Poglavlje 60. - Na ivici razuma

Nadvijena nad Harryem osjećala sam se tako moćno i važno, poput lavice koja je jedina kojoj lav mora da popusti i dopusti da se nađe nad njim kako bi bila zadovoljna. Osjećaj toga da sam dominantna nad njim me opija još više od alkohola. Gubim se u moći i poljupcima sa njim toliko da sam ja ta koja se trudi da se skine, a on mi to ne da. Sve više me privija uz sebe da ne bih mogla da to uradim, a meni nije jasno koju igricu sada igra. Znam da želi da to uradim, ali se trudi da se to ne desi. Prekida nam i poljubac i skida me sa sebe polahko. Sva moja prethodna moć nestaje i ostajem zbunjena i povrijeđena.

''Pijana si i zato ovo nije uredu, Bella'', rekao je sa opreznošću u glasu kao da ne želi da me povrijedi. Nije ni svjestan da me je upravo stvarno povrijedio. Nisam željela da ga više slušam, ali sam znala da ću morati jer je on imao još puno toga da kaže.

''Kad si ti brinuo o tome jesam li pijana ili ne?'', upitala sam drsko, sjetivši se svih njegovih izleta u zabranjeno dok smo bili pijani. Tada ga je to zabavljalo i nije mu ni najmanje smetalo, a sada je odjednom moralno nadahnut i odbio me.

''Odspavaj pa ćemo pričati za par sati. Molim te.''

Znam da je to to jer on legne na krevet i raširi ruke da me primi u svoj zagrljaj. Ne želim to pa legnem pored njega i prekrižim ruke. Njegovo tijelo se privije uz moje i obgrli me nježno te smjesti glavu uz moj vrat i prošapuće da spavam. Ne mogu spavati mada znam da bi to bilo pametno. 

''Spavaš li?'', pita me i prekida moj uskomešani tok misli.

'Ne'', odgovorim tiho. Ne nastavimo razgovor nego oboje ostanemo nijemi iako znam da kuhamo i imamo toliko toga da kažemo jedno drugom. Tako ostane još možda par minuta, a onda Harry opet odluči da započne 'pametni' razgovor.

''Šta te natjeralo da se tako opiješ?'', upita me, a ja se okrenem da ga pogledam u fazonu da li je normalan. Apsurdno je i da pita za razlog kada dobro zna da je on jedini i najveći krivac za to. Za svo ovo vrijeme rijetko kada on i nije bio krivac bar u procentima za moje opijanje.

''Odgovori mi.'' Procijedi kroz zube na što ja prevrnem očima i legnem na leđa te pogledam u plafon sliježući ramenima. Odgovorim mu da sam bila tužna i jako razočarana u njega i u sebe i da sam samo htjela malo oduška.

''Nikad te nisam vidio tako van sebe. Iskreno, bio sam se uplašio da se više nećeš vratiti'', reče iza mene te sam osjetila kako se privija uz mene i oslanja glavu o moje rame.

Sklopila sam oči osjećajući poriv da zaplačem, ali brzo sam ga otjerala od sebe. Znala sam da mogu da izdržim da ne zaplačem jer me je alkohol i dalje držao. Možda je u nekim segmentima Harry i bio nevin, ali sada sam mogla samo na njega da se ljutim tako da nisam vidjela način da to izbjegnem.

''Ni ja nisam bila sigurna želim li da se vratim'', rekla sam, a on je duboko udahnuo. Moj odgovor ga je vidno uznemirio, ali nisam se pretjerano loše osjećala zbog toga. Tražio je istinu i ja je i govorim. Ne bih voljela da je umotam u celofan da izgleda ljepše. To nikome od nas ne bi koristilo.

Otkako ga poznajem za mene je bio pravi misterij. Predsravljao se kao hladan i površan momak koji samo želi zabavu i lahku djevojku, ali kako smo se zbližavali tako sam shvatila koliko je njegova ličnost zapravo kompleksna i koliko je drugačiji nego što sam ja to mislila. Nikada nisam mogla da povjerujem da bismo mogli biti u vezi, a kako mi se ta misao pojavi u glavi tako mi u misli dođe i jedina osoba pored mene sa kojom je Harry želio biti ozbiljan i u vezi.

Taylor.

''O čemu razmišljaš?'', upita me tiho, oslanjajući glavu na moju na što samo promumljam da nije važno. Vjerovatno Taylor nije tema koju bih trebala da načnem večeras. Umorna sam trenutno i možda je Harry upravu. Možda ću zaista da odspavam.

