za to vrijeme Martin nije znao šta da radi. Tako prokleto je želio da ovu veče provede samo sa Isabel, ali ako se ne pojavi kod Manuela to može da izazove mnoge sumnje. Svi bi se pitali zašto je morao da ostane uz princezu kad je svima vrlo dobro poznata stvar da se oni ama baš nikako ne podnose. Jedino i razumno riješenje je bilo da ode do Manuela, popije piće ili dva a onda uz lažni izgovor se vrati nazad. Da, takođe da uradi i samo je molio Gospoda da Isabel ništa dodatno ne zapitkuje.

''Trebao bih da odem do grada nakratko. Moj otac se ne osjeća baš najbolje.'' Ustao je Martin, ali mu pogled bježao bilo gdje samo nije na njeno lice. Uh, koliko je prezirao činjenicu da joj mora lagati.

Za njim je ustala i Isabel, brižno i saosjećajno je položila dlan na njegovu čvrstu vilicu. ''Tako mi je žao. Ako mogu nekako da pomognem...'' Nije stigla da završi rečenicu kada je Martin rekao. ''Nema potrebe zaista. U pitanju je prehlada, znaš.. kašalj i tako to. Trebao bi da mu odnesem lijekove, ali vraćam se do ponoći.''

''Ako želiš mogu da pođem sa tobom, jako bih željela da upoznam nekoga iz tvoje porodice.'' Spustila je glavu na njegove grudi, dok je ruke obamotala oko njegovog struka.

''Mislim da to nije najbolja ideja. Novinari su svugdje prisutni, vrlo brzo bih osvanula na naslovnim stranama a kraljica Debora još uvijek nije javila kada je najbolji trenutak da se vratimo nazad do Madrida. Ostani ovdje, čitaj knjige tvog Damiana Bassa a ja ću se vrlo brzo vratiti.'' Spustio je usne na njenu glavu.

''Ostavi mi barem broj telefona za svaki slučaj. Znaš da se plašim da ostajem sama.''

Vrlo brzo su razmjenili brojeve telefona. ''Vidimo se uskoro princezo.''

''Vidimo se uskoro automehaničaru.'' Potom su se ljubili kao da im je to zadnji poljubac. Na hladnoj zimi je posmatrala kako se automobil udaljava a nakon toga je unijela psića u kuću i zaključala vrata dva puta. Grdila je sebe u mislima. Martin joj zbog bolesti oca nije spominjao svoj rođendan a ona je maštala da će večeras da izađu zajedno kao par. Tek kada je ostala sama shvatila je par činjenica. Ona ništa nije znala o njegovoj porodici, nije znala čak ni pravu adresu gdje žive. Da li ima majku ili ne? Da li ima braću ili sestre?

Dok je radio u službi kraljevstva Isabel se trudila da ga što manje gleda, nije podnosila njegov arogantan osmjeh, njegove grube i drske riječi, jer kad kod bi se njih dvoje našli u istoj prostoriji izazvali bi zemljotres. A sada, dok je ostalo malo dana do Božića i Nove godine nije mogla ni da zamisli svaku sekundu bez njega. Koliko ga je samo voljela. Poput djevojčice stavila je dlanove na lice dok se smješkala.

Ovo vrijeme dok ga nema, ona će da iskoristi na najbolji mogući način. Pripremit će večeru za dvoje dok ga bude čekala. Ionako je rekao da će se vrlo brzo vratiti. Psić je veselo skakutao oko nje dok je ona pažljivo sjeckala meso. ''Ovo ne bi trebalo da bude teško, zar ne?'' Govorila je psiću a u mislima se prisjećala koliko je samo puta posmatrala Martina kako ovo radi. Sve je pažljivo radila i mnogo se trudila da kockice mesa budu iste veličine. Na red su došli začini i ona je kašikom nanosila na komadiće mesa. ''Valjda neće biti preslano.'' Mrmljala je sebi u bradu dok ih je spuštala na tiganj.

