Anita je zabezeknuto buljila u svog ujaka.

- Kako misliš da se dočepam tih dokaza?

- Nije me briga. Ti si agentica, motaš se onuda, smisli - nervozni Hrvoje Marković jedva se suzdržavao da ne eksplodira. Sve je išlo tako dobro, lova se lijepo taložila na onom računu, on bi tu malo zaprijetio, tamo polaskao, tu i tamo podmazao kakvom uslugom... A onda je onaj idiot u svoj stan doveo kurvu koja je samo tako sve o njima predala Interpolu. I nestala. Normalno, sakrili su je. Znao je gdje je skrivena, ali u ovom trenutku nije mogao učiniti baš ništa. Vidjeli su i njegovo ime među idiotovim klijentima. Koji idiot drži ispisane dokaze o svom poslu u svom stanu, u svom sefu? A uvjeravali su ga da je sve to potpuno sigurno. Teško je uzdahnuo.

Anita je gledala kako se njen moćni i arogantni ujak pretvara u drhtavu olupinu. Ako ne uspije uništiti ili kompromitirati te dokaze, znala je da će se moć njihove obitelji urušiti kao ona kućica od slame iz glupe dječje bajke, a veliki zločesti vuk u liku napuhanog Damira će ih pojesti za doručak.

- Gledaj, nemoćna sam. Nemam pristup Damirovoj sobi niti dokazima. Probala sam zavesti štrebera koji sigurno zna gdje su i kako do njih, ali tip je preglup i vidi samo te svoje kompjutere. Stvarno ne znam kako...

Ujak se povratio i bijesno lupio šakom po stolu pa su stvarčice s njega odletjele na sve strane.

- A kad te je trebalo zaposliti ja nisam govorio da sam nemoćan i da ne znam kako! Šta misliš, glupačo mala, zašto si dobila posao? Sigurno ne zato što si im bila potrebna - počeo je siktati.

- Dobila sam posao jer si TI htio da ga dobijem, trebao ti je špijun - sad je i Anita povisila ton, prvi put u životu usudila se povisiti ton na ujaka. Uostalom, on je ionako gotov. Tko bi se njega više bojao?!

- Točno. A šta si ti radila? Umjesto da postaneš dio ekipe, postala si nametljivac kojega mrze. Misliš da nisam čuo kako si prema svima bezobrazna, kako se praviš važna i kako po cijele dane samo smišljaš kako bi osvojila onog... onog... No? Onog visokog.

- Misliš Frana? - Anita se posprdno nasmiješila.

- Da, tog. Pa zavedi ga sad i dočepaj se tih dokaza. Znam da on zna gdje su. On ih je i nabavio. A sad se gubi i ne pojavljuj se bez toga. Zapamti, ako ja padnem, svi padate sa mnom.

Anita je šutke izašla iz radne sobe svog ujaka i, bez javljanja ostatku obitelji, otišla je iz kuće. Tim je izlaskom ostavila iza sebe jednog bijesnog i prestravljenog čovjeka čija se nedavna golema moć trzala u smrtnim bolovima. Poznato je da oni najmoćniji najbolnije padaju, što je i logično: kad letiš s prvog kata možeš preživjeti s eventualno slomljenom nogom i par modrica. Ali, kad padaš s najviših katova, to uvijek bude tvoj posljednji pad. Anita nije bila osobito pametna cura, nije se nikada morala niti truditi da postane pametna, ali je bila lukava i s jakim nagonom za samoodržanje. Cijelog je života mislila samo na sebe, pa se niti sada ništa nije promijenilo.

Obitelj će možda pasti, ali ona, Anita, će se podići u potpuno novoj ulozi. Znala je tajnu koja će joj osigurati drugačiji, ali opet dobar život.

Samo jedan telefonski poziv.

* * *

Pjotr Jefremovič bio je jako nervozan, što su jako osjetili svi oko njega. Jednu od svojih cura je toliko prebio da su je morali odvesti njihovom doktoru - tipu koji je bio dobar liječnik dok se nije uvalio u kockarske dugove, ostao bez posla u bolnici i gotovo izgubio glavu. Sad je te dugove otplaćivao liječenjem onih koji nisu smjeli u bolnicu. Čak su mu prilično dobro opremili ilegalnu ordinaciju u prizemlju jedne neugledne kuće na osami, malo izvan grada. Svi su bili zadovoljni tim aranžmanom: oni su dobili doktora, on je dobio pravo na disanje.