''Laku noć, Harry'', kažem i zjevnem glasno.

Poželi mi laku noć i sklopi oči, a ja napravim isto. Toliko sam opijena svime što se desilo danas da teško mogu da odolim, a da ne zaspim. Polahko, san mi se navlači na oči i ubrzo Harryevo lice iščezava kao i moja soba, a sliku predamnom guta crnilo.


Harry's POV.

Kad sam ponovno pogledao u Bellu želeći nešto reći ona je već spavala. Odahnuo sam i položio ruku preko čela gledajući u strop i pokušavajući da sumiram sve od danas. Nisam očekivao da će se išta ovako odviti, a i ne mogu reći da sam sretan zbog toga kako se sve odvilo. Bella je eksplodirala i otišla iz stana, a ja sam se po prvi put uplašio da ću ostati sam. Nikada mi to ranije nije smetalo. Da budem iskren, volio sam to više od toga da budem sa nekim, ali sada, nakon bliskosti sa nekim shvatio sam da me je sada strah biti sam. Ne želim to. Zato sam joj dao vremena da se smiri. Skoro sam se zavezao da ne idem da je tražim jer sam znao da joj treba prostor i mir, ali nisam očekivao da će ići piti s nekim i ubija me to što neće da kaže ko je u pitanju. Mislim da to nije fer prema meni. Ni ja ne izlazim nakon svađe da se opijem sa nekom nepoznatom osobom. Još gore je to što, kad je pijana, probudi se njena razigrana i perverzna strana koju mi je pokazala večeras i koja me je dobro namučila jer sam joj jedva odolio.

Kad sam je pogledao, spavala je kao malena beba što me je malo smirilo te sam joj prošao prstima kroz kosu i oslonio sam umornu glavu na jastuk. Izgledala je kao i inače pa sam se potrudio da sve probleme stavim sa strane bar do jutra.


Bella's POV.

Po ko zna koji put shvatim da mrzim biti mahmurna. Osjećaj boli u glavi i potreba za povračanjem me ubijaju i zato proklinjem alkohol i onoga ko ga je izmislio. Nisam trebala piti, to mi je jasno, ali u tom glupom trenutku mi se to činio kao jedini pravi način da sve zaboravim i da bar na sekundu maknem misli sa Harrya. Harry ... Pitam se kako će reagovati ako sazna da sam pila sa drugim momkom kom nisam imala da vratim pare koje mi je posudio?

Polahko otvorim oči i razgledam oko sebe te shvatim da sam na svom krevetu, u svojoj sobi. Sasvim sama. Harrya nema i pitam se da li je ljut i da li je već otišao prije nego što sam se probudila da me ne bi gledao. Gladna sam i nisam najbolje pa odlučim da polahko izađem i sobe i vidim ima li u kuhinji nešto za pojesti. Zavjese su navučene pa ne vidim je li dan ili noć. Tama me obavija, a jedino svjetlo pruža mi maleni tračak koji dopire iz kuhinje.

''Pijanica se probudila'', kaže Harry čim me ugleda kako ulazim u kuhinju. Skreče pogled, a ja tek onda shvatim da sam polugola. Obgrlim se rukama i pogledam u stranu pokušavajući da se pravim da je sve uredu. Potapše stolicu da sjednem i spusti na sto šolju iz koje se prožima miris čokolade. Osmjehnem se i popijem gutljaj te ga pogledam. U glavu mi dođu sve one latice koje su popadale na pod kad sam naglo skinula pokrivač sa sebe.

''Šta je ono u mojoj sobi?'', upitam, a Harry se zacrveni malo.

''Pokušaj da popravim stvari i da te odobrovoljim'', kaže, a ja se nasmješim toplo i nježno. U srcu osjećam kako se budi plamičak koji ugrije moju unutrinu. Cijenim mu taj gest čak iako ga se ne sjećam. Nije baš naromantičniji osim ako ne namjeravaš partnera povaliti u tom istom krevetu, ali namjera je lijepa, a to je sve što je bitno. Kažem mu tiho hvala i primim ga za ruku.

''Sjećaš li se koji je najbolji način za ubiti mamurluk?'', upitam ga, a on se počne glasno smijati i zabaci glavu u stranu.

''Mislio sam da smo romantični ovdje'', kaže sladunjavo i razdragano, a ja se nasmijem jer sam po prvi put ja ta koja je pokvarila romantični trenutak sa perverzijom.

