Ožujak 2016.

Zamaskirana crnom perikom, u jednostavnim trapericama i kožnoj jakni, Inge se probijala prenatrpanim klubom do stepenica koje su vodile na kat, u dio rezerviran za probrane goste. Zaštitaru je dala znak, a ovaj joj je šutke podigao debeli crveni konopac da bi je propustio. U separeu ju je čekao nabildani ćelavi tip kojeg joj je njezin diler preporučio kao „onoga koji može sve nabaviti". Sjela je preko puta njega, kratko ga odmjerila i rekla: - Navodno možete sve nabaviti.

- Ovisi, odgovorio je nezainteresirano.

- O čemu?, Inge je podigla obrve.

- O mojoj dobroj volji, nacerio se.

Nitko se još s njom nije tako bahato razgovarao. Došlo joj je da ustane i ode, ali opet, imala je plan i ovaj majmun joj je mogao pomoći. A dobro, progutat će malo ponosa za više ciljeve.

- Čujem da ste dobri u svom poslu. Ja trebam nešto što se ne nabavlja lako.

- Da? A to je?

- Beba.

Zainteresirano ju je pogledao, a onda je prasnuo u smijeh.

- Hoćeš da ti ja napravim bebu?, jedva je izgovorio.

- Ne, hoću da mi nabavite bebu, rekla je hladno ne obazirući se na njegovu reakciju.

- Šta će tebi beba?

- Ne tiče vas se. Možete li ili ne?

Počešao se po bradi.

- Kad ti treba?

- Za devet mjeseci do godinu dana od sada. Ali imam uvjete.

- Stvarno?, bio je ironičan.

- Da, stvarno, odgovorila mu je istim tonom. – Beba mora biti apsolutno zdrava, od zdrave majke, mora biti bijela, naravno, i imati plavu kosu. Naravno, i otac mora biti zdrav.

Tip je opet prasnuo u smijeh, ali je ona nastavila ne obazirući se.

- Majka mora biti mlada i lijepa, kao i onaj tko joj napravi bebu.

Hahaha, smijeh ćelavca odjekivao je sada cijelim katom.

- Ovo je najluđa narudžba koju sam ikada dobio. Imate li još kakvih želja, madam?, rugao se.

- Ne, to bi bilo sve, hladno je odvratila kao da je upravo konobaru odrecitirala što će večerati.

- Milijun eura, ispalio je.

- U redu.

- Pola sada, pola kad dobiješ bebu.

- U redu, klimnula je, ustala i otišla. Ćelavac je ostao šokirano buljiti za njom. Jebote, pa ova je ozbiljno mislila! Dograbio je svoj mobitel.

***

Miru je ošamutio zagušljiv zrak čim je otvorila vrata pa je na trenutak zastala na njima, dok joj likovi za stolom odmah pored nisu uputili bijesne povike da zatvara. Brzo je, pognute glave i ruku duboko ukopanih u džepove blijede i prevelike jakne, prošla zadimljenim lokalom do vrata na kojima je kitnjastim slovima pisalo PRIVAT. Požurila je kroz njih, skinula jaknu, zavezala kosu, uzela kantu, krpe i sanitar i krenula prema toaletima. Želudac joj se unaprijed okretao jer je znala što će u ovo doba tamo zateći, ali nije imala izbora: ovo joj je bio siguran izvor bijednog, ali ipak nekakvog novca, i siguran bijeg na barem nekoliko sati iz jada one kuće.

Laktom je pritisnula kvaku, a ramenom gurnula vrata muškog WC-a jer su joj ruke bile pune. Glavu je držala pognutu dok je zakoračila unutra, a onda su je iznenadili zvukovi koji su dopirali s desne strane, od reda umivaonika. Polako je podigla glavu i zinula. Vidjela je raširene gole ženske noge među koje se ritmično nabijalo golo muško dupe, ženine grudi su bljeskale pri svakom nasrtaju, a njena kosa ljuljala se u ritmu s njegovim udarima. Čula je ženske uzdahe i povremeno „to, tooo, jače, jačeee", čula je i njegovo duboko režanje kad je ubrzao ritam. U jednom trenutku bacio je pogled na ogledalo i ugledao njenu zapanjenu facu. Nacerio se, namignuo joj, nabio se još nekoliko puta, stresao se i umirio, a cura je ispustila jedno dugo cviljenje. Odmaknuo se od nje i bestidno okrenuo prema ukočenoj Miri, s još napola spuštenim hlačama i napola ukrućenim udom.

