Fabrijeva tajanstvena kći, Prvi čovjek koncerna iznenada otac, Poznati plejboj prošetao s bebom, vrištali su naslovi sa portala i iz novina. Svi su se raspisali da je poznati plejboj Danijel Fabri, koji je u svojoj trideset petoj godini bio najpoželjniji neženja, pokazao kćer za koju do sada nitko nije znao, a njezina majka je i dalje nepoznata.

Stars je bio najinformiraniji: Danijel Fabri, prvi čovjek europskog koncerna Haller-Mayer, koji je tu funkciju nedavno preuzeo od Tomislava Majera, u subotu je prošetao zagrebačkom špicom sa svojom kćeri. Gospodin Fabri bio je u društvu dadilje, a na pitanje gdje je majka djeteta odgovorio je da je samohrani otac. Iz povjerljivih izvora doznajemo da je djevojčica rođena krajem siječnja, a njezina majka preminula je na porođaju. Gospodin Fabri navodno nije znao da ima kćer dok ga o tome nisu obavijestili iz zemlje u kojoj je porođaj obavljen. Tko je majka djeteta, za sada nam je nepoznato. Inače, Fabri je poznat kao plejboj čije su pratilje uglavnom manekenke i pripadnice austrijskog jet seta, a kćerkica je plod jedne od njegovih kratkih avantura.

Uz tekst objavili su i nekoliko fotografija, a na jednoj od njih djelomično se vidjelo i lice male Lene. Maestro se u svojem uredu veselo smijao dok je sa svojim najbližim suradnicima komentirao vijesti.

- Znači, Fabri ju je preuzeo. Uostalom, svejedno je, i on je prilično težak.

- Šefe, vrijeme je za sljedeću fazu, rekao je sjedokosi tip koji je jedini smio tako razgovarati s Maestrom.

- Dobro, pošaljite mu poruku.

Maestro je bez razmišljanja poslušao sjedokosog, ta bio mu je mentor otkad je ušao u svijet kriminala. Stari je u mladiću koji se počeo baviti dilanjem iz čiste dosade, jer je bio iz dobro stojeće obitelji koja je imala nekoliko restorana i bavila se seoskim turizmom, odmah prepoznao svog nasljednika. Mladić je bio pametan, lukav, snalažljiv i, što je najbitnije, beskrupulozan. Kako se penjao na vrh, svoje je protivnike nemilosrdno gazio tako da ubrzo više nikome nije padalo na pamet ugroziti njegovu poziciju. Pod motom „ili si sa mnom ili te nema" osigurao si je mjesto na vrhu.

Uz mudre savjete Starog, stvorio je najjaču organizaciju za trgovinu djecom u ovom dijelu Europe i tako zaslužio svoj nadimak Maestro. Isporučivali su bebe po narudžbi samo onima koji su bili dovoljno bogati da ih mogu platiti, a ucjenama su si od njih osigurali stalni dotok svježeg novca. Držali su u šaci europsku elitu. Policije svih zemalja znale su da postoje, ali ih nisu mogli otkriti jer su bili zaštićeni čvrstim zidom šutnje. Njihove žrtve ne bi progovorile ni po koju cijenu jer su tako štitile djecu koja su postala njihova, ali i svoj vlastiti ugled, jer da su bilo kome priznali kako su došli do djeteta, to bi ih zauvijek uništilo.

Osiromašeni Balkan bio je nepresušan izvor mladih, bijelih, lijepih i siromašnih cura koje su naivno, poput Mire, ulijetale u zamku Maestrovih mladih i zgodnih zavodnika. Predstavljali su se kao mladi biznismeni, odglumili da im se cura jako sviđa, odveli je u neki lijepo uređen stan ili kuću gdje bi naivka pomislila da je dospjela u raj i jedva bi dočekala poziv da tu ostane. Kad bi zatrudnila, zavodnik je glumio sreću, a kad bi rodila, rekli bi joj da je beba umrla. Zavodnik bi nestao, a Maestrova bi organizacija isporučila naručenu dizajniranu bebu. Da, dizajniranu, ako su naručitelji htjeli plavokosu s plavim očima, spario bi dvoje plavokosih i plavookih, ako su htjeli smeđu kosu, spajali bi takve.

Potražnja je bila golema, ali su je mogli zadovoljiti. Od tog je posla stizalo toliko novca da im je droga, s kojom je sve počelo, postala sporedni biznis.

***

Danijel je toga jutra lijeno pregledavao poštu koju mu je donijela njegova domaćica. Računi, reklame, računi, molbe za donacije, još reklama, leci... O bože, koliko papira, šta ti ljudi nisu čuli za Internet, mislio je dok je bezvoljno sortirao gomilu. Bio je nervozan i ljut, još mu je u glavi odzvanjala ona rečenica: Uvježbala sam se na dvoje djece.

