Pošto mi je jedna cura predložila odlučila sam da stavim cast. Nekad je na wp bila opcija da se stavi cast, ali su je ukinuli (nemam pojma kada). Dolje imate slike i osobe koje te slike predstavljaju. Poslije slijedi poglavlje. Uživajte!
* * *

Isabella Wayne - Odette Annable

Kada sam počinjala da pišem i kada sam tražila inspiraciju za Bellu pronašla sam slike Odette i odmah mi se svidjela. Mislim da izgledom najbolje odgovara Belli. Upravo je onakva kakvom sam ja zamišljala glavnog lika ove priče.
* * *

Harry Styles - Harry Styles

Eh sad, zamislite Harrya bez pirsinga i sa samo jednom rukom istetoviranom. Tako izgleda naš Harry na početku priče. Nisam mogla pronači sliku koja odgovara opisu pa vam predstavljam ovu.
* * *

Louis Tomlinson - Louis Tomlinson

I njega zamislite bez pirsinga i naušnica jer ih Louis u priči nema. Slike je teško prilagoditi likovima, ali možete zamisliti otprilike kako oni izgledaju.
* * *

Lisa Tomlinson - Zoey Deutch

Lisu sam zamišljala kao sasvim drugu osobu, ali sam vremenom zaboravila ime glumice. Znam da mi je drugarica predložila da je radim po njoj (glumici) jer je kao Lisa bila njen lik i zato je bila zaljubljena u Liama. Na kraju Lisa je ostala bez Liama. Ja i ona se više ne družimo, ali lijepo se sjetiti tih dana kad sam tek počinjala pisati.
* * *

Elizabeth Wayne - Courtney Cox

Nju zamislite sa smeđim očima. Čim sam je prvi put vidjela znala sam da je ona izgledom idealna za Bellinu mamu.
* * *

Kristen - Kristen Stewart

Čim sam osmislila lik Kristen odmah sam znala da će ona izgledati kao ona. Zaboravila sam kakve razlike sve imaju, ali eto uglavnom njih dvije liče stvarno.
* * *

Nathan Sykes - Nathan Sykes

Nisam nikada bila fan The Wanteda zbog rivalstva između 1D i njih, tako da ne znam zašto sam izabrala njega za tu ulogu, ali sigurno sam tada imala neku ideju za rivalstvo između njega i Harrya koju sam vremenom zaboravila. Ugl. to je Nathan.
* * *

Rose Horan - (ne znam ime)

Ja mislim da Rose ima smeđe oči ali glumica paše ostatku izgleda. Da budem iskrena zamišljala sam je drugačije, ali nema veze. Ne znam više ime te glumice niti mogu da je nađem, ali ova mi je lijepa pa eto, može biti Rose.

* * *
Ostale likove znate kako izgledaju. Ako ima neko da sam ga preskočila napomenite me da stavim u sljedeće poglavlje. Uživajte u čitanju.

* * * * * * * * *

Jednom davno sam rekla da je igra sa vatrom opasna jer se vrlo lahko može opržiti ako se ne zna skloniti na vrijeme. Bila sam tada uvjerena da je ta igra odnos Harrya i mene. Još dok sam u to vjerovala pomjerala sam se od njega kada god bi se toliko rasplamsao da bi njegovi plamenovi počeli da zahvataju mene. Voljela bih da sam se na vrijeme u potpunosti sklonila. Voljela bih da sam tu igru shvatila ozbiljno i iz nje izašla neriješeno, a ne kao apsolutni gubitnik. Na žalost, vatra je postala toliko jaka da čak i sada kad sam pokušavala da istupim iz nje ona se trudila da me vrati unutra. Njegov dolazak na moja vrata jasno je to pokazivao. Zbunjena sam bila oko činjenice da zna gdje živim. Niko koga znam još ne zna pravu adresu, a obzirom da Harry nije vidovit ostaje samo jedna mogućnost. Pratio me je.

''Bella, otvori da te zagrlim'', zaplitao je jezikom Harry dok je njegova ruka kucala na moja vrata. Ostala sam tiho, ne dajući znak da sam blizu. ''Bella, molim te budi razumna i pusti me unutra. Znam da ti falim kao i ti meni.''