Harry me lagano primio za ruku i povukao da se pridignem sa stolice. Slijedim ga u svoju sobu, a on me prvo zagrli, onako nježno kako to radi kada želi da znam da mu je stalo do mene. Potom glavu sa mog ramena pomjeri na moj obraz i lagano me poljubi. U meni već raste iščekivanje i onaj plamičak pada na dno stomaka žareći ga. Otkako sam spoznala da je jedino Harry sposoban da ga zapali, žudnja u meni je još više porasla jer mi je bilo jasno da će to nešto što sa njim imam biti teško ikada više imati sa bilo kim. Počinjem da drhtim od uzbuđenja i želje za njim, a Harry to osjeti pa me poljubi. Oduvijek me je fasciniralo kako je Harry sposoban da me skroz izbaci iz ravnoteže sa samo jednim poljupcem. Njegove mekane usne kao da pomjeraju sve granice i bacaju me na ivicu razuma. Ostavljajući mi samo sposobnost da mu uzvratim i da tako pokažem da želim još. Samo ... moj stomak je baš tad odlučio da neće da surađuje i pobunio se. Naš trenutak nestaje kada se pridignem i odjurim u wc kako bih se ispovračala i iz sebe izbacila sve ono što sam popila u posljednje vrijeme.

Pustim vodu i otvorim prozorčić te odvrnem vodu na česmi i isperem usta. Operem zube brzo kako bih iz usta izbacila onaj užasni ukus i pogledam se u ogledalo. Lice mi je blijedo, oči umorne i sklapaju se, a usne se jedva razlikuju od ostatka lica. Pitam se da li sam tako izgledala i kada se Harry pokušavao ljubiti sa mnom.

U kuhinji se čuje lupanje posuđa i već kad pomislim da Harry nešto razbija zateknem ga kako vadi supu iz latice. Oslonim se na zid i udahnem te zatvorim oči na kratko i progutam prije nego što mu priđem. Znam da će se ljutiti, ali nije mi sada do provođenja vremena sa njim kad sam već pokvarila onako lijep trenutak sa svojim stomakom.

''Ne znam baš da pravim supu, ali sam siguran da ću se snaći'', kaže, a ja se nasmješim i pročistim grlo kako bih mogla da govorim.

''Hvala ti, ali ne mogu jesti supu sada. Popit ću mlijeko i moram da odem do Lisse'', rekla sam, a on se namrštio i spustio kesicu sa supom.

''Šališ se, zar ne?'' Odmahnem glavom odrično na što on iznervirano ostavi svoju šolju na sto i sjedne. Znala sam da neće biti sretan, ali ja moram da prestanem da zanemarujem druge ljude iz svog života.

''Nemoj samo molim te da više ikad kažeš da sam ja grozan i da radim sranje kad odem u sličnoj situaciji'', kaže mi, a ja klimnem glavom.

''Znam da si ljut i imaš pravo, ali moram da odem.'' Harry nije zadovoljan sa mojim riječima i umjesto da sjedne, ode do prozora i okrene mi leđa. Grozna sam, znam, ali muči me to što sam morala da pokvarim sve i ne znam kako da se vratim na to. Muči me i Lissa.

''Za sat da si se vratila'', rekao je kratko i znala sam da je to limit do kog može da ide. Potvrdno sam odgovorila i sjela sam da popijem mlijeko. Harry i ja nismo više razgovarali.

Spremim se brzo i jedva odolim potrebi da se otuširam, a onda izađem iz stana tiho pozdravljajući Harrya. Odgovori mi bezvoljno, ali to me ne rastuži jer znam da sam zaslužila. Spustim se do stana, a ulazna vrata mi otvori Louis. Ne može da sakrije iznenađenje što sam tu. Zagrlim ga jako i u sebi osjetim žaljenje što sam svojim postupkom pokušala da ugrozim naše prijateljstvo.

''Jesi dobro?'', upita me.

''Da. Zašto ne bi bila?'', pitam i podignem glavu da ga pogledam.

''Mislim, grliš me kao da ti život ovisi o tome.'' Tek onda shvatim da ga moje ruke stežu nenormlano jako dok mi je glava zakopana u njegovom torzu. Opustim stisak i maknem se te mu poklonim osmijeh.

''Drago mi je da te vidim, to je sve'', slažem polovično, a on se nasmije i povede me unutra.

