Poglavlje 74. - Baš si od njega tražila pomoć? (sezona 2 )
Prvo lice koje me je dočekalo kad sam došla svijesti bilo je lice policajca koji je očekivao da se probudim kako bih razgovarala sa njim. Pitala sam za Harrya i Nathana, a on mi je rekao da su obojica dobro i da se nisu previše izudarali, ali da su u problemima. Bilo mi je žao Natea. On nije bio kriv. Harry je taj koji je došao k nama i napao ga bez razloga. To sam i rekla policiji kad su me pitali. Izbjegla sam pitanje šta bi mogao biti motiv jer bi moj odgovor otvorio još više pitanja. Nisam mogla na njih odgovoriti. Bolilo me to što se desilo. Bolilo me što sam govorila protiv Harrya, ali nisam mogla lagati. Rose je također rekla ono što je vidjela tako da je Harry zadržan jedan dan u pritvoru, a onda je odlučeno da mora platiti kaznu. Nate ga na sreću nije tužio. Bio je svjestan razloga zbog kojih je Harry to sve uradio. I sam je rekao da bi možda se ponio isto da je situacija bila obrnuta. Nisam mogla razumjeti kako može da ga brani, ali rekao mi je i da ne pokušavam.
Iz stanice sam otišla direktno kod Lise i Louisa jer stvarno nisam mogla biti sama. Mučilo me sve što se desilo i više nisam znala šta da radim sama sa sebe. Trebao mi je neko da me razumije. Za ovih mjesec dana nikada se nisam izjadala nikome, a sada mi je baš to trebalo. Trebalo mi je da tugujem sa nekim ko me razumije.
Oboje su na sreću bili kući mada je Louis taman imao u planu da ode na kafu sa Eleanor, ali kad me vidio u kakvom sam stanju nazvao je da je zamoli da pomjere kafu za kasnije. Sjeli smo zajedno u dnevni, a ja sam konačno rekla sve šta mi je na srcu. Priznala sam i njima i sebi da mi fali Harry, da patim za njim, da bih voljela da s to nikada nije desilo pogotovo zato što nam je posljednjih dana prije toga bilo jako lijepo zajedno. Lisa me je razumjela. Slična situacija je bila između nje i Liama prije nego što je ostavio. Obije smo tugovale dok je Louis nastojao da nasmije i jednu i drugu kako bi nam podigao raspoloženje. Sve je bilo super dok me Louis nije pitao šta se desilo onoga dana kada je Rose došla. Nikada nisam rekla Louisu šta mi je Rose rekla, a da budem iskrena nisam željela da Lisa zna. Bar ne još uvijek. Bojala sam se njene osude.
''Izvinila mi se za sve i ponudila primirje zajedno sa informacijama o Taylor'', odgoovrila sam bez previše detalja.
''I ti si naravno odbila i otjerala bestraga?'', upitala je Lisa sa triumfalnim osmjehom.
''Ne baš. Prihvatila sam izvinjenje.'' Razočarenje na Lisi je bilo toliko da sam pomislila da će da me pljune. Njene oči su gledale u mene u nevjerici, praveći rupe po mom tijelu.
''Izvini, ali jesi li ti stvarno toliko glupa da joj povjeruješ?!'', upitala je sa agresivnim tonom. ''Znaš šta je sve radila i opet ćeš joj preći preko toga.''
''Sve znam, ali mi je dosta ratova za Harrya. Besmisleno je svađati se sa njom zbog nekoga kao što je on'', rekla sam joj. Gledala me kao da se pita jesam li ozbiljna.
''Cure, smirite se'', rekao je Louis. Lisa ga nije ni pogledala.
''Rose mi se čini kao da nije onakva kakvom se predstavljala. Sve mi je pojasnila i ako me saslušaš...'', zaustavila me prije nego što sam stigla da joj kažem bilo šta.
''Ne želim da slušam. Ti si stvarno poludjela ako u to sve vjeruješ.''
