Danijelova kuća - da, nedavno ju je kupio od Tomislava jer ovome nisu trebale dvije, i to jedna do druge, bila je cijeli dan pod opsadom policije, forenzičara i novinara. Pokušali su zatvoriti područje kako bi eventualno pronašli neki trag, ali to je bilo nemoguće. Čim je procurilo da se u otmjenom kvartu, pred kućom bogatog biznismena i u susjedstvu drugog, još bogatijeg, dogodila klasična mafijaška likvidacija, novinari su jednostavno nagrnuli. Domaćim novinarima pred kućom su se ubrzo pridružili i austrijski, pa njemački, a uskoro je cijeli Pantovčak bio potpuno zakrčen automobilima, kamerama i ljudima. Tara i Danijel dočekali su jutro odgovarajući na pitanja Tarinih kolega, domaćica Vesna nakuhavala je kave i nosila sokove, Marina je poslala kolače i slane zalogaje...

Goran se u neko doba pokušao probiti kroz policajce koji su čuvali mjesto zločina pa je Tara u zadnji trenutak spriječila njegovo hapšenje. Kad se uvjerio da je ona na sigurnom, dobro se izgalamio na nju što mu se nije javljala na mobitel, okrenuo se i odjurio. Morao je jednom zauvijek riješiti problem bivše žene.

Tomislav i Danijel živjeli su opet noćnu moru, ovoga puta žešću i od one koju je svojedobno zakuhala Inge. Tada je Tomislav samo bio gad koji želi napustiti suprugu zbog ljubavnice s kojom ima dijete, no sada su dvojica najvažnijih ljudi velikog europskog koncerna povezani s mafijaškim ubojstvom. Špekulacije koje su se širile internetom postajale su sve apsurdnije. Netko je provalio da je Beli diler pa su se odmah razvile teorije kako je on osobni opskrbljivač Haller-Mayer koncerna te da su i Tomislav i Danijel ovisnici koji su to dobro skrivali. Druga teorija je glasila da je koncern u stvari mafijaški paravan - zar nema mafija uvijek neke građevinske firme?, a da je ovo opomena za plaćanje dugova, prepuštanje posla, oslobađanje teritorija i slično. Kako se bližilo podne, tako su se množile i teorije, a u Beču je rasla panika. Koncern se još jednom urušavao.

- Mark, dolazi ovamo, odmah, Danijel je urlao u mobitel kad mu se njegov prijatelj napokon javio.

... - Naravno da možeš, imaš istražitelje.

... - Ne zanima me, imam problem koji moram odmah riješiti. Može u dogovoru s tobom, a može i bez tebe, ali ti se u tom slučaju neće svidjeti, Danijel je bijesno prekinuo poziv.

- Jebali ga sastanci, psovao je dok je gledao kroz prozor u tu ludnicu pred kućom.

- Koga?, pitala je Tara ulazeći u sobu.

- Marka. Ne može odmah doći jer ima sastanak zbog izvanredne situacije, rekao je ovo imitirajući Markov glas.

- Vjerojatno ima, Tara je slegnula ramenima, sjela na rukohvat fotelje i naslonila se na Danijela. Izgledala je užasno - oči natečene, lice blijedo, pokreti usporeni...

- Draga, odi malo odspavati, srušit ćeš se ovdje.

- A ti?

Odmahnuo je glavom. - Ne mogu, previše sranja.

- Danijel, gubi se u krevet, ja ću ostati ovdje, budim te za dva sata. Ovakav si beskoristan, napokon se oglasio Tomislav koji je do sada šutio i gledao svog uzrujanog prijatelja.

***

Dva sata kasnije Danijel je u radnoj sobi zatekao Tomislava i Marka u žestokoj raspravi. Spavanje mu je pomoglo da mu mozak proradi, a nervoza padne, inače bi Marka nakon izjave „Istraga je važnija od vaših milijuna" spucao šakom u glavu. Ovako se samo izderao: - Idiote jedan birokratski! Ti misliš da je ovo zbog milijuna?

- Nego zbog čega mi ovaj ovdje već pola sata cendra kako se koncern urušava?, Mark je bio ljut.

- Možda zbog četiri tisuće ljudi koji rade za taj koncern? Možda zbog svoje žene koja je u visokoj trudnoći i uzrujava se zbog svega? Možda zbog sina koji ne može u školu zbog ovog cirkusa vani? Možda zbog našeg ugleda koji smo gradili više od desetljeća da bismo sad ispali obični narkomani? Ha? Šta misliš, zbog čega ti cendra, kako ti nazivaš razumno objašnjavanje problema? I da te podsjetim, ti milijuni koje toliko prezireš su nam dobro došli kad je trebalo spasiti Lenu.

Mark je duboko udahnuo. - Okej, okej, ispričavam se, nisu samo milijuni. Ali ako sada zucnete o svemu, dvije godine istrage ode k vragu. Tvoja cura je badava riskirala život i bila u onom podrumu.

- A za to ćete me ti i onaj tvoj potrčko od njenog šefa tek čuti, Danijel je zapjenio na spomen Tarinog posljednjeg zadatka.

