Marina je nestrpljivo gledala u Tomislava i čekala da joj ispriča što je tako hitno da mora odmah do svoje bivše punice.

- Barbara me zove da što prije dođem k njoj zbog moje kćeri.

Marini su se raširile oči.

- Imaš i kćer?

- Ljubavi, kunem ti se da nemam.

- Kako znaš?, povisila je glas. - Ni za Maria nisi znao skoro deset godina. Kako znaš da negdje usput nisi napravio još neko dijete?!, sad je već vikala dok joj se njen tek stečeni raj raspadao pred očima.

- Marina, ozbiljno ju je pogledao. - Jedina s kojom sam ikada spavao bez zaštite si ti. Jedina!

Gledala ga je nekoliko trenutaka, zbunjeno trepćući. - Ali i kondomi mogu...

- Marina, vjeruj mi, niti jedna od onih s kojima sam spavao ne bi mi skrivala da je slučajno zatrudnila. Gadi mi se uopće s tobom razgovarati o tome.

- A kako se tek meni gadi slušati!, bila je povrijeđena.

- Ljubavi, molim te, smiri se, pokušao ju je privući u zagrljaj, ali se izmaknula dok su joj se oči punile suzama. Teško je uzdahnuo.

- Reci mi što da napravim. Ne mogu te gledati nesretnu.

- Zakuni mi se da nemaš više djece.

- Ljubavi, sigurno nemam, vjeruj mi i nemoj se uzrujavati. Ovo je nekakva gadna spačka. Moramo k Barbari to riješiti.

- Ti moraš, ja ne moram.

- A ne, ti si moja žena i idemo zajedno. Jesi zaboravila na ono „u dobru i zlu"?

- Tomislave, što ću ja kod majke tvoje bivše žene i to zbog tvoje kćeri koja nije moja?, povikala je.

Privukao ju je u zagrljaj i čvrsto je držao.

- Ljubavi, ponavljam da nemam kćer. A Barbara je jedna fina, pametna i smirena dama koja je itekako svjesna kakva je Inge i koja će biti sretna da napokon upozna ženu za kojom sam patio tolike godine. Spakiraj se dok ja organiziram prijevoz, poljubio ju je u čelo.

- Ljubavi, volim samo tebe, želim samo tebe i želim djecu samo s tobom. Vjeruješ mi?, napeto je proučavao njeno lice.

- OK, idem nas spakirati, uzdahnula je. Znala je da je voli, nitko se ne bi mogao toliko pretvarati, ali je isto tako znala da proteklih deset godina nije živio u celibatu. Kako može biti siguran da nijednoj nije napravio dijete?, pitala se dok je ljutito bacala stvari u kofere. Tomislav ju je ispod oka promatrao dok je naručivao avion, svjestan da je za sada učinio sve što je mogao. Samo će im vrijeme pomoći da prevladaju ovu prvu bračnu krizu. On je bio siguran da niti jednoj drugoj nije napravio dijete, ta sve one s kojima je bio su i same dobro zaštićene od trudnoće i rađanje im ne pada na pamet, pokvarile bi si liniju i uništile karijeru. Uz to, znale su da njega ne mogu upecati na dijete, pa nije vodio u krevet glupače nego uspješne žene željne dobre zabave. No, nije to sve mogao samo tako sasuti pred Marinu, uostalom on bi pukao od muke da sluša kako je ona bila s nekim drugim.

Ubrzo nakon Barbarinog poziva uspio je osigurati helikopter koji ih je prevezao do Splita gdje ih je čekao kompanijski avion pa su već rano popodne bili u Nici. Batler ih je šutke pustio u impresivnu vilu Hallerovih i šutke im rukom pokazao prema salonu. Tomislav je odmah osjetio da nešto nije u redu čim je stari Hans bio tako ukočen. Pokušao ga je nešto pitati, ali mu je ovaj samo odmahnuo glavom. U salonu ih je dočekala blijeda i evidentno nervozna Barbara, a na drugoj sofi sjedio je nabildani ćelavi tip koji im se nacerio čim su kročili unutra.

Barbara je ustala i prišla Marini.

- Drago mi je što te upoznajem, iako okolnosti nisu najbolje, tiho je rekla i pružila joj ruku.

- I meni je drago, gospođo Haller.

Barbara je spustila pogled na njen trbuščić, usiljeno se nasmiješila i rekla: - Dođi, sjedni. Želiš li nešto popiti?

- Može voda, hvala.

Za to vrijeme Tomislav je namršteno promatrao ćelavoga, dok se ovaj i dalje cerio i zabavljeno odmjeravao njih oboje.

- Tomislave, dođi, sjedni. Ovaj gospodin ovdje..., počela je Barbara.

- Hvala, gospođo, sam ću, prekinuo ju je ćelavi. Okrenuo se Tomislavu: - Ja sam ispunio svoj dio pogodbe, sad ti moraš ispuniti svoj.

- Ja s vama nisam sklopio nikakvu pogodbu, brecnuo se Tomislav.

- Nisi ti, ali je tvoja žena, a to je isto.