Šutila sam, a srce mi je bilo u petama. Bilo me je strah da će provaliti unutra ili da će ga komšije prijaviti policiji jer je uznemiravao čitavu zgradu.

''Bella, otvori!'', viknuo je.

''Odlazi!'', viknula sam na njeg. Čim je čuo moj glas počeo je još više da kuca i moli da uđe. Odbila sam ga iste sekunde govoreći mu da može da se srami što dolazi ovakav na moja vrata. Znala sam da je pijan. Vidjelo se to na njemu jasno.

''Volim te mala. Znam da voliš i ti mene'', rekao je, a ja sam skoro otvorila kako bih mu opalila šamar. O ljubavi ne bi trebali da govore oni koji su je ubili, govorila mi je mama često. Te riječi sam pamtila i u njih sam vjerovala. Nakon svega Harry ne bi smio da spominje taj prelijepi osjećaj koji je u meni ubio. Taylor je prevarila njega, a on mene. Oboje su isti.

''Momak, odlazi odavdje prije nego što ti pozovem policiju!'', vikao je muškarac iz stana preko puta mene. Harry je počeo da se raspravlja sa njim, a onda je iz stana izašao još jedan muškarac. Obojica su potjerali Harrya, a pošto ovaj nije imao namjeru da izađe, oni su ga izbacili. Bilo mi je teško to gledati, ali nisam izašla da ih zaustavim.

Sklopivši oči naslonila sam se na zid hodnika te sam skliznula na pod. Nisam više mogla izdržati pa sam zaplakala. Moj trud da ga zaboravim i obećanje da više neću zaplakati zbog njega su uništeni sa samo njegovom pojavom. Naslonim glavu na zid, pustim suze da padaju i plačem tiho dok mi u misli dolaze sve scene sa njim od kojih bježim posljednjih mjesec dana. Sjećam se prvog dana u stanu, njegovog pogleda, osmjeha, tijela prekrivenog tetovažama. Sjećam se i njega i Rose kad su došli u stan pa je on potjerao zbog mene. Svih pokušaja zavođenja, ono kada je mislio da Louis i ja imamo nešto. Ta scena mi se najviše urezala u misli kao i poljubac nakon nje.

Flashback

''Nemam ništa sa  Louisom. Mi smo samo prijatelji.'' Jasno mi je da pokušava da imitira  moj glas, ali me to ne ljuti. Ljuti me ono što je rekao i ton kojim je  to rekao. Kao da citira laži.

''Koji je problem s tim što sam rekla?'', upitam.

''Problem je nedostatak  iskrenosti u tim izjavama'', kaže. Vidim da je jako ljut, a to me  zabavlja jer ne shvatam odakle mu pravo da me ispituje i da preisputuje  jesam li bila iskrena ili ne.

''Nisam dužna da ti se opravdam'', kažem bez emocija u glasu.

''Mislio sam da se u  prijateljstvo ubraja iskrenost.'' Glas mu je oštar, hladan i grub. Ne  znam šta pokušava da dokaže sa svojim optužbama, ali jako dobro znam da  ga se odnos Louisa i mene ne tiče.

''Zaključio si nešto na  osnovu onoga što si vidio prije par sati?'', upitam susprezajući smijeh  koji prijeti da mi pobjegne iz grla.

''Nisi li i ti  zaključila da smo Rose i ja u vezi samo nakon što si nas jednom  vidjela?'', upita podigavši obrvu. Nasmijem se i slegnem ramenima.

''Oboje smo donijeli  pogrešne zaključke.'' Harry me gleda kao da vaga jesam li iskrena i  ozbiljna, a onda slegne ramenima. Ne znam zašto očekuje da mu se  opravdam i zašto misli da između Louisa i mene ima nešto više.  Prijatelji smo, tačno, ali nisam primjetila da odišemo nečim višim.

''Ja idem da spavam.'' Krenem prema sobi, ali on me zaustavi odmah i okrene prema sebi.

