Nepoznati čovjek tridesetih godina iz svog je kutka uz šank gledao mladu djevojku kako tetura van dok je gazda vikao za njom. Krajičkom oka registrirao je visokog plavokosog mladića koji je sasuo u sebe dupli viski čim je izašao iz hodnika gdje su bili toaleti. Iz istog tog hodnika je isteturala i plavuša, a prije nje ona raščupana droljasta crnka. Shvatio je da se nešto dogodilo između ovo troje i da je to jako potreslo plavušu.

Čovjek je, nastojeći i dalje biti potpuno neprimjetan, bacio na šank novac za svoje piće, uzeo jaknu i ležernim korakom, kao da nikuda ne žuri i kao da ga ništa ne zanima, krenuo za curom. Nekoliko se glava okrenulo za njim dok je izlazio, ali kako im nije bio zanimljiv, nastavili su raditi ono što su radili i do tada. Čim je iz birtije zakoračio na cestu počeo se brzo osvrtati oko sebe dok nije ugledao odbljesak plave kose kako se ujednačenim ritmom udaljava prema rijeci. Požurio je za njom, ali se držao podalje, nije još smjela znati da je slijedi, a pogotovo nije smio izazvati njezin vrisak kojim bi privukli pažnju.

Kad se približio starom drvenom mostu, odjednom je začuo pljusak. Naprezao je oči da vidi što je to palo u vodu i baš u tom trenutku oblak je otkrio mjesec pa mu tako olakšao posao. Primijetio je neki pokret na sredini rijeke i u djeliću sekunde mu je sve postalo jasno. Sjurio se niz obalu usput odbacujući cipele i jaknu, skočio u hladnu vodu i snažno zaplivao. Za nekoliko minuta izvukao je na travu beživotno žensko tijelo.

- Nećemo tako, curo, nećemo tako, govorio je dok ju je okretao na bok i grabio mobitel iz džepa jakne.

- Šefe, subjekt se upravo bacio u rijeku, uspio sam ga izvući. Trebam intervenciju odmah. Stari most, izgovorio je i prekinuo. Po navici je rekao gdje je, što i nije bilo nužno, preko tog mobitela u svakom su trenutku znali njegovu točnu lokaciju.

***

Travanj 2017.

Otkad su stigli u Zagreb i uselili u Tomislavovu kuću, Tara i Danijel nisu puno razgovarali, jedva su se i vidjeli. On je preko tjedna bio u Beču, doletio bi vikendom i onda bi dane uglavnom provodio u susjednoj kući kod Tomislava. Kratko bi se raspitao o tome kako je malena i kako napreduje istraga, no kad bi na oba pitanja dobio uobičajeno da je „sve u redu" i da „istraga ide svojim tokom", samo bi klimnuo glavom i otišao svojim putem.

Lenu su za sada držali skrivenu, što je značilo da je i Tara bila zatvorena s njom jer se nije micala od male. Bila je to prekrasna bebica, zdrava i mirna. Jela je, spavala, kad je bila budna gugutala bi i igrala se sa svojim prstićima ili promatrala mobile koje su joj objesili iznad krevetića. Tara ju je često nosala, pričala joj i pjevala. Obožavala je djecu, ta praktički je odgojila bratovih dvoje kad je ona kučka od njegove žene zaključila da joj je prenaporno biti majka i otperjala nakon što je mali Marko navršio samo tri mjeseca. Dok je tako šetkala s Lenom u naručju, zavibrirao joj je mobitel. Nježno ju je spustila u krevetić.

- Šefe?, prošaptala je.

- Tara, zašto šapćete?

- Upravo sam uspavala malu. Slušam.

- Moramo ubrzati proces, već se mjesec i pol ništa ne događa. Pritajili su se. Pokažite dijete.

- Razumijem.

