Dostojanstvena gospođa Haller nervozno je koračala salonom u vili u kojoj je provela najljepše godine svog života. Brak s Maxom bio je bajka. Iako je bio bogat i moćan čovjek, nikad se kod kuće nije ponašao kao šef, nije svoju suprugu tjerao da ide s njim na zamorne društvene događaje i, što je najvažnije, nije je varao kao mnogi drugi bogataši kojima su žene služile samo za formu. Kad je Max nakon duge i teške bolesti umro, Barbara je mjesecima bila potpuno letargična, a onda je zaključila da mora nastaviti živjeti upravo zbog njega, on joj nikada ne bi oprostio ovakvo ponašanje, ta cijelog ju je života štitio i usrećivao. Stoga se povukla u njihov ljetnikovac u Nici, gdje je vodila intenzivan društveni život sa starim prijateljima, koji su se također preselili iz hladne Austrije na toplu Azurnu obalu.

Nije željela ostati u vili jer više nije mogla gledati kako se njezina kćer pretvara u nesretnu i nervoznu ženu i kako postaje sve bahatija. Na Barbarine pokušaje da razgovara s njom i ukaže joj koliko griješi samo se nervozno otresala pa su s vremenom majka i kći prestale razgovarati. Bilo joj je na neki način žao tog njezinog zeta, vidjelo se da je dobar mladić zarobljen u ulozi koju nije želio i vidjela mu je u očima pritajenu sjetu. Bilo joj je jasno da on pati za nečim, možda za nekim, ali mu ona tu nije mogla pomoći. Čula je da se Inge ponaša sve gore, čula je za njezine brojne afere, nije joj bilo lako slušati takve priče o svojoj kćeri, ali nije mogla ništa učiniti. Bila je zadovoljna time što mali Tomislav dobro brine i čuva Maxovo nasljedstvo, štoviše pokazao se kao izuzetno sposoban biznismen i uvećao je kapital za nekoliko puta. Da koncernu ide dobro dokazivala je i velika suma novca koja joj je redovito stizala na račun.

A sada je njezina vlastita kćer sve to ugrozila.

- Mama, šta je tako hitno da si došla?, Inge je počela čim je ušla u salon.

Lijepo, pomislila je Barbara, niti „kako si, majko", niti „dobrodošla kući"... Pa dobro!

- Inge, jesi ti svjesna što si napravila?, uzvratila joj je Barbara ledenim tonom.

- Naravno da jesam, šta misliš da sam glupa?

- Ne znam više što da mislim, uzdahnula joj je majka.

- No krasno, sad me ni vlastita mama ne podržava. Zašto si dolazila?

- Došla sam da pokušam spasiti što se još da, Barbara je bila sve hladnija. - Ugrozila si biznis i našu egzistenciju ovim glupim pokušajem nekakve osvete svom mužu.

- Ma nemoj? Kako sam ja to ugrozila biznis i egzistenciju? Pa mi smo među najbogatijim ženama u Europi.

- Bile smo, Inge, bile smo. Više to nećemo biti.

- O čemu ti pričaš?

- Dobro, gdje ti živiš, s kim se družiš, što gledaš i što čitaš? Da si obratila samo malo više pažnje na stvari oko sebe, vidjela bi da se koncern urušava. Tomislav čini sve što može da održi posao, ali nakon tvog blebetanja cijelom svijetu kako je on pokvaren i nepouzdan...

- Znači, i ti si sad na njegovoj strani? Onda nemamo više o čemu razgovarati, ljutita Inge je krenula van iz salona.

- Stani!, Barbara je naredila tako strogim i ledenim glasom da je Inge zastala u pola koraka. - Sad ćeš ovdje sjesti, a ja ću ti reći što moraš učiniti da bi eventualno spasila što se još da.

- Ne pada mi na pamet.

- Dobro, onda se možeš početi pakirati i tražiti si stan, ovu vilu više nećeš moći održavati.

- Mama, pričaš gluposti. Tata je obavezao Tomislava da nam objema osigura luksuzan život.