''Zašto biježiš?'',  upita. Da budem iskrena, bježala sam. Sjetila sam se kako me je tretirao  dok nje nije bilo i kako me je tretirao noćas i zato me je to jako  naljutilo. Njegove oči su priljepljene za mene, zjenice su mu proširene i  podsjeća me na mačke kada se uplaše ili kada su zainteresovane. Potpuno  sam zbunjena i ljuta. Zašto me tako gleda? Zašto sada obraća pažnju na  mene, a prije par sati bila sam mu zanimljiva jednako kao ona saksija u  uglu našeg hodnika.

''Ne bježim. Samo radim ono što bih trebala. Nisi li se ti ponašao kao da me nema?'', upitam i izvučem ruku iz njegove.

''Pozdravila si Louisa, ali ne i mene'', odgovori i ruku stavi na sofu, kao da tako održava balans.

''Možda bih te pozdravila da si primjetio da sam došla'', uzvratim mu ljutito.

''Prestani više biti hladna-'', zausti da kaže, ali kao da na tren shvati šta će reći pa odustane.

''Kučka, zar ne?'',  upitam. Ništa ne kaže, mada znam da je to mislio. ''Znam dobro da to  misliš o meni, ali ne znam zašto ipak pokušavaš da budeš prijatelj sa  mnom.'' Osjećam kao da smo na borbenom polju i kao da stalno jedno na  drugo bacamo bombe. Šta god da kažem u ovome trenutku zvučat će  pogrešno, pa zbog toga odlučujem da šutim. I vjerotvatno bih šutjela da  on nije nastavio govoriti.

''Puno si mi bila bolja  onu noć kada nisi puno pričala.'' Tek što je završio ono što je imao da  kaže moja ruka je poletjela prema njegovom obrazu. Na žalost, uhvatio je  samo na par centimetara od svog obraza.

''Nemoj dizati ruku na  mene.'' Oči mu iskre bjesom i tamnije su nego ikad prije dok me gleda  udaljen svega par centimetara od mene. Želim da mu usprkosim, želim da  mu kažem da ću sve ponoviti, ali moje usne ne žele da surađuju.

''Ne želim više s tobom  ići u krug'', kažem, a on se osmjehne. Ne znam je li bipolaran, ali  očigledno je da brzo mijenja raspoloženja. Ljuti me to. Zaista me ljuti.  Kako se može ponašati tako? Drsko. Kao da ga sve zabavlja.

''Krug?'', upita i približi mi se.

''Ovo se ponavlja. Posvađamo se, a onda nekako napravimo primirje.''

Podiže ruke i gura me, a  ja iznenađeno koračam unazad. Svhatim šta mu je namjera tek kad mi leđa  udare u zid. Gledam kako da pobjegnem, ali nema mi druge nego da  sačekam da me on oslobodi.

''Harry, pusti me!'', vičući naredim, ali on se ogluši na moje naredbe.

''Idemo prema protokolu,  zar ne?'' Tim riječima zatvara i ono malo prostora između nas. Pribija  se uz mene, a moj mozak oglasi uzbunu. Tijelo ga ne doživljava.  Pokušavam reći nešto što će ga otjerati od mene, ali baš u tom trenutku  moj mozak mi odbije poslušnost potpadajući pod uticaje tijela. Harry mi  je sve bliže, a ja dišem sve pliće.

Kraj flashbacka

Nisam mogla misliti na taj poljubac. Strah me bilo prisjetiti sve svakog puta kada samo se poljubili jer bih mogla da poželim da se to opet desi, a to nikako nije dobro. Onaj dan kada me pitao za vezu mislila sam da sam najsretnija osoba na svijetu, ali zapravo sam tada sama donijela odluku da mu dopuštam da me sjebe do kraja. Slika kada sam vidjela nju da izlazi iz njegove sobe me ubija. Toliko sam je dugo tjerala od sebe da sam je skoro zaboravila, ali sada sam se sjetila svega. Bolilo je toliko da to riječi nisu mogle da opišu. Tada sam odlučila da više neću da patim. Obrisala sam suze, ustala i odlučila da ću uraditi sve da se maknem od Harrya, a i on od mene. Ako treba bježat ću od njega, samo da ga zaboravim. Obrisat ću sve uspomene iz srca samo da više nikad ne zaplačem zbog njega.