- Ja vas vidim prvi put u životu, oglasila se Marina.

- Opa, gospođice...

- Gospođo, oštro ga je presjekla Marina.

Ćelavi se potom okrenuo Tomislavu.

- Vidim da brzo mijenjaš žene. Gdje ti je ona narkomanka?

- Slušajte, ne znam tko ste i ne znam što tražite ovdje, jer vas očito nitko od nas nikada do sada nije vidio. Nemamo pojma ni o kakvoj pogodbi i zato izvolite van.

- Ili šta?, nacerio se ćelavi.

Tomislav je krenuo ustajati, ali ga je Marina brzo povukla za ruku. Pa jel on normalan? Šta ne vidi kakav je ovaj tip?

- Tomislave, sjedni i ajmo čuti što nam gospodin..., pogledala je u ćelavog.

- Gruber. Peter Gruber. Gospodine Mayer, naručili ste bebu, ja sam ispunio sve uvjete narudžbe, beba je spremna i izvolite je preuzeti, naravno nakon što platite.

Marina i Tomislav su se ukočeno zagledali u Grubera, šokirani onim što su čuli. Ovaj kao da priča o autu, a ne o djetetu... Zavladala je napeta tišina.

- Gospodine Gruber, molim vas, dajte nam nekoliko minuta nasamo da objasnim svom bivšem zetu o čemu je riječ, javila se Barbara.

- U redu, slegnuo je ramenima i zavalio se u fotelju.

- Možete li..., zbunila se Barbara i onda pozvonila svom batleru.

- Hans, molim vas, otpratite gospodina u plavi salon i poslužite ga pićem.

Gruber je nevoljko ustao, odmjerio ih sve troje i rekao: - Budite brzi, imam obaveze, i potom je lijeno krenuo za Hansom.

Čim je izašao, Tomislav se okrenuo Barbari i nervozno protrljao čelo: - Šta je ovaj put napravila?

- Izgleda da je od ovog čovjeka prije godinu dana naručila bebu. Sjećaš se kad je tvrdila da je trudna?

- Kako se ne bih toga sjećao? Bio sam najveći gad Europe jer želim ostaviti trudnu ženu i oteti joj njezino nasljeđe.

- Uglavnom, izgleda da je njen plan bio lažirati trudnoću i porod i podvaliti ovu bebu koju je naručila od Grubera, Barbara je teško uzdahnula.

- O bože, Marina je kriknula i stavila ruku preko usta, dok su joj oči bile širom otvorene. Tomislav ju je pogledao i tužno joj se nasmiješio. Sada joj je tek bilo jasno s čim je on živio proteklih godina. Čvrsto ga je stisnula za ruku, a on se okrenuo prema Barbari.

- Ali znala je da bismo se u tom slučaju odmah razveli, takav je bio dogovor. Znala je da bih ja znao da dijete nije moje.

- Pa što? Javnost to ne bi znala, ti bi ispao gad, a ona bi se okolo slikala s bebom i žalila cijelom svijetu. Bi li se nakon te predstave mogao razvesti, a da to svi skupa preskupo ne platimo?, Barbara je nemoćno vrtjela glavom.

Tomislav je uzdahnuo: - I što sada hoće taj Gruber?

- Tražio je Inge, no kako mu je ona nedostupna dok je na liječenju, došao je ovamo. Želi isporučiti bebu i uzeti novac.

- Koliko?

- Milijun eura.

- Jeste zvali policiju?, ubacila se Marina.

Barbara i Tomislav su je u istom trenutku pogledali i odmahnuli glavama.

- Bez policije, bio je odlučan Tomislav.

- Jesi ti normalan? Pa to je najgori kriminal koji postoji. Trgovina bebama, fuuuuj, užas, Marina se zgražavala.

- Taj skandal ne bismo preživjeli, odgovorila joj je Barbara.

- Važniji vam je ugled?, Marina je podigla ton i zgroženo gledala u Barbaru.

- Važna mi je moja kćer, kakva god da je, poraženo je odgovorila Barbara.

Marina je šutke spustila glavu. Ovo je razumjela, ta i ona je bila majka, a za nekoliko mjeseci će to biti opet. I ona bi učinila sve da njezino dijete ne dospije u zatvor.

Gruber se vratio.

- Dosta je bilo razgovora, ne izazivajte više moje strpljenje. Je li svima sve jasno?

- Gospodine Gruber, ostavite svoj kontakt, javit ćemo vam se.

Gruber je prasnuo u smijeh.

- Ma nemoj? Gospodin misli da je za konferencijskim stolom sa svojim osobljem? Imate 24 sata da mi dostavite novac i preuzmete bebu, inače..., prostrijelio ih je pogledom koji je zadržao na Marini, posebno na njezinom trbuščiću. Tomislav se ukočio, a onda je eksplodirao: - Da se niste usudili niti pogledati u nju, niti disati u njezinoj blizini.

- Ili šta?, nacerio se Gruber, namignuo Marini i lagano odšetao iz salona.

Marina je problijedila, stavila ruku na trbuh, zastenjala i presavila se, dok joj se na licu vidio bol. Tomislav je skočio.

