Od onog susreta u dvorištu prošlo je već deset dana. Bio je toliko bijesan da je mislio kako će iskočiti iz kože. Slučaj se zakotrljao i nije imao niti sekunde slobodnog vremena, a sad mu je baš to najviše trebalo. Nakon onog divnog početka nije mogao odjuriti k njoj na pola sata, uvrijedilo bi to i nju, ali i njega. Neprestano je mislio na nju i navečer u samoći svog stana grlio bocu. Nije je htio niti nazvati. Šta bi joj mogao reći? "Hej, znaš sviđaš mi se jako, ali nemam sad vremena za tebe i ne znam kad ću ga imati." Da, to bi bio pun pogodak, svaka žena jedva čeka čuti nešto takvo, ogorčeno je pomislio i potegnuo još par dobrih gutljaja.

Ujutro bi isteturao iz kreveta, osvijestio se pod hladnim tušem i bacio se na posao. Čeprkali su na sve strane i prikupljali mrvice, onda bi u nekom trenutku dobio Teinu poruku da je slobodna pa bi je nastavljao zavoditi. Uspjevao ju je nekako ljubiti, ali je strahovao da će je morati i poševiti kako bi održao krinku, no gadilo mu se i pomisliti na to. Pa ženska je kao kolodvor. I da ne misli na drugu, jednu takvu nikad ne bi odveo u krevet.

Tea je pak postajala frustrirana i sve otvorenije navaljivala na njega. U njenoj glavi sve je bilo jednostavno: sviđaš mi se, sviđam ti se, idemo se ševiti. Nije joj bilo jasno zašto je ne želi tip koji je tako jako zagrijan za nju. A ona je njega željela više nego išta, ta bila je zaljubljena. Bio je to prvi divan i pristojan muškarac u njezinom životu u kojemu nije nedostajalo muškaraca još otkad ju je očuh silovao kad je imala 14 godina, i redovito joj to radio sve dok sa 16 nije pobjegla od kuće. Bernard je bio prvi muškarac koji je nije skinuo prvom prilikom. Nije shvaćala da se baš zato i zaljubila, samo što to nije znala pokazati drugačije nego tijelom.

Maštala je kako će se izvući iz Davidovih kandži i odjezditi s Bernardom u novi, sretan život. Samo još mora probiti taj njegov oklop uštogljenog tipa koji se želi najprije dobro upoznati s djevojkom. Nije vrag da se plaši seksa? Pa šta tu ima komplicirano?

* * *

Dugo se tuširao da voda temeljito ispere ono što se dogodilo večeras. Tea je bila posebno napaljena, dočekala ga je u prozirnom svilenom ogrtaču ispod kojega nije imala ništa osim vlastite kože natopljene nekim preslatkim i prejakim mirisom. Kad se prislonila uz njega skoro je povratio. Cijelu večer ju je pokušavao držati na distanci pričajući o svemu i svačemu, ali njoj nije bilo do priče. Lijepila se poput pijavice i slinila po njemu. Želudac mu se okrenuo kad joj se rastvorio ogrtač i otkrio grudi s nekoliko svježih ugriza. Nadao se da se barem istuširala nakon onoga tko joj ih je ostavio. Zbrisao je u kupaonicu, dobro oribao ruke kojima je - fuuuuj - dvaput slučajno dodirnuo te grudi, a onda je kolegi poslao poruku da ga nazove za tri minute. U kupaonici je ostao još jednu, a u preostale dvije uspjela mu je raskopčati košulju i počela zavlačiti ruku u hlače. Srećom mu je zazvonio mobitel jer bi inače već za nekoliko sekundi otkrila da je njegova priča o tome kako ga ona jako privlači potpuna laž.

- Oprosti, draga, ali moram ići – brzo se zakopčavao dok se ona durila, dao joj jedan kratak poljubac u obraz i izjurio van. U svom stanu se odmah bacio pod tuš da opere svaki njezin dodir, dva puta se dobro istrljao gelom jer mu se činilo da je njen prejaki miris i dalje na njemu, no i kad je završio osjećao se prljavo.

Htio je vidjeti NJU. Samo je žena koja mu se uvukla duboko pod kožu mogla oprati neželjene dodire i poljupce. Htio je vidjeti, dodirnuti i poljubiti nekog čistog, nekog svog.

K vragu!

* * *

- Jasna?

- Da? – javila se pospano.

- Fran ovdje.

- Znam, piše mi.

- Ovaj, znam da je kasno, ali... - čula je teški uzdah i shvatila što mu treba.

Sviđao joj se, silno ju je privlačio, godinama je nitko nije tako privukao, ali osjećala je njegov oklop koji ga je sputavao da se prepusti. Savršeno je glumatao, uostalom bilo joj je jasno da posao to često traži od njega, ali niti u opuštenim trenucima nisi mogao vidjeti pravog Frana. Ovo je bilo prvi put da je pokazao neku slabost.