* * * *

Jutro prvog vikenda imala sam namjeru provesti lijenčareći u krevetu i odmarajući, ali neki ljudi su imali drugi plan. Negdje oko pola devet sam začula kucanje na ulaznim vratima i razočarala sam se jako. Ako je Lisa došla da me gnjavi sa Liamom neću joj ni otvoriti jer zaista više nemam duše da je slušam. Oplakuje ga svaki put kad se vidimo, a ja ne mogu da joj kažem za pismo i istinu o njemu i njoj jer bi je to tek uništilo. Zbog toga se pretvaram da mi je žao i tješim je da će se možda pomiriti iako se ja iskreno nadam da se to neće nikada desiti.

Na vratima na sreću nije bila Lisa nego Nathan. Zagrlio me je kao da se nismo vidjeli godinu dana, a onda je prokomentarisao da me treba biti sram jer sam i dalje u piđami. Dan je bio vedar i lijep, a Nathan je bio odlučan da me izvuče iz stana tako da se ponudio da napravi doručak, a da se ja spremim da odemo negdje. Kad sam se obukla i izašla iz sobe osjetila sam miris palačinaka i jaja koji su mi odmah navukli osmijeh na usne. Nisam znala da Nate tako dobro kuha. Iznenadio me je toliko da sam u čudu jela i zapitkivala ga je li možda zvao brzu dostavu dok sam se ja spremala. Zakleo se da je on kuhao i požurio me da pojedem sve kako bismo mogli ići.

Pošto je Nate živio u Bellingamu duže nego ja znao je i za puno više lokala. Ja sam znala samo za par mada sam stalno bila u Coffehouseu. Umjesto u klasični kafić odlučio se da me izvede u igračnicu Player Pros koja se nalazila na drugom kraju grada. Iznenadila sam se njegovim izborom, ali nisam imala ništa protiv toga. Zapravo, prijati će mi da malo odem negdje drugo osim u kafić. Dok je Nate bio u toaletu shvatila sam da je vrijeme da testiram Rose. Njegov mobitel je ostao na stolu pa sam ga ja krišom uzela i pronašla sam u imeniku njen broj. Prepisala sam ga na svoj mobitel, a onda sam njegov brzo odložila kad sam primjetila da dolazi. Imala sam sreću da nema lozinku na telefonu. Požurio me je da izađem, a dok smo se vozili napisala sam joj poruku da dođe u Player Pros ako misli da se vidi sa Nathanom. Odgovorila je da dolazi, a ja sam se nasmijala zbog toga što će se Nate silno iznenaditi kad je vidi.

Player Pros je, na moje veliko iznenađenje zapravo kazino, ali u posebnom odjeljku postojale su i druge igre. Čim smo ušli osjetila se drugačija atmosfera. Svjetla su uokolo biještala u raznim bojama i nijansama, a cjelokupni dojam mi i nije bio toliko pozitivan. Iako nije puno ljudi bilo za poker aparatima, onih par što sam vidjela izgledali su mi opasno. Kugle su se udarale jedna od drugu za bilijarskim stolovima proizvodeći zvukove koji su nadglasavali muziku, a igrači su mjenjali razne poze dok su se trudili da postignu pobjedu.

''Nisam znala da ti dolaziš na ovakva mjesta'', rekla sam mu.

''Volim da odigram partiju bilijara, ali nipošto ne bih kockao'', rekao mi je. Znam da se Nate promjenio, ali ne bih voljela da se odao kocki. Na sreću, opovrgnuo je to, a ja mu vjerujem jer ne želim da mislim suprotno.

''Hoćemo odigrati jednu partiju?'', upitao me je. Rekla sam da nikada nisam igrala, a on se ponudio da me nauči. Pošto sam već tu pristala sam na jednu partiju. Kao džentlmen mi je skinuo jaknu i okačio je na vješalicu uz slobodni bilijarski sto u samom čošku prostorije.