- Dečki, ajmo se malo smiriti, oglasio se Tomislav. - Danijel, čuo sam se s Bečom dok si spavao. Situacija se pogoršava iz sata u sat, mediji su se razmahali, špekulacije su sve apsurdnije, klijenti zovu ko ludi, a do kraja dana dionice će nam biti na povijesnom minimumu. Jedino rješenje je da ti i ja sada, ovog trenutka, izađemo van i damo izjave. Vi, Mark, možete s nama ili ne morate.

- Nikakve izjave ne dolaze u obzir, odgovoran sam za istragu...

- A ja sam odgovoran za nekoliko tisuća zaposlenih, njihove obitelji i dioničare, grubo ga je odsjekao Tomislav. - Jebe mi se više za vašu istragu, da ste bili sposobniji mogli ste je već dovršiti. Imali ste tog Maestra na tacni i dopustili ste da vam zbriše. Danijel, idemo. Mark?, okrenuo se prema nervoznom agentu koji je bio svjestan da je Tomislav u pravu, samo to nije smio priznati. Pravila službe, jebi ga.

- Dajte mi pet minuta da se konzultiram s Lyonom.

- Pet i ni minuta više, odlučan je bio Tomislav, a onda se okrenuo Danijelu. - Prihvatit ću savjet naše PR službe i reći istinu. U krizi je to jedino moguće, inače smo gotovi.

- Slažem se. Šta ćemo s tom pričom o drogi?

- Demantirati, logično. Zaprijetit ću tužbama svima koji su širili laži i paniku, Tomislav je potapšao prijatelja po leđima. Već je vidio Wagnera kako s velikim žarom uništava one novinare i portale koji su se najviše razmahali.

- U redu, dogovoreno je, idem s vama, govorio je Mark dok im je prilazio. - Reći ću da ste bili ključni u međunarodnoj istrazi koju vodimo, ali neću precizirati o čemu je riječ.

- Aha, a oni koje istražujete to neće shvatiti, narugao se Tomislav. Mark je slegnuo ramenima, svjestan da je taj tip i opet u pravu, ali ovo je bio maksimum ustupaka koje je uspio iskamčiti od centrale.

***

Lela je već danima bila u teškoj depresiji. Onu zalihu koju joj je Beli dao za informacije o Miri je potrošila, a do nove nije mogla doći. Nije bila zanimljiva drugim dilerima, nudile su im se puno ljepše i mlađe koje su im davale sebe za dozu, dvije. Otpilio ju je čak i onaj njezin bolničar jer mu se nije javljala, i on si je našao drugu koja mu je ispunjavala fantazije za nekoliko tabletica. Nije mogla doći niti do one otmjene kučke koju je upoznala u pritvoru, automat je stalno javljao da se broj više ne koristi.

Danima već nije izašla iz kuće, nije ništa jela, nije se prala... Bezvoljno je ležala pred televizorom koji je vrtio neke gluposti i vukla iz boce posljednje kapi nekog jeftinog brendija. Odjednom joj je pred očima zabljesnula fotografija Belog, službena, očito iz policijske kartoteke. „Haluciniram", pomislila je, no onda je čula i glas spikera koji je govorio o nekakvom ubojstvu, mafiji, drogi, koncernu... Zatresla je glavom da dođe k sebi i pojačala TV.

„U Zagrebu je kasno sinoć ubijen Darko Dudek zvan Beli. Ustrijeljen je snajperskim metkom dok je izlazio iz kuće poznatog biznismena..."

- Ne, ne, neeeeee, nemoguće, neeeee, Lela je zaurlala i bacila flašu prema ekranu. Promašila je i pogodila zid pored televizora, iz kojeg je nastavio izlaziti monotoni glas novinara, ali ga Lela nije više razumjela. Skupila se, obgrlila koljena i cvilila, a apstinencijska kriza samo joj je pojačala taj osjećaj gubitka. Srce joj je lupalo ko ludo, krv joj je kipjela, u glavi je tutnjalo, mišići su joj se nekontrolirano trzali, a iz nosa je potekao potočić krvi. Agonija je trajala i trajala dok se u jednom trenutku nije onesvijestila. Zvonio joj je mobitel, ali ga nije čula.

Ivona je bijesno opsovala. Zvala je onu drolju koju je upoznala u pritvoru i koju je njezin odvjetnik izvukao drugog jutra i sad je došlo vrijeme da joj vrati uslugu.

- Ivona, i ti vjeruješ onakvom šljamu, ljutila se sama na sebe, ali se brzo smirila. Stvarno su joj trebale informacije, doznala je da Goran opet ide na put i bila joj je to jedinstvena prilika da se opet dočepa Marka, samo sada mora biti pametnija. Mora prvo doznati nešto o toj dadilji da bi mogla bolje planirati, pa je sjela u auto i zaputila se u onu selendru gdje ta Lela živi. Nema ona vremena čekati da joj se narkomanka javi.

