Siječanj 2017.

- Beliiiii! Beliiiii! O moj bože... Beliiiiiiii!, iz boravka su se kućom orili Mirini krici. Beli je utrčao bez daha. Znao je da se termin bliži i nije je više ostavljao samu.

- Šta je bilo?

- Mislim, mislim da... Ajooooooj, zacvilila je.

- Počelo je. Idemo, dotrčao je do nje i uzeo je u naručje.

- Visoki, pali auto, viknuo je dok je hodnikom nosio preznojenu trudnicu. - Ponesi ovu torbu, pokazao mu je torbu koja je pored vrata čekala već dva mjeseca. Mira je s velikim veseljem u nju spremila sve što je pročitala da joj može trebati u rodilištu. Za pola sata bili su pred lokalnom bolnicom u kojoj su već ranije sve dogovorili s jednim liječnikom na ginekologiji.

- Ona rađa, viknuo je Beli dok ju je unosio kroz vrata. Dalje je sve išlo automatizmom: dvije sestre su dotrčale i preuzele je od zabrinutog muškarca koji je sada hodao pored kreveta na kojemu su Marinu gurali prema sali. Ohrabrujuće joj je stisnuo ruku i nasmiješio se: - Bit će sve u redu, draga, rekao je dovoljno glasno da ga čuju svi u tom hodniku. Trudnica i sestre su nestale iza dvostrukih vrata, a Beli je sjeo na plastični stolac i gurnuo glavu u ruke. Svakome je djelovao kao silno zabrinut otac. I bio je zabrinut, htio je da se ta mala rodi što prije kako bi pokrenuli drugi dio plana. Znali su da je djevojčica, otkrio im je to ultrazvuk u četvrtom mjesecu trudnoće.

Nekoliko sati kasnije sestra Marija je u sali zbunjeno gledala u liječnika: - Doktore, pa kako ćete sami, mislim nije uobičajeno... mogu ja ostati.

- Samo odite, Marija, djeca vas čekaju, pozvat ću drugu sestru.

Marija je sretno klimnula i otrčala. Nije voljela navečer ostajati prekovremeno, susjeda koja joj čuva djecu uvijek bi je gledala poprijeko kao da je bila u provodu, a ne na poslu.

Doktor se okrenuo izmučenoj Miri. - Tako, a sad ćemo roditi. Čim je beba sat vremena kasnije izašla, majci je dao injekciju od koje je momentalno zaspala. Sam je obradio bebu, zamotao je u dekicu, provirio kroz vrata sale i klimnuo Belom. Ovaj je ušao, uzeo zamotuljak i kroz druga vrata nestao u noć. U autu ga je čekala žena koju je Maestro poslao da se brine za bebu dok je ne isporuče.

Sestra Marija je sljedećeg dana, čim je stigla na posao, provirila u sobu provjeriti rodilju koju je sinoć ostavila s doktorom. Djevojka je i dalje spavala, a na ruku joj je bila priključena infuzija. Pitala je kolegicu što je bilo s tom pacijenticom, a ova je slegnula ramenima: - Od sinoć spava, doktori ne znaju zašto.

- A beba?

- Rođena je mrtva.

Sestra Marija se namrštila.

- Pa kako? Izgledalo je da je sve u redu.

- Ne znam, doktor je tako rekao. Aj bok, žurim, kolegica je otrčala presvući se. Marija je zbunjeno zavrtjela glavom i primila se posla. Poslije će provjeriti što je s tom malom. No, do kraja njezine smjene Mira se nije probudila. Nitko nije vidio kako joj doktor u infuziju dodaje još sedativa.

Dva dana kasnije hodnikom lokalne bolnice odjeknuo je ženski urlik.

- Neeeeee, neeeeee, nije istina, neeeee, vikala je s tolikim bolom da se svima koji su je čuli kidalo srce. Doktor joj je dao sredstvo za smirenje, sada po prvi put tako da su i drugi vidjeli. Nakon još dva dana obavijestili su je da može izaći, neka samo pije ove vitamine i javi se svom psihijatru. Mira je potpuno izgubljeno prošla kroz velika ulazna vrata, zbunjeno žmirkajući na jakom zimskom suncu. Nije imala pojma kamo ići, Belog nije niti vidjela niti čula od onog dana kad ju je dovezao. U džepu jakne napipala je neke papiriće. Bile su to dvije novčanice od po sto kuna. Duboko je udahnula i zaputila se prema autobusnoj stanici. Sat vremena kasnije hodala je selom prema kući u kojoj je odrasla.

- Glejte flundru*, govorile su babe za njom.

- Je, ista mater, sam još ni fačuka* donesla. Ali bu i toga, važno je prognozirala jedna.