Pjotr je jednog od svojih čuvara zamalo upucao jer mu je za večernje opuštanje doveo tu kokoš koja mu je, dok mu je pušila, svojim puknutim zubom okrznula kurac. Istog trenutka ga je izvukao, a glupača je dobila svoje.

Kuhara je ispsovao na sav glas jer mu večera nije pasala.

Na sobaricu se izderao jer nije mogao pronaći svoj sat.

Cijelo se to vrijeme zaklinjao u sebi da će onog idiota ubijati barem sedam dana kad ga dohvati i već je razradio plan akcije. Njega će netko raditi budalom! Njega! Umjesto da obavi šta su dogovorili u onih desetak minuta koliko je idiot bio u njegovom klubu, umjesto da izvrši naredbe koje mu je dao, idiot je najprije otišao u Austriju pobrinuti se za vlastiti džep, a nakon toga je... Nestao! Naprosto je nestao. Kao i ona njegova kurva. Pjotrovi ljudi u Zagrebu nisu mu znali reći gdje je idiot, a gazda si je obećao da će se i s njima obračunati kad ih vidi. Nesposobnjakovići! 

O, kako je žalio za onim vremenima kad je u Rusiji imao jaku, efikasnu ekipu koja je bez treptaja i istog trenutka obavljala sve što bi im naredio, žalio je i za Jurijem koji je tako efikasno izvlačio informacije od ljudi koje bi uhvatili, a najviše je žalio za moći koju je tamo imao. Što je više žalio, to je više mrzio onog napuhanog Leva koji mu je tu moć uzeo svojim kratkim nastupom na televiziji, nakon čega je postao lovina svima, pa i vlastitim ljudima. A dok se ne obračuna s njim, obračunat će se ovdje s mlakonjama. Ovi Balkanci misle da su neki opasni tipovi, ali nisu do koljena ni jednom iz njegove ruske ekipe. Bivše ekipe, s gorčinom se ispravio.

Taman kad je nagnuo još jednu votku kojom je htio smiriti prenapete živce, ali mu nikako nije uspjevalo, zazvonio mu je telefon. Nije ni pogledao tko zove, zna se tko ima ovaj broj.

- Gospodin Jefremovič? Zovem vas iz Zagreba. Moj nećak je pao i polomio se, bit će jako dugo na liječenju. Nažalost, morat ćete pronaći drugog konzultanta - dok je slušao taj drhtavi glas Pjotr je osjetio kako nervoza curi iz njega. Sve mu je bilo jasno.

- U redu, zahvaljujem - promrmljao je i prekinuo poziv.

Znači, idiot je gotov. Uhvaćen! Dobro, izgubit će zbog toga nešto novca, ali nije problem, lako će to nadoknaditi. Nije strahovao niti da će ga idiot otkucati, dobro je znao što ga u tom slučaju čeka. Uostalom, nitko ga ne može povezati s idiotom. Sve su radili preko off-shore firmi koje su osnovale off-shore firme kojima su vlasnici neke off-shore firme. Pa ni on više ne zna koja je kojoj šta bez pogleda u dokumentaciju.

Dobro! Jedina briga je pronaći novog poslovnog konzultanta. Pjotr se nasmijao, veliki teret mu je spao s leđa. Bjesnio je dok je mislio da ga je idiot preveslao, a to nikome nikada ne smije oprostiti. Jer, oprostiš jednom i začas si gotov. Brzo svi nanjuše slabost. Sada je znao da je idiot samo ispao glup. Pa zato ga i zove Idiot.

Sam je sebi nazdravio još jednom votkom, a čuvarima koji su to sve pratili s pristojne udaljenosti je laknulo. Gazda je očito dobio vijesti zbog kojih je bolje volje. Napokon!

* * *

Damir bi preo nad podacima koje su uzeli iz Davidovog sefa da među njima nije bilo i jedno ime od kojega bi ga povremeno jako zaboljela glava. Zbog tog imena su s cijelim slučajem hodali ne po žici nego po žiletu. Moglo se dogoditi da im zbog tog jednog imena sve padne u vodu. Nije bio siguran koliko je dotični gospodin važan vladajućoj stranci, posebno sad kad se bliže izbori, a to je hitno morao provjeriti. Ne zato da poštedi dotičnog gospodina, nego da zna koliko će ova bitka biti teška. Zato je Damir nevoljko navukao sako koji je inače mrzio nositi i smrknutoga lica izašao iz svog ureda istodobno pozivajući Frana.