- Marina! Ljubavi! Šta je? Marina, dozivao ju je. Barbara je odmah shvatila, dohvatila telefon i nazvala svog prijatelja, umirovljenog bečkog liječnika čija je vila bila odmah do njezine.

- Julius, brzo, imam trudnicu koja nije dobro. Bljedilo, grčevi, ispalila je i prekinula. Za dvije minute dotrčao je ozbiljan sijedi gospodin s liječničkom torbom u ruci. Tomislav se odmaknuo.

- Da vidimo, mlada damo.

Pogledao joj je lice, promotrio zjenice, opipao puls i kožu.

- Jeste li krvarili?

Panično je pogledala među svoje noge i odmahnula glavom.

- Nije ništa ozbiljno, samo grčevi, vjerojatno povišeni tlak. Detaljnije ću je pregledati na krevetu. Možete li?, obratio se Tomislavu.

- Naravno.

Podigao je svoju ženu u naručje i krenuo na kat.

- Ne, ne, ne trebaš me nositi, sad sam dobro, počela se buniti.

- Ne trebam, ali želim, nasmiješio joj se u nadi da je i tako smiruje. Hans je požurio ispred njih koliko su mu godine dopuštale i otvorio vrata udobne gostinjske sobe. Tomislav je nježno položio Marinu na krevet, liječnik joj je prišao, podigao majicu i opipavao trbuh.

- Boli?, pipao je, pritiskao i ponavljao pitanje dok joj je prstima šetao po trbuhu. Potom joj je izmjerio tlak. Na kraju pregleda okrenuo se Tomislavu: - Kako sam i pretpostavio, samo prolazni grčevi. Strogo mirovanje narednih 48 sati i neka uzima progesteron narednih mjesec dana.

Ovaj ga je blijedo gledao.

- Ne bojte se, to je samo hormon koji će pomoći maternici u očuvanju trudnoće.

- Neću to, oglasila se Marina. - Čitala sam da ima i neke nuspojave.

- Gospođo, svaki lijek ima nuspojave, strpljiv je bio doktor Julius.

- Tomislave, neću nikakve lijekove, bit će mi dobro. Već mi je dobro, opirala se Marina i dalje.

Doktor ju je potapšao po ruci i nasmiješio se. - Vi ste hrabra mlada dama. Odmorite i sve će biti u redu.

Pokupio je svoju torbu i izašao.

- Lezi pored mene, Marina je pozvala svog supruga. - To će me najbrže smiriti.

- Sve što želiš, ljubavi, izuo je cipele i ispružio se pored svoje žene. Nikad još nije osjetio takav strah kao toga popodneva u trenutku kad ju je Gruber odmjeravao, i potom kad se zgrčila. Oprezno ju je zagrlio i nježno mazio po kosi, dok su mu misli letjele, a u glavi je već stvarao plan. Dobro, najprije se mora pobrinuti za osiguranje za nju i Barbaru. Mora pripremiti novac, vjerojatno će ovi tražiti male neobilježene novčanice. Treba li uopće platiti? Opet, ako ne plati, što će biti s jadnim djetetom? Čije je uopće? Jesu li ga ukrali? Moraju angažirati nekoga za istragu, nekog diskretnog... Dok je tako stvarao planove i scenarije, osjetio je kako je zaspala. Polako se izvukao iz kreveta, uzeo cipele u ruke i na prstima izašao van. Čim se spustio u prizemlje dohvatio je svoj telefon.

- Danijel?

- Čovjek na medenom mjesecu, a ne može bez firme. Da sam ja ona, bacio bih ti taj telefon u more, počeo je Danijel u svom stilu.

- Stari, nemam vremena. Gdje si?

- Pa u Beču, gdje bih bio? A ti?

- U Nici kod Barbare. Dođi odmah, trebam te.

- Šta se dogodilo?, zabrinuto je uzviknuo Danijel.

- Dogodila se još jedna Ingina spletka, najgora i najopasnija od svih, uzdahnuo je Tomislav. - I Danijel, treba mi jaka zaštita za Marinu..., zastao je i nakon kraće pauze dodao: ...i za Barbaru.

- OK, stari, stižem. Zaštitare ću ti poslati brzo, imamo tamo agenciju s kojom surađujemo.

- I naredi u banci da ti pripreme milijun, neobilježeno.

- Tomislave?, Danijel je prošaptao.

- Doznat ćeš sve kad dođeš.

Stotinjak metara niže, u kombiju s natpisom neke firme za popravke, mladi tip s naočalama se nasmiješio svojoj kolegici, prelijepoj brineti.

- Uskoro ih imamo.

Ona je samo klimnula glavom dok je zamišljeno lupkala noktima po pultu s elektronikom, a onda je naglo ustala, poravnala sako i krenula van.

- Zar smo gotovi?, pitao je mladić.

- Ja jesam, ti ostaješ slušati, mahnula mu je i odbrzala do svog auta. Kad je sjela, nazvala je svog šefa.

- Moram hitno postati dadilja. Još danas.