Dva muškarca u mojoj bašti kao da su tvorila živi zid u namjeri da me do kraja izlude i zadrže ispred sebe. Nisam mogla da pobjegnem od kuće, a ni u kuću. Bila sam zarobljena između njih dvojice i voljela bih kada bi bilo ko izašao da me spasi. Čak i mama. Nathan je gledao Harrya kao da je zaražen kugom, a Harry je njega gledao kao da ima višak zuba koji on žudi da prospe po betonu. Louis je jedini izgledao kao da se kaje što je sebi dozvolio da se nađe u situaciji u kojoj se našao. Nisam željela biti dio ovoga, ali su me oni imali namjeru natjerati na to. Harry je zahtjevao objašnjenje, a Nathan je govorio kako mu se ništa ne mora reći. Ni ne sumnjam da je moja draga mama izbrbljala sve u vezi mene i Harrya pred Porodicom Sykes. To je bilo jače od nje.

''Harry, hajde lijepo odjebi odavdje i nemoj da nam praviš probleme'', rekao je Nathan. Harry je poludio na to i ušao u dvorište, bliže i meni i njemu.

''Sykes, zar nemaš preča posla nego da guraš nos svoj jebeno dugi nos u tuđi život?'', upitao ga je. Nathan je pocrvenio od ljutnje.

Bilo je jasno da će se uskoro potuči ako niko ne bude reagovao. Skoro sam zaplakala od muke što mi se povrh svega i ovo dešava. Samo sam željela da budem sama i da ostanem u svojoj sobi. Nisam željela da se suočim sa Harryem ili Nathanom. Još sam manje željela da se njih dvojica potuku. Možda bi neka djevojka likovala za to, ali ja nisam bila takva. U ostalom, ne bi se potukli zbog mene nego zbog svog bolesnog muškog ega.

''Styles, mislim da je vrijeme da odjebeš odavdje, ali odmah.'' Nathan je prijeteći govorio tako da sam znala da će biti problema jer su bili previše blizu jedan drugome. Pogledala sam molečljivo u Louisa koji se uskoro našao između njih dvojice i odgurnuo ih je jednog od drugog. Nisu to ni osjetili jer su se ubrzo ponovno približili i Louisa su gurnuli u stranu.

To je bilo to. Morala sam da reagujem. Prije nego što je i jedan od njih dvojice imao priliku da reaguje našla sam se između njih i prvo sam ošamarila Harrya pa Nathana. Pogledali su me sa šokom na licu. ''To vam je da se obojica dozovete i da ne radite sranja uzalud. Harry, odlazi. Nathane, uđi u kuću prije nego što izbije skandal.''

Povrijeđenost u Harryevim očima nekada bi me dotakla, ali sada mi nije značila ništa i nije se nikako mogla porediti sa povrijeđenošću koju je on vidio na mom licu onu noć kad sam izašla iz stana. Louis ga je zgrabio za ruku i povukao. Nije se opirao, samo je zurio u mene i moje hladno lice. Zaustio je da kaže nešto, ali ja sam se okrenula i povukla sam Nathana u kuću koji se još nije dozvao od mog šamara. Nisam se okrenula dok je Harry odlazio. Nisam ga ni pogledala dok je pokušavao da me dozove uporno ponavljajući moje ime. Nisam se okrenula ni dok sam zatvarala vrata. Tad je znao da me je izgubio, a ja sam znala da ne smijem da se okrenem kako se ne bih raspala. Dobro sam se držala pred njim, a sad bih se raspala u hiljadu djelića. Sve rane su mi se otvorile jer sam vidjela čovjeka sa kojim sam bila u vezi za koju sam mislila da ima puno više potencijala nego što je na kraju ispalo.

''Čemu ono?'', upitao me Nathan kad smo sjeli na sofu u dnevnoj.

''Zaslužio si. Nisam mogla dozvoliti da se tučete u dvorištu za vrijeme novogodišnje noći'', odgovorila sam.

''Pa si ti odlučila da nas istučeš'', rekao je, a ja sam se počela smijati. Malo poslije i njegovo je mrštenje preraslo u osmijeh. Počeo je da me zadirkuje kako sam stroga i kako bi trebala da treniram neki sport jer imam jaku ruku.

Malo po malo i nesvjesno sam tu noć zaboravila na Harrya i Bellingham. Misli i vrijeme su mi zaokupili Nathan i Marie. I bilo mi je lijepo zato što konačno nakon toliko dana mogla sam da se iskreno nasmijem. To sam cijenila više od ičega na svijetu.

