Danas nije bio moj dan. Bilo mi je to jasno onog trenutka kada sam se probudila i umjesto da sam lijepo ostala spavati ja sam se pridigla da sebi napravim sok od naranđe. Tu sam se lijepo iznervirala jer mi je naranđa dva puta ispala i to me je natjeralo da se ispsujem više nego ikada prije u životu i da poželim da nekoga zadavim. Odustala sam od soka i sjela sam na stolicu bjesno, te sam zabila lice u ruke. Osjećala sam se beskorisno i smotano i nisam željela imati društvo. Harry to očigledno nije mogao shvatiti nakon što je sigurno čuo moj nastup pa mi se pridružio u kuhinji.

''Ja ću ti napraviti sok, samo nemoj više da se igraš odbojke sa naranđom da nam ne razbiješ prozor.'' Namršteno sam ga pogledala jer me upravo udario tamo gdje sam najtanja, a on je podigao ruke u zrak kao da se predaje i rekao da je to samo bila šala.

Znam da sam neopravdano bila ovakva, ali nisam se mogla pomiriti sa činjenicom da se sve tako odigralo i da me je njegova sestra samo tako otkantala. Ja sam se sve vrijeme zalagala kod Harrya za nju i molila ga da je razumije, a ona je dokazala da je sama nerazumna i još mi je naglasila da nisam niti ću biti dio njihove porodice. To me je bolilo. Nisam toliko daleko planirala budućnost sa Harryem, ali bolilo je da mi neko sa strane kaže kako ja neću biti dio njegovog života i njegove porodice. Voljela bih da je Harry rekao bilo šta na to, ali nije i time mi je dao do znanja da ne trebam očekivati da me brani kod članova svoje porodice.

Bila sam ljuta sama na sebe jer sam išta rekla pred njom i ljuta na Harrya što je tako olako pustio da do toga dođe. Malo sam bila ljuta i jer me je doveo tamo u tako ozbiljnu situaciju.

''Izvoli'', rekao je i stavio čašu soka ispred mene.

''Nisam ti tražila da mi praviš sok'', rekla sam drsko i ni ne pogledavši ga krenula sam van kuhinje, ali me je on zaustavio tako što me je primio za obije ruke s leđa i obgrilo da ne mogu da maknem. 

''Čime sam ja ovo zaslužio?'', upitao je i dopustio mi da se okrenem prema njemu, ali i dalje me je držao.

''Možda si ovo vrijeme koje si potrošio na sok trebao da iskoristiš da razmisliš'', odbrusila sam mu, a on me je pogledao kao da odvaguje da li da bude bezobrazan kao i ja ili da se i dalje trudi da bude fin i sve to riješi tako.

Srce mi zatreperi od boli kad se sjetim jučerašnjeg dana i njegovog volim te, te mog izlaganja. Taj dan je trebao biti tako lijep, trebali smo ga provesti zajedno, pričati, zagrliti jedno drugo, osjetiti tu toplinu ljubavi, ali sve je to nestalo zbog toga što on ima problema sa sestrinim djetetom i nema obzira prema njenim osjećajima. 

''Možda i bih da se ne ponašaš tako glupo'', rekao je, a ja sam otvorila usta od šoka i pogledala ga.

''Glupo?!'', viknula sam ne vjerujći da je to rekao. Odgurnula sam ga od sebe svom snagom i stisnula sam šake dok sam ga gledala i odmahivala glavom. ''Stvarno i jesam glupa jer pokušavam da popravim tvoja sranja pa onda ispadnem najgora. Mislila sam da ti je stalo do mene i do onoga što sam rekla, ali nekako sada vidim da je sve to sranje, Harry.  Pažnja koju sam ja željela od tebe je očigledno sranje!''

''Bella ...'', pokušao je da nešto zausti, ali nisam mu dala da dovrši. Bila sam razočarana i u njega i u sebe i u cijeli svijet i morao je to znati. Zaista sam umorna od toga da moje emocije kod njega prođu samo ako mu pašu. Dok ga posmatram njegove oči su prikovane za pod, ruke opuštene, a lice blijedo dok grize usnu toliko da mislim da će mu pući.

''Izvini mala, glup sam'', rekao je, a meni se srce steglo. Nisam dala da to vidi pa sam izvana ostala stjena, a iznutra sam se urušavala jer je sve u meni samo željelo da smo sada zagrljeni i da nema proklete svađe i problema. Samo, to.

''Osjećam se loše'', rekla sam mu jedva dišući. Ako budem morala da pričam dugo zaplakat ću, a to ne želim da se desi. Ne više i ne zbog njega. On bi mi trebao donositi sreću, a ne suze.