- Šta je, djevojčice, nikad ovo nisi vidjela?, cerekao se i rukom prelazio po svom vlažnom alatu. Mira je naglo pognula glavu, promrmljala jedno „izvinite" i krenula prema vratima.

- Hej, kud bježiš? Ajmo se malo zabaviti, ha? Mogu ja i s tobom, ma mogu ja cijelu noć, počeo joj je prilaziti. Mira je zadrhtala i nespretno posegnula za kvakom, a prokleta kanta je s treskom pala na pod.

- No, no, šta se bojiš? Neću ti raditi ništa što sve cure ne vole, nastavljao je dok ju je grabio za ruku.

- Pu... pustite me, molim vas, prošaptala je dok su joj se oči punile suzama.

Na trenutak je zastao i zabavljeno je proučio: - Opa, pa šta mi tu imamo? Malu djevicu, ha? Mislio sam da su takve izumrle.

- Beli, šta to radiš!, kriknula je sad ona cura koja se u međuvremenu obukla i koliko-toliko upristojila.

- Šta te briga šta ja radim?, otresao se na nju.

- Beliiii, srećiceeee, pa ja sam tu, šta gledaš ovu jadnicu? Pa vidi kakva je nikakva, nastavila je mljeti dobro obdarena crnka Belom pored uha dok mu je crvenim noktima lagano prelazila po ruci kojom je ovaj vukao Miru.

- Izlazi van droljo, odmah, izderao se na nju.

- Beliiiii, zacvilila je, a zvučalo je kao kad stiropor strugne po staklu.

- Van!, zaurlao je i odgurnuo je od sebe. – Kurvo, šta si mislila da imaš Belog ako smo se jebali? Gubi se, otvorio je vrata i gurnuo je van tako da je zateturala na onim visokim štiklama.

- Pa, djevojčice, sad smo sami, okrenuo se Miri.

- Mo... molim vas, pustite me, molim vas, Mira se tresla od straha.

- Ne boj se, curice, uživat ćeš, zgrabio ju je u zagrljaj.

Ukočila se, a suze su joj zalile lice.

- Koji ti je vrag? Šta plačeš?, zagrmio je na nju. Više nije bio uzbuđen, samo ljut.

Ona se i dalje tresla i plakala, nije mogla progovoriti ni riječ.

- Ma nosi se, ne treba meni ovo, zagunđao je, odgurnuo je i bijesno izjurio iz WC-a, usput kopčajući hlače. Mala je pravi bombončić, malo mršava ali prelijepa, no nije imao živaca za suze i dramu. Mira je spuznula uza zid i počela još jače plakati. Takvu ju je petnaest minuta kasnije zatekao gazda Štef koji je krenuo u potragu za svojom čistačicom jer je trebalo oprati hodnik u kojemu su se dvojica malo prije pobljuvali.

- Kaj ti tu delaš? Te ne plaćam za cmizdrenje. Daj se digni, ima posla, viknuo je na nju i ljutito izašao van. – Nigdar koristi od tih ženskih, sam cmizdriju, pričao je sam sa sobom dok se vraćao za šank.

***

Travanj 2016.

- Šta ima?, pitao je Beli dok je sjedao preko puta ušminkanog tipa od četrdesetak godina. Srednje visine, vitak, proćelav, uvijek u skupim odijelima i sa satom koji je vrijedio kao bolji auto, odavao je dojam uspješnog poslovnog čovjeka. Pa, i bio je uspješan u svom poslu, ali to nije bio posao kojim se hvališ po medijima.

