Posljednje jutro mog boravka u Ellensburgu spavala sam samo do šest sati ujutro, sve vrijeme sam bila čangrizava i samo sam željela da vratim vrijeme i još bar na kratko uživam u odmoru. Novi semestar je počinjao, a ja nisam mogla da vjerujem kako je vrijeme brzo prošlo. Još jučer sam polagala ispite i spremala se da spakujem stvari i odem u Ellensburg, a sada sam te iste stvari nosila natrag u Bellingham. Ponovo sam sa mamom sjela u auto i oprostila se od svoje kuće, svoje sobe i čitavog grada. Marie me je ispratila dok je Nate bio sa roditeljima na planini, ali mi je obećao da će doći uskoro da me posjeti. Dok smo napuštale grad ja sam sve više postajala nervozna jer sam umjesto u stari stan odlazila u novi. Ni ne sumnjam da će Harry da popizdi kad sazna, ali to me zaista ne dotiče. Dotiče me samo to da sam se navikla na svoju sobu tamo i boli me što će sada neko drugi da je koristi.

Novi stan se nalazio puno bliže fakultetu tako da mi auto ni neće trebati. Prije par dana sam ga ostavila u servisu da ga pregledaju i uvide da li je sa njim sve uredu tako da će stići u Bellingham tek za sedam dana. Čim se parkiramo i uđemo u zgradu mama mi pokaže na drugi stan u prizemlju sa velikim osmjehom. Znači to je taj stan o kome je pričala. Sada će mi sve biti lakše, u to nema sumnje. Ne moram da vozarim, ne moram da se mučim da se penjem na četvrti sprat i ne moram da ga dijelim sa nekim. Sve je naizgled bolje, ali meni srce nije mirno. Boli me ono sve što smo prošli zajedno i što su sve uspomene ostale tamo, u onom stanu.

Dobila sam malenu kuhinju u sklopu sa dnevnom sobom, spavaću i kupatilo. Na sreću, opet sam imala veliki prozor u dnevnoj, sofu i plazmu, a i maleni sto za obroke u čošku kuhinje koja je od dnevne odvojena šankom. Spavaća mi se sastojala od kreveta, dvokrilnog ormara i stola za učenje. Bila je nešto manja od moje stare, ali dovoljno velika za mene. Ugrizla sam se za usnu kad sam shvatila da ću od sada živjeti sama. Nema više cimera, nema više toga da nekoga čekam, da se nekome nadam.

Mama je ostala sa mnom do predvečer, ali je na žalost morala da ide jer ja sutra rano imam prvo predavanje pa da bih stigla da se okupam i spremim. Zajedno smo počistile stan, stavile moju posteljinu, navlaku na sofu, večerale i pregledale epizodu neke serije, a onda sam je ispratila. Ostala sam sama. Tek tad me je realnost udarila poput voza. Sjedeći na sofi u mekanoj dukseici i trenerci shvatila sam da sam sada sama. Više nije bilo Marie i Nathana sa kojim sam zaboravljala situacije vezane za Harrya. Sutra ću se opet svega sjetiti. Sutra ću se vratiti na faks i vidjeti Louisa, Lissu, Matta pa možda i Rose. Bojala sam se da ne vidim njega. Zato sam tu noć nemirno spavala.

Kao što sam mogla da pretpostavim, doista se jesmo sreli. Tek što smo Lissa i ja izašle iz zgrade jer smo obije imale predavanje do jedanaest, a Louis je rekao da će doći za nama dok se pozdravi sa par prijatelja, Harry se pojavio ispred mene. Vidjela sam ja njega kako stoji i razgovara sa jednom djevojkom i jednim momkom u holu, ali sam se nadala da mi neće prići. Naravno da je to bio glupo od mene.

''Znači, ideš u krajnosti, Bella'', rekao je sa odbojinim izrazom lica. Kad sam ga pogledala svijet mi se srušio jer sam do prije svega mjesec dana sa osmjehom gledala u njega, ljubila ga, sanjala da ostanem sa njim, a sada mi je iznimno odbojan.

''Skloni mi se'', rekla sam drsko, ali on nije odustao.

''Otišla si iz stana prvi put bez riječi i prilike da čuješ bilo šta, a sada si samo odlučila da se sakriješ i misliš da ćeš tako da riješiš probleme.''

''Jedini problem koji ja imam si ti, a njega izgleda nikako da se riješim'', rekla sam. Svjesna toga koliko sam gruba samo sam skrenula pogled. Harry nije izgledao iznenađen time što sam rekla. Čak štaviše, kao da je to i očekivao. Samo mi je dobacio da neće tako lahko odustati i otišao je.