Još jednom je provjerila je li sve u redu s Lenom i krenula potražiti Danijela. Jedva je dočekala poziv na bilo kakvu akciju pa makar ta akcija podrazumijevala samo šetnju s bebom u kolicima. Pokucala je na vrata radne sobe i nakon par sekundi čekanja ušla. Spavao je na trosjedu, a konjak iz čaše koja mu se prevrnula u ruci lagano je natapao košulju i kroz nju njegova moćna prsa. Prišla mu je i zagledala se u njega. Bože, kako je samo zgodan, ma šta zgodan, lijep je kao da su ga stvarali prema ženskim mokrim snovima: čvrsta brada, sočne usne, pravilan nos, guste ravne obrve, neposlušna kosa koja mami da je promrsiš, oči iz kojih isijava vatra kad te pogleda, a tek tijelo... Čisti seks. Napalila se dok joj se u glavi vrtio film iz one noći u Esplanadi.

Kad su joj tjedan dana prije vjenčanja u stožeru pokazali muško božanstvo s kojim se mora zbližiti, u sebi je cvala od sreće. Nisu joj naredili da ga odvuče u krevet, zadatak je bio sprijateljiti se s njim, malo flertovati i započeti nekakvo druženje koje će joj omogućiti da bude u kontaktu s Tomislavom i čeka da se jave oni koji su trebali isporučiti bebu. Njezin šef u tom trenutku nije znao da Danijel ima svoju jaku vezu u Interpolu kojoj će sve dojaviti pa je Tarin angažman nepotreban. Tara u tom trenutku nije znala da će joj taj angažman poremetiti dobro posložen život. Otkad je bila s njim, nije joj palo na pamet biti s nekim drugim. Kad je razmišljala o seksu, zamišljala je njega. Jebote, pa nisi se valjda zaljubila?, pitala se. Kozo! Nije on tip za vezu. Vidiš da više ne pokazuje nikakav interes za tebe. Jebiga!

Uzdahnula je i podsjetila se zašto je ovdje.

- Danijel, lagano ga je prodrmala za rame.

- Ha! Šta je bilo?, skočio je u sjedeći položaj.

- Probudi se, moramo porazgovarati.

Sjeo je, spustio čašu na stolić i zagnjurio glavu među ruke te počeo trljati lice.

- Slušam.

- Jesi budan? Jesi dobro?

- Budan sam i dobro sam, prestani me ispitivati. O čemu moramo razgovarati?, postajao je nervozan.

Odmaknula se od njega, uspravila i prekrižila ruke na grudima, a glas joj je postao hladan.

- Moramo pokazati malu i objaviti da je kod tebe.

Danijel ju je zbunjeno pogledao.

- Zašto?

- Zato što je takva naredba, uzvratila je tonom koji ne dopušta raspravu.

- I zašto bih ja trebao slušati nečije naredbe?

Samo ga je pogledala podigavši obrvu.

- Ne sviđa mi se što ćemo izložiti Lenu kao mamac, nemoćno je slegnuo ramenima iako je znao da se to kad-tad mora dogoditi.

- Ona je potpuno sigurna, vjeruj mi. Sutra u 11 izvest ćemo je u šetnju do Cvjetnog. Subota je, bit će jako puno ljudi i bit ćemo viđeni.

- Dobro, javit ću našoj press službi da se pobrine za neke novinare.

***

Nepoznati čovjek opet je bio u onoj istoj birtiji za onim istim šankom i glumio nezainteresiranog prolaznika dok je polako ispijao svoje pivo. Gazda Štef ga je nekoliko puta pokušao uvući u razgovor, ali mu je ovaj samo kratko izbiflao da je tu kod prijatelja i da inače živi vani. Štef je htio još svašta pitati, pa nije se tako često događalo da im netko nepoznat zaluta u selo, ali mu je ovaj gost jasno pokazao da ne želi više razgovarati. Napola mu je okrenuo leđa i pravio se da gleda van, dok je u stvari ispod oka proučavao ljude. Čekao je onog jednog.