- To sam ja došao pitati, hladno je uzvratio Maestro. Obožavao je taj svoj nadimak, bio je uistinu maestro u poslu kojim se bavio, a ovaj tu bijednik ga pokušava preveslati, misli da je igrač.

- Ništa novoga, Maestro, Beli je nastojao zadržati miran glas i hladan stav. Znao je da s ovim tipom nema zajebancije.

- Kako ide posao?

- Dobro.

Maestro je klimnuo i fiksirao ga pogledom. Beli je nastojao biti jednako hladan, ali je brzo spustio pogled.

- Zašto onda nisi platio na vrijeme?, smrknuto je pitao Maestro.

- Puno mladih je otišlo, ostala je samo sirotinja, prodaja je pala, izvlačio se.

- Onda vrati robu.

Beli je teško uzdahnuo. - Nemam, promrmljao je.

- Nemaš? A di su novci?

- Maestro, molim vas, treba mi još malo vremena, sve ću srediti.

- I hoćeš, inače znaš šta slijedi. Sad me slušaj.

Maestro se teško suzdržavao da ovoga ne riješi po kratkom postupku, ali trebao mu je baš jedan takav: mlad, zdrav, visok, plav i zgodan. Kad mu je ukratko objasnio posao, Beli se malo zamislio, a onda se nacerio: - Znam jednu koja je za to idealna. Računajte da je riješeno.

- Zapamti, ništa na silu, moraš je zavesti.

- Razumijem, Beli se nacerio.

***

Mira se vukla polumračnim hodnikom do one PRIVAT prostorije. Napokon je završila još jedna naporna noć u kojoj je oprala toliko različitih ljudskih izlučevina da je već otupjela na smrad. Osjećala se kao da i ona smrdi po onome što je čistila, ali je bila toliko umorna da je više nije bilo briga. Samo da joj je malo negdje odspavati, odspavati... Odjednom su je nečije ruke pograbile s leđa, na licu je osjetila neku krpu s nekim nepoznatim mirisom, a potom nije osjećala više ništa. Tijelo joj se poput one krpe preklopilo u naručju visokog mišićavog čovjeka. Gazda Štef je provirio, a visoki se okrenuo i ošinuo ga pogledom: - Nikom ni riječi.

- Niš nisam videl, gazda je podigao ruke kao da se predaje. Naravno da nije ništa ni vidio ni čuo, ona tisućica u džepu osigurala je njegovu vječnu šutnju. Visoki je nježno podigao Miru u naručje i kroz stražnja vrata nestao u mraku.

- Za šta god ju trebali, ovu će prvo morati dobro nahraniti, mislio je dok ju je nosio prema crnom mercedesu čiji motor je svojim brujanjem razbijao seosku tišinu.

- Jel bilo sve u redu?, pitao je glas iz auta.

- Sve u redu, gazda. Spava, odgovorio je.

- Dobro. Metni ju otraga i možeš ići. Javi ako bude pitanja, odgovorio je glas iz auta. Čim je visoki zalupio vratima, mercedes je nestao u noći. Visoki je ostao zbunjeno stajati, nije mu bio jasan ovaj zadatak, ali nije on tu bio da pita nego da šuti i radi. Gazda je pristojno plaćao, a u ovoj vukojebini ionako nije bilo nikakvoga posla. Mladi čovjek mogao je ili gore u Njemačku ili dolje u podzemlje. Visokome se nije dalo potucati po svijetu, uostalom, starci su mu bili bolesni i nemoćni, pa je izabrao podzemlje. Novac je bio bolji, a posao lakši od hrmbanja na polju i u štali.