''Niti u jednom trenutku nisam želio da se osjećaš loše, ali nikada nisam čuo od nekog da me voli pa i ne znam adekvatno reagovati na to, ali molim te da ta moja glupost ne ugrozi našu vezu.'' Gledao me je kao da me moli, ali ja sam skrenula pogled osjećajući se kao najveća kučka zbog toga. Svejedno ga opet nisam pogledala.

''Trenutno ne znam šta da mislim'', rekla sam iskreno.

''Uradit ću bilo šta da pokažem da mi je stalo i da mi nije svejedno. Samo reci'', rekao je, a moje razočarenje je bilo još veće.

''Ako ti ja moram reći šta ćeš uraditi onda ne želim da uradiš baš ništa'', rekla sam mu sa ravnodušnošću na licu i trhtajem u glasu.

Znam da je ovo previše, ali mora jednom shvatiti da se treba potruditi sam bez da mu se kaže ili nagovjesti šta da uradi. Ako mu je stao, znat će, ako nije onda bolje da ovo sada završimo. Znam da sada moram da odem negdje što dalje od njega da se smirim i o svemu razmislim, ali kad se vratim u stan ako ne bude u stanju da pokuša da se dokaže onda nema više nade za nas. Mogu se odreći svog maštanja i snova, ali nekih osnovnih stvari neću. Shvatam da je ovo stvarni život, a on je Harry, ali može kupiti jednu ružu i reći oprosti. Neće ga to ubiti niti će ga pretvoriti u slabića. Samo u osobu kojoj je stalo. Ako to ne zaslužujem od njega onda ću se zapitati kakvu ja uopšte vrijednost imam u njegovim očima. To jeste, imam li je uopšte.

Put do The Underground Coffeehousea mi je neobično dug i ispunjen glasovima iz moje glave kojima sam toliko puta rekla da začepe, ali me ne slušaju. Jedva sam dočekala da izađem na svjež zrak da bih udahnula punim plućima i da bi svi zvukovi utihli osim zvuka auta koja pristižu. Dok koračam preko prilaza do vrata ne mogu, a da se ne prisjetim one noći kada smo Louis i ja ovdje stojali, a Harry i Rose su se došetali do nas i rekli nam da odlaze zajedno. Taj događaj se čini jedan vijek dalek, ali i dalje mi izaziva nelagodu i tjera obrve da se sastave od mrštenja.

Čim uđem u lokal i stignem na četvrti sprat u uglu ugledam sto za kojim smo sjedili Louis, Harry, Rose i ja onaj dan kad je Louis saznao da smo Harry i ja cimeri. Zatim u drugom uglu je sto za kojim smo sjedili Louis, Rose, Niall, Harry i ja nakon što smo se Harry i ja dogovorili da budemo prijatelji. Toliko uspomena na ovako malenom prostoru mi tjeraju usnu da zadrhti i dovode mi još više tuge.

''Trebate maramicu?''

Čujem muški glas do sebe i tek onda shvatim da plačem. Dobro, to se baš ne može nazvati plačem jer osjećam samo par kapi na obrazima, ali svejedno nisam ni bila svjesna kad su se otisnule sa ugla oka i potekle. Pogledam u ruku koja drži maramicu te je prihvatim i promumljam jedno tiho hvala. Brzo obrišem suze i udahnem duboko, a zatim forsiram osmjeh i okrenem se prema osobi koja mi je dala maramicu. Na moje iznenađenje mladić mi je jako poznat. Zaklela bih se da sam ga negdje vidjela. Kosa mu je crna i kratka, oči između plave i zelene boje, a osmijeh ... o je onaj momak koji je vidio Harrya i mene kako se ljubimo na sred ulice.

''Ja sam Logan, a tebe se sjećam'', rekao je kroz osmijeh i pružio mi ruku.

''Bella Wayne'', predstavila sam se krajnje iznenađeno što ga vidim ovdje.

''Pa Bella, šta kažeš da prvo sjednemo da bi se smirila. Ne želim se nametati, ali kako si sama, a i ja sam sam mogli bi jedno drugome praviti društvo.'' Pokloni mi osmjeh koji velikodušno prihvatim i samo klimnem glavom. Možda će mi biti bolje da sad ne budem sama. Ne poznajem ga, ali kako se sjećam stariji je i od mene i od Harrya pa možda bude imao neki savjet.

