Dan nakon ubistva Beloga trojac je izašao pred novinare. Na trenutak je nastao muk, a zatim je eksplodirala buka pitanja kojima su ih obasipali. To je trajalo nekoliko minuta u kojima su mislili da će oglušiti od nadvikivanja i oslijepiti od bliceva. Kad se napokon atmosfera malo smirila, Tomislav je oštro demantirao sve priče o drogiranju i mafijaškim poslovima. Mrko gledajući u kamere zaprijetio je tužbama za izgubljenu dobit svima koji će i dalje širiti bilo kakve laži koje štete koncernu, podsjetivši da je riječ o stotinama milijuna eura. Neki novinari su na tu njegovu prijetnju problijedili, očito oni kojima se mašta najviše razigrala dok su izvještavali o ubojstvu.

Mark je kratko izjavio da su gospodin Majer i gospodin Fabri važne karike u velikoj Interpolovoj istrazi o kojoj još ne može govoriti te da je ubijeni bio dio te istrage. Na pljusak pitanja koja su slijedila više nisu odgovarali. Zamolili su novinare da se raziđu kako bi i oni i susjedi mogli nastaviti s normalnim životom, a Mark je zajednički nastup završio obećanjem da će javnost dobiti informacije kad istraga bude dovršena.

Povukli su se u kuću prepustivši policiji da raščisti gužvu. Tomislav je brzo otišao svojoj obitelji, Marina je bila nervozna zbog sve te gužve, beba se više ritala zbog majčine nervoze, Mario je bio ljut jer nije mogao van, Lidija i Vera su bile ljute jer je biznis opet trpio zbog te gužve... Mark se vratio u zagrebačko sjedište kako bi iz bijednih dokaza koje su imali eventualno otkrio bilo kakav trag o ubojici.

Tara i Danijel jedva su se dovukli do spavaće sobe i samo su se srušili na krevet. Bili su preumorni za seks, preumorni za razgovor, samo su željeli spavati ovako zagrljeni i kroz taj zagrljaj jedno drugome dati snage za sve što ih još čeka. Pogledima su si govorili da ovo više nije samo privlačnost, nije samo kemija, nije samo zaljubljenost.

- Hoću sve s tobom, prošaptao joj je Danijel dok ju je ljubio u čelo.

- I ja s tobom, ali sutra. Sad moram spavati, promrmljala je dok su joj se oči sklapale, a ruka kojom ga je pomazila po licu pala na njegova prsa. Sljedeće sekunde otplovila je u san bez snova. Danijel je zaklopio oči, ali, ma koliko bio umoran, nije mogao zaspati. Kroz glavu su mu letjeli svi događaji iz posljednja tri dana. Prvo slika Tare u onom užasnom podrumu kako leži bez svijesti na prljavom betonskom podu, dok se metar od nje budi nabildani lik i počinje luđački vući lisice kako bi se oslobodio i dokrajčio je. Pa Tara u bolnici, spava kao da se nikad neće probuditi, natrpana tko zna kakvim drogama, pa Tara s pištoljem uperenim u Belog... Beli. Batine. Pucanj.

Batine! Nacerio se. Nije mogao vjerovati da je on, miran i kulturan tip koji je svoju agresivnu stranu do tada smirivao jurnjavom na motoru i udaranjem u boksačku vreću, samo tako premlatio čovjeka jer je prodao vlastito dijete i odbacio majku tog djeteta što ju je skoro odvelo u smrt. Mlatio ga je tako da su mu ruke još izranjavane i bolne. Udarao ga je u glavu, u prsa, sjećao se da se ogrebao kad ga je udario u prsa, sjećao se kako je pomislio „kog vraga to imaš u džepu?" Nešto malo i oštro bilo je zvecnulo na pod... Danijel je pokušao u glavi fiksirati sliku tog trenutka i odjednom naglo skočio iz kreveta. Morao je pronaći to što je Beli imao u džepu, nije imao pojma što bi to bilo, ali je slutio i morao je odmah otkriti je li u pravu. Sjurio se u trpezariju i počeo pažljivo zagledati svaki milimetar poda, podizati stolce, zavirivati pod stol... Ništa. Dok je tako bos hodao oko stola pod stopalom je osjetio neko ispupčenje na tepihu. Podigao ga je i ... Bingo!

- Tomislave, dođi do mene, odmah, uzbuđeno je izgovorio prijatelju čim se javio.

- Zašto? Šta se sad opet dogodilo?

- Samo dođi brzo, Danijel se cerio dok je u ruci veselo vrtio USB stick koji je pronašao pod tepihom. Vjerojatno je Belom ispao iz džepa, a onda je u onom rvanju gurnut pod tepih. Znao je da nije njegov, oni su u koncernu koristili samo jedan tip, znao je da nije niti Tarin, ona ovamo nije donijela ništa od svoje opreme osim mobitela, a sigurno nije bio niti Vesnin.

Veselo zviždučući otišao je u svoju radnu sobu, otvorio laptop i krenuo ugurati stick kad je Tomislav dojurio.