Vrata su se naglo otvorila i u birtiju je ušetao visoki plavokosi tip, a za njim je nabadala crnka u nekoj blještavoj haljinici koja joj je jedva pokrivala poveliko dupe. Bila je to ista ona koju je vidio i one večeri. Imala je na sebi tonu šminke, a oko nje se širio jak miris jeftinog parfema kojeg je očito nedavno polila po sebi. Nepoznatom je od tog mirisa skoro pozlilo kad mu se približila, no bio je dovoljno izvježban da zadrži ledenu masku na licu. Okrznula ga je rukom dok je Štefu govorila narudžbu, a zatim se okrenula i vrteći bokovima krenula natrag do plavokosog. Sjela je pored njega i krenula mu se mazno privijati, no on je samo okrenuo glavu i odmaknuo se: - Makni se od mene, rekao sam ti da me pustiš na miru. Prestani me pratiti.

- Beliiii, srčekooo.

Bijesno se okrenuo prema njoj i procijedio kroz zube: - Makni se od mene ili letiš van.

- Misliš na onu tvoju kurvicu, ha?

- Van!

- Sve je to zbog nje, male kurvice. Ali nje ti više nema, odletila je, zlobno se nasmijala.

Beli je bijesno ustao i povukao je za ruku.

- Rekao sam van, procijedio je kroz stisnute zube, odvukao je do vrata i gurnuo je kroz njih.

- Žalil buš zbog ovoga, ja ti velim, zapamtil buš ti Lelu, odjednom je zaboravila govoriti književno, kao što se trudila kad je bila s njim. Dobacila mu je jedan ljutit pogled i otišla u mrak.

Beli je domarširao do šanka: Daj dupli.

Pogledao je nepoznatog koji je u kutu za šankom ispijao svoje pivo.

- Daj i njemu jedan.

Nepoznati je sada usmjerio svoj pogled na Belog, lagano klimnuo glavom i mahnuo mu da sjedne pored njega.

- Žene, uvijek s njima problemi, uzdahnuo je i zavrtio glavom, kao da i on ima slična iskustva.

- Da, samo problemi, uzdahnuo je i Beli i potegao svoje piće u jednom gutljaju. Lupio je čašom o šank: Još jedan! Ti?

- Samo ako ja častim.

- Ne večeras, odmahnuo je Beli i dao znak Štefu.

- Bila je samo posao, samo posao, mrmljao je dok je nalijevao u sebe novu rundu viskija.

- Takve su najopasnije, dometnuo je nepoznati.

- Sve su one kurve, sve, samo ona to nije bila. A sad je nema.

- Otišla je?

- Da, zauvijek je otišla. Zbog laži je zauvijek otišla. Među anđele.

- Moje saučešće, nepoznati ga je potapšao po leđima i srknuo malo svog viskija.

- A sve zbog prokletog posla, ha? Šta kažeš na to, prijatelju?

- Ne znam, stari. Valjda je tako moralo biti. Sudbina...

- Nije sudbina nego posao, prokleti posao. Ali zapamtit će oni Belog, o da, zapamtit će oni Belog, ja ti kažem. Zna Beli puno toga, sve pijanije je brbljao kako je u sebe nalijevao nove duple viskije. U toj večeri Beli je agentu Interpola ispričao više nego što su oni uspjeli otkriti tijekom višemjesečne istrage. Iza ponoći zajedno su isteturali iz birtije. Beli je bio mrtav pijan, a nepoznati se ljuljao s njim glumeći pijanstvo.

- Pa prijatelju, bilo mi je drago, grlio ga je Beli. - Ja sad idem.

- Nećeš valjda takav voziti.

- A ti si kao bolji?, cerekao se Beli.

- Jesam, popio sam manje nego ti. Daj da te odvezem.

Kad su prolazili pored one kuće u kojoj je držao Miru, Beli je promrmljao: - Tu je bila sretna, samo tu.

Agent Fran Bobić, za prijatelje i kolege Bob, krajičkom oka je odmjerio lokaciju i šutke produljio dalje. Sad su dobili još jedan bitan dio slagalice, samo im je još bio nepoznat pravi identitet tog Maestra kojeg je Beli cijelu večer spominjao. Znali su otprije za njega, ali mu nisu uspjeli ući u trag.