Ustala sam ne želivši da se svađam i pozdravivši Louisa otišla sam iz stana. Razumijem je stvarno zašto je takva. Rose joj je priuštila pakao na zabavi kada je obrukala pred svima i rekla Liamu da joj se sviđa. I mene je više puta povrijedila, ali nekako sam mogla da razumijem zašto. Krivila sam je, ali svjesna sam koliko je bila ogorčena jer se odrekla svega zbog ljubavi koja na kraju nije uspjela. I ja jednako toliko mrzim Taylor mada ne želim nikome da se svetim. Ako je Harry odabrao nju ponovo neću sigurno se truditi da ga preotmem. Nije vrijedan toga.
Obzirom da sam bez auta ne znam gdje da idem. Ne vrača mi se u moj stan, ne želim da me Harry sretne blizu ove zgrade, a sama ne znam šta da radim. Nakon besciljne šetnje odlučim se da odem do New Waterfront Traila. Tamo nisam nikada bila, ali čula sam da su staze za šetnje prelijepe. Savršeno da se odmori mozak. To mi je sada baš trebalo.
Pola sata kasnije stigla sam na svoju lokaciju. Iako je zima priroda je prelijepa. Šetalište je prazno što mi savršeno odgovara, a klupe su očiščene od snijega. Zamišljena i tužna šetala sam duboko uzdišući dok mi se bol gomilala u srcu. Sve što mi se desilo prošle godine nije se moglo mjeriti sa onim kroz šta prolazim sada. Sve se srušilo u ovih mjesec dana. Sjećam se kad sam otišla do mora da razmislim o sebi i Harryu. Tad me je mogao povrijediti, ali nisam osjećala ljubav. Nije mi mogao zadati ovoliki bol kao sada. Onda Liam za kojeg sam se trudila da bude sa Lisom, a on je umjesto toga poželio mene. Rose koja mi je odjednom otkrila prošlost zbog koje se ponašala kao kučka prema meni. Svega mi je bilo previše. Kad sam ovoliko oslabila?
''Isabella.'' Začula sam nepoznati glas. Okrenula sam se i na moje zaprepaštenje vidjela sam plave kose kako se vijore nošene vjetrom, plave oči i lice djevojke koja me je uništila u jednom danu. Okrenula sam se i ubrzala korak.
''Stani, molim te!'', vikala je za mnom. Nisam se osvrtala. Nisam mogla da je gledam. Pitala sam se odakle joj tolika drskost da ide za mnom i zove moje ime. Osjećala sam neizmjerno gađenje prema njenom glasu.
''Sačekaj, moramo da razgovaramo!'' Žurila sam sve dok me nije trčeći prestigla i zaustavila.
''Šta hoćeš?!'', upitala sam drsko sa povišenim tonom.
''Molim te da mi daš šansu da pričamo'', rekla je.
''Šta je vama svima? I ti i Harry i Rose ... svi biste odjednom da razgovarate sa mnom i nešto mi govorite. Skinite mi se više!'' Ludila sam gledajući lijepo lice ispred sebe. Lice koje ću pamtiti do kraja života. Iako je to ludo kao da sam mogla da vidim njegove poljupce po njoj. Peklo me je to pa sam maknula pogled.
''Ovo je važno.'' Nasmijala sam se nivou samouvjerenosti koji je iz nje bio. ''Neću te pustiti na miru dok me ne saslušaš.''
''Baš si arogantna i samouvjerena kad misliš da ću te saslušati'', rekla sam.
''Mislim da ćeš željeti da znaš da te Harry nije prevario.''
Nasmijala sam se kad mi je to rekla. Tek onda mi je bilo jasno. Harry je poslao. Mora da je natjerao da me prati i da me presretne i sve mi to kaže. Koliko je samo bolestan kad misli da će ovim nešto da postigne.