- Pa kaj misliš di je bila i kaj je delala tulike mesece. Se ni bogu molila, uzdahnula je druga i brzo probrala po svojoj krunici da je zaštiti od grijeha.

- Viš kak hodi, kak da nas ne pozna, ni dobri den ni faljen isus ni rekla, uključila se treća.

Sve su namršteno i s negodovanjem gledale za slomljenom djevojkom koja nije niti vidjela niti čula ništa oko sebe. Majku je našla izvaljenu na starom kauču u kuhinji. Stol je bio pretrpan prljavim suđem i ostacima neke hrane, peć je bila prepuna zapečenih ostataka od nečega što je kuhala, a zrak zasićen smradom rakije. Izgubljeno je stala nasred tog užasa, nabila ruke u džepove, a onda se jednostavno okrenula i otišla u svoj sobičak. Negdje u pozadini pomućene svijesti bilo joj je da bi to sada trebalo počistiti, ali je nije više bilo briga. Znala je da će majka urlati kad se probudi i vidi da se vratila kući, no ni za to je nije bilo briga. Nije je bilo briga ni za što. Legla je obučena na svoj krevet i zagledala se u strop.

***

Veljača 2017.

Barbara, Tomislav i Danijel sjedili su u salonu i čekali. Marina je, nakon noći u kojoj je imala još nekoliko grčeva, jutro dočekala blijeda pa ju je Tomislav natjerao da ostane u krevetu i zaprijetio joj da će ostaviti jednog zaštitara pred vratima bude li ustala. Nije htio da onaj tip od jučer ikad više vidi njegovu ženu.

Toga jutra u Barbarin je sandučić ubačena obavijest da budu „spremni za razmjenu" danas u pet popodne. Sada je bilo tek četiri, a oni su se već trzali na svaki zvuk koji bi začuli izvana.

- Moramo dogovoriti što ćemo poslije, tišinu je prekinuo Danijel.

Barbara je uzdahnula i pogledala u svoje cipele. Žena koja se uvijek držala dostojanstveno i hodala uzdignute glave sad je bila evidentno poražena. Tomislav je nemoćno zavrtio glavom.

- Ne znamo čija je beba, kako im je dospjela u ruke, što ćemo s njom. Dobro, svakako ćemo je preuzeti, nećemo je ostaviti tim monstrumima, ali dalje..., nervozno je prešao dlanovima po licu.

- Očajavanje ne koristi, Danijel ih je oboje strogo pogledao. - Za početak, što ćemo dalje s bebom? Kod koga će ostati?

- Logično je da bude kod nas, javio se Tomislav. - Imam mladu ženu koja je i sama trudna, imamo kuću u kojoj je još žena, tamo su i moja mama i Dora...

- Bravo, genije, narugao mu se Danijel. - I kad te paparazzi ulove s bebom, što ćeš reći, otkud ti?

Tomislav se zagledao u njega.

- Ne gledaj u mene nego uključi mozak.

- Danijel je u pravu, oglasila se Barbara. - Ne možeš reći da je dijete tvoje i Marinino jer je to nemoguće, a ne možeš reći niti da je tvoje i Ingino, ispast ćeš upravo onakav kakvim te je Inge htjela prikazati.

- Šta vi onda predlažete?, sad se Tomislav zagledao u njih dvoje.

- Beba može neko vrijeme ostati ovdje sa mnom, angažirat ću dadilje..., počela je Barbara.

- I šta ćete vi reći, otkud vam beba?, pitao je Danijel.

- Imaš pravo, nemoćno je uzdahnula Barbara.

- Ja vidim samo jedno rješenje. Beba je moja, odlučno je rekao Danijel.

Zagledali su se u njega kao da ga prvi put vide.

- Tvoja? A otkud tebi dijete? I gdje mu je majka?

Danijel je zakolutao očima.

- Joj, daj ne kompliciraj. Bila je to kratka avantura, majka je otišla ne znajući da je trudna, umrla je na porodu, kontaktirali su me iz bolnice i javili mi da sam otac. Ništa neobično, događa se, Danijel je za manje od minute ispleo cijelu priču.

- I gdje se to sve događalo da je žena samo tako umrla na porodu?, bio je uporan Tomislav.

- A šta ja znam, negdje u nekoj zemlji gdje medicina nije kao kod nas, Danijel je slegnuo ramenima.

- Dobro, a kad pronađemo prave roditelje?, nastavljao je Tomislav.

- Onda ćemo vidjeti što ćemo, to je još daleko. Možda ih nikad niti ne pronađemo.

- Ali tražit ćemo ih!, Tomislav je bio uporan. Bio je roditelj, za nekoliko mjeseci će to biti opet i nije mogao zamisliti da ostane bez svog djeteta, pa okrenuo bi cijeli svemir naopako da ga pronađe.