Nisam znala ni kako se drži štap, ali sam svejedno željela da pokušam. Nate me je naučio kako da razbijem kugle, kako da udarim bijelu, kako da ciljam i kako da ubacim svoje u rupu. Prva partija je protekla tako što me on pobjedio, ali jako me je zabavilo igranje. Svidio mi se bilijar. Mislim da želim da ga češće igram. Umjesto jedne odigrali smo tri partije, a posljednju sam ja pobjedila. Nate mi je dobro popustio, znala sam to, ali sam svejedno bila ponosna na sebe. Taman kad sam rekla da pređemo na pikado djevojka u crnoj jakni, plave kose nam je prišla. Rose se osmjehnula Nathanu, a i meni i pozdravila se s nama. Nathan je bio vidno iznenađen time što je došla. Pojasnila sam mu da sam je ja pozvala jer Rose želi da se iskupi meni pa je zato tu. Isprva mu je bilo nelagodno, ali kasnije se stvarno uživio u igru i dobro smo se zabavljali.

Probali smo igrati pikado, pucati iz puške, puniti balone vodom, bacati frizbi i sve je bilo jako zabavno. Ne pamtim kad sam se ovako lijepo provela u igračnici. Zaboravila sam na prvobitni utisak i sada mi je sve bilo savršeno. To se, naravno, nije dugo zadržalo tako.

Prvo sam ugledala Nialla, a potom i Harrya. Znala sam da je opet došao zbog mene. Toliko me je to ljutilo da sam poželjela da ga izudaram šakama sve dok ne izgubi svijest. Zašto je morao da pokvari svaki trenutak uživanja, pitala sam se dok su me njegove oči gledale kao da sam ga izdala. Znao je da sam tu sa Nateom. Sigurno je bio sa Niallom i Rose kad sam joj se javila da dođe. Pogledala sam je sa željom da je zadavim zbog toga što je mu sigurno rekla kuda ide.

''Ti baš želiš da hodaš bez zuba?'', upitao je Harry bijesno Nathana. Ako sam do sada mislila da se žele potući sada sam bila sigurna da će to i uraditi.

''Kako si ti ovamo došao?'', upitao je Nathan i pogledao je Rose.

''Kunem se da nisam ništa rekla.'' Rose je gledala molečljivo u mene. Kao da tako pokušava da me uvjeri da joj vjerujem. Nisam joj vjerovala, ali nisam ni mogla shvatiti zašto bi joj bio cilj da se njih dvojica potuku ako joj je već stalo do Nathana.

''Nisam budala. Na Roseinom telefonu vidim početak poruke sa Bella je i ova odjednom nekamo odjuri. Mislio sam da ćete se pokrviti, a vi se lijepo zabavljate.'' Harry je ludio dok je govorio, a ja sam onda planula.

''Volio bi da se tučemo zbog tebe?'', upitala sam bijesno. ''Znam da bi to hranilo tvoj muški ego, ali nismo tolike glupače da padnemo na to još jednom. Ove dvije djevojke se više nikada neće potući zbog tebe.''

Rose je izgledala vidno iznenađena time što se ja unosim Harryu u lice, a on se nasmijao i rekao: ''Bolje i da vičeš nego da si ravnodušna.''

''Styles, jednom si me sjebao, a sada molim te odjebi i pusti nas na miru.''

Harry se okrenuo prema Nathanu nakon što je to čuo i prije nego što sam bila svjesna zatrčao se prema njemu i udario ga u lice tako jako da je ovaj pao na mašinu za poker. To je bio početak tuče. Iskreno, ostatka se i ne sjećam jer mi se sve počelo gubiti. Sjećam s vriska Rose, vike između Harrya i Nathana, zvuka udaraca i Niallovog glasa koji je pokušavao da ih razdvoji. Na kraju sam čula i zvuk policijske sirene i to je posljednje čega se, na žalost, sjećam.

- - - -

A/N 2021 - Još ni sama sebi ne vjerujem da pišem A/N na 73 dijelu. Još samo 2 dijela i epilog i kraj je Komplikovanog. Kad sam tek počinjala da pišem nisam se nadala svemu ovome, ali presretna sam sa tim koliko moja priča ima pregleda. Davno sam nekad objavljivala na drugom profilu i nisam imala uspjeha. Nisam htjela da prekinem pa sam nastavila da pišem i došla sam do toga da završavam drugu sezonu ovdje. Hvala svima na tome. Pišite mi slobodno mišljenja. Ja se radujem na svako da odgovorim. Hvala za preglede, voteove, komentare i sve ostalo.

Do sljedećeg puta ❤️💞