Svoj bijeli audi, jedinu preostalu imovinu iz prebogate rastave, Ivona je zaustavila pred kućerkom u tom selu. Isprva nije vjerovala svom GPS-u kamo ju je doveo, no onda je uzdahnula, uzela torbicu i zakoračila na prašnjavi put, a šiljasta peta joj se odmah zabola u nešto meko. Skoro je povratila kad je shvatila da je to drek neke velike životinje i kad joj se smrad popeo do nosa. S izrazom potpunog gađenja odškrinula je škripava ulazna vrata, a u tom trenutku ju je iznutra zapuhnuo još gori smrad. Smrad ljudskih fekalija, praćen smradom alkohola i dimom cigareta. Ivona je morala izletjeti van da ne povrati po vlastitim štiklama. Panično se osvrtala na sve strane u strahu da je netko ne vidi, no onda se uspravila: ko da je važno hoće li je ovi seljaci vidjeti ili ne.

Duboko je udahnula i vratila se u kuću te se odlučno zaputila prema jednim napola otvorenim vratima iza kojih je dopiralo plavičasto svjetlo i čuli se neki glasovi. Preletjela je pogledom po sobi dok ga nije ukočila na sceni iz horora. Na podu ispred starog kauča ležalo je zgrčeno žensko tijelo u šarenoj haljini koja se podigla sve do struka tako da se vidjela guzica umrljana fekalijama, a oko glave se širila kisela mrlja. Smrad je bio nesnosan, pekao je za oči. Hodala je unatrag dok nije lupila u dovratak, onda se okrenula i pojurila van. U zadnji tren da još jednom isprazni želudac. Potrčala je prema svom autu i u trku izvadila iz torbe vlažne maramice, manijakalno protrljala ruke i bacila maramice što dalje od sebe. Uskočila je u auto i odjurila u oblaku prašine.

Nije vidjela znatiželjne oči koje su je pratile iza zavjesama zastrtih prozora. Zaboravila je da je to selo u kojem svi sve znaju pa će se pitati što je takva otmjena gošća s otmjenim autom tražila kod lokalne kurve i narkomanke. I dobro će zapamtiti taj nesvakidašnji događaj. Neke je Ivonina posjeta podsjetila da već danima nisu vidjeli Lelu, ali je kroz prozor na ulicu dopiralo plavičasto svjetlo televizora pa su pretpostavljali da se u kući opija, drogira i gleda televiziju. Nikome se nije išlo provjeriti što je sa susjedom, uvijek je prema svima bila bezobrazna kad bi joj se obratili pa su jednostavno digli ruke.

I tko zna koliko dugo bi to potrajalo da pet dana kasnije inkasator nije došao isključiti struju. Znatiželjnici su zastali kod svojih ograda, i to je bio događaj koji treba popratiti. Vidjeli su kako je čovjek pokucao, malo pričekao pa ušao kroz otključana škripava vrata. Za minutu su ga gledali kako izlijeće iz kuće, naginje se i povraća, a do onih najbližih je sada kroz otvorena vrata dopro ogavan smrad. Smrad truleži. Pogledali su se i ukočeno nastavili zuriti u inkasatora koji je nekoga zvao s mobitela, pri tome žestoko mašući slobodnom rukom. Vidjelo se da se svađa, a onda je ljutito završio razgovor i bijesno pogledao znatiželjnike.

- Kaj se niko ni pital di je suseda? Ste čekali mene da naletim?

- Na kaj si naletel?, pitala je Julka iz prve kuće do Leline.

- Ojte sami poglečte. Ja nutra više nejdem.

- Kaj je vmrla?

- Je, inkasator je klimnuo glavom i okrenuo leđa Julki, time jasno pokazavši da više ne želi razgovarati. Bio je stvarno bijesan, sad mora tu čekati policiju, opet će raditi prekovremeno, a još mu to neće ni platiti. Građanska dužnost, možeš si mislit. Na sreću, policajci su stigli brzo, uzeli mu izjavu i podatke te ga pustili da nastavi posao. Kad su ušli u kuću i oni su šokirano uzviknuli, a onda izletjeli van. Za dva sata mirno selo bilo je prepuno policije, istražitelja, mrtvozornika... Policajci su išli od kuće do kuće i uzimali izjave iz kojih je brzo isplivala priča o nekakvoj dami u skupom autu koja je tu bila prošli tjedan. Julka je opisala damu, susjed preko puta je točno znao tip auta jer obožava audije, a tinejdžer iz kuće do njega je zapamtio registraciju, bila je zagrebačka pa mu je bilo zanimljivo jer „ko bi, k vragu, dolazil k Leli iz Zagreba kad tam nema nikog".

Jedno brzo kuckanje po kompjuteru im je preko registracije otkrilo ime tajanstvene dame, druga je provjera pokazala da je bila privedena zbog otmice, treća tko joj je bio odvjetnik, a kad su provjeravali odvjetnika, ispalo je da je istog dana bio i odvjetnik pokojnoj Leli. Još malo kopanja i otkrili su kako je Ivona Latković bivša supruga Gorana Latkovića koji, gle slučajnosti, ima sestru Taru Latković koja radi za... Opaaa!

Telefoni u Zagrebu počeli su zvoniti.