Duboko sam udahnula da se smirim, a onda sam pogledala u Lissu. Njeno lice je bilo tužno, a sasvim sam bila svjesna da nije takva samo zbog mene.

Liam je otišao.

U Coffehouseu sa Louisom i Lissom zaboravila sam na presretanje jer tema nisam bila ja nego Liam i ona. Ujutro kad sam došla na faks i pozdravila se s njima saznala sam da su Lissa i on prekinuli te da se on vratio u Englesku. Lissa mi je plakala u zagrljaju kao maleno dijete, a ja nisam znala kako drugačije da je utješim osim da joj kažem da će sve biti uredu.

''Nije vrijedan toga da se patiš, Lissa'', rekla sam pokušavajući da je utješim te sam je ponovo prigrlila.

''Bells je upravu. Ti zaslužuješ puno boljeg od šmokljana kog si zavoljela'', rekao joj je Louis te je i on zagrlio sa druge strane. Nasmijala se i zahvalila mada sam znala da je taj osmijeh samo kako bismo prestali sa tom temom. Dobro sam je razumjela tako da je nisam više željela zamarati sa tim.

''Nego, Bells odselila si. Više nismo blizu'', rekao je Louis kako bi skrenuo priču na mene.

''Da, sad ćete mi morati doći dok je semestar tek počeo da se družimo čitavu noć'', rekla sam, a njih dvoje su se nasmijali i rekli da sigurno dolaze, a i da ja njih ne zaobilazim zbog Harrya. Rekla sam da neću mada čisto sumnjam da ću u skorije vrijeme da zagazim u dvorište te zgrade.

Nastavili smo da se šalimo i uživamo u razgovoru sve do pola dva, a onda je Lissa morala da ide jer joj u dva počinje drugo predavanje. Pozdravili smo se, a onda smo ostali Louis i ja. Čim je Lissa otišla Louis se uozbiljio, iz torbe je izvadio kovetu i stavio je pred mene. Upitala sam šta je unutra, a on mi je rekao da mi je to poslao Liam i da mu nije drago što mi je on predaje, ali nije mogao da ga se riješi. Otvaram bijelu kovertu sporo, a onda iz nje izvučem presavijen list a4 formata na kom su čitko ispisane rečenice za mene. Znam da mi se neće svidjeti to što ću pročitati, ali svjedeno počinjem da upijam i tumačim njegove misli.

Draga Bella,

prijatna jeza me prolazi od ovog početka mada je to samo fraza kojom se započinje svako pismo. Bilo bi lijepo da sam ti te riječi mogao reći uživo i u drugoj ulozi, ali na žalost nisam uspio. Kao što si već sigurno čula, otišao sam natrag kući. Moram da se sredim i shvatim šta želim. Moram da nađem sebe i ostvarim se kao ličnost, a onda možda nas jednog dana sudbina spoji ponovo, a ja poželim da se borim za tebe.

Ni sam se ne sjećam kad sam na tebe počeo da obraćam pažnju. Da li onda kada si pokušala da skršiš našu zabavu u vašem stanu ili onda kada si sa Louisom pila Bloody Marry i smijala se kao luda ... ili onda kada sam te pozvao da dođeš na tu zabavu, a ti si povela Lissu. Volio bih da to nisi napravila jer si tako, nesvjesno, Lissu dovela da joj se slomi srce. Ja nisam momak za nju. Znaš već kakve priče o meni kruže. Nisam ni za tebe ako ćemo biti iskreni, ali tebe sam kud i kamo više želio nego nju. Možda zato jer se Harry motao oko tebe, možda zato što si uspješno prkosila Rose i pretukla je na zabavi (nikad to neću zaboraviti), a možda i zato što sam te jednostavno želio. Dopala si mi se na neki meni neshvatljiv način jer nisi cura za kakvom bih potrčao. Ne bi ni Harry, ali on te se domogao i kako sam čuo slomio ti srce. Žao mi je zbog toga Bells, ali mi je lakše jer to nisam bio ja.

Nadam se da ćeš zacijeliti i da ćeš naći nekog boljeg od nas obojice jer to zaslužuješ. Mislit ću na tebe sve dok budem osjećao bar trun emocija i želje prema tebi. Neću te zaboraviti jer nikad nisam sreo curu poput tebe.

P.S. Molim te da budeš podrška Lissi u ovim danima jer znam koliko joj je teško pao naš prekid i moj odlazak. Ne mogu da vjerujem, ali razvio sam emocije prema toj curi. Istini za volju, vidim je kao nekog bliskog iz porodice, ali mi je svejedno žao što pati pa te molim da joj pomogneš da zaboravi ovog kretena.

