Jasna (2002.)

Za riječi označene * imate prijevod na kraju

Probudila ju je buka koja je dopirala s ulice. Auti, glasovi, neka lupa, ženska vika, dječji plač... Protegnula se i pogledala u mobitel: 3.20. – O bože – Jasna je u sekundi skočila iz kreveta, prestravljena da se nešto događa u njihovoj kući. Sjurila se u prizemlje bosa, u svojoj snoopy pidžami i zaprepaštena se zaustavila na ulaznim vratima. Ulicom su bljeskale rotirke dvaju policijskih automobila, između njih stajalo je vozilo hitne pomoći, klinci iz kuće preko puta su sjedili na ogradi i plakali dok ih je žena iz hitne pomoći tješila, a na svim su ogradama bili načičkani susjedi i između sebe razmjenjivali informacije.

- Pak je pijan...

- Drži ju nutri*...

- Prebil ju je – javila se susjeda Jula.

- Kaj veliš? Kak ti znaš? – doviknula je Marica iz kuće niže niz ulicu dok se približavala.

- Čula sam ju kak plače, i deca su plakala, nekaj je rondalo* i lupilo pa sem zvala policiju – Jula je brzo izbiflala.

- To ti ni bilo pametno – promrmljala je Marica. – Znaš kakši* je.

- Je, i kaj mi more?

- Boš i ti opala po štengami* kak i ona sirota pada već deset let. Boš si zobe iskala* po podu! – odvratila je Marica.

- Nek me sam grdo pogleda, svinja ena pijana – isprsila se Jula sa svih svojih 160 centimetara visine i 50 kilograma. Marica, koja joj je bila suprotnost, ju je odmjerila.

- I kaj buš mu ti? Daj se pogleč, si kot črvek* za njega!

- Nek sam proba pa bu videl svog boga – Jula je samouvjereno uzvratila, iako nije imala pojma šta bi napravila da je nasilni Zvonko dohvati. Nadala se da će ga ovaj put zadržati dovoljno dugo da se opameti.

- Šta se događa? – Jasna je pitala tatu koji je kao i ostali stajao na ogradi i promatrao scenu.

- Opet obračun kod susjeda – pogledao ju je. – Pa ti si bosa! Briši unutra – promijenio je ton.

- Idem se obuti.

- Jasna, ostani unutra, nije ovo za tebe.

- Tata, imam sedamnaest, ne sedam – utrčala je u kuću, nataknula tenisice, prebacila neku jaknu koja je visila pored vrata i vratila se do ograde. Cirkus je potrajao do šest sati kad su policajci napokon izveli ošamućenog Zvonka s lisicama na rukama.

- Nadam se da se ovaj put neće izvući – mrmljala je Jasna.

- Bumo vidli – tiho je odvratio otac i potjerao ju natrag u kuću. Nitko više nije otišao na spavanje, skuhali su si kavu i napravili doručak. Roditelji su otišli na posao, a Jasna je ostala zamišljena sjediti za kuhinjskim stolom.

Prebijena Sandra se tri tjedna kasnije vratila iz bolnice u kojoj su joj ustanovili slomljenu ruku, iščašen zglob na lijevoj nozi, napuknutu vilicu i, što je liječnike posebno šokiralo, stare prijelome na obje podlaktice i na četiri prsta desne ruke. Bila je hodajući primjerak dugo zlostavljane žene. Istog dana kući se vratio i Zvonko, što su svi susjedi popratili gunđanjem i odmahivanjem glave.

Za večerom je Jasna pitala oca: - Tata, kako to da su ga pustili?

- Dušo moja, sve možeš kad imaš dobre veze.

- Ali kako, pa svi su vidli šta je radio?

- Da, ali mu je bratić fiškal*, stric sudec, a Sandra nema nikog i nigdi ne dela. Taj bu se zvlekel i kad ju vmori* – tata je bio uzbuđen, znala je jer bi tada počeo govoriti lokalnim narječjem.

Jasna je pogledala tatu i odlučno rekla: - Studirat ću pravo.

I braniti takve poput Sandre, a zatvoriti svakog Zvonka kojeg se dočepam, dodala je u sebi.

* * *

Ispisala sam ovo poglavlje nekoliko mjeseci prije nego što je obiteljsko nasilje postalo aktualno i eskaliralo u korona-izolaciji. U Hrvatskoj smo dobili Solinski slučaj, u kojemu je muž ostavio prebijenu ženu dva sata na podu da se bori za dah i pozvao joj hitnu tek kad mu je obećala da će im reći da je pala niz stepenice.

* * *

Zagorsko-hrvatski rječnik:

* štenge = stepenice

* nutri = unutra

* rondanje = isprekidani zvukovi od udaraca nekog predmeta

* kakši = kakav

* iskati = tražiti

* črvek = crvić

* fiškal = odvjetnik, advokat

* vmoriti = ubiti