Da je sada majka tu kao i njena mlađa sestra, da je vide kako se snalazi u kuhinji vjerovatno bi padale od smjeha. A i Isabel je bilo smiješno. Kao princeza jedino o čemu je vodila brigu bile su njena savršena frizura, haljine koje bi pratile njenu šminku kao i izlasci. A sada, sada je bila poput svake zaljubljene mlade žene koja priprema ukusnu večeru za svog voljenog.

****

U klubu Martin je sjedio u separeu dok je držao čašu viskia, nasuprot njemu sjedio je Manuel s Rositom dok je Esmeralda u međuvremenu otišla do šanka po još jednu turu pića. Pogledao je na sat koji je jasno očitavao dvadeset i dva časa. Pitao se šta Isabel sada radi? Prstima je prolazio kroz kosu dok je razmišljao kako će čim se Esmeralda vrati napustiti društvo i otići.

Ali kod šanka Esmeralda je imala sasvim drugačiji plan. Čim joj je konobar spustio čaše sa pićem, ona je iz dekoltea izvukla kesicu u kojoj se nalazio bijeli prah. Cijelo pakovanje je skliznulo u čašu a ona je malim prstim izmješala sadržaj kako bi se još bolje sjedinio. A potom je prst stavila u usta i sa zadovoljstvom ga jezikom polizala. Ovu noć će konačno da provede sa Martinom i bilo ju je briga što poseže za ovakvim načinom. Kada je došla do stola, Manuel i Rosita su plesali dok je Martin tipkao na telefonu. Ni u najluđim snovima nije mogla da predpostavi da se dopisuje sa Isabel.

Sjela je blizu njega dok se kratka crna haljina nije povukla sve do njenih bedara. Čašu je spustila tačno ispred njega dok je svoju držala u rukama. ''Nije valjda da je telefon zanimljiviji od mene?'' Prstima druge ruke koketno je vrtila pramen svoje kose.

Martin ju je samo pogledao svojim ledenim plavim očima. ''Imam važnog posla koji ne mogu da odgodim.'' Stavio je telefon na sto pored čaše pa nastavio. ''Rekao sam Manuelu da uskoro idem ali je on poprilično zauzet.'' Očima je pokazao kako pleše zadovoljno sa Rositom.

''Ali još uvijek nije ponoć. Sačekaj barem da ti propisno čestitamo rođendan.''

''Plašim se da to nije moguće.''

Esmeralda je morala vrlo brzo da djeluje. ''Popij barem ovo piće pa onda idi kuda god želiš. Hajde meni za ljubav.'' Prisno mu je stavila dlan na grudi dok se njeno lice nalazilo tik do njegovih usana. Vrlo smjelo je prebacila jednu nogu preko njegovih bedara dok je svoju zadnjicu smještala na njegovu butinu. Potom se okrenula dok je uzimala čašu, primjetila je nešto veoma zanimljivo. Upravo je bila stigla poruka od Isabele a ona je glasila:

''Mnogo mi nedostaješ. Vrati se... jer je te ja volim. Mnogo te volim automehaničaru.

Tvoja princeza Isabela.''

Sada je sve bilo jasno. Kraljica Debora ju je onaj dan lagala kada je rekla da je Isabel van države a ona je sve vrijeme bila sa Martinom sa kojim je otpočela i vezu. Zato se njemu i žurilo da napusti klub, želio je da otrči kod nje. Užaš. Možda su sve ove godine lagali da se mrze jer su zapravo bili u tajnoj vezi. Isabel je vrlo dobro znala koliko je puta sama Esmeralda naglasila da želi da odvede Martina u krevet. A noćas će to upravo i da uradi. Krišom je uzela njegov telefon a potom prinjela čašu njegovim usnama. Jedva čeka da joj pošalje sliku kako se njen voljeni i dragi Martin zabavlja sa njenom prijateljicom.

''Kada popijem ovo piće ja odlazim.'' Rekao je Martin ali nije ni slutio da šta će sve ova noć da donese.

🎄Hvala na čitanju.🎄❤