Poglavlje 66. -Sretna nova godina, ljubavi (sezona 2)
Trebalo mi je par sekundi da se priberem, a onda sam zaista vrisnula što sam glasnije mogla, a svi prisutni su utihnuli i okrenuli su se prema nama. On je djelovao iznenađeno na trenutak, a onda se osmjehnuo pogledavši me zabavljeno. Kao da je očekivao da uradim nešto ili da kažem nešto, ali ja to nisam mogla. Javio se stari strah u meni i nisam znala kako da ga otjeram sama.
''Isabella, zašto vičeš?'' upitala je mama, na sreću nam se pridruživši i bilo mi je jasno po njenom pogledu da će zahtjevati objašnjene prije ili kasnije.
''Valjda od šoka. Nakon toliko godina me ponovo vidjela, a i ja znam da sam dopadljiv, pa nisam iznenađen time da je toliko iznenadila činjenica da sam tu, ispred nje'', rekao je on smješkajući se samozadovoljno, a njegov pogled kao da je govorio: ''Zahvali mi kasnije''. Izvukao me iz neugodne situacije i sad sam mu dužna. Priznajem, lukavo je to odigrao.
Usne su mi se rastvorile dok sam ga u nevjerici posmatrala kako časka sa njom, dvoumeći se između toga da joj sve kažem ili da ga udarim i bježim, ali obzirom da su nam se pridružili i njegovi roditelji odustala sam od obije namjere. Iznad glave su mi letjeli upitnici i više mi apsolutno ništa nije bilo jasno, a kad su me pokušali podstaći na razgovor objasnivši mi ko je on, skoro sam pala u nesvijest.
Nathan?
Skoro sam se unesvjestila od šoka. U misli su mi došli svi lijepi doživljaji sa njim. Nisam mogla vjerovati da bi moj dobri i maleni Nathan to mogao uraditi ili biti u vezi sa Rose. Njemu su se uvijek sviđale mirne i povučene djevojke, a bio mi je najbolji prijatelj dok smo bili djeca pa i kasnije. Promatrala sam ga osjetivši tugu koja je zamjenila prvobitni strah i po njegovom pogledu sam znala da je shvatio da nešto nije uredu. Pitala sam se da li je uopšte znao da sam ja u pitanju kad je te noći odlučio da mi zagorča život ili mu ona to nije ni rekla. Primjetila sam da se dosta promjenio, a kako i ne bi kad je prošlo toliko godina od kad smo se zadnji put vidjeli. Sad je bio dosta viši od mene, kosa mu je bila smeđa i kovrđava, a lice malo i mršavo. Dok smo se družili nalikovao je na malenog bumbara s debeljuškastim obrazima i dugom kosom, a sad je sve to zamjenio odraslijom verzijom. Srce me boli za prošlošću i više bih voljela da je mi od njega ostala samo uspomena na ono kakav je bio nego da smo neplanski stvorili ovakva sjećanja.
''Šta nije uredu?'' pitao me kad su nam dali malo mira i kad su se konačno udaljili od nas. Trznula sam se na zvuk njegovog glasa koji je djelovao tako strano da sam poželjela pobjeći što dalje jer mi je ona noć ponovo došla u misli. To više nije bio moj Natan. To je bila osoba koju nisam poznavala i koje sam se bojala.
''Znaš ti šta nije uredu'', rekla sam pomalo ljutito, prekriživši ruke preko prsa i nadajući se da ću grubim stavom barem malo prikriti strah koji se u meni pojavio.
''Šalio sam se pred tvojom majkom, ali nemoj misliti da nisam shvatio da nešto nije uredu.''
''Stvarno si bistar.'' odbrusila sam.
Okrenula mu leđa i odlučila sam da izađem vani kako bih uzela malo zraka jer mi je njegovo društvo poprilično smetalo. Zvuk lomljenja stakla, zvuk udaraca u vrata; sve je bilo tako svježe i stvarno se nisam željela prisjećati svega toga, ali njegovo lice je sve to vračalo k meni. Sve što sam ja svo ovo vrijeme pokušavala da zaboravim, njegova pojava je vratila. Nakon što sam zatvorila ulazna vrata shvatila sam da izlazak vani u haljinici nije bio najpametniji izbor. Snijeg je bio poprilično dubok, a hladan vjetar mi je šibao kožu kroz tanku tkaninu zbog čega sam se obgrlila rukama, nadajući se da će to da pomogne. Nije pomoglo. Odmah mi je postalo hladno i poželjela sam se vratiti unutra, ali nisam ga mogla vidjeti. Nisam znala kako da prođem, a da me ne primjeti. Gledala sam u nebo s kog su lagano sipile pahulje, a kad su se vrata iza mene otvorila nisam morala pogledati da bih znala ko je.
Čim je obavio jaknu oko mene skinula sam je mršteći se. ''Nemoj.''