- Ne, Max je obavezao onoga kome ostavlja koncern i tko ga vodi da nama dvjema isplaćuje određeni postotak od dobiti koja je do sada bila vrlo izdašna, svake godine sve veća. Međutim, ako nema dobiti, nema ni isplate.

- Ma kako nema dobiti? Pa mi smo najveći koncern...

- Koji se upravo ruši zbog tvog blebetanja. Osvijesti se već jednom.

***

- Kinezi su dali ona dva projekta našoj konkurenciji, Danijel se posve iscrpljen spustio na fotelju ispred Tomislavova radnog stola. Obojica su izgledali kao zombiji. Blijedih lica, umornih očiju i s golemim podočnjacima samo su nemoćno gledali jedan u drugoga. Do sada su im novi poslovni partneri otkazali pet projekata. Razlozi? „Nepouzdano vodstvo koncerna", „ne žele surađivati s nekim tko je uvučen u skandale", „mislili su da je Haller-Mayer stabilna kompanija sa čvrstim vodstvom" i slično. Stari partneri nisu povlačili poslove, ali nisu niti najavljivali nove. Bilo je potpuno jasno da će ovo biti prva godina koju će završiti s gubitkom.

- Jesi za konjak?

- Može, ali to nam neće pomoći, to znaš.

- Danijel, opusti se. Ništa ne možemo učiniti.

- Nevjerojatno si smiren, a ja sam se bojao za tebe da opet ne završiš u bolnici.

- Ne pada mi na pamet da se upropaštavam zbog ovoga. Učinio sam sve što je bilo u mojoj moći, dalje neka se Inge brine. Ona je i zakuhala...

Vrata su se s treskom otvorila.

- Kad smo kod kuharice..., nacerio se Danijel, na brzinu sasuo konjak u grlo i na odlasku ironično pozdravio: - Dobar dan, gospođo Mayer.

Ona ga je samo hladno okrznula pogledom i ustremila se na svog muža.

- Čujem da imaš nekih problema, mužiću.

- Imam. Ali ih imaš i ti.

- Nisam ja proglašena prevaranticom koja vodi dvostruki život. Meni nitko nije odjednom otkrio da imam kopile.

- Izlazi van, Tomislav je procijedio dok se jedva suzdržavao da je ne zgrabi i dobro protrese. Ali, znao je da se mora suzdržati, razvod je u toku, a tko zna što bi ova kučka izvela da je samo dodirne.

- Ne, ti izlazi van, ovo je firma koju je osnovao moj djed...

- ...i koju je tvoj otac ostavio meni, kao što jako dobro znaš. I koja ti upravo priprema tužbu zbog izgubljene dobiti, a to je posljedica širenja lažnih vijesti.

Inge se zapanjeno zagledala u njega. - Ti nisi normalan. Napravio si kopile tamo nekoj drolji, prekršio si naš dogovor i još ćeš zbog toga tužiti mene! Mene!?, počela je vrištati.

Duboko je udahnuo, izbrojio u sebi do dvadeset, pogledao je i progovorio: - Inge, preporučam ti da si što prije nađeš dobrog odvjetnika, ovo će biti težak i jako skup proces koji ćeš sigurno izgubiti. I još nešto: ako nemaš vlastitu zalihu novca, možeš se početi pakirati jer ove godine nećeš dobiti niti centa pa nećeš imati čime održavati onu vilu.

Inge je zapjenila od bijesa: - Ti si gad...

- I još nešto: ako još samo jednom spomeneš za moga sina da je kopile i za njegovu majku onu ružnu riječ koju si izgovorila, proces će postati još gori, ja ću te tužiti i u ime svog sina i njegove majke za vrijeđanje i blaćenje njihova ugleda. A sad izlazi, imam posla, završio je i usmjerio pogled na ekran kompjutera.

Dok je Inge šokirano bez riječi sjedila i buljila u Tomislava, njegova tajnica je bojažljivo provirila kroz vrata.

- Herr Mayer?

- Da?

- Gospođa Haller je ovdje i moli sastanak s vama.

- Uvedite je.

Ustao je i krenuo prema vratima da tu ženu, koju je poštivao i divio joj se, dočeka kako treba.