* * * *

Stežući kajševe maminog cekera koračala sam preko šljunkovitog puta u parku. Glava mi je bila u oblacima, ali itekako sam osjećala bol u desnoj ruci zbog grube tkanine koja mi se urezala u dlanove. Idi bez auta i prošetaj malo, rekla mi je mama. Pristala sam nemajući u vidu koliki mi je spisak spremila. Vino, tri sira, krekeri, hljeb i mesnati proizvodi su prepunili njen ceker i znatno me usporili. Mama je baš večeras odlučila da spremi paletu sa sirom, otvori vino i druži se sa mnom. Sretna sam zbog toga, ne mogu da kažem da nisam, ali nisam sretna što će mi krv poteći koliko me reže tkanina po dlanu. Na sreću, u daljini sam ugledala kuću i odahnula sam. Još samo malo i moći ću da joj ispijem krv na slamku zbog toga što me je 'upregla'. Taman kad sam pomislila da je to to i da će sada da čuje sve što je ide ugledala sam crni motor parkiran u dvorištu.

Nisam poznavala ikoga ko vozi crnu Yamahu R1 tako da sam usporila hod. Iznenada me ceker više nije zanimao. Više bih voljela da znam ko je došao i da li će mi dati krug na ovom ljepotanu. Ogledam se na retrovizoru i vidim koliko sam uzbuđena pri samoj pomisli da sjednem i 'bacim' jedan krug.

Uđem u kuću i viknem da sam stigla kako bi mama znala da sam to ja i kako bi došla u hodnik. Ona to i uradi te mi preuzme ceker i samo se nevino nasmješi na to što se ja namrštim zbog njegove težine. Ispostavi se da je naš gost niko drugi do Nathan kog nisam vidjela od novogodišnje noći. Bilo mi je nekako drago da ga vidim zbog toga što mi je onu noć podigao raspoloženje, ali nije mi se sviđalo to što mi je mama prije neki dan održala predavanje o tome kako za raspust želi da se družim sa njim i Marie i da se zbližimo. Kad mi ona ili bilo ko nešto naredi ja to namjerno ne želim da uradim, ali sreća je ta što je Nathan jako fin i ne želim da ispašta zbog moje mame.

''Bella, šta kažeš da te provozam na svom novom motoru pošto se sjećam da si oduvijek htjela da se voziš na jednom?'', upitao je on mene, a onda se okrenuo prema mojoj majki i molečljivim glasom je upitao: ''Može li gospođo Wayne?''

''Kako da ne može kad me tako lijepo pitaš'', rekla je mama sva se topeći jer je pitao za dozvolu. Skoro da sam je mogla čuti kako likuje jer je Nathan tako lijepo odgojen.

''Zašto da ne, naše druženje je svakako večeras'', odgovorila sam mu. Imala sam dobrih pet sati do večeri sa njom tako da će mi prijati da odem negdje sa Nathanom. Na motor nisam sjela još od vožnje sa Louisom tako da sam uzbuđena kao maleno dijete.

Obukla sam debelu crnu trenerku i kratki džemper te bijelu jaknu. Umjesto kape svezala sam kosu, stavila štitnike za uši i sakrila sam vrat crnim šalom. Nathan ili Nate kako sam običavala da ga zovem mi je rekao da mi je bolje da obučem i rukavice pa sam ga poslušala. Onako utopljena bila sam spremna da sjednem na mašinu koja košta vjerovatno preko šesnaest hiljada dolara. Sitnica za Sykesove.

Kožno sjedište je bilo hladno, ali na sreću brzo se zagrijalo. Obzirom da je bilo malo između mene i Natea nije bilo uopšte prostora. Mogla sam se držati natrag za držalice ili za njega. Izabrala sam da se držim za njeg jer sam željela da sam nagnuta naprijed, a ne natrag. Dao mi je kacigu tako da sam džaba stavila štitnike. Upalio je motor, dodao gas i za par minuta jurili smo cestom, a hladan zrak nam je šibao tijela. Sjetila sam se svakog puta kada sam sa Louisom sjela na motor. Voljela sam ovaj adrenalin više od ičega na svijetu. Kada bih smjela kupila bih sebi motor, ali znam da bi me mama vjerovatno odrobijala.

''Kako ti se čini?'', upitao je zaustaviši se pored jedne klupe uz put. Oboje smo skinuli kacige i pogledali jedno drugo.

''Nevjerovatno'', odgovorila sam. Sišla sam sa motora, i naslonila sam se na zid koji je stazu za šetanje odvajao od neke ustanove.

''Bi li mi ga dao da se ja sama provozam krug?''

''Naravno da bih.'' Nasmijala sam se tiho da ne bi primjetio koliko sam uzbuđena.

Voljela bih da je to uzbuđenje potrajalo, ali na žalost nije. Čim je skinuo kacigu i šal jer mu je, kako kaže vruče, na vratu, ispod lijevog uha sam vidjela istetovirano slovo ukrasno, pisano slovo R. Uz njega vidjela sam maleno srce crvene boje. Znala sam da je to bilo za Rose.

''Ovo gledaš, zar ne?'', upitao je i rukom je dotakao slovo R. Klimnula sam glavom, a njegov pogled je sve govorio. Bila sam u pravu što se tiče Rose. To je zaista bilo za nju.