''Reci mi šta sam ti uradio?'' upitao je djelujući zbunjeno. Ne mogu da vjerujem kako odlično igra ovu igru. Kao on se ničega ne sjeća i to znači da se ništa nije desilo. Morala sam da mu razbijem iluziju.
''Hoćeš da te podsjetim? Ne tako davno pokušao si s još dvije osobe provaliti u jedan stan. Na nagovor Rose.'' Ispalila sam prije nego što sam pomislila da li bih to trebala reći odmah. Isprva me gledao kao da sam luda, a onda kad je počeo povezivati stvari sva boja iz njegovih obraza se povukla i bio je potpuno blijed.
''Ja ... kako ti to znaš?'', upitao je.
''Zato što je to bio moj stan. Unutra, to sam bila ja!''
Pogledao me pogledom koji je molio da kažem da se šalim, ali ja sam samo nastavila da gledam u njeg očekujući da nešto kaže. Gutao je sporo, a lice mu je bio blijeđe nego ikad prije; čak ni kad smo zajedno išli stomatologu, kog se on bojao više nego ikoga, nije bio ovako blijed. Nije me bilo briga za to. Takva, a možda i gora sam ja bila one noći kad se on šalio sa svojim prijateljima. Ništa mi nije moglo pomoći sem Harrya, a i on je to odbio tako da sam uživala u tome da gledam Nathana kako se gubi i trese.
''Uradio sam to iz šale ... nisam znao da si to bila ti.''
''Poštedi me. Nathan kojeg ja poznajem, to jest kojeg sam poznavala, to nikad ne bi uradio. Pa ni iz šale'', rekla sam s ogorčenošću u glasu i okrenula sam mu leđa još jednom, poželivši da sagradim zid između nas toliko visok da ga više nikad ne vidim i ne čujem.
''Žao mi je Bells jer ja tada nisam razmišljao'' rekao je pokušavši da se odbrani, ali nisam mogla slušati njegova prazna izvinjenja. Samo sam željela maknuti se od osobe koja mi je zadala toliko straha i nikad je više ne sresti.
''To se nije desilo prije godinu dana. Tvoja odbrana je poprilično loša.'' Djelovao je očajno kad sam to rekla.
''Da, ali ...'' pokušao je još nešto reći, ali ja ga sam izgubila strpljenje i progurala sam se pored njega vrativši se u kuću.
Čini se da je bilo puno bolje da nisam ni silazila jer se ionako nisam ni zabavila, niti sam imalo zaboravila na ono što mi se dešavalo u protekla tri mjeseca. Zapravo, moj silazak me još više podsjetio na sve ružne stvari kroz koje sam prošla i samo sam željela pobjeći od svih njih i od same sebe na kraju krajeva. Zašto me u posljednje vrijeme izdaju bliske osobe, upitala sam se koračajući kroz hodnik i nadajući se da me niko neće zaustaviti. Prvo Harry pa Nathan ... a ko je sljedeći pitala sam se. Još Louis, Lisa i Marrie i onda se zaista mogu odreći svih koji su mi bitni i otići do đavola. Nije da ionako nisam već tamo, ali ako izgubim povjerenje u njih troje, raskrstiti ću s ljudskim rodom zauvijek.
Nadala sam se neometano doći do sobe, ali mama me vidjela baš kad sam krenula uz stepenice i vratila me mrkim pogedom. Zaključivši da mi je dosta rasprave vratila sam se u dnevnu sobu odbivši čašu šampanjca koju mi je ponudio neki njen kolega s posla i sjela sam na sofu prekrviši lice rukama. Željela sam otići odavjde što prije, ali nisam imala gdje da pobjegnem. Da Harry barem nije uradio ono što jeste sad bih se mogla vratiti u stan. Jedino što mi je sad preostalo bilo je da sjednem i nadam se da će me svi ostaviti na miru. To se naravno nije desilo.
* * * *
Još pet minuta. Još samo pet minuta i nova godina je, a ja osjećam želju da jednostavno nestanem. Svi su došli u dnevni boravak kako bismo zajedno čekali dvanaest sati, a oko mene bili su Nathanovi roditelji i onaj isti mamin kolega s posla. Osjećala sam kao da se gušim među njima i svako njihovo pitanje mi je smetalo, ali morala sam se smješkati i odgovarati jer me mama gledala s drugog kraja sobe prijetećim pogedom. Koliko sam mogla shvatiti iz njenih riječi, njoj se Nathan poprilično sviđao i obzirom da su se oni vratili očekivala je od mene da se s njim ponovo zbližim. Pitala sam se kako će reagovati kad joj ispričam istinu o zlatnom Nathanu i da li će joj se i dalje sviđati kad shvati za šta je sve sposoban.
''Odbrojavajmo zajedno'', rekao je neko i svi su počeli sretno da odbrojavaju, a ja sam ustala i prošla sam pored mame ne pogledavši je.