Liam xX

Pogledam u Louisa, a on ne gleda u mene. Lice mu je ozbiljno, brada ukočena, a ruke prekrižene na prsima. Spustim pismo, duboko udahnem, a onda počnem da lomim prste od nervoze. Čekam da Louis nešto kaže, pa da mogu da se branim, ali on šuti previše dugo.

''Nije valjda da me kriviš za ovo?'', upitam ga, ali on ostane tiho. ''Louis?''

''Ne krivim te, ali mi nije svejedno zbog Lisse'', kaže, a ja ga razočarano pogledam.

''Ni u jednom trenutku nisam Liamu dala ikakav signal niti bih to uradila zbog Lisse.''

Pređe rukom preko lica. ''Znam, izvini molim te.''

Promrmljam da je uredu, ali duboko u sebi sam razočrana tim da mene može smatrati odgovornom za to što je Liam ostavio Lisu i priznao meni osjećaje. Nisam to željela i sama sam se trudila da se Lisa i on zbliže. Ne bih to radila da sam željela da Liama otmem za sebe. Pored svega sa Harryem desi se ovako nešto. Ne mogu da više podnesem ovakve stvari.

''Iako znam da neceš reći opet moram da te zamolim da Lisa nikada ne sazna za ovo pismo i čitavu situaciju s Liamom. Mislim da će joj u životu biti puno bolje bez te istine, a i sada ja imam samo vas dvoje i ne bih da vas izgubim zbog nekoga kao što je Liam.''

"Ne brini. To bi joj još više slomilo srce, a ni ti ni ja to ne želimo," rekao je i osmjehnuo mi se utješno. Uzvratila sam mu osmijeh znajući da mogu da mu vjerujem.

''Ja moram natrag u stan jer imam puno posla u njemu, a i dok se zagriju prostorije trebat će duže vremena'', rekla sam poluiskreno. Louis je klimnuo glavom i ustao, a taman kad sam ja ustala i okrenula se prema šanku vidjela sam Rose kako se penje na sprat.

Može li ovaj dan biti gori, pitala sam se dok sam je gledala kako mi prilazi. Baš meni. Na licu joj nije bilo osmjeha. Naprotiv, držala se sasvim ozbiljno i toliko ne nalik sebi. Stala je tik ispred mene, pogledala me u oči, a onda mi je pružila ruku. Pogledala sam je kao da je luda, a onda sam vidjela da je Niall sjeo za šank. Vjerovatno je on na ovo natjerao.

''Ne, moj brat nema veze sa ovim. Nadala sam se da ću te sresti jer imam potrebu da ti se izvinim za dosta toga'', rekla je.

''Jesi li ti pijana?'', upitala sam je krajnje iznenađena njenim riječima. Pogledala je u Louisa, a on je klimnuo glavom i otišao. Ne mogu da vjerujem da je samo tako otišao i ostavio me sa njom.

Spustila je pogled, progutala čujno,  a onda me je pogledala direktno u oči. ''Žao mi je zbog svega što se desilo među nama. Istina je da ti imam puno toga za reći ako ćeš mi to dozvoliti.''

Čuti ove riječi od Rose za mene je bilo šokantno. Nisam mogla vjerovati da mi se izvinila za sve, a još manje sam mogla vjerovati da to govori iskreno. Iako joj nisam vjerovala činjenica je bila da njene oči nikada nisu napustile moje, kao da se trude da me uvjere da su njene riječi sasvim iskrene kao i njene namjere. Znala sam dobro da želi da govori i da je saslušam, ali nisam znala da li želim da čujem to sve i nisam znala šta ću čuti. Jedno je sigurno, današnji dan mi je prava ludnica i više me ništa ne može iznenaditi.

- - - -

A/N 2021 - Pa, kako vam se svidio nastavak? Malo po malo i sve se otpliče i saznaje se dosta toga. Kako vam se čini druga sezona u totalu? Malo sam požurila, ali nekako mi se ovaj tempo sviđa. Sve se razriješava i nema još puno poglavlja.

Pišite šta mislite kako će završiti razgovor Belle i Rose i šta mislite o Liamu i Lissi? Da li ste se iznenadili time što je Rose došla da se izvini? Šta će biti dalje sa Bellom i Harryem? Na kraju krajeva kakav biste kraj vi željeli vidjeti? Hvala za preglede i voteove. Posebno hvala i za mišljenja koja rado čitam i na njih odgovaram. Najbolji ste!

Do sljedećeg puta :) 💙❤️