Takav nervozan bacao je poštu na dvije hrpe niti ne gledajući dobro što je, pa je skoro onu omotnicu stavio na hrpu „smeće". Zaustavio se kad je pod prstima osjetio da je malo deblja, od kvalitetnog papira. Njegovo ime i adresa bili su isprintani, poštanski žig sa zagrebačke glavne pošte... Kad ju je otvorio, prvo mu je u ruke ispala njihova fotografija sa subotnjeg izlaska. Potom je pročitao dopis, također isprintan, u kojem mu je rečeno da uplati sto tisuća eura na taj i taj račun ili će priloženi DNK nalaz postati javan. Drugi papir bio je „DNA Test Report", naravno kopija, iz kojega se jasno vidjelo da je taj neki nepoznati muškarac 99,999999 posto Lenin otac. Pozvao je Taru.

- Mislim da je to ono što ste čekali, pružio joj je papire.

- Nisi trebao otvoriti.

- Nisam znao što je unutra, na kuverti nije pisalo „ucjena".

Tara je samo zakolutala očima, uzela jedan plastični fascikl i pažljivo ga preklopila preko omotnice. Potom je dohvatila svoj mobitel i izgovorila: Stiglo je! Okrenula se Danijelu:

- Za pola sata će netko doći pokupiti ovo. Bude li sreće, imat ćemo neke njihove otiske.

- Zar su tako neoprezni?, čudio se.

- Ne, nego su sigurni u sebe. Ovo šalju ljudima koji su kupili djecu pa znaju da oni sigurno neće ići s tim na policiju i priznati što su učinili. A misle kako si i ti jedan od takvih. Idem, imam posla, mahnula mu je i krenula van iz sobe.

- Tara!

Zastala je, nakratko zažmirila i progutala slinu.

- Tara...

Bio je točno iza nje, s rukama na njenim bokovima, i privlačio je k sebi. Osjetila je koliko je napaljen, a niti ona nije bila u boljem stanju. Ruku je zavukao u pojas njenih tajica, a dugi prsti brzo su se probili u gaćice do vreline. Njena vlaga ih je okupala dok su oboje počinjali teško disati.

- Danijel..., prostenjala je.

- Psssst...

- Ne!, zadnjim atomima svijesti prekinula je ovu igru. – Ne smijemo.

Naglo ju je pustio i odmaknuo se, još teško dišući.

- Imaš pravo, ne znam što mi je bilo. Idi, molim te, mahnuo je rukom i okrenuo se od nje.

Istrčala je iz sobe, i sama napaljena i sva jadna, ali je bila svjesna da ne smije. Ne smije! Pravila su jasna: nema upuštanja u vezu s uključenima u istragu. Zato je među njima podigla zid puštajući ga da misli kako je zauzeta i bezdušna, mislila je da će ga tako držati dalje od sebe. Ljutito je otpuhnula. Mrzila je ta glupa pravila. Kao da ćeš bolje čuvati onoga koga ne voliš nego onoga koga voliš! Da joj je samo znati na čemu su bili dok su to smišljali.

On se ljutit na sebe i na nju lupio dlanom po čelu, a onda je ustrčao stepenicama do svoje sobe, skinuo se u prolazu i bacio pod tuš. Još napaljen, svršio je nakon samo nekoliko poteza. Bio je sada još ljući, toliko ju je želio i tjednima zamišljao u svom krevetu, pod sobom, na sebi... Uopće ga više nisu privlačile sve one uglancane ljepotice koje su se stalno motale oko njega. Htio je nju, pravu, prirodnu, otvorenu, žestoku...

Navukao je svoju bajkersku odjeću i izjurio iz kuće. Tara je nosala Lenu i gledala kroz prozor kako izlijeće iz dvorišta na svom harliju. Dok je ona uzdisala, Danijel je bijesno dodavao gas. Nije imao pojma kamo ide, samo se htio pošteno ispuhati. Stigao je na vrh Sljemena gdje se naglo zaustavio i zagledao u Zagreb. Jebem ti, bijesno je lupio po motoru da ga je zaboljela šaka, a onda se naglo okrenuo, opet nabio gas i sjurio se prema gradu. Prokleta istraga, prokleti kriminalci, prokleta Inge, sve je to zbog te narkomanske egoistične kučke. U bijesu je sve jače stiskao gas dok se iznenada nije našao na par metara od stražnje strane nekog kombija koji se sporo spuštao uskom sljemenskom cestom. Kočio je, kočio, kočio..., harli se zanio, a Danijel se u zadnji čas bacio u grmlje pored ceste. Zastenjao je, pokušao podići glavu, ali se samo nemoćno srušio natrag. Mladi par je panično izjurio iz kombija.

