Čitava scena oko mog incidenta me toliko prestrašila da sam počela da gubim svijest. Čula sam samo hitnu, policiju i nečiji glas kako me doziva. Probudila sam se u bolničkoj sobi, a mama je sjedila na stolici do kreveta i promatrala kroz prozor. Čim sam se pridigla u sjedeći položaj obrušila se na mene kao lavina. I što je najšokantnije nije me napadala nego je plakala. Grlila me kao da se plašila da ću da nestanem ako me pusti i govorila je kako sam užasna, nepažljiva, kako se uopšte ne pitam da li bi nekog povrijedila ako mi se nešto desi. Htjela sam da joj kažem da je previše umislila i da nisam htjela namjerno da stradam, ali prijalo mi je da se ovako brine za mene.

Nisam izbjegla razgovor sa policijom. Na sreću, Nathanovi roditelji su to riješili kako on ne bi imao problema jer je motor ipak njegov. Mama se ponudila da plati štetu (koje da budem iskrena i nije bilo toliko puno) ali Nate nije htio ni da čuje. Jedino je želio da zna da sam dobro. Bila sam dobro. Jedna strana stražnjice i kuka mi je bila malo oguljena, ali sve u svemu bila sam sasvim uredu. Neko vrijeme ću morati da pazim kako sjedam.

''Hajdemo, doktor je rekao da možeš kući čim se probudiš'', rekla je mama.

Klimnula sam glavom i počela da se spremam, a ona je otišla da porazgovara sa doktorom. Dok sam oblačila jaknu čula sam kucanje na vratima. Pomislivši da je to Nate rekla sam da je slobodno, ali umjesto njega ušao je Harry. Ukrivila sam glavu i sa nevjericom na licu sam ga pogledala.

''Šta ćeš ti ovdje?'', upitala sam iznervirano. ''Zašto visiš po Ellensburgu?''

''Kod porodičnih prijatelja sam, a doveo sam njihovu kćerku na infuziju u trenutku kad su tebe dovezli pa sam odlučio da te sačekam'', odgovorio je sa bolom u glasu. Gledao me kao da me moli da ga ne otjeram, a ja sam baš to namjeravala.

''Super, hajde sad izađi napolje.''

''Bella...''

''Harry, izađi napolje'' Odmahnuo je glavom. ''Dobro, onda ću ja da izađem.''

Progurala sam se pored njega ni ne osvrnuvši se da ga pogledam. Vikao je za mnom kroz hodnik sve dok nije vidio da je mama tu. Onda se stišao, ali je i dalje išao za mnom. Prošla sam pored nje povukavši je za rukav da ide za mnom. Nije ništa rekla, ali je krenula. Harry me je stigao i primio za nadlakticu.

''Bella, kad ćeš me već jednom saslušati? Molim te da ti kažem šta se desilo i da konačno shvatiš da te nisam prevario.''

Nasmijala sam se, a onda sam izvukla ruku iz njegove. ''Znaš kad si imao priliku da mi kažeš istinu? Još onda kad sam se ja trudila da te dobijem na broj, a ti se nisi javljao Harry. Imao si noć u kojoj si mi slagao gdje si, imao si dan u kom si bio ko zna gdje, a svoju si bivšu smjestio u naš stan.'' Sutio je dok sam ja vikala na njeg, a majka me vukla za ruku da se stišam jer je sigurno bilo sram.

''Samo da ti objasnim, ja...''

''Samo nemoj da mi objasniš. Vrati se njoj i pusti me na miru. Ne vjerujem ti ništa.''

S tim riječima sam otišla od njeg. Ni ovaj put se nisam osvrnula. Nisam mogla da ne bi vidio suze koje su se nagomilale u očima i usne koje drhte. Čim sam sjela u mamino auto konačno sam zaplakala, nakon toliko dana. Mama je šutila i bilo mi je lakše zbog toga. Da je nešto rekla mislim da bih se raspala od bola. Nisam mogla da vjerujem da ima petlju da dođe i zahtjeva da mi objasni šta se desilo. Imao je priliku. Nije trebao da me laže, a pogotovo prevari. Rekla sam da mu to ne bih mogla oprostiti. Zašto se sad gura da mi nešto dokaže kad je sam kriv za sve što se desilo?

Čim smo stigle mama je upalila grijanje jer je kuća bila prehladna. Smjestila me na sofu, pokrila dekicom i otišla da pravi sir platu. U toku vožnje govorila mi je da legnem i odspavam, ali ja sam je odbila. Rekla sam da će sve biti kako smo se dogovrile i da želim da se družimo. To je na pola bila istina i zato me grizla savjest. Iskrena da budem željela sam to vino koje smo trebale piti. Željela sam da se opustim kako ne bih mislila na prošlost. Nisam o prošlosti željela da pričam. Bar ne o toj. Željela sam da pričam o svojoj porodici, o tome šta se ovdje dešavalo u protekla tri i po mjeseca.

''Evo ga, gotovo!'', viknula je mama radosno i položila je hranu ispred mene na sto.

Stvarno je lijepo sve aranžirala. Sirevi, sosovi, meso, grožđe, maline, krekeri i dvije vrste hljeba su tako savršeno ukomponovani na drvenoj dasci da mi je žao da bilo šta uzmem. Donijela nam je i dvije čaše, otvorila vino i nasula ga te se smjestila na fotelju uz moje uzglavlje. Nježno me je dodirnula po kosi, a ja sam poželjela da zaspim od njenog dodira. Ne pamtim kad me posljednji put ovako mazila.