U dnevnoj me dočeka društvance kom se nisam nadala. Kris sjedi zavaljena u fotelji, Zayn je na sofi do nje, a Lissa i Liam sjede na kauču preko puta njih. Šokirana sam, jasno mi je da se to vidi po tome što se svi nasmiju kad me vide.

''Vidim da si zbunjena situacijom, ali ne brini. Larissa će ti sve objasniti.'' Louis mi šapne i izađe vani ostavljajući me potpuno zbunjenu. Nešto mi je u prizvuku njegova glasa govorilo da je ljut. Ne znam je li to do načina na koji je izgovorio njeno ime, naglašavajući svako slovo ili do toga što je po prvi put predamnom nazvao Larissa.

Lissa se diže, prilazi mi i grli me onako kako sam ja zagrlila Louisa maloprije. Kad se malo odmakne uputi mi molečljivi pogled i kao da želi da je u nečemu podržim. Mislim da znam i u čemu. Sjedam na stolicu koja je donijeta iz kuhinje i vjerovatno je Louis sjedio tu prije nego što sam došla, no on više nije u sobi tako da mu vjerovatno neće smetati.

''Gle, teško je za objasniti, ali Liam i ja smo skupa.'' Pogledala sam je šokirano pa sam onda prebacila pogled na Liama koji je klimnuo glavom bez osmijeha. Držao se tako formalno da sam u jednom trenutku pomislila da je to Lissa umislila.

''Kako se to desilo?''

''Znaš onaj dan kad sam ti rekla da ćemo ići do Kris kad se ja vratim?'' Klimnula sam nervozno očekujući da nastavi.

''Liam i ja smo se posvađali pa sam pobjegla. Bila sam loše tih dana, a onda onaj dan kad je Harry završio u bolnici Liam me pozvao ponovno da izađemo. Isprva sam htjela da odbijem, ali na sreću nisam. Bilo je lijepo i tako da smo se dogovorili da izađemo još par puta i jučer Liam me pitao za vezu i ... ja sam pristala.''

Iznijela je sve, a moja krivica je postala još veća. Koliko god puta pogledam Liama na njegovim usnama nema osmjeha i ne mogu, a da se ne zapitam zašto je pitao za vezu ako očigledno nije sretan. Ne želim da Lissa bude povrijeđena i suzdržavam se da ne pitam zašto tako brzo jer na njenom licu trenutno sija osmjeh tako da nemam srca da joj ga skinem. Očekuje da bilo šta kažem, da joj čestitam, ali ne mogu pa se okrenem ka Kris i razočaram je u potpunosti.

''Kako si ti?'', pitam je.

''Nikad bolje, fale mi samo kokice'', našali se, a ja je pogledam namršteno dajući joj do znanja da za to sada nije vrijeme. Pogledam u Liama i Lissu, a onda skrenem pogled jer ne mogu da ih gledam. Možda je to sve moja mašta ili umor, ali činjenica je ta da se na Liamovom licu ne pojavljuje osmjeh dok gleda u Lissu. Taman joj želim reći da izađe vani sa mnom, ali u tome me spreiječi Harry koji se pojavi u prostoriji.

''Svi živi?'', pita i pređe pogedom preko nas kao da očekuje da vidi nekog mrtvog ili bez glave.

''Harry, rekao si sat'', kažem mu, a on prekriži ruke preko prsa i klimne glavom ka Louisu koji stoji do njega i gleda u nas.

''Znam, ali moj frend se uplašio da se ne pokrvite pa me poslao da širim ljubav'', rekao je sarkastično i prevrčući očima, a onda me je pozvao da dođem kod njeg. Kraičkom oka sam uhvatila poglede svih u sobi i usta su pala na pod kad me Harry prigrlio sa desnom rukom i primakao da stanem kod njega.

''Jel' to imamo novosti?'', upitala je Lissa sa širokim osmjehom.

''Zajedno smo i predstava je gotova.'' Harry me preduhitrio što mi se nije svidjelo, ali sam ostala tiho.

''Znala sam!''

Lissa mi je prišla i zagrlila me onoliko koliko joj je to Harry dozvoljavao obzirom da je odbio da se odmakne od mene ili prestane da me grli. Preko ramena sam vidjela Liama koji se mrštio i djelovao odsutno pa sam se iznenadila i odmakla od nje. Nakon nje Kris me zagrlila i šapnula mi: ''Pazi da te ne prevari. Znaš šta mislim. No, jako mi je drago zbog tebe.'' Klimnem jer se jako dobro sjećam njenih riječi o princu na bijelom konju i gaženju.

