Unutra nema puno ljudi zbog čega mi lakne jer nisam željela da se moram vratiti i čekati ga napolju. Veća je mogućnost da ću naletjeti na osobu koju noćas nisam željela vidjeti. Barem ne van kuće.

U desnom uglu, za trećim stolom, primjetim Louisa kako mi maše, no nije sam. Za stolom su Kristen i još par osoba. Čini se da nisam dobro vidjela ili da je došao s nekim drugim. Odahnem sretna da je tu i da neću morati sjediti sama i prilazim im te ih pozdravljam, a momak s Kristen-ine lijeve strane privlači stolicu da mogu sjesti. Zahvalim mu i sjednem opustivši se barem malo.

Pogledam u Kristen i primjetim da nosi kratku crnu haljinu, a pošto je iza nje prozor na kom se oslikaju njena leđa vidim da je haljina natrag otvorena. Prema načinu na koji su obučeni shvatam da sam ja jedini autsajder za ovim stolom i zbog toga mi je pomalo neugodno.

''Nick, ovo je Bella'', kaže i pokaže na mene. Momak s njene desne strane mi pruža ruku.

Pozdavimo se tiho i sa forsiranim osmjesima. Nick djeluje hladno i rezervisano, kosa mu je crna, duga i podignuta gelom te nalikuje na ježa. Na njemu je crna, kožna jakna, a desno uho mu je načičkano naušnicama.

Nastavila je da me upoznaje s ostalima. Druga djevojka je Vanessa. Njena jarko-crvena kosa je podignuta u visok rep. Nosi crni korzet i kožne, uske pantalone, barem koliko mogu da primjetim. Jedino što mi na njoj privuče pažnju malo duže je pirsing. Oduvijek sam željela pirsing, ali nisam naišla na odobravanje od strane porodice pa sam odustala od te zamisli.

Primjetila je kako je gledam, a onda je shvatila da mi se sviđa taj maleni detalj na njoj. Kad me je pitala zašto ne uradim jedan umjesto da joj kažem istinu slagala sam da se bojim zaraze od prljavog pribora. Ta laž je bila puno bolja od istine o tome da mi roditelji ne bi dozovolili to. Znam da bi me smatrali jadnom ukoliko bih im to rekla pa lažem da se zaštitim.

Ostatak večeri, sve do ponoći, proveli smo smijući se, komentarišući parove oko nas i kukajući zbog fakulteta. Moglo bi se reći da smo i pored svih ludih ideja, šala i gluposti pomalo im zavidili. Bili smo tu kao grupa, ali zapravo smo bili sami. Louis se polijepo napio i izvaljivao je neke gluposti u vezi jednog para iako su se meni činili jako slatki. Djelovali su tako zaljubljeno i na trenutak sam pokušala da se zamislim u njihovoj situaciji. Brzo sam odustala od toga jer nisam uspjela. Louisu su, u najmanju ruku bili komični. Okarakterisao je momka kao patuljka jer je bio malo niži od njeg, a za djevojku je rekao da sjedi kao da je progutala metlu. Da nije pijan zamjerila bih mu. Ovako sam znala da to alkohol govori iz njega. Oko dvanaest sati bilo je vrijeme da idem jer sutra idem na sekciju i ne želim da kasnim.

''Idem. Vidimo se ljudi.'' Svi su me iznenađeno pogledali kao da očekuju da im kažem da se šalim.

''Zašto? Loše smo društvo?'', pitala je Kris. Primjetila sam joj zabrinutost u očima, no znala sam da je sve to zbog one četiri čaše ko zna kog pića koje je salila u sebe. Oko druge počela je pjevati i skoro su je izbacili.

''Ne. Naravno da ne'', kažem. ''Ovo je bila najzanimljivija noć otkad sam tu i voljela bih je ponoviti, ali sad moram ići. Sutra imam dodatni sat tako da moram biti odmorna jer nije u pitanju samo mozak nego i tijelo.''

''Daj Bells, nećeš me zar ostaviti ovdje samog? Šta ako me neko napastvuje?'', pitao je Louis. Jezikom je zaplitao pokušavajući da glumi uvrijeđenost. Prevrnula sam očima i nasmijala se njegovom zadnjem pitanju. Znam dobro da bi se mogao nositi s tim.

''Naravno da hoću. Ostat ćeš s društvom, a ne sam. Moram ići, a ti se zabavi i za mene, dobro?'' Nasmijala sam se, a onda sam dodala. ''I što se tiče napastvovanja, ja se bojim za cure u ovom lokalu, a ne za tebe. Nekako ćeš se ti već snaći.'' Pošalje mi zračni poljubac. Pretvaram se da ga uhvatim i stavljam ga na obraz, a on se smije.

