- Tomislave, očekivala sam te, pozdravila ga je Barbara i uvela u svoj salon.

- Je li Inge ovdje?

Barbara je odmahnula glavom. - Nisam je vidjela već dva dana, ne znam uopće gdje je.

- Vama je, nadam se, jasno da dijete nije moje?

- Svakako. Poznat mi je vaš odnos.

- Ali javnosti nije poznat. Ispao sam gad koji se razvodi od trudne žene kojoj je oteo kompaniju njenog oca da bi uživao u ukradenom bogatstvu sa svojom ljubavnicom.

Tomislavu je glas drhtao od bijesa dok je izgovarao sažetak priče koju su Inge i njezin prijatelj Franz lansirali kroz njegov tabloid.

- Kako ti ja mogu pomoći?, smireno je pitala Barbara.

- Možete li ikako utjecati na Inge da prizna tko je otac djeteta?

Barbara je zatvorila oči, duboko uzdahnula, odmahnula glavom i prošaptala: - Nema nikakvog djeteta.

- Molim? Pa kako? Rekla je da je trudna tri mjeseca i...

- Nema djeteta, Barbara ga je prekinula. - Ona ne može imati djece.

Tomislav je zapanjeno gledao u svoju punicu.

- Kako znate?

- Kad je imala 16 godina, ostala je trudna s nekim studentom koji je bio kod Maxa na praksi. Naravno da nije htjela roditi, a da mi ne bismo doznali za abortus, nije ga htjela obaviti u bolnici nego je otišla kod nekakve nadriliječnice. Ta ju je tako iskasapila da su joj morali odstraniti maternicu kako bi joj spasili život.

- Ali Max se uvijek nadao da će dobiti nasljednika svoje krvi.

- Znam. To je jedina stvar koju sam mu ikada zatajila. Ne mogu ti reći koliko me je zbog toga grizla savjest, ali nisam mu mogla uništiti tu nadu da će kad-tad imati nasljednika za koncern koji je osnovao njegov otac. Istina bi ga uništila, a već je bio bolestan, uzdahnula je Barbara dok su joj se suze skupljale u očima.

- Ja... Nisam to znao. O bože, uzdisao je Tomislav.

- Ne grizi se, ti u svemu nisi ništa kriv. Naprotiv, jako si ga usrećio u one dvije godine koliko je još radio uz tebe. Tomislave, nisi mu pravi sin, ali ti si njegov pravi nasljednik, onakav kakvog je oduvijek želio, i hvala ti na tome.

- Max je bio najbolji čovjek kojeg sam upoznao. Osjećam kao da mi je on bio pravi otac.

- I on je tebe doživljavao kao svog sina, Barbara ga je potapšala po ruci.

- Šta da radim? Ne mogu se oprati od ove etikete koju su mi prilijepili nakon njezinog istupa, a takav ne mogu voditi koncern, uzdahnuo je. - Samo mi nije jasno zašto sada radi sve ovo, kako je mislila da se neće saznati da nije trudna?

- Ne znam što je planirala, ali znam što joj je u glavi. Inge je opsjednuta tobom otkad si je odbio, a sad ludi jer je želiš ostaviti. Ti si joj velika neispunjena želja.

- Ali ona nije zaljubljena u mene.

- Nema to veze sa zaljubljenošću, u pitanju su povrijeđeni ego i bijes, zbog čega ne razmišlja razumno.

- I što mi predlažete?, nemoćno je pogledao u Barbaru.

- Na žalost, moraš izabrati: ili ćeš spasiti posao i sebe ili ćeš se povući poražen. No, ako se povučeš, propada i Maxovo nasljeđe. I moja dilema je golema jer moram birati između životnog djela svog supruga i svoje destruktivne kćeri. Dugo sam razmišljala i odlučila sam.

Kad je to izgovorila ustala je, otišla u svoju radnu sobu i vratila se s jednom omotnicom.

- Ovdje je rješenje tvojih problema, ti izaberi kada ćeš i kako to iskoristiti. Molim te da pri tome misliš i na onih četiri tisuće ljudi koji rade za nas. A sad idi, iscrpio me ovaj razgovor.

***

- Moram ti nešto reći, Danijel je teško uzdahnuo, nervozno provukao ruku kroz kosu i pogledao s bolom u svog prijatelja.

- Šta još? Zar nije dovoljno što me sva poslovna zajednica i javnost smatraju najvećim gadom i što svi razgovaraju sa mnom na distanci?, procijedio je dok su mu se prsti grčili oko čaše s konjakom, kojeg su tog popodneva, nakon još jednog kaotičnog dana, ispijali u njegovom uredu.

- Što znaš o uzrocima svog pada u komu?

Slegnuo je ramenima. - Ono što su mi rekli: stres, iscrpljenost... Zašto?

- Lagali su ti, uzdahnuo je Danijel.

- Buncaš. Kako bi mi moj liječnik smio lagati?

- Jer sam ga ja tako zamolio.

Šokirano je pogledao svog najstarijeg prijatelja: - Danijel! Mislim da mi duguješ objašnjenje i neka bude vraški dobro.

- Znam, dobit ćeš ga. Samo mi još odgovori: zar ti nije bilo čudno što nakon tog tvog "udara" - prstima je pokazao navodnike - nemaš baš nikakvih posljedica? Znaš da je to gotovo nemoguće?

Tomislav je opet slegnuo ramenima. - Nije mi bilo čudno, nisam o tome puno ni razmišljao, bio sam presretan što nema posljedica, rekli su mi da sam medicinski fenomen.

- Ja bih bio najsretniji da je tako, ali nije. Bio si trovan, ispalio je Danijel u dahu.

Tomislav je ukočeno buljio u njega: - Stari, smisao za humor ti je katastrofa.

- Ne misliš valjda da bih se tako zajebavao?, ovaj ga je pogledao uvrijeđeno. - Imam dokaze.

Tomislav je i dalje ukočeno buljio.

- Znam da si šokiran, ali vjeruj mi, i ja sam bio kad mi je doktor pokazao nalaze. Sad su kod tvojih odvjetnika i čekaju da odlučiš što ćeš s njima.

- Zašto ja to nisam znao?, probuđeni Tomislav je zaurlao.

- Nisam te htio tada šokirati, oporavio si se, bio si tako sretan što ideš u Zagreb, htio sam da prvo riješiš sve s Marinom. Čovječe, dobio si svoju ljubav, sina...

Tomislav je podigao ruku i prekinuo ga: - Ne odobravam to što si napravio, ali razumijem tvoje argumente. Tko me je trovao? Kako? Kada? Zašto?

- Nije teško zaključiti tko, na pitanje kako odgovor je preko tvog omiljenog pića, a zašto... E pa to je barem jasno.

- Nije uopće jasno. Šta ima od toga da me ubije? Zna da neće sama preuzeti koncern niti njime upravljati. Uostalom, imam testament kojim svu svoju imovinu, šta god to bilo, ostavljam Mariu i Marini.

- Ona to ne zna. Možda se nada da će koncern preuzeti netko s kim ona može upravljati...

- ...a možda je jednostavno luda? Ali, otkud joj otrov?, zamišljeno je trljao čelo, a onda je odjednom skočio. - Isuse! Moram odmah kući, što ako netko od posluge nešto od toga popije dok me nema?

- Smiri se, sklonili smo bocu i zamijenili je drugom, čistom. Ova je spremljena kao dokaz. Sreća je da si samo malo popio, jer da si uzeo više..., Danijel se stresao pri samoj pomisli.

Tomislav se sručio natrag u svoj stolac i poraženo pogledao svog prijatelja. Sad je bio njegov red da šokira Danijela.

- Ima još nešto. Ona nije trudna, ne može zatrudnjeti, ja imam dokaz za to.

- Znao sam da nije trudna s tobom, ali nisam znao da uopće ne može imati djece. I šta ćeš sada napraviti sa svim tim?

- Ono što moram, uzdahnuo je i pozvao svoju tajnicu da mu sazove hitan sastanak s odvjetnicima.

***

Već je dva tjedna bio u Beču. Povremeno su se čuli, poslali si poneku poruku, ali joj to nije bilo dovoljno. Jako joj je nedostajao sad kad je opet ušao u njezin život i teško je podnosila da ga tako dugo ne vidi. No, on je bio odlučan: - Ne mogu doći, moram ovdje napokon završiti. Kad dođem, želim da se više nikad ne razdvajamo.

- OK, kako želiš, rezignirano je uzdahnula. - Mario i baka te pozdravljaju.

- Pozdravi i ti njih. I Marina...

- Da?

- Znaš.

- Znam. I ja tebe.

Čim je prekinuo razgovor s njom, nazvao je Vladimira u Business Security.

- Jeste li pojačali zaštitu u Zagrebu?

- Jesmo, kao što ste i rekli.

- Da li ih još netko prati?

- Nismo nikoga uočili, ali ne brinite, stalno ih naši timovi imaju na oku.

- Samo pazite da njih dvoje ne doznaju. Neka misle da je sada sve u redu.

- Bez brige, znamo posao.

Umorno se zavalio u svoj radni stolac. Bio je tako iscrpljen od svega, htio je samo malo mira, ali ga nije mogao naći. Inge je bila potpuno izvan kontrole, niti njezina majka je nije mogla prizvati zdravom razumu. Trošio je golemu količinu energije na zaustavljanje raznih spinova koje je Inge pokušavala proturiti u javnost, čak je angažirao i veliku bečku PR agenciju koja mu je priznala da se još nije susrela sa slučajem u kojem žena preko medija ugrožava svoj status bogatašice kako bi napakostila mužu. Press služba u firmi imala je dovoljno posla s kontroliranjem poslovne štete koju im je Inge stalno pokušavala nanijeti. Na sreću, onaj projekt u Španjolskoj išao je prema planu, ljudi iz Sun Resorta nisu se obazirali na tračeve, uostalom bila im je poznata pozadina priče. Uz sve te nevolje, netko se u Zagrebu motao oko Verine kuće, pa je pojačao zaštitu.

Mora prekinuti ovu agoniju, odlučio je, i zato će napokon izvući i tešku artiljeriju. Nazvao je svoje odvjetnike i naredio im da hitno sazovu sastanak s Inginim odvjetnikom na kojemu mora biti i ona. Desetak minuta kasnije zvao ga je Ingin odvjetnik.

- Gospodine Mayer, zovem vas neslužbeno kako bismo bili efikasniji, inače znate da ne smijem kontaktirati s vama kao sa suprotnom stranom. Slažete li se da nastavimo razgovor?

- U redu, recite.

- Moja klijentica javlja da ne može doći na sastanak zbog zdravstvenih problema u trudnoći i traži da odustanete od razvoda koji bi mogao naštetiti bebi i njoj.

Teško je uzdahnuo. - Gospodine Berg, recite vašoj klijentici da imam dokaze koje se neću ustručavati iznijeti u sudnici i da bi joj bilo bolje prihvatiti ovaj poziv.

- Gospodine Mayer, vi prijetite trudnoj ženi, zgrozio se odvjetnik.

Duboko je udahnuo: - Ne prijetim trudnoj ženi. Samo vi njoj prenesite poruku, ona će je razumjeti, rekao je što je mirnije mogao i prekinuo poziv.

Nekoliko minuta kasnije njegovi odvjetnici su ga obavijestili da je traženi sastanak sutra u 10 i da će gospođa Mayer "unatoč zdravstvenim problemima i preporuci liječnika" biti na tom sastanku.

***

Ušla je u dvoranu za sastanke blijeda, upalog lica, a na premršavom tijelu ocrtavao se samo ispupčeni trbuščić ispod jednostavne crne haljine. Sjela je skrušeno na jednu stranu stola i gledala u pod. Njezin odvjetnik i njegova asistentica sjeli su joj svaki s jedne strane i, dok ju je asistentica utješno tapšala po ruci, odvjetnik joj je brzo nešto šaptao. Ona je samo tužno klimnula glavom i nastavila gledati u pod.

Tomislav se nacerio dok je sa zanimanjem gledao u nju.

- Inge, možeš prestati glumiti.

- Ne obraćajte se mojoj klijentici, oštro je odvratio njezin odvjetnik.

- Inge?, Inge! uporno ju je dozivao Tomislav.

Berg se okrenuo prema njegovom odvjetniku, poznatom Wagneru koji je bio na glasu kao beskompromisan tip sa zavidnim postotkom dobivenih slučajeva.

- Molim vas da upozorite svog klijenta da se ne obraća mojoj klijentici, ljutito je rekao.

- Moj klijent i vaša klijentica su još uvijek u braku i imaju pravo razgovarati, hladno mu je odvratio Wagner.

- Ne sada i ne ovdje, nije se dao Berg. - Iznesite vašu ponudu i budite brzi, moja klijentica ima rizičnu trudnoću.

Tomislav se počeo glasno smijati. - Stvarno? Inge? Rizična trudnoća?, zabavljeno je ispaljivao pitanja. Prvi put je podigla glavu i pogledala ga suznim očima.

- Da, rizična je i molim da budemo brzi, ne smijem izgubiti bebu, izgovorila je slomljenim glasom.

- U redu, ako želiš tako igrati. Imala si priliku, rekao je Tomislav i klimnuo svom odvjetniku.

Wagner je počeo vaditi papire i bacati ih pred Berga. - Ovo je dokaz da vaša klijentica ne može biti trudna, ovo je dokaz da je trovala svog supruga, ovo su dokazi o njezinim brojnim ljubavnicima, ovo o konzumiranju droge, a ovo je tužba za odštetu zbog izgubljene dobiti, završio je i nadmoćno pogledao potpuno blijedog Berga koji je drhtavim rukama uzimao jedan po jedan papir. Nekoliko minuta čulo se samo njegovo ubrzano disanje.

- Trebam kratke konzultacije s mojom klijenticom, procijedio je i počeo ustajati.

- Vi ostanite ovdje, mi ćemo izaći, moj klijent trenutno nema zdravstvenih problema, Wagner je zločesto uzvratio, ustao i dao znak Tomislavu.

Točno petnaest minuta kasnije vratili su se u salu.

- Vrijeme za konzultacije je isteklo, objavio je Wagner. - Slušamo vas.

- Moja klijentica odustaje od pravosudne borbe i zahtjeva..., počeo je Berg. Tomislav se na to opet počeo glasno smijati.

- Stvarno? Nakon svega ona zahtjeva?, počeo je kašljati od smijeha.

- Gospodine Mayer, ovo je neprimjereno, protisnuo je Berg.

- Stvarno?, Tomislav ga je pogledao kao da je lud. - Neprimjereno? U stvari, slažem se s vama, nastavio je kad se malo primirio. - Stvarno je neprimjereno smijati se nakon što te supruga pred cijelim svijetom proglasi najvećim gadom, slaže svima da je trudna i pokuša te otrovati. Što mislite, koja bi bila primjerena reakcija, gospodine Berg?

Prozvani je pomislio kako je ovaj čovjek u pravu, primjereno bi bilo da je zadavi. Bijesno je pogledao Inge. Ovako ga još niti jedan klijent nije prevario i osramotio. Rado je preuzeo ovaj slučaj jer je mislio kako će mu to biti ulaznica u ligu najuspješnijih kad pobijedi nepobjedivog Wagnera. Pa sve je izgledalo tako sigurno, svi su bili na strani iskorištene, prevarene i opljačkane trudne supruge. No sad će biti sretan ako ovo ne ispliva u javnost jer će inače ostati bez ikakvog ugleda, a onda i bez posla.

- Dobro, idemo završiti ovaj sastanak. Ovdje je naš prijedlog, dat ćemo vam još petnaest minuta da ga proučite i nakon toga se izjasnite prihvaćate li ga ili idemo na sud, odlučni Wagner je preko stola dobacio dokument od desetak stranica.

- Trebat će nam više od petnaest minuta da ovo proučimo, hvatao se Berg za slamku. Ipak je odvjetnik.

- Petnaest i ni minuta više, uzvratio je Tomislav i ponovno za Wagnerom izašao iz dvorane.

Petnaest minuta kasnije imali su potpisane sve papire. Na izlasku Tomislav se kratko rukovao s Wagnerom i rekao mu: - A sad sredite onog gada iz tabloida, ne pitam koliko košta.

- Bez brige, sa zadovoljstvom ću to učiniti.

Zavalio se na stražnje sjedište auta i izvadio mobitel. Još ovaj poziv.

- Gospođo Haller?

- Tomislave, je li gotovo?

- Da, sad ste vi na potezu. I znate da sam tu za sve što budete ikad zatrebali.

- Kao i uvijek, Tomislave, kao i uvijek,odgovorila je i prekinula.

***

Dragi svi, evo još jednog nastavka. Bio je gotov i ranije, nije umrla moja inspiracija, ali je kućni internet odbijao suradnju. Uživajte u čitanju i puno vam hvala na svim čitanjima, zvjezdicama i komentarima. Volim vas