''Kako ti je zaprijetio da si morala da me pratiš pola sata da bi mi sve ovo ispričala?'', upitala sam.
''Harrya nisam vidjela mjesec dana, ali sam se nadala da ću tebe vidjeti jer se osjećam krivom zbog svega što se desilo'', rekla je i oborila glavu pokazujući da je stid.
''Pa ćeš tu krivicu da ubiješ tako što ćeš da nalažeš svašta?'', upitala sam, a ona je odmahnula glavom odlučno.
''Samo želim da ti kažem istinu. Nemam nikakvu korist od toga, ali kao djevojka koja je prevarena ne mogu da dopustim da prolaziš kroz bespotrebnu bol zbog mene.'' Pogledala sam je kao da je glupa. Nije se obazirala na to.
''Onaj dan na žalost odabrala sam pogrešnu osobu da mi pomogne. Ja sam odrasla u domu i nemam roditelje. Harry je bio prvi momak koji je obratio pozornost na mene tokom srednje škole i svidio mi se. Ranije sam svako vezivanje odbijala jer sam se bojala opet biti sama. Kad sam ga prevarila tek tada sam spoznala koliko sam pogriješila jer mi je sve pružao. Nakon njega ulazila sam u veze tek tako. Nadajući se da ću osjetiti toplinu koju sam sa njim osjećala, ali to se nije desilo. Nedavno sam saznala da me je momak prevario, a bila sam se baš zaljubila. Nisam znala da je Harry u vezi pa sam ga pozvala i došla mu u stan da mu se požalim.''
Zastala je, a ja sam to vrijeme iskoristila da upitam sarkastično: ''Baš si od njega tražila pomoć i utjehu?''
''Pogriješila sam, Isabella. Trebao mi je neko koga poznajem, a Harry mi je učinio uslugu tako što me je ostavio u stanu da se saberem. On nije bio sa mnom tu noć ni taj dan. Nisam spavala sa njim. Nije želio da bude tu da ja ne bih dobila pogrešne zaključke jer sada živi sa djevojkom koju voli. Kad ste ti i Louis došli ja sam baš namjeravala da odem jer sam osjećala da iskorištavam njegovu dobrotu koju ne zaslužujem.''
Šutila sam jer nisam znala šta da kažem. Nisam mogla da shvatim šta bih iz ovoga trebala da zaključim. Harry me nije prevario po njenim riječima. On nije bio sa njom. Bar je to ona željela da vjerujem. Kako sam mogla da budem sigurna u to?
''Znam da ne vjeruješ, ali jedina istina je ta da Harry i ja nismo spavali zajedno. Da jesmo misliš da ti to ne bih rekla? Ja bih se pohvalila time i do sada bih radila na tome da Harry bude sa mnom.''
''Zašto?'', upitala sam sa knedlom u grlu.
''Zato jer ja još uvijek volim Harrya'', odgovorila je.
Kao da mi je srce zastalo na trenutak. Čuti da još neko voli Harrya bilo je bolno toliko da sam željela da nestanem. Pogotovo jer je to ona. Taylor, djevojka koja mu je slomila srce. Djevojka koju je volio, prema kojoj je bio nježan kakav prema meni nikada nije bio. Ona koja ga je pokvarila za sve druge. Ona ga je voljela i bojala sam se sa njom boriti za njegovu ljubav. Ne zbog toga što se bojim borbe nego zbog toga što sam sigurna da je to izgubljena borba. Između nas dvije Harry sigurno nikada ne bi izabrao mene.
- - - - -
A/N 2021 - Ljudi, još jedan dio i onda ide Epilog! Ja stvarno ne vjerujem da je skoro kraj, ali zvanični kraj ove priče. Kako vam se čini? Šta mislite šta će biti u zadnjem poglavlju. Ja vam garantujem da će vas iznenaditi stvarno i to posljednje poglavlje i epilog. Hvala svima koji su uz priču i koji će ostati da vide kraj. Hvala od srca <3
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top