Pokušala me uhvatiti za ruku, ali ja sam se izmakla i ponovo sam izašla napolje kako bih se smirila. Ubrzo sam začula riječi: ''Sretna nova godina!'' ali nisam se mogla prisliti da se osmjehnem. Znala sam da se sad svi grle, da je mama ljuta što sam tako otišla i da će mi prigovarati naredna tri dana, ali nisam mogla glumiti lažnu sreću. Nova godina mi nije trebala ovako izgledati. Planirala sam je drugačije, trebala je biti drugačija, ali sve se izjalovilo.
''Sretna nova godina, ljubavi'' rekao je poznati mi glas, a ja sam u šoku pogledala na desno, prema vratima gdje sam ih ugledala.
Ne znam kako su došli ovako blizu, a da ih nisam primjetila, ali predamnom su iza kapije stajali Harry i Louis gledajući u mene, vjerovatno očekujući da im nešto kažem. Nisam mogla progovoriti. Trepnula sam par puta, čisto da se uvjerim da nisu plod moje mašte, a pošto nisu nestali bilo mi je jasno da su stvarni, ispred mene i nisam znala kako da se osjećam. Harry je bio obučen u crno, kao i inače. Duga zimska jakna dosezala mu je do koljena, crna kapa mu je skoro prekrivala oči, a i koliko sam mogla zapaziti, skratio je kosu. S rukama u džepovima promatrao me na neobičan način i skoro sam poželjela da mu potrčim u zagrljaj, ali onda sam se svega sjetila i ostala sam na mjestu. Do njega, Louis je nosio kratku, plavu jaknu i crnu kapu, a šiške su mu prekrivale oči. Djelovao je umorno, ali i veselo kad mi je poklonio osmijeh, međutim, ja mu ga nisam mogla uzvratiti.
''Kako si ga mogao dovesti ovamo?'' upitala sam obračajući se Louisu, a on je oborio pogled i kraičkom oka je pogledao u Harrya. Znam da ga je Harry natjerao na to da ide s njim kako bih se ja malo odobrovoljila kad ga vidim, ali nije računao na to da ću da poludim.
''Došao sam da vidim kako si i Louis me nije doveo, nego ja njega'', rekao je Harry, a ja sam se zapitala kako se usudio obratiti mi se.
Prema njegovom licu i prema načinu na koji je govorio znala sam da je pijan što me još više naljutilo. Ako se nije usudio da se samnom suoči trijezan zašto je došao pijan? Zašto je uopšte došao kad nisam željela da ga vidim ovdje i dobro je to znao? Njegova hrabrost me iznenadila. Zapravo, nisam znala je li to hrabrost ili glupost, ali oduvijek sam smatrala da to dvoje može ići ruku pod ruku tako da je on bio oboje; hrabar i glup.
''Molim te, odvedi ga odavdje.''
Louis ga je krenuo uhvatiti za ruku, ali Harry se odmakao od njeg. ''Ova noć nije trebala ovako izgledati. Trebali smo je provesti zajedno.''
''A ko je zaslužan za to što to nije tako?'' upitala sam povrijeđeno i ljutito.
Upravu je, ova noć nije trebala tako izgledati. Nadala sam se da ćemo je provesti zajedno u stanu ili bilo gdje, ali on je sve uništio. Sada smo se trebali ljubiti negdje, sretni što smo dočekali novu godinu zajedno, zagrljeni i sretni. Umjesto toga pogledom smo prebacivali jedno drugom sve greške i sve ono što nas je bolilo. Sve što smo zajedno gradili, sve čemu sam se nadala on je uništio. Ne znam je li došao po drugu turu, ali znam da neće dobiti nikakvu emociju od mene.
''Ne daš mi ni da objasnim. Pusti me da ti kažem istinu o ...'' Zastao je zbog zvuka odvaranja vrata i iskreno sam se nadala da nije mama u pitanju, jer bi onda moglo biti velikih problema. Na vratima je, na sreću ili nesreću, bio Nathan koji se ukočio kad je vidio Harrya. Harry je kad ga je ugledao izgedao kao da se pita da li halucinira.
''Styles?''
Harry je stegnuo šake. ''Nathan! Šta ćeš ti ovdje?!''
Nathan je prugutao čujno i pogledao me, a kad sam pogledala prema Harryu i on me je gledao i kao da su obojica očekivali da im objasnim šta će onaj drugi ovdje. Sad sam u ovoj kući željela biti još manje i ideja da pobjegnem glavom bez obzira djelovala je primamljivije nego ikad u životu.
----
A/N 2021 - Novi dio druge sezone. Stvarno se nadam da će vam se svidjeti jer namjeravam da idem malo bržim tempom i da sve lijepo razjasnim i dam vam kraj koji će vam se svidjeti, a i biti realističan. Hvala za svaki pregled, za svaki vote i za svaki komentar podrške. Sve što radim je zbog vas koji me gurate da idem dalje. Hvala od srca. Hvala onim divnim djevojkama koje su rekle da žele drugu sezonu (znaju koje su). Da nije vas ne bi bilo ni nove sezone.
Do sljedećeg puta :)
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top