- Zovi hitnu, mladić je doviknuo djevojci dok je pritrčavao nepomičnom muškarcu u motorističkoj odjeći.

Netko je vikao „zovi hitnu", netko se naginjao nad njega, netko mu je otkopčavao kacigu...

Mrak.

Kakvo je to zujanje, k vragu? I zašto ne može pomaknuti lijevu nogu? Glasovi pored njega...

Ženski glas: - Doktore, zašto se ne budi?

Muški glas: - Dali smo mu jake sedative, noga je slomljena, rebra s lijeve strane su natučena, iščašio je rame i sve to izaziva jake bolove. Probudit će se, bez brige.

Čuo je korake i zatvaranje vrata, a onda ga je neka nježna ruka pomazila po licu, osjetio je predivan svježi miris i začuo tihi šapat: - Idiote jedan, mogao si se ubiti.

Htio je otvoriti oči, stvarno je htio, ali kapci su mu bili preteški, još samo malo, još će malo odspavati... Mmmm, kako je dobar ovaj nježan dodir na licu, daj još, mazi me još...

Tara je duboko uzdahnula i zagledala se u Danijela. Kad su joj javili da je imao nesreću, na trenutak je osjetila kako joj je stalo srce, a onda ju je poklopio težak osjećaj krivice. Da, to je njezina krivica, zbog nje je izjurio onako bijesan, sjeo na svoj bijesni motor i krenuo na bijesnu vožnju. Jebem ti istragu i tajne i pravila i sve redom.

- Idiote jedan, znam što si pomislio, nisam udata, nemam djecu, odgajala sam bratovu djecu. Idiote jedan, probudi se, šaptala je dok je glavu spustila na njegov dlan. Svašta će mu reći kad se probudi, o da, čut će je, idiot, kako je uopće mogao pomisliti da bi bila s njim da nije slobodna. Zar ne vidi koliko je privlači? Idiot!

Nije skužila da je kroz poluspuštene kapke promatraju dva smeđa oka i da je sve to govorila na glas, a on je sve čuo. Smiješio se dok je promatrao izmorenu ljepoticu zgurenu pored njegovog kreveta, s glavom na njegovoj ruci.

***

- Koji si ti idiot!, vikao je na njega Tomislav dva tjedna kasnije dok je nervozno šetao po boravku.- Jesi ti svjestan što ti se moglo dogoditi? Imao si ludu sreću, ludu sreću, idiote jedan! Jebo te motor!

Danijel je šutio i smješkao se.

- Još se smješkaš!, Tomislav je povikao. – Uzeo si mi barem deset godina života i tebi je to smiješno. Jooooj, jedva čekam da ozdraviš da te ja polomim.

- Dobro, dobro, daj se smiri. Vidiš da sam živ.

Tomislav je sjeo preko puta svog prijatelja koji je bio ležerno naslonjen u fotelji, dok mu je noga u gipsu počivala na tabureu.

- Zašto si to napravio? Samo mi reci zašto, zaboga, ozbiljan tip od 35 godina juri na motoru ko nabrijani klinac bez mozga?

- Jebiga, stari, trebao sam se ispuhati.

- I nisi mogao izabrati nešto manje opasno za ispuhivanje?

- Znaš da mi je vožnja motora ispušni ventil...

- ...aha, ali ovaj put je ventil pukao...

- ...oprosti, znam da sam ti natovario posao...

- Ma jebeš posao, nisam zbog toga ljut, Tomislav je duboko udahnuo i naglo ispustio zrak, pa se zagledao u prijatelja. – Vrijeme ti je da se skrasiš uz nekoga.

- Imam to u planu.

- A jel? Ima li kandidatkinja?

Nacerio se. - Samo jedna.

- Poznajem li je?, sad se i Tomislav cerio.

Danijel je zaustio da mu odgovori kad se na vratima začulo kucanje, a odmah potom kroz njih je prošla Tara.

- Dobro da ste obojica ovdje. Od večeras pojačavamo osiguranje pa se nemojte iznenaditi kad uočite više ljudi u kućama i oko njih.

- Zašto od večeras?, pitao je Danijel.

- Niste platili, a rok je istekao. Sad čekamo štakore, rekla je obojici.

- Zar neće sada objaviti DNK nalaz?

- Ma to je samo prijetnja. Nije njima cilj nekoga kompromitirati, nego uzeti novac. Moraju te jače uplašiti, pogledala je Danijela i namignula mu.

- I kako će to učiniti?

- Vjerujemo da će organizirati upad u kuću kako bi ti dokazali da ni ti ni mala nigdje niste sigurni i da u svakom trenutku mogu doći do vas.

- Baš me zanima kako će to izvesti pored svih ovih alarma koje smo instalirali.

- Pa, večeras će elektronika malo zakazati, Tara se nasmiješila, mahnula im i otišla još jednom provjeriti sve detalje.