Nakon toga Liam mi pruži ruku da mi čestita, a onda mi priđe bliže i šapne da trebamo razgovarati kasnije i nasamo. Dobijemo čestitke od svih ostalih, a Harry se onda našali da nas smaraju kao da se ženimo i da nas puste na miru. Louis počne da zbija šale, a onda se svi uključe i atmosfera postaje puno bolja. Lissa me povuče na stranu i zamoli da razgovaramo nasamo.

Izlazimo iz dnevnog boravka i idemo niz hodnik do vrata na desno. Otvara ih i pušta me u svoju sobu. Uđem i sjednem na krevet koji je nešto tvrđi od mog i razgledam uokolo dok ona zatvara vrata i pridružuje mi se. Nema mnogo stvari unutra. Tek omanji krevet uza zid sa rozom posteljinom uz kog je ormarić, potom veliki ormar naspram kreveta, izljepljen nekim citatima, rozi tepih i polica sa knjigama.

''Bella, znam kako ti se ovo čini, i da misliš da sam glupa, ali vjeruj mi da trebam podršku sad. Zaista je trebam jer ... Louis je ljut na mene.''

''I ja bih bila'', kažem pomalo otsutno dok lomim prste i gledam u nokte koje bih trebala da odsječem. Znam da je povrijeđena mojim riječima, ali ne mogu da vjerujem da je pristala na vezu sa njim. Ne nakon svega što se desilo.

''Baš ti hvala. Niste ništa bolji od nas, ali sve jedno vama svi čestiaju'', promrmlja, a ja podignem obrve od šoka i namrštim se. Ovo nije trebala da kaže. Nije uopšte to trebala da kaže.

Ustajem i sporim, lijenim korakom se dovučem do prozora te otkrijem smeđi okvir pomalo ispucan jer je prozor sigurno star te ga otvorim na kip da u sobu uđe zraka. Osjećam kao da se gušim ovdje sa njom.

''Nisam kao ti Lissa'', kažem tiho, ne pogledavši je. '' Možda se čini da smo iste, ali nismo jer Harry i ja imamo prošlost i poznajemo se koliko toliko dok ti i Liam imate par dana. Ne poznaješ ga, Lissa.''

Povrijeđeno me je pogledala, a onda je cinično rekla: ''Daj, molim te! A ti možeš znati hoće li Harry tebe izigrati?''

''Da, mogu'', rekla sam sigurna u sebe, a ona mi se samo nasmijala u lice.

''Koliko sam ja njega mogla da upoznam on jedva uspjeva da na deset minuta drži onu stvar zafederenu u hlačama i ne bih imala živaca misliti svaki put kad je vani sa kojom je.'' Lissa je bila podla, a njene riječi su boljele više nego da me je udarila. Nisam mogla vjerovati da može biti takva. Dobila je Liama i sada joj ne treba niko više.

''Ne misliš to, zar ne?'', upitala sam pokušavajući da obuzdam poriv da je ošamarim i odem odavdje. Bolje je da sam ostala sa Harryem nego što sam došla ovamo.

''Ja to mislim jer znam da Harry nije ništa bolji od Liama, ali sam sigurna da će se Liam promjeniti zbog mene'', rekla je, a ja sam se nasmijala od jada jer nisam mogla vjerovati da u to ona stvarno vjeruje. Nastavila je, - ''A znaš zašto znam? Jer ja Liama volim i spremna sam pristati na sve samo da ga zadržim, no vidjet ćemo šta će biti s tobom i Harryem kad se Rose pojavi.''

Povrijeđena i slomljena pogledala sam curu za koju sam mislila da mi je prijateljica i osjetila sam sažaljenje i veliku jamu koja se upravo stvorila između nas. ''Žao mi je što ćeš shvatiti koliko si u krivu kad te Liam ponovno povrijedi, ali nećeš imati kome da plačeš.''

Uz te riječi sam izašla iz njene sobe i pojurila sam prema ulaznim vratima. Louis je pokušao da me zaustavi, ali nije uspio. Trčim uz stepenice ne osvrčući se na dozivanja iza sebe sve dok me dvije snažne ruke ne uhvate i zaustave. Pokušam da se otmem i konačno puštam suze da slobodno padnu, kvaseči mi pritom i obraze i majicu.

''Šta se desilo?'', pita me zbunjeno i zabrinuto.

''Nećemo ovdje pričati'', kažem mu kroz jecaje i istrgnem se iz njegovog stiska.