- Već ih tražimo, nacerio se Danijel. - Najbolji agenti su na stand-by, samo čekaju da preuzmemo bebu.

- Najbolji agenti?, namrštio se Tomislav.

- Da, najbolji. I bez brige, sve ide mimo službenih kanala.

- Danijel, što mi nisi rekao?, zagledao se u prijatelja.

- Da mi je frend iz djetinjstva jedan od šefova u Interpolu?, uzvratio mu je pogled i nacerio se.

- Uključili ste Interpol?, sad se i Barbara uzbudila.

- Ne, Interpol nije službeno uključen, to je samo prijateljska usluga.

- Što će biti ako istraga postane službena?, Barbara je bila uporna.

- Oni već dugo provode službenu istragu o trgovini bebama, mi smo se samo uvukli u nju. Budite bez brige, ime Haller se neće nigdje spomenuti, Danijel je bio uvjerljiv.

Dok su njih troje razmišljali o svemu što je upravo rečeno, Hans je ušao kroz vrata salona.

- Gospođo, gospodin Gruber je stigao.

- Uvedite ga, Barbara je jedva izgovorila.

Gruber je ušetao u salon kao da ulazi u vlastiti dom, zadovoljno se cereći i šepureći se.

- Vidim, doveli ste i pojačanje, odmjerio je Danijela.

- Gdje je dijete?, prekinuo ga je Tomislav.

- Gdje je novac?, otpovrnuo je Gruber.

- Najprije nam pokažite bebu, uključio se Danijel.

- Naravno, Gruber je klimnuo i posegnuo u džep. Njih troje su se ukočili.

- Bez brige, samo vadim mobitel, cerio se dok je otvarao fotografiju i okretao mobitel prema Tomislavu. Ovaj je podigao obrve i zagledao se u Grubera.

- Ne želite vidjeti svoje dijete?, Gruber je provocirao.

- Želim vidjeti dijete, a ne fotografiju.

- Prvo novac.

Tomislav je posegnuo u džep i izvukao svoj mobitel. Nešto je po njemu povlačio i pružio ga Gruberu, koji je evidentno postajao ljut. Stisnuo je usne i zvučno udisao. Tomislav je ustao i stao pred Grubera:

- Sad donesite bebu ili se gubite iz ove kuće, rekao mu je ledenim glasom. Bio je skoro za glavu viši što mu je davalo znatnu psihološku prednost. Istina da je tip bio običan kriminalac koji bi svakog trenutka mogao izvući pištolj, ali u igricama je Tomislav bio znatno bolji. Ta igrao ih je već cijelo desetljeće s puno pametnijim i lukavijim likovima.

- Ako odem, nećeš vidjeti bebu.

- Niti vi svoj milijun. Što ćete reći svom šefu kad se vratite praznih ruku?

Mali trzaj prešao je Gruberovim licem, što je Tomislavu bilo dovoljno da shvati kako je pogodio. Gruber, dakle, nije glavni, on je samo nabildana marioneta, netko drugi iz pozadine vuče konce. I dalje ga je fiksirao pogledom s ledenom maskom na licu.

- Onda?, pitao je nestrpljivo.

- U redu, Gruber je nešto otipkao na svom mobitelu, prinio ga uhu i nakon nekoliko sekundi izgovorio: - Donesi je.

Okrenuo se Tomislavu: - A sad novac.

Tomislav je klimnuo Danijelu, koji se izgubio iz salona. Ostali su stajati i buljiti jedan u drugoga, napeti kao vukovi pred napad.

- Ti znaš da vas ja sad sve ovdje mogu pobiti i odvesti tvoju lijepu ženicu...

Tomislav je stisnuo čeljust i zaškripao zubima.

- Vidi, vidi, i veliki igrač ima slabu točku, Gruber se rugao.

Tomislav je zgrčio šake i ostao nepomično gledati u ćelavog idiota, znao je da zasad ne smije ništa učiniti. Zasad. Ali, jednog dana... Napetost je prekinuo Hans: - Gospođo, pred vratima je neka žena koja traži gospodina Grubera.

- Uvedite je, Barbara je rekla gotovo šaptom.

Žena od tridesetak godina, skromno odjevena, bez šminke i s kratkom plavom kosom, bojažljivo je kročila u salon držeći u ruci zamotuljak u bijeloj dekici. Tomislav je ispružio ruke da uzme dijete, no žena je prvo sa strahom pogledala u Grubera. Tek kad joj je ovaj klimnuo, drhtavim je rukama pružila dijete Tomislavu. Oprezno je primio bebu, zagledao joj se nakratko u lice, a potom klimnuo Danijelu koji je Gruberu šutke pružio crnu aktovku. Gruber ju je otvorio i ovlaš prešao pogledom po novčanicama te je krenuo zatvarati.