''Kad me je Nathan danas nazvao toliko sam se uplašila da sam jedva došla do bolnice'', započela je, a ja sam se nasmrštila jer smo počeli baš onako kako ja nisam željela.

''Nema potrebe da se brineš. To je bilo slučajno i neće se ponoviti'', rekla sam.

''Sigurno to nisi htjela uraditi zbog onog ... momka?''

''Ne mama, nisam i ne spominji ga, molim te.''

Uzela sam čašu vina i popila je sporo, ali do kraja. Mama je podigla obrve zbog iznenađenosti, a onda se nasmijala i nasula mi je još. Krenula sam da i to popijem, ali mi je ona zaustavila ruku, natjerala me da vratim čašu, a onda mi je na kreker stavila sir i suho meso te me natjerala prvo to da pojedem. Bez pogovora sam pojela sve jer sam bila toliko gladna da bih sve pojela sama da me nije stid i da ne želim da se družimo još.

''Moraš da imaš mjeru'', rekla je i nasmijala se. Bilo je čudno piti sa njom, ali u isto vrijeme i prijatno.

Razgovor za koji smo mislile da će trajati sat dva protegao se na čak pet sati, sve do ponoći kad smo zaspale. Razgovarale smo o svemu i svačemu i po prvi put sam bila toliko sretna otkako sam došla ovdje da sam se smijala kao luda dok smo se prisjećale doživljaja prije fakulteta. Ona mi je onda pričala o tome kako joj se teško bilo naviknuti na to da nisam kući i kako je stalno odlazila u moju sobu i sjedila tu razmišljajući šta se dešava sa mnom i kako sam. Potom mi je prepričala kako se je provela na poslovnom putu od nedavno i rekla mi je da mi je nešto kupila, ali da mi je zaboravila to dati. Platu smo ispraznile do deset kao i bocu vina, a onda smo samo sjedile i razgovarale. Nismo se doticale teških tema što mi je znatno olakšalo to da se smirim.

Probudila sam se oko deset sa glavoboljom i bolom u desnom kuku. Tokom noći sam se nekako okrenula na pogrešnu stranu tako da me je rana poprilično boljela.

''Jutro, hajde da doručkujemo'', rekla je mama veselo i razdragano. Ne mogu da vjerujem da je toliko sretna što je svanulo i da nema glavobolju.

''Hajde, čeka te neko u kuhinji.''

Ustala sam polahko, stiščući zube zbog bola, a onda sam se dogegala u kuhinju. Miris pečenih jaja, palačinki i kobasica je toliko mamio da sam jedva čekala da sjednem i jedem. Za doručkom su nam se pridružili Marie i Nate koji su došli da vide kako sam. Lijepo smo razgovarali dok je hrana koju je mama spremila nestajala polahko. Vidjela sam koliko je sretna zbog toga. Iako to nije direktno rekla znala sam da uživa da kuha dok sam tu i da je sretna što sam ovdje.

''Šta kažete na to da prekosutra zajedno odemo na planinu?'', upitao je Nate dok smo nas troje sjedili u dnevnoj i gledali staru emisiju. Mama je otišla da završi neke svoje obaveze pa će se vratiti poslije podne.

''Na koju planinu?'', upitala je Marie.

''Idemo na najpoznatije skijalište u Ellensburgu, naravno.''

Posljednji put sam na tom skijalištu bila sa tatom. Posljednje zime koje je bio sa nama. Bila sam toliko sretna taj dan da sam se probudila u šest mada smo se dogovorili da krenemo oko osam. Pojurila sam u sobu, probudila i njega i mamu i natjerala ih da krenemo bez doručka. Tata je stao negdje uz put i kupio nam krofni i sokove. Bila je to najslasnija krofna koju sam pojela ikada. Valjda zato što sam bila uzbuđena i sretna pa mi je sve bilo puno bolje nego što to zaista jeste. Čitav dan sam se sankala i negodovala što je okolo toliko puno ljudi, ali tata mi je objašnjavao da su svi došli da se zabave kao i mi. Bit će teško tamo otiči, ali želim da ponovo vidim to mjesto.

''Zašto da ne'', rekla sam, a Marie me je pogledala kao da sam joj učinila životnu uslugu.

''Znači, idemo sutra?'', upitao je Nate, a Marie mu je odmah odgovorila da idemo i da ne ispituje previše.

Znala sam da se boji da se neću predomisliti. Vjerovatno misli da tako sebe guram preko svojih ograničenja, ali nije svjesna da je ovo nešto više i od njih i od mene i od samog izleta. To je moj susret sa prošlošću koji sam izbjegavala tako dugo. Odakle mi snage nakon svega da to uradim? Ne znam, ali osjećam da to trebam uraditi. Poželjela sam snijeg i skijanje te druženje sa drugim ljudima mimo onih koje sam upoznala na fakultetu. Poželjela sam Marie, a nedavno sam shvatila da sam poželjela i Natea. Ne znam je li to dobro za mene, ali sigurna sam da me sada uopšte nije briga.

* * * *

A/N 2021 - Četvrti dio nove sezone. Ne mogu da vjerujem da mi ovo pisanje ide ovako brzo. Već sam sve isplanirala i napravila kostur priče, a sad ga samo dopunjavam. Hvala na pregledima i na glasovima, a posebno hvala i na komentarima koji me guraju sve više ka tome da vam pružim kraj ove priče.

Do sljedećeg puta :)