''Je li ono Niall?'' pita Nick i svi se za stolom okreču prema ulazu. Slijedim njihov pogled i ugledam momka za kog pretpostavim da je Niall.

''Izgleda bolje nego jučer. Čuo sam da se s nekim potukao.'' Dodaje Louis.

Niall je ušao unutra s djevojkom koju odmah nisam prepoznala, no kad jesam odmah mi je pao mrak na oči. Rose se šepurila pored njega s velikim osmjehom, gledajući uokolo kao da je kraljica lokala. Ako sam nešto shvatila iz prošlog puta bilo je to da je ovaj lokal premalen za nas dvije. Pretvaram se da ih ne vidim i krenem prema izlazu, međutim, jasno mi je da neću pobjeći neopažena. Njen glas me zaustavi.

''Tu si?'' upita. ''Oh, već sam pomislila da si s Harryem. Drago mi je da me ipak nije ispalio zbog tebe.''

''Zašto bih bila s njim?'', pitam je s distance. Sigurna sam da je tako bolje za obije. Svaki korak bliže je veliki rizik za mene, a samim time i za nju.

''Pa, ne znam.''

Pogledam je očekujući da nastavi, ali ona odlazi za Niallom. Šta joj je to trebalo značiti, upitam se. Zbunjena sam, ali ipak ne mogu sakriti koliko mi je bilo mučno razgovarati s njom. Izlazim vani i sjedam u auto, a zatim duboko udahnem da se smirim. Noć je bila super, a onda se morala pojaviti ona i pokvariti je. Da se na tim vratima pojavio bilo ko, čak i Harry sam, bilo bi mi lakše. Zašto je to morala biti ona? Pitam se kako se Harryu ne gadi biti s osobom koja je u vezi s još jednim tipom osim njega? A, da. Oni nisu u vezi.

Kako to uvijek zaobravim?

Nagazim gas i dok vozim napola praznim ulicama pokušavam shvatiti koliko će mi živaca trebati za noć, ne, ostatak semestra za suživot s Harry-em. Vjerovatno više nego što imam. Na šta sam mislila kad sam pomislila da ću se moći iznijeti sa svim ovim? Vjerovatno nisam mislila, jer da jesam ne bih sebi postavljala ova pitanja. Život u srednjoj školi i na fakultetu ... sada se čine kao dva različita svijeta.

Parkiram se i izlazim te ugledam i crni Lexus do mog. Mislim da je Harry-ev, ali nisam sigurna jer ga često viđam ovdje. Uvijek na istom mjestu. Znam da je velika mogučnost da je tu jer ga je djevojka očigledno zamjenila s drugim. Možda sjedi u stanu i smišlja gdje da joj pronađe zamjenu. Trnci mi se spuste niz leđa kad se sjetim kako me je pribio uza zid. Kako me je skoro poljubio. Ne želim ni da pomislim da će mene iskoristiti umjesto nje.

Stojim ispred vrata i odvagujem jesam li spremna da uđem unutra ili ne, ali onda odlučim da hoću jer je to i moj stan. Svakako nemam neki izbor. Zakoračim pa se zaustavim jer mi se jedna misao pojavi u glavi: 'Jesu li već?'

Ne znam zašto sam se odjednom to zapitala. Dobro znam da jesu jer je svrha njihove veze isključivo ta. Odbacujem tu pomisao i uđem u kuhinju. Frižider nam je skoro prazan. Nabavka mi je zaista neizbježna ako ne želim da umrem od gladi. Očigledno da njemu hrana nije prioritet. Par flaša vode, konzerve i salama. Osuđena sam na sendvič. Ponovo. Otvorim jednu flašu te si uspem pola čaše i popijem je naiskap ovlaživši grlo. Zatim napravim sendvič i brzo ga pojedem. Izgleda da su mi sendviči postali jedina hrana.

Nakon što se presvučem u spavaćicu i operem zube, legnem i gasim svjetlo te sklapam oči. Danas je bio naporan dan. Dok tonem u san razmišljam kako se noć brzo promjenila. Onda shvatam nešto. Kad sve saberem i oduzmem nekako pristaju jedno drugome. Ne samo po ponašanju nego i po izgledu jer koliko god ja to mrzila priznati, činjenica je ta da mu ona više priliči nego neko poput mene.