- Šta je bilo? Čemu panika? Taman smo se spremali ručati, ili večerati, kako uzmeš. Jedva sam smirio Marinu..., Tomislav je brbljao bez stajanja. Danijel mu je veselo pokazao stick.

- Vidim šta je to, ali zašto sam zbog toga morao sada iz kuće?

- To je ispalo Belom dok smo se mlatili u trpezariji.

Tomislav je zinuo, otvorio usta pa ih zatvorio, namrštio se, onda zaklimao glavom kao da sam sebi odobrava i rekao: - Otvori ga, da vidimo.

- Baš sam to htio napraviti kad si ušao.

Na sticku je bila hrpa fajlova čudnih naziva - bfj55, atrp07, liou99 i slično. Međutim, kad su prvog pokušali otvoriti...

- Hm, Tomislav se češkao po bradi. - Neće biti lako kao što sam mislio.

- Možda hoće, nacerio se Danijel i kao password utipkao „mira".

password incorrect

„arim"

password incorrect

„mira2401".

- Toooo, Tomislav je veselo uzviknuo kad su se im se pred očima počeli izlistavati razni dokumenti.

- Kako si provalio?, zadivljeno je gledao u prijatelja.

- Utipkao sam „mira" i Lenin datum rođenja.

- Hm, Tomislav se opet češkao po bradi. - Čini se da taj tip nije bio baš potpuno bezdušan.

- Ne spominji ga. Bio je dovoljno bezdušan da proda vlastito dijete, dalje od toga me ne zanima.

- Slažem se, ali ova šifra ipak govori...

- ...samo to da je stick namijenjen meni, Danijel ga je prekinuo. - U razgovoru nam je rekao da želi vidjeti Miru, a znao je da je Lena kod mene, pa je računao da ću ja brzo prokužiti šifru. Vjerojatno mi je htio ostaviti stick da ga kasnije nađem, ali mu je ispao iz džepa dok smo se mlatili.

- Dobro, ajmo sada vidjeti što tu sve ima.

Kako su otvarali fajlove spoznavali su svu morbidnost Maestrove organizacije. Dobili su podatke o sto sedamnaest parova koji su kupili djecu od Maestra. Otvorenih usta gledali su u listu utjecajnih ljudi od kojih su neke i sami poznavali. Među njima bio je i jedan njihov poslovni partner iz Njemačke, njihova dva velika dobavljača, vlasnik lanca restorana u kojima su znali priređivati poslovne večere, jedan ugledni liječnik čija je supruga bila među vodećim alapačama takozvanog bečkog visokog društva. Podaci o toj odvratnoj trgovini protezali su se jedanaest godina unatrag. Čitali su imena godinu po godinu dok nisu došli do 2012., a onda su se ukočili i zgranuto pogledali.

- Isuse bože, Danijel je zavapio. - O isuse bože, kako... Kako? Zašto?

- Možda je sve ovo lažno.

- Šta je lažno?, lecnuli su se od ženskog glasa koji je dopro s vrata.

- Ti inače imaš običaj ulaziti svugdje s pitanjem?, pokušao je Tomislav dobiti na vremenu jer je Danijel bio još potpuno izvan sebe. Tara se nasmiješila.

- U stvari, da. Moje je da pitam. Pa pitam opet: šta je lažno?

- Ma gledamo neke podatke o poslovanju jednog konkurenta, Tomislav je besramno lagao dok se Danijel uspio povratiti od šoka i brzinski zatvoriti folder.

- Aha, a zašto je to toliko važno da to morate sada raditi?

- Biznis ne zna za radno vrijeme, znaš i sama, nastavio je Tomislav. Htio je trknuti prijatelja da se uključi u razgovor, ali se bojao da Tara ne primijeti pa je nastavio brbljati o izmišljenom konkurentu koji se izgleda pravi da je jači nego što je i laže potencijalne klijente.

- I kakve to veze ima s vama?, Tara je bila uporna.

- Nelojalna konkurencija, odgovorio je Tomislav.

- Aha, i zbog toga će koncern do sutra ujutro propasti, je li tako? Tomislave, ne znam kako zvučiš kad pregovaraš o poslu, ali ovdje si jadan lažov. A sad guknite, Tara se podbočila na stol i strijeljala ih pogledom.

- Otvori ponovno to što si tako naglo zatvorio. Da nemate tako ozbiljne face, pomislila bih da ste gledali porniće pa se sada sramite ko klinci, fiksirala je Danijela.

Njih dvojica su se pogledali i uzdahnuli. Tomislav je klimnuo Danijelu.

- Dakle, kad sam se potukao s Belim, iz džepa mu je ispao stick i završio pod tepihom. Danas popodne sam ga našao i upravo smo čitali popis ljudi koji su od Maestra kupili djecu. Sad smo se htjeli dogovoriti što ćemo s tim.

Tara ga je zaprepašteno pogledala.

- Kako misliš što ćete s tim? To je dokazni materijal, odlučno je ispružila dlan i čekala da joj ga preda.

- Hm..., ovaj, Tara, nije tako jednostavno, Danijel se uzmucao.

- Danijel! Predaj mi dokazni materijal prije nego se ozbiljno naljutim. Dovoljno si mi problema napravio time što si uopće vidio ono što ne bi smio. Sad ću morati izmišljati priču zašto si to uopće gledao.

