Brzim korakom Fran se zaputio ravno do ureda svog šefa, ne obraćajući pažnju na znatiželjne poglede kolega koji ga nisu očekivali. Samo je jednom kratko kucnuo i odmah ušao. Damir je naglo podigao glavu i presjekao ga pogledom.

- Šta radiš ovdje?

- Ne mogu ja to – Fran se bacio na stolac nasuprot Damirovog radnog stola.

- Šta ne možeš?

- Povucite me s ovog zadatka.

- Jesi ti normalan? Sad kad smo korak do otkrića! Ni slučajno.

- Šefe, ne mogu više, Tea me izluđuje.

- Pa onda ubrzaj. Donesi što nam treba i vani si.

- Ne mogu. Ona hoće ljubav, hoće seks, a ja to ne mogu i neću – Fran je gotovo uzviknuo, a Damir je duboko uzdahnuo i prodorno se zagledao u svog najboljeg agenta.

- Fran, kad si prihvatio ovaj zadatak znao si šta on podrazumijeva. Meni je svejedno hoćeš li je ljubiti, jebati, recitirati joj Šekspira ili sve to, izaberi alat koji ti je najefikasniji, samo donesi te podatke – kod posljednjih riječi je i Damir povisio ton.

- Znam, šefe, ali ja... – Fran je uzdahnuo.

- Razumijem. Zaljubljen si – Damir ga je netremice gledao.

- Ne, nisam, samo...

- Gle, ja vodim jedinicu za borbu protiv organiziranog kriminala, a ne prokleto ljubavno savjetovalište. Obavi zadatak i onda ljubi i jebi koga te god volja – spustio je pogled na monitor ispred sebe što je značilo da je svaki daljnji razgovor završen.

Fran je čvrsto stisnuo usne i šutke se zaputio prema vratima. Na trenutak je pomislio da da otkaz, ali je brzo odustao od te ideje. Još bi ga mogli optužiti za opstruiranje istrage. Osim toga, nije mogao ostaviti kolege na cjedilu. Nije on jedini radio na ovom slučaju, a zbog njega ne smije propasti višemjesečni rad desetak agenata. Osim toga, nije mu se davao otkaz jer voli ovaj posao. Sve dok ne treba... Ljutito je odmahnuo glavom i promarširao kroz ured, osjećajući na leđima poglede. Na izlazu se sudario s Anitom.

- Oho, kolega, jesi ozdravio?

- Ozdravio? – Fran je zbunjeno zastao.

- Rekao mi je Damir da si na liječenju, nije precizirao od čega – smiješila se i zavodljivo ga gledala.

- Damir?

Sad je njen pogled prešao od zavodljivog u zbunjen.

- Očito još nisi zdrav – zaključila je.

- Ne, nisam. Oprosti, žurim – brzo se udaljio od nje, sjurio stubištem i usporio tek na ulici. Damir, ha? Čak niti oni s puno dužim stažom nisu šefa nazivali po imenu, u internoj komunikaciji bio je šef, u službenoj gospodin Martinović. Ta zmija si je stvarno previše dopuštala, sve zbog svojih obiteljskih veza. Samo da se dočepa liste Davidovih suradnika, duboko je vjerovao da je i Anitin cijenjeni ujak na listi. Sigurno nije onoliko bogatstvo stekao od svoje plaće, ma kako političari bili dobro plaćeni.

Sada je tek vidio koliko je bilo glupo što je dolazio, previše ga je ljudi vidjelo kako maršira kroz ured. Uzdao se u šefa da će smisliti neki dobar odgovor kad Anita pita zašto je Fran svratio. Njoj čak ni on nije mogao samo tako reći da odjebe. Njezin vražji visoko pozicionirani ujak bio je jaka faca visoke politike i kao takav mogao je sjebati čak i legendarnog šefa legendarne Interpolove jedinice.

* * *

Nakon beskorisnog razgovora sa šefom shvatio je da se mora snaći sam. Nema šanse da pojebe Teu koliko god to bio najbrži put do Davidovog sefa i koliko god on bio dobar glumac. Ovaj njegov šaptač u gaćama mu je jasno dao do znanja da odlazak s Teom u krevet ne dolazi u obzir jer on odbija surađivati.

Tea mu je javila da je David na putu i da je naredna dva dana sama. Fran je zaključio da mu je to idealna prilika pa se opremio rekvizitima i u deset navečer pozvonio na omražena vrata. Otvorila mu je u onom istom svilenom ogrtaču, natopljena istim preslatkim mirisom i sa istim jebozovnim pogledom. Čim je ušao strastveno se bacila na njega i uvalila mu jedan sočan poljubac, no uspio se nježno osloboditi te joj se sa zavodničkim smiješkom naklonio, poljubio joj ruku i predao veliki buket ruža i bocu finoga vina.

Prvi čin je započeo.

- Ovo je naša večer i naša noć. Nikuda ne žurimo - govorio joj je onim svojim dubokim zavodljivim tonom dok ju je vatreno gledao u oči. Tea se zahihotala, nenavikla na bilo kakvu mušku pažnju, a posebno na ovakvu finoću kakvu je vidjela samo u filmovima. Zbunjeno se okrenula po stanu ruku zauzetih njegovim poklonima, krenula u boravak pa se predomislila i uputila u kuhinju, njišući kukovima u nadi da će ubrzati to zavođenje jer je silno čeznula da napokon dođu do finala. Ubrzo se vratila s dvije čaše, bocom i otvaračem.

- Dozvoli meni - Fran je virtuozno i pomalo teatralno otvorio vino i onda ga, kao pravi sommelier, najprije nasuo u svoju čašu, malo zavrtio tekućinu i otpio lagani gutljaj. Znalački je klimnuo i nasuo drugu čašu Tei koja je sve to promatrala fascinirano, bez riječi.

- Za nas - nazdravio je prodorno je gledajući u oči. Zbunjena, nagnula je i ispila sve u nekoliko gutljaja, oblizala usne i zagledala se u Frana s iščekivanjem.

- Još? - podigao je bocu i dalje ne skidajući pogled s Tee. Opet se zahihotala, slegnula ramenima i pružila mu svoju čašu.

- Ovo je jedno od najboljih crnih istarskih vina, koncentrirano, elegantno, bogatog bukea, guste uljaste strukture, puno zrelih tanina - citirao je tekst iz jedne recenzije dodajući svoju završnu rečenicu: - Ovo je vino za vatrenu noć - bez prestanka je gledajući opet joj je nazdravio, a Tea je opet ispraznila svoju čašu. Minutu kasnije očni kapci su joj otežali pa se blentavo nasmiješila i lagano zateturala. Položio ju je na trosjed u boravku, pričekao da zaspe i bacio se na posao. Najprije je uklonio bocu i čaše, a onda se uputio prema radnoj sobi, usput navlačeći kirurške rukavice. Već nakon nekoliko minuta cerio se i gotovo zafućkao od sreće: pa idiot je sve šifre imao zalijepljene u ladici svog radnog stola. Našao ih je za manje od pet minuta.

Sat vremena kasnije Fran je nasmiješen izlazio iz stana noseći sve što im je trebalo. U svom se stanu samo izvalio na krevet, odlučan da završetak mučnog dijela zadatka proslavi dugim spavanjem. Prvi put u deset dana nije mu trebao alkohol da zaspi. Mobitel će uključiti tek sutra.