Nakon što se smjestimo za slobodan sto on uzima cjenovnik, a ja pošto nisam ponijela novac kažem da ne želim ništa. Ovo je možda pogrešno od mene što radim, ali nisam stigla promisliti dobro. Sjedenje s drugim muškarcem dok smo Harry i ja posvađani i nije dobra ideja, ali mislim da ću poluditi ako ostanem sama.

''Logan. Otkud ti tu?'' Podižem pogled kad začujem poznati glas osobe koju nisam vidjela ne pamtim od kada. Nije da sam je poželila nego tako shvatim koliko dugo tu nisam bila. Emily stoji pored našeg stola s velikim osmjehom i gleda u momka ispred mene.

''Nemoj previše biti iznenađena, Em. Navratim ja ovdje tu i tamo samo nikada nisam bio u tvojoj smjeni'', rekao joj je poklonivši joj veliki osmijeh.

''Šta radiš sa njom u društvu?'', upitala je i pogledala me iznenađeno. Ravnodušno slegnem ramenima i pogledam u Logana očekijući da on nešto kaže. 

''Poznajete se?''

''Da. Ona je nekad navraćala ovdje, ali nisam je vidjela dugo. S Harry-em, Louis-om i Rose. Zar ne?'', pita očigledno se prisjećajući. Pitam se je li je Louis ikada odveo na obećanu kafu i je li to sad uopšte bitno da o tome razmišljam.

Nisam raspoložena za nju i drago mi je što neće dugo ostati pored nas jer dolaze i druge mušterije. Kad sam izlazila iz stana ovo mi se činila kao dobra ideja jer sam mislila da neću naići na nekoga koga poznajem toliko da bi me mogao ispitivati, ali sada žalim što sam došla.

''Em, donesi mi kafu. Mlada dama će?'', pitao me.

''Ništa jer nisam ponijela novac'', rekla sam odriješito iako on nije bio kriv za to. 

''Ja častim jer sam te ja pozvao za svoj sto. Molim te.'' Pošto nisam željela ispasti nepristojna naručila sam sok od jagode. Nije mi bilo jasno šta on pokušava i nije mi se baš sviđala njegova dobrota kojom se rasipao. Vidio me jednom i sad me zove za svoj sto i plača mi piće. Harry bi me ubio da nas vidi zajedno jer znam da ga baš i ne voli iako ga i ne poznaje.

Nakon što su nam naruđbe došle, što je bilo jako brzo s obzirom da mi je on šapnuo da mu je Em rodica, popila sam pola čaše i oslonila se na naslonjač, zamišljeno piljeći u zid. Pitala sam se šta Harry radi sada i da li mu je teško što sam zbrisala od njega.

''Onda, želiš li popričati o tome zbog čega si plakala?'', upitao je kako bi prekinuo tišinu među nama koja je bila sve samo ne ugodna.

''Ne'', odmah sam odgovorila ni ne pogledavši ga. Čula sam da se nasmijao.

''Brzo si odgovorila.'' Primjetio je i duboko udahnuo. Pogledala sam ga zbunjeno i upitala da li želi da odugovlačim sa odgovorom, ali nije ništa rekao.

''Previše negative bije iz tebe. Popusti malo i pusti se da izađeš iz tog crnila kojim si se obavila'', rekao je, a ja sam se cinički nasmijala. Nisam znala da li se pokušava igrati poetičara ili čega već, ali sam znala da me njegovo pametno pričanje užasno nervira.

''Ne želim'', rekla sam kao neko dijete. Dobro još nisam prekrižila ruke i isturila donju usnu. Sram me same sebe, ali ne mogu da prestanem.

''Želiš još nešto?'', pita me nakon par trenutaka te ga zbunjeno pogledam, a zatim spustim poged na čašu ispred sebe koja je sad prazna. Nisam ni primjetila kad sam popila sok, ali bilo je očigledno da gospodin ispred mene ne želi tako brzo da odem. Ne znam čemu to.

''Viski'', kažem mu istog trenutka u nadi da ću ga ja otjerati od sebe ako on već ne želi da ja odem.

''Piješ?'', pita iznenađeno na što se nasmijem.

''Ja sam velika cura'', rekla sam mu smješeći se sama sebi. I on se nasmijao na moje riječi i rukom je pozvao Emily da mi donese viski. Lud je, to je sigurno. Ne razumijem zašto mi plača pića, ali ako misli da će nešto dobiti onda se stvarno zavarava i baca u trošak bez razloga.

Emily mi da piće, a ja odmah počnem da pijem. Tekučina je gorka i grozna, ali pomoći će mi. Znam da hoće. Mora. Ako mi ovo ne pomogne onda