- Dođi – rekla je i prekinula poziv.

Stigao je tri minute kasnije, očito je već bio pred kućom kad je zvao. Uzela ga je za ruku i povela do svog apartmana. Svjetla su bila pogašena, jedina svjetlost u sobu je dolazila od solarnih lampi po dvorištu. U toj magličastoj atmosferi dva tijela su se pograbila, zaljuljala i pala na veliki krevet, još topao od Jasninog samotnog boravka u njemu. Grozničavo joj je vukao pidžamu drhteći od nestrpljenja da što prije dopre do uzavrele kože, ona je njemu nestrpljivo skidala majicu i razočarano uzdahnula u trenutku kad se odmaknuo da je prevuče preko glave. Čvrsta muška prsa bljesnula su u mraku. Dok su joj njegove ruke oslobađale sočne grudi, ona je uspjela raskopčati mu hlače, a sad ih je ljutito potezala.

- Čekaj trenutak – prošaptao je i odmaknuo se. U sekundi je bio gol i ponovno započeo osvajanje predivnog tijela za kojim je čeznuo još od onog dana kad mu je bezobrazno priprijetila da će ga pronaći ako dobije dosje.

- Oprosti, ne mogu polako, trebaš mi sada – promuklo je izgovorio i zabio se u nju, a ona je tiho vrisnula. Na trenutak je osjetila bol, na tom mjestu jako dugo nikoga nije bilo, a ono što je sada ušlo u nju bilo je veliko. No, bol je brzo nestala, zamijenio ju je užitak od kojeg su joj se počele množiti zvjezdice pred očima. Sobu su ispunili sve ubrzaniji dahtaji praćeni pljeskanjem kože o kožu dok sve nije kulminiralo prigušenim ženskim krikom i dubokim muškim režanjem. Nakon toga dugo se čulo samo disanje kojim su se dva zadovoljena tijela polako vraćala u stvarnost.

Sišao je s nje, legao na leđa i privukao je u zagrljaj.

- Oprosti ako sam bio grub. Je li te boljelo?

Jasna je samo odmahnula glavom.

- Sve je u redu - promrmljala je spuštajući mu lagane poljupce na prsa.

- Jako si mi trebala, mislio sam da ću pući ako te ne vidim, ne poljubim, ne osjetim... – poljubio ju je u tjeme, privukao k sebi i zažmirio dok ga je prožimao potpuni mir. Davalo mu ga je njezino toplo tijelo koje je sve čvršće privijao u svom naručju. Shvatio je da se nakon svih praznih godina opet zaljubio. Ovoga puta, nadao se, u pravu osobu.

Ali, sada mora pobjeći i završiti posao. Bit će mu to posljednji takav zadatak. Neka Damir traži novog žigola.

Jasna je osjećala da ga nešto muči, ali nije pitala. Reći će joj kad će htjeti. Ili neće. Znala je da o poslu ne može pričati, a pretpostavljala je... ne, točnije, vjerovala je i nadala se da ga muči posao. Osjetila je da mu je u ovom trenutku potrebna njena blizina, pa se samo ugnjezdila uz njega i, udišući opori muški miris, otplovila u san.

Ujutro je njen krevet bio prazan. Na ormariću pored svog uzglavlja našla je poruku sa samo jednom rječju: Hvala. Tužna, razočarana, ljuta, povrijeđena... gurnula ju je u ladicu i bosa odcupkala do kupaonice. Hvala! Hvala? Šta sam ja njemu, seksiteljica za trenutke kad je loše? Bravo, Jasna, nakon dugog celibata napokon naleti tip koji ti se ono baš baš sviđa, pa onda čekaš mjesecima da odete dalje od flerta i taman kad se ponadaš... Ispadne da si mu terapija. Opet sam ispala glupa, pričala je sama sa sobom dok se sve žustrije trljala pod vrućim tušem.

U kući je počinjao još jedan posve običan dan s djecom: doručak, igra, šetnja, ručak, spavanje, igra, večera, spavanje... Obožavala je pametnu Unu, vražićka Marka i maznu Lenu, no bilo je s njima poprilično posla, a Mira nije mogla često uskakati jer joj je najveći dio vremena i energije crpio maleni Lovro. Goran je uglavnom radio od kuće, no tu i tamo bi morao otići na kakav sastanak ili na službeni put. Uvijek bi žurio kući, ali najveći dio brige o djeci i dalje je padao na Jasnu. Jedina prednost takvog načina života bila je njena novostečena linija. Jastučići oko struka i oni na bedrima su se istopili bez ikakve dijete. Dok ih je kao kuharica polako ali sigurno taložila, sada kao dadilja ih je isto tako sigurno topila.

Dobra stvar s kućom punom djece bila je da uz njihovo brbljanje i neprestane zahtjeve nije stigla misliti na onu vražju cedulju i razočaranje koje joj je donijela.

* * *