Ujutro se probudim na jedvite jade i nakon što pokupim stvari i prebacim ruksak preko ramena izlazim iz stana i ključam vrata. Nadam se da će mi današnji čas dati oduška od svega što se desilo ove sedmice jer mi je prishički odmor itekako potreban. Trebala bih uživati u prvoj sedmici, ali umjesto toga, jedva sam dočekala da pobjegnem od svega na svoj dobro poznati način. Čak i u Ellensburgu edino mjesto na kom sam voljela biti je naša stara sala za odbojku. Tu sam provodila najviše vremena od ...

Brzo protresem glavom da otjeram nepoželjne misli i ulazim u veliku salu za dobojku. Prolazim u svlačionicu s desne strane i ostavljam ruksak na jedan ofinger te skidam crvene uske pantalone sa sebe i slažem ih na jedno mjesto. Ovo je prvi put da ih imam na sebi i moram priznati da ne izgledaju loše.

''Hej, i ti si na odbojci?'' Poznati glas mi privuče pažnju. Okrenem se i uočim Kris do sebe. Tek je stigla i upravo spušta stvari na klupu i počinje da se skida.

''Koja slučajnost.''

Osmjehne mi se, a ja se potrudim da joj uzvratim osmjeh dok me ona čudno promatra, a zatim skreče pogled, te otkopčava farmerke. Čudno ju je vidjeti ovako obučenu nakon sinoć. Pitam se kako se uspjela dignuti ovako rano nakon što je sinoć ostala da pije. Nosi obične poderane plave farmerke i crvenu majicu koja ima vertikalno poredane razreze, međutim, ispod se nadzire još jedan dio majce koji joj pokriva tijelo. Odjeća joj je poprilično usklađena i sviđa mi se.

''Ovaj, danas izgledaš drugačije'', usudim se da primjetim.

''Hvala. Shvatit ću to kao kompliment'', kaže.

''To i jeste bio kompliment'', odgovorim.

Slijedim je vani. Osjećam se čudno u tajcama i topu, ali sve djevojke to nose pa mi je zbog toga znatno lakše. Kris je nešto prokomentarisala o jednoj djevojci koja po njoj ima dvije lijeve ruke i počela je da kuka o tome kako ne želi biti s njom u grupi, a ja sam nastojala da držim osmjeh na licu sve dok nisam čula muške glasove i dok muškarci nisu ušli u salu.

Koliko sam se sjećala jasno su mi rekli da muškarci neće trenirati s nama i da imaju svoj termin. Zašto su onda bili tu, upitala sam se prišavši Kris. Ona je skakutala pokušavajući da se zagrije i priča u isto vrijeme, no svaki put kad bi skočila imala sam osjećaj da će joj kratki šorc spasti, a top se podiči gore i otkriti sve.

Ta cura stvarno nije imala problema s pokazivanjem, a i nije da je imala nešto da krije. Izgleda dobro. Ako ću biti iskrena, nemam ni ja. Jedini problem je taj što ja nisam toliko zainteresovana da se pokazujem drugima. Budući da su i muškarci tu zasigurno igramo turnire protiv njih što je iznenađujuće obzirom da je tek početak i da nas je dosta novih. Mislila sam da će se turniri igrati pred kraj semestra.

Glasan zvižduk popračen zvukovima udaranja tenisica po parketu bio je jasan znak da treneri dolaze. Par trenutaka kasnije u salu su ušli muškarac i žena odjeveni u sportsku odjeću plave boje. Plava je jedna od boja univerziteta pa vjerovatno zbog toga insistriaju na njoj.

''Za danas smo isplanirali turninre'', obavijestilia nas je žena. ''Ovo je, znajte, probni turnir za nove članove kako bismo procijenili koliko ste dobri i na kom ste nivou. Sretno svima!''

''Kao što je moja kolegica rekla, ne morate se plašiti. Ovo je samo proba pa očekujemo s obije strane poštenu igru i pratit ćemo te najstrožije kažnjavati svakog ko bude pokušao da vara'' rekao je trener.

Pogledala sam u muškarce pokušavajući da procjenim ko bi od njih mogao biti dobar protivnik, a onda sam skoro kriknula. Vidjela sam sasvim jasno poznatu smeđu kosu u gužvi. Samo što je sad bila zavezana u repić i maknuta s njegovog lica. Harry?

Sa mnom se neko zaista šali!

---

Prepravila sam još jedan dio noćas pa sam odlučila da ga izbacim što prije. Sorry ako je radnja dosadna, ali već sam rekla da neću mjenjati tok ili neke velike stvari. Dodala sam samo par opisa i promjenila neke dijaloge.

Šta da kažem? Vote, komentar. Znate kako to već ide. Naravno, ako želite.

P.S. Slika Kris je gore. Odlučila sam da Kristen bude Kristen (davno nekada i sada to neću dovoditi u pitanje).

Do sljećeg puta :)