- Ideš sa mnom - izgovorio je u telefon čim se ovaj javio. Nije ga pitao gdje je, nije ga pitao šta radi, samo je naredio. Bio je toliko loše volje da nije imao živaca niti za svog najboljeg agenta.

Fran je to znao, kao i zašto šef toliko kipi. Znao je i kamo idu. Ugasio je cigaretu i lijeno se izvukao iz pušione, a dvije minute kasnije - što je po Damirovom mišljenju bilo točno dvije minute prekasno - ulazio je u auto koji je čekao pred zgradom. Šef ga je samo ljutito odmjerio. Svašta bi mu izgovorio, ali je sada imao važnijeg posla.

- Što očekujete od mene na tom sastanku? - Fran je pitao nakon par minuta teške šutnje.

- Da mi čuvaš leđa - Damir je ispalio.

- To se podrazumijeva. Još nešto?

- Da podržiš sve što ću mu reći i što ću tražiti od njega. Govori samo ako te on ili ja izravno pitamo. I pristani na sve što ti tamo kažemo.

Fran je klimnuo. Pa normalno da će podržati šefa, koliko god bio nadrkan i hladan, nekad i grub, bio je dobar šef, onaj koji se sav posvećuje poslu i koji uvijek štiti svoje ljude. Zahvaljujući Damiru nikad im se politika nije petljala u posao, uvijek su bili pokriveni na svim tajnim zadacima, nikad ih nitko nije pritiskao da nešto naprave ovako ili onako, a pogotovo nikad nije tražio od njih da zažmire. Ako je i bilo takvih zahtjeva oni nisu nikad stigli do agenata. Odbili bi se od Damira kao teniska loptica od protivnikovog polja nakon žestokog servisa. I završili negdje u outu.

A sad će prvi put vidjeti izbliza kako šef odbija te loptice. Bude li ovu uopće mogao odbiti. Koliko je Fran znao, ovo je bila loptica od tipa s najmoćnijim servisom. Čekao ih je ozbiljan meč.

Nakratko su usporili pred policajcem na straži koji im je samo mahnuo da prođu kad su mu kroz prozor pokazali iskaznice. Kad ih je vozač ostavio pred ulazom u sjedište opet su pokazali iskaznice i produžili do ureda u kojemu ih je dočekala dobrodržeća sredovječna tajnica. Samo im je odrješito klimnula glavom, ustala od stola, otvorila dvostruka vrata lijevo od svog mjesta i rekla čovjeku u uredu: - Gospodine premijeru, stigli su.

* * *

Kasnije te večeri, još sluđen od teniskog meča kojeg je odgledao i odslušao, a pri tome se osjećao kao oni na Wimbledonu koji dobiju bočne pozicije pa ko u crtiću glave stalno okreću lijevo-desno, nazvao je. Prvi put je odzvonio par puta pa prekinuo, uvjeren da se tušira ili uspavljuje koje dijete. Javit će se, rekao si je, zapalio cigaretu i uvalio se u sjedište auta, pogleda uprtog u Vilu Latković. No, kako poziv nije stizao, nazvao je opet. Pa opet.

Poslao je poruku: "Tu sam".

"Pa?"

"Otvori mi"

"Ne"

"???"

"Odjebi".

"Molim?"

"Nađi si drugu seksiteljicu, ja sam svoju seansu odradila"

Fran se dublje uvalio u sjedište, još jednom pročitao poruke i onda se počeo smijati na sav glas. Da, dobro je slutio. Ona je TA. Sa sretnim osmijehom odvezao se kući. Znao je da će se morati dobro pomučiti da osvoji taj cilj, ali je cilj imao predivnu bujnu smeđu kosu, predivne tople oči i predivno prgav jezik. Da, i najsenzacionalnije tijelo koje je ikad isproučavao svojim rukama. Pa di ćeš bolji cilj od toga?

U isto vrijeme njegov cilj je bijesno lupio šakom po svom jastuku. Bahatih kretena bilo joj je dosta i, ma koliko bila zaljubljena u ovog kretena, neće više nikad nikome dopustiti da je tretira kao sredstvo za bilo što. Jebalo ga "hvala". Nakon onakve noći!

* * *

Pletem ja, pletem, ali komplicirana mustra, puno očica, više boja... Zato ide ovako polako. Hvala na strpljenju