***

Marina je isključila mikser. Sa ulice ispred kuće dopirao je nekakav žamor, povici, zvukovi automobila koji se zaustavljaju.

- Koji vrag se događa?, progunđala je i krenula virnuti kroz prozor, no iznenadilo ju je zvono na vratima. Tomislav? Da mu se nije opet nešto dogodilo? Bez daha je otvorila.

- Dobar dan, ja sam iz Starsa, zaskočio ju je mršavi dečko kojemu je oko vrata visio fotoaparat, a desnu ruku s uključenim mobitelom je odlučno uperio u nju. - Vi ste ljubavnica gospodina Majera? Gdje vam je sin? Je li točno da je njegov? Koliko ima godina? Dajte nam intervju i objasnite kako se osjećate, agresivno je koraknuo prema njoj.

- Hoćemo izjavu za TV..., dovikivala je neka plavuša iz dvorišta dok je kamerman postavljao stalak.

- Intervju za...

Marini se zavrtjelo u glavi. Zalupila je vratima tako da je onaj mršavi morao odskočiti kako mu ne bi razbila nos. Lidija je dotrčala do nje.

- Hej, šta se događa? Kakva je to buka? Blijeda si. Marina!!!, povikala je Lidija i prodrmala je za ramena.

- Novinari. Otkrili su nas, promucala je i počela se povlačiti natrag u kuhinju.

- OK, ajmo sad sjesti, popij nešto, totalno si blijeda, Lidija joj je dodala čašicu njezinog omiljenog likera od ruža. Marina ga je samo sasula niz grlo.

- Tako, a sad voda, Lidija je nastavljala kao da ima posla s teškim bolesnikom.

- Jesi došla k sebi? Dobro! Sad zovi Tomislava, dodala joj je mobitel.

***

- Tomislave, oprosti ako smetam, ali moramo razgovarati, Barbara je govorila ulazeći.

- O, i Inge je ovdje, dobro, bit ćemo efikasniji.

- Gospođo Haller, dobro došli. Izvolite, pokazao joj je na fotelju, a on se smjestio na onu preko puta nje. - Inge upravo odlazi.

- Ne, neka ostane. Došla sam s tobom porazgovarati kako možemo ublažiti problem i imam prijedlog.

- Mama, već sam ti rekla, ne dolazi u obzir.

- Inge, zakuhala si i sad moraš...

- Ne moram ja ništa osim uništiti ovog prevaranta, opet je počela vikati.

- Tomislave, molim te oprosti Inge, malo je rastresena ovih dana.

- Mama!!!, zavrištala je Inge.

- Na žalost, gospođo Haller, bojim se da je kasno za ublažavanje problema, kao što ste sigurno čuli posao se urušava i vjerojatno nam i ovog trenutka stižu otkazi ugovorenih poslova, a novih poslova neće biti, Tomislav je prečuo vrištanje svoje žene i obraćao se isključivo njezinoj majci.

- Znam, Tomislave, znam. I zato će Inge dati jedan intervju u kojem će objasniti da je sve ono rekla u afektu i da ste dogovorili miran razvod zbog neslaganja karaktera.

- Nikad! Nikad! Rekla sam ti to već sto puta. On je prekršio dogovor, on, a ne ja, vikala je Inge.

- Kao što i sami vidite, gospođo Haller..., Tomislav je nemoćno odmahivao glavom.

- Inge, majka ju je strogo pogledala i nastavila glasom ljutite učiteljice koja obuzdava nemogućeg đaka: - Ovo je jedini način da bar malo ublažiš problem koji si sama stvorila. Prestani u životu misliti samo na sebe, u pitanju su sudbine tisuća ljudi.

Tomislava je ova rečenica odmah podsjetila na Veru i na onu predivnu večer u Zagrebu. Da su druge okolnosti, Barbara i Vera bile bi sjajne prijateljice. No, pogledao je svoju ženu i brzo se vratio u stvarnost.

- Nisi mi rekla kako je to točno Tomislav prekršio vaš dogovor?, nastavila je Barbara s pokušajima da smiri i urazumi svoju kćer.

- Napravio je dijete...

- Znaš li ti uopće kad se to dogodilo?