- Nećete prebrojiti?, cinično je pitao Danijel.

- Siguran sam da je sve u redu, ako nije znam gdje ste, nacerio se, povukao onu uplašenu ženu za rukav i napokon otišao iz kuće. Dok je odlazio svojim neupadljivim golfom, mladić u kombiju se nasmiješio i zagledao u točkicu na ekranu koja se kretala, a onda je rekao za sebe: - Pa, sad znamo i gdje si ti, kretenu.

Danijel je prišao Tomislavu koji je još zbunjeno držao u ruci malu štrucu.

- Daj mi dijete, pružio je ruke.

Beba se oglasila, Tomislav ju je zbunjeno pružio Danijelu koji je zbunjeno gledao njega, a onda su obojica bespomoćno pogledali u Barbaru. S vrata se začuo uzdah, a Tomislav se naglo okrenuo i namrštio.

- Marina, dogovorili smo nešto, ljutito je gledao svoju neposlušnu ženu. Ona je stala, prekrižila ruke i zabavljeno ih promatrala.

- Dobro, genijalci, šta ćete sad? Beba plače.

- Vjerojatno je treba nahraniti, zaključio je Danijel.

- Svakako. Čime?

- Pa njenom hranom.

- Odlično. Gdje je?

Obojica su blenuli, dok se mali smotuljak u Danijelovim rukama sve jače derao.

- Sad je dosta, izgledate ko ona dva smotanca iz crtića.

Marina je preuzela bebu, sjela u fotelju, razgrnula dekicu i frknula nosom.

- Hm, ne treba samo nahraniti. Gospođo Haller?, obratila se blijedoj Barbari.

- Ah da, oprosti. Rekla sam Hansu da organizira nabavku najnužnijega, slutila sam da nećemo s bebom dobiti i ono što joj treba. Pođi sa mnom.

Dvojica prijatelja ostali su u salonu gledajući se.

- I šta sad?, šutnju je prekinuo Tomislav.

- Sad ću se pobrinuti za dadilju, ležerno je odgovorio Danijel i nazvao nekoga.

- Stigla je, izgovorio je čim mu se ovaj s druge strane javio. Kratko je slušao i odgovorio: - Dobro, stari, razumijem.

- Dadilja stiže, nacerio se Tomislavu. Ovaj je upitno podigao obrve.

- Dadilja?

- Paaaa, dadilja i još nešto, smiješio se Danijel.

- A jel? Interpol-dadilja?

Danijel je klimnuo.

- Ali što će ti Interpol pored bebe? Trebali bi ganjati Grubera i ostale.

- Sigurni su da neće bebu ostaviti na miru.

- Zašto?

- Zato što je ovu bebu tvoja bivša specijalno naručila, dala je čak i specifikacije, Danijel je to izgovorio s gadljivom facom.

- Oprosti? Kakve specifikacije?

- Da joj roditelji budu lijepi i mladi, da majka bude plava...

Tomislav je šokirano sjeo.

- Čekaj, ti meni sad pričaš da je Inge...

- Shvatio si. Htjela se osigurati da dijete može prikazivati kao svoje. A kako je točno u određenom trenutku objavila da je trudna, bilo im je jasno da Gruber zna tko su roditelji jer je prava majka tada bila trudna. Operacija je bila savršeno koordinirana, što znači da ovi likovi nisu neki koji samo kradu i preprodaju djecu. Mark tvrdi da su oni sam vrh te trgovine.

- Mark?

- Mark Tomas, frend iz Interpola.

- Dobro, a zašto bebu treba i dalje čuvati?

- Zato što ovi tipovi od kojih je Inge naručila bebu nabavljaju djecu samo jako bogatima, u koje spadamo i nas dvojica, i zato što kasnije ucjenjuju te ljude koji im onda stalno plaćaju kako bi zadržali dijete i kako se ne bi otkrila prevara.

- Čime ih ucjenjuju ako je dijete legalno njihovo?

- Zadrže DNK analizu djeteta i njegovih bioloških roditelja i prijete da će to objaviti.

Dok je Tomislav zgrožen pokušavao probaviti što je čuo, Hans se pojavio na vratima salona.

- Gospodine Fabri, dadilja je stigla i traži vas.

- Odlično, odgovorio je Danijel. Minutu kasnije u sobu je ušla zanosna brineta. Danijel je zinuo i zanijemio, dok se ona veselo nasmijala.

- Bok, Danijel.

***

* flundra = drolja, kurvica

* fačuk = kopile

***

Nadam se da je sada malo jasnije zašto je ulaz u ovu priču malo dulji nego što je uobičajeno