''Bilo je to davno kad sam istetovirao ovo slovo. Tad smo još bili zajedno'', rekao je.

Pridružio mi se uz zid i pogledao me. ''Kakvih problema imaš sa Rose?''

Znala sam da će me to pitati. Znala sam i da zna, ali sam cijenila što želi to od mene da čuje prije nego što krene da donosi zaključke ili postavlja druga pitanja. Šta god da se desilo sa njih dvoje i šta god da je bilo uzrok prekida znala sam da Nate nije onaj loš. Sjećanje na njega mi ne da da vjerujem da je on krivac. Ispričala sam mu povezanost sa njom i Harryem i tim što ona i dalje misli da je on njen i da će joj se vratiti. Nate je bio vidno razočaran, ali ništa nije govorio dok nisam završila. Onda je on odlučio da mi objasni odnos njega i Rose.

''Rose i ja smo bili zajedno sve dok Harry nije ostavio Taylor, pa i poslije toga možda mjesec dana. Ona je oduvijek letjela za njim, a ja sam vjerovao da će odustati kad shvati da nema šanse. Na žalost, Harrya nije intresovalo da li je i kakva je djevojka, samo je htio provod.'' Slušala sam ga dok je pričao o Rose i Harryu i mogla sam da vidim da je i dalje potresen zbog toga. Nije prebolio što je Rose otišla sa drugim i to sa likom koji je totalno ne doživljava. Još više mi se gadila nego prije. Voljela bih da to nisam znala, ali mogla sam da naslutim. Voljela bih da to nije bio Nate, ali na žalost oboje smo završili slično. On ostavljen, ja prevarena.

''Zašto si onda pristao da joj pomogneš?'', pitala sam ga.

''Znam da me osuđuješ, ali to je bilo jače od mene, Bella.'' Nisam ga osuđivala. Ne više. Iako me je Harry povrijedio i prevario negdje u dubini duše znam da ga još uvijek volim i da bih opet gledala da mu pomognem. Istina, ne na sličan način i ne odmah, ali koju godinu kasnije vjerovatno bih.

''Rose je od mene otišla u njegov zagrljaj i ne mogu da ne poludim kad vidim njegovo lice jer znam kako je tretirao i da mu čak i nije bila djevojka.'' Nate je stisnuo šake, a ja više nisam mogla da slušam o njih dvoje. Sva sjećanja na njih zajedno kroz moj boravak u Bellinghamu su me krenula opsjedati tako da to nisam mogla da trpim. Željela sam pobjeći od te prošlosti, ali sam znala da me ona čeka kad se tamo vratim sljedeće sedmice. To me ubijalo.

''Idem ja krug'', kažem i priđem motoru te mu dobacim kacigu.

''Mislim da je bolje da ne ideš'', rekao je, ali ja sam se samo nasmijala. Izgledao je zabrinuto, ali nisam željela da se brine pa sam mu namignula i poklonila osmijeh prije nego što sam se uozbiljila.

''Ne brini se za mene, brini se za svoj motor'', rekla sam i upalila sam ga.

(Bella na motoru. Nije obučena kao u priči niti je u parku, ali čisto da zamislite kako bi ona izgledala da je stvarna i da sjedne na motor. Besmisleno, znam ali morala sam haha)

Mislim da je Nate požalio što mi je dao motor. Kad je čuo koliko mu dodajem gas skoro da je potrčao za mnom. Vidjela sam to na retrovizoru. Ostavila sam ga u dimu iza sebe. Ne mogu da opišem koje mi je zadovoljstvo pružila ova vožnja gdje sam ja bila ta koja sam upravljala motorom. Prije godinu dana sam posljednji put vozila motor tako da sam ispočetka bila opreznija. Međutim, kako sam prelazila metre meni je srce bilo sve veće i veće. Toliko sam se zagrijala i pogubila da nisam vidjela kamion koji se uključivao na cestu ispod jednog propusta. Naglo sam okrenula ručke da ga ne udarim, a zbog toga sam prešla u drugu traku. Na svu sreću nije bilo auta u toj traci jer bih u tom slučajuizazvala sudar. Najme, kako sam skrenula naglo tako sam izgubila kontrolu i proklizala zbog poledice na cesti koju nisu očistili. Motor je odletio ispred mene, a ja sam osjetila jaku i neopisivu bol u desnom kuku. Nisam smjela da se dotaknem, nisam smjela da pogledam ranu. Samo sam znala da sam ovaj put žargonski rečeno najebala.

- - - -

A/N 2021 - Iznenađena sam koliko brzo idu novi dijelovi, ali mi je drago da je tako. Još samo malo i kraj priče, ali ovaj put za stvarno. Hvala za preglede i glasove te komentare. Znače mi mnogo. Nema vas puno koji čitate, ali sve dok vas ima bar pet ja ću da objavljujem.

Do sljedećeg puta :)