Drugog jutra Mira se probudila u panici i naglo sjela u krevetu. Čijem krevetu? Di je ona? Kako je dospjela ovamo? Pitanja su joj letjela glavom dok je pogledom polako upijala veliku raskošnu sobu, kojom je dominirao veliki krevet na kojemu je bila... Samo u rublju!!! O bože, zavapila je u sebi i polako počela vraćati film od prethodne noći. Bilo je jako puno posla jer su gosti bili jako pijani i bilo ih je puno. Sjećala se da je bilo već davno iza ponoći kad se vukla hodnikom da napokon završi tu paklenu noć, nečije ruke su ju zgrabile iii... Šta je bilo dalje, nije se mogla sjetiti. Brzo je skočila s kreveta i počela tražiti svoje stvari, ali nigdje nije bilo niti jedne njene krpice. Dok se panično osvrtala oko sebe, otvorila su se vrata na kojima je stajao visoki plavokosi tip bistrih plavih očiju i nježno joj se smješkao.

- Dobro ti jutro, ljepotice, srdačno ju je pozdravio ne skidajući smiješak s lica.

Mira ga je nekoliko trenutaka ukočeno promatrala dok su joj bljeskale scene iz one noći kad ga je vidjela u WC-u, , a onda se sjetila da je pred njim skoro gola pa je brzo zgrabila pokrivač s kreveta da bi se zaklonila. Pogledala je u te plave oči i počela drhtati.

- Ne boj se mene, ljepotice, tiho je govorio dok joj se polako primicao. Podigla je jednu ruku da ga zaustavi pa joj je pokrivač počeo kliziti s tijela.

- Polako, curo, polako, ne boj se, nastavljao je tihim hipnotizirajućim glasom.

- Šta... šta ja radim tu?, jedva je promucala.

- Spavala si, mirno je odgovorio.

- Za... zašto sam ov... ovdje?

- Da se odmoriš.

Zbunjeno ga je pogledala.

- Smiri se, obuci se, odjeća ti je u ormaru pa ćemo razgovarati. Dobro?, obraćao joj se kao malom djetetu.

Čim je izašao iz sobe, nakon što joj je uputio još jedan topli smiješak, pojurila je do ormara i ostala šokirano stajati kad ga je otvorila. Bio je pun ženske odjeće, sve novo - haljine, suknje, košulje, majice... u nježnim ženstvenim bojama. Bojažljivo je dohvatila prvu majicu i nekakve hlače, u ladici je pronašla čarape, a na dnu ormara neke niske čizmice. Sve je to brzo navukla na sebe, zgrabila jednu debelu vestu i krenula prema vratima. Oprezno se spuštala u prizemlje, osvrćući se oko sebe i pažljivo osluškujući, a kad je ugledala masivna ulazna vrata, potrčala je prema njima.

- Hej, ljepotice, di ćeš? Nismo se još ni upoznali. Dođi na doručak, iskočio je iza ugla, zgrabio je za ruku i povukao u suprotnom smjeru do velike, svijetle i tople kuhinje.

- Pustite me, molim vas, pustite me, počela je cviliti.

- Polako, smiri se, neću ti ja ništa. Dođi, sigurno si gladna, tiho je govorio dok ju je gurao prema već postavljenom stolu. Miris vrućih peciva ju je omamio, a njen želudac se oglasio.

- Čuješ, gladna si, nasmijao se.

Mira je polako sjela za stol, fiksirajući pogled na hranu pred njom. Nakon njegovog upornog nutkanja i nagovaranja uzela je jednu toplu kiflicu i zažmirila od zadovoljstva kad joj je taj božanstveni okus preplavio osjetila. Zaboravila je gdje je, zaboravila je da se boji, samo je vidjela svu ovu divnu hranu kakvu nikad u svom životu nije probala. On je sjeo preko puta nje, gledao je i smiješio se.

- Tako, vidiš kako je to dobro. Jesi za kavu, čaj, toplo mlijeko?

- Čaj molim, prošaptala je. Natočio joj je mirisni vrući čaj i nastavio je promatrati. Kad se napokon najela i popila nekoliko gutljaja usudila se podići pogled na njega.

- Tako, a sad ćemo razgovarati, no prvo ćemo se upoznati. Ja sam Beli, a ti?

- Mira.

- Lijepo ime.

- Hoćete mi sad reći zašto sam ovdje?

- Rodit ćeš mi jednu lijepu bebu.

***

I kreće zaplet... Vraćaju se poznati likovi, za početak najomraženija osoba Ucijenjenog