Umjesto da odemo u stan ja ga povedem do parka jer mi sad treba čist zrak, a ne stan i zidovi i sav taj prostor koji kao da me guši. Smjestimo se na klupu i na sreću sami smo tako da mogu slobodno da izgledam pokisnuto i tužno.

''Hoćeš mi konačno reći šta se desilo?'', pita i primi me jednom rukom za ruku, a drugom me natjera da ga pogledam.

''Da li imaš namjeru da me prevariš?'', pitala sam ga brzo i bez razmišljanja.

''Molim?''

''Odgovori mi jer čuo si pitanje'', rekla sam iznervirano. Obrišem suze i udahnem da se smirim, a onda ga pogledam u oči, očekujući odgovor mada znam koliko je glupo to da ga pitam. Kao da će mi reći i ako me bude htio prevariti.

''Naravno da ne, ali čemu to pitanje?'', pitao je, a onda se zamislio na trenutak i pogledao me iznervirano. '' Lissa ti je ovo uradila, zar ne?''

Klimnula sam glavom. ''Rekla je da će se Liam za nju promjeniti, a da ćeš ti mene prevariti čim ti se ukaže prilika.''

''Ne mogu vjerovati da je to rekla'', rekao je sa šokiranim izrazom lica. Ni ja ne vjerujem, ali činjenica je da je to rekla, a čini se i mislila. Boli me ta pomisao iako znam da ona time tješi samo sebe i da dobro zna da to nije sasvim istina.

''Liam i promjena?'' Počinje da se smije i odmahuje glavom, a onda kad se uspije uozbiljiti pogleda me i okrene se tako da se suočimo licem u lice.

''Mislim da je curica malo previše gledala crtiće i filmove. Liam i promjena je kao da kažeš da će se Sunce sad pojavljivati sa zapada, a zalaziti na istok. Mislim da će se ledenjaci prije početi otapati.'' Pogledala sam u Harrya čudeći se kako tako može da okarakteriše prijatelja. On je nastavio: ''Ja jesam seronja, ali Liam je zaglibio dulje od mene. Ako ona misli da će on da se iščupa iz sranja samo zbog nje onda se zaista plašim za njeno mentalno zdravlje onda kada shvati koliko je to bilo suludo.''

Nasmijala sam se na njegove riječi koje su mi, koliko god to okrutno zvučalo donosile smiraj. Bez upozorenja sam ga čvrsto zagrlila i zabila sam glavu u njegov torzo očekujući njegove ruke da se omotaju oko mene što se i desilo par trenutaka poslije. Bila sam jako zabrinuta za nju, i sad sam, ali njena zloba me je otrijeznila i shvatila sam da nema potrebe da to pokažem.

''Ne mogu obećati da te neću povrijediti, ali mogu obećati da te neću prevariti'', rekao je gledavši me u oči.

''I bolje ti je jer ti to nikada ne bih oprostila'', rekla sam mu sasvim sigurna u svoje riječi.

Znam da bi me to uništilo i zato želim da vjerujem da je Harry iskren. Prevaru mrzim i ne bih je mogla oprostiti nikada i nikome. Mrzim i samu pomisao na to i ne želim ni zamisliti kako bih reagovala da mi se to desi i samo se nadam da mi Harry neće omogućiti da to saznam. Zapravo, molim se za to da neće jer to ne bih mogla podijeti. Podnosila sam da me vrijeđa, ali prevara bi me uništila i učinila bi da više nikad nikome ne vjerujem. Možda čak ni samoj sebi.

___

A/N 2021- Skoro četiri mjeseca kasnije ... da , znam, neodgovorno od mene. Puno toga se desilo u ta četiri mjeseca. Na primjer, promjenila sam dva posla. Moje prvo radno iskustvo bilo je u slastičarnoj, a haotične smjene mi nisu dopuštale da živim normalno i provodim vrijeme sa dragim ljudima, a ne da pišem priču. Stvarno nisam imala vremena za bilo šta tih skoro dva mjeseca. Nakon toga sam iz puno razloga dala otkaz i počela da radim kao pripravnik u CZ (Civilna zaštita). Uglavnom, malo pojašnjenje zašto me nije bilo. Sada na novom poslu imam dosta slobodnog vremena i pristup računaru pa ću gledati da završim priču do kraja. Hvala svima koji su ostali uz nju i koji imaju strpljenja da prate moj neredovni tempo. Zbog vas se vračam na WP.


Do sljedećeg puta :)

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top