- U redu, predat ću ti, ali dođi najprije ovamo pa pogledaj sama. Jedan podatak će te zanimati.

- Ne, odlučno je odbila. - Dokazni materijal pregledat ćemo onako kako ga treba pregledati. Nadam se da nitko neće puno drviti po tome zašto ste vas dvojica prije toga kopali po njemu.

- Tara, važno je da vidiš ovo, Danijel je uzdahnuo i rukom je pozvao k sebi. Bezvoljno mu je prišla gunđajući o nerazumnim muškarcima i zagledala se u ekran na kojemu je bila lista kupaca iz 2012. godine.

- I? Šta s tim?, prosiktala je dok je letimično gledala u popis, a onda je odjednom glasno uzdahnula, raširila oči i rukom mahinalno prekrila usta.

- Ovo nije istina!

Danijel i Tomislav su je tužno pogledali.

***

Mark se te večeri u kuću na Pantovčaku vratio sav sluđen. Prvo je morao preživjeti onaj cirkus s novinarima, a onda je zbog tog istog cirkusa dobio ribanje iz Lyona jer su ga optužili da je novinarima izlajao o njihovoj akciji. Nije, naravno, znali su to i u Lyonu, ali su se mediji raspisali nagađajući što bi to moglo biti tako veliko da su uključeni vodeći ljudi velikog koncerna, a Interpol je mrzio biti u središtu pažnje. Šefovi su zbog toga postali nervozni, a Mark im je bio odlična meta za iskaljivanje bijesa. I još ga je, na kraju tog katastrofalnog dana, nazvao Danijel i pozvao ga da odmah dođe k njemu zbog „važnih informacija koje će ga zanimati".

- Otkud znamo da je taj stick baš od ubijenoga? Gdje ste ga našli? Zašto ste ga dirali? Znate li koliko ste pravila prekršili njegovim otvaranjem? Vas dvojica ste amateri, ali Tara..., ljutito se okrenuo prema agentici i prijeteći je gledao.

Danijel je tresnuo šakom po stolu i zaderao se: - Mark, sad je dosta. Znaš dobro da je stick od Belog, znaš da su podaci na njemu istiniti i znaš da ga bez mene ne biste tako brzo otvorili. I da se više nisi usudio prijetiti Tari.

- Dobro, daj mi taj prokleti stick pa ćemo ga mi sutra obraditi.

- A ne, imam uvjet.

- Jesi ti normalan? To je dokaz u međunarodnoj istrazi. Sad te mogu uhapsiti zbog toga.

- Možeš, ali nećeš.

Gledali su jedan u drugoga bez treptaja, a da su pogledi mogli ubijati, obojica bi već ležali mrtvi.

Mark je prvi popustio. - Znatiželje radi, koji bi to bio uvjet?

- Jedan podatak ćemo izbrisati.

Mark ga je pogledao kao da je prolupao, onda je shvatio da njegov prijatelj misli ozbiljno pa je uzdahnuo, nemoćno raširio ruke i rekao: - Danijel, ni riječi više, stvarno ću te morati uhapsiti.

- Ne, Mark, nećeš, dobit ćete sve podatke koji će vam pomoći da brzo završite vašu istragu, ti ćeš biti heroj Interpola, ali ćemo prije toga izbrisati jedan podatak.

- Ali zašto?

- Dođi pa vidi.

Kad mu je pokazao ono ime iz 2012. godine, Mark je prvo zapanjeno buljio u ekran, a onda je u jednom potezu sasuo u sebe sav ostatak viskija koji je do tada vrtio u čaši.

- Razumijem da je ovo šokiralo sve vas, ali zašto bismo to izbrisali? Pa nećemo imena nigdje objaviti, zaboga.

- Aha, podaci iz policije nikad nisu procurili, Danijel je bio ironičan.

- Jamčim ti da ništa neće procuriti, cijeli popis ćemo tretirati kao najveću tajnu. Evo, ako će ti biti lakše, neću dopustiti da ga itko u Hrvatskoj vidi, idem s njim ravno u Lyon.

Danijel je pogledao u Tomislava koji je slegnuo ramenima, pa u Taru koja je odmahivala glavom. Znala je da ne smiju mijenjati dokaz, znala je da se ne smije petljati u ovo, ali opet... Nemoćno je uzdahnula.

- U redu.

Mark je odložio čašu, uzeo stick, svima kratko klimnuo i otišao bez riječi.

- E pa, idem i ja sad, vidimo se ujutro, Tomislav je ustao odmah poslije Markovog odlaska.

Kad su ostali sami, Danijel je prišao Tari i čvrsto je zagrlio.

- Želiš li pričati?

- Ne večeras, sutra. Večeras me samo voli, molim te. Treba mi to.

- Ne samo večeras, strastveno je izgovorio i onda joj satima nastavio pokazivati koliko je voli.

A sutra, sutra će nekome srušiti sav njegov svijet.

***

Isplela sam još jedno poglavlje. Puno je to sitnih očica, nadam se da se pletivo dobro drži i da vam se sviđa uzorak ;)