Sutradan se preko puta kuće koju je Beli noć ranije pokazao Bobu zaustavio jedan auto, vozač je izašao, podigao haubu i nešto prtljao oko motora. Za to vrijeme njegov kolega je iz auta napravio nekoliko snimaka, a potom je vozač spustio haubu, ušao u auto, upalio ga i odvezao se.

***

Danijel je zblenuto gledao u ženu koja se pojavila u boravku. Bila je... paaa, gotovo ružna. Na glavi je imala neku čudnu kapu, lice joj je bilo tamnije, bila je barem deset kila deblja od one ljepotice na koju je navikao, imala je na sebi nekakvu nabranu suknju do ispod koljena i babske crne cipele s niskom petom. Dugačka jakna ravnog kroja dopunila je tu nemoguću kombinaciju.

- Tara?, jedva je promucao.

- Daaa?, veselo ga je pitala.

- Šta si to napravila od sebe?

- Ah, tipična radna uniforma, smijala se.

- Uopće ne ličiš na sebe.

- Naravno. Idemo?

- Ne dok mi ne objasniš.

- Jooooj, Danijel, obično maskiranje zbog novinara. Ne želim da me objave u pravom izdanju. Ajmo, molim te, Lena za tri sata mora opet jesti.

U Bogovićevoj i na Cvjetnom bilo je baš kako su i predvidjeli. Jedva su se s kolicima probijali kroz gužvu i odahnuli su kad su uspjeli pronaći jedan dio trga gdje je bilo malo manje ljudi. Primijetili su da ih fotografiraju, a kad su zastali prišlo im je nekoliko novinara.

- Gospodine Fabri, je li to vaše dijete?, pitala je sitna plavušica dok mu je gurala mikrofon pod nos.

- Da, to je moja kćer, izgovorio je s osmijehom kao što bi učinio svaki ponosni otac.

- A gospođa je?, plavušica je mikrofon okrenula Tari.

- Dadilja, odgovorio je Danijel.

- Zašto ste skrivali da imate dijete? Gdje vam je partnerica? Jeste li se tajno vjenčali? Tko je ona?, pljuštala su pitanja.

- Kao što vidite, ne skrivam kćer, štoviše došao sam s mojom djevojčicom malo prošetati po gradu jer je divan sunčan dan. Nisam tajno vjenčan i nema partnerice.

- Gdje je majka djeteta?

- Majke, na žalost, nema, ja sam samohrani otac. Sad vas molim da nam date malo privatnosti, na sva ostala pitanja odgovorit će vam press služba koncerna, hladno je završio, preuzeo kolica od Tare i krenuo prema garaži u kojoj su parkirali. Tara je pokorno hodala za njim, lagano pognute glave. Čak se i drži drugačije, malo pogrbljeno, uočio je Danijel i skoro se glasno nasmijao. Kakva kamuflaža!

U autu su se oboje pogledali i počeli se smijati.

- Ovo je dobro prošlo, Tara je bila vesela. - A sad te molim da što prije idemo u kuću, moram skinuti sve ovo sa sebe, grozno mi je.

- Mogu ti pomoći da to skineš.

Tara se zagledala u njega.

- Proteklih mjesec dana nisi pokazivao baš nikakav interes za mene. Zašto sada?

- Ti si bila suzdržana, ma bila si potpuno hladna, mislio sam da ne želiš ništa više imati sa mnom.

- A ja sam mislila da si ti od onih „jebi pa odjebi" i da si ljut što moraš biti u istoj kući s osobom koju si odjebao.

- Ooooo, Tara, mislio sam da bolje čitaš ljude.

- I ja sam to mislila, promrmljala je Tara i zagledala se na cestu.

- Nego, reci mi, odakle ti iskustvo s bebama? Vidim da se od prvog trenutka odlično snalaziš.

- Pa, uvježbala sam se na dvoje djece.

Zgroženo ju je pogledao, stisnuo usne i dodao gas.