- Mali je velik, sigurno još na početku našeg braka. Ali to nije bitno, bitno je da je prekršio dogovor.

- Inge, sad se uključio i Tomislav. - Reći ću ti istinu iako je ne zaslužuješ, ali možda ti ona pomogne da napokon počneš razmišljati. S Mariovom mamom sam bio u vezi prije nego što smo se ti i ja uopće upoznali, nisam znao da je ostala trudna i do nedavno nisam niti znao da imam sina. Ona je za naše zaruke doznala iz medija, bila je povrijeđena i nije htjela sa mnom razgovarati. Od tih zaruka pa do nedavno nismo se niti čuli niti vidjeli, završio je netremice je gledajući.

- Ali, ali, tvoj otac mi je rekao...

- Moj otac ti je rekao ono što je bilo u njegovom interesu. Kad je shvatio da ne odustajem od razvoda, odlučio me je srušiti kako bi se uz nekog drugog dočepao visoke pozicije u koncernu ili ga čak sam preuzeo. Ti si u tome samo njegova marioneta.

- Mama?, Inge se sada slomljenim glasom obratila Barbari.

- To je istina. Mario će uskoro imati deset godina, rekla joj je Barbara.

- A otkud vi to znate?, znatiželjno ju je pitao Tomislav.

- Imam ja svoje izvore.

Gledao ju je s divljenjem, a onda mu je sinulo.

- Razgovarali ste s mojom mamom?

Klimnula je.

- Morale smo nešto poduzeti, ipak ste vi naša djeca.

Nasmijao se, prvi put toga tjedna. - Zato je ona zadnjih dana nekako tajnovita i pravi se da nema pojma što se ovdje događa, iako znam da je dobro informirana. Ovo ste zajedno smislile?

Barbara je slegnula ramenima, jasno mu pokazujući da neće ništa priznati. Okrenula se opet kćeri: - Inge, razvod će proteći što je tiše moguće i mimo medija. Neka se odvjetnici dogovore. A ti ćeš se malo pritajiti, bilo bi najbolje da na neko vrijeme odeš sa mnom. Objasnit ćemo da ti je trebala promjena. Ti ćeš biti u Nici, Tomislav u Zagrebu, afera će se brzo ugasiti.

- Ja se slažem, oglasio se Tomislav.

- Inge?, pozvala ju je Barbara.

U tom trenutku Tomislavu je zazvonio mobitel, i to onaj zagrebački. Odmah se javio i nakon nekoliko sekundi problijedio. Slušao je dok je mijenjao izraz lica od šokiranog do bijesnog, na kraju je samo promrsio: - Dolazim, i prekinuo poziv.

- Moram u Zagreb, ustao je.

- Ali nismo se sve dogovorili, protestirala je Inge.

- Ne zanima me. Tvoj istup ugrozio je moga sina i sad me baš briga za dogovore. Radi što hoćeš, procijedio je i izjurio van.

***

Jurio je na aerodrom usput ispaljujući Danijelu naredbe preko mobitela.

- Odmah angažiraj osiguranje za njih dvoje te za moju mamu i Doru i reci odvjetnicima da tuže sve do jednog onog skota koji se tako usuđuju prepadati dijete pred njegovom kućom. Sve ću ih uništiti, sve, neće poslije moći niti mesti ulice, bjesnio je.

- Stari, smiri se, bit će obavljeno. Idi doma i tješi obitelj, smirivao ga je Danijel.

Ma da, baš će se smiriti! Skoro se onesvijestio kad mu je Marina kroz suze ispričala kako su novinari dočekali maloga dok se vraćao iz škole i okružili ga bombardirajući ga pitanjima o njegovom ocu i kako je Mario skamenjen stajao i gledao u njih, a onda se počeo tresti od straha. Zaspao je tek kad mu je liječnik dao nešto za smirenje.

Tomislav je, još potresen slikom svog prestravljenog sina, prekinuo razgovor s Danijelom i ubacio mobitel u džep te viknuo vozaču da požuri.

***

Sretni blagdani svima koji danas slave, želim vam da nađete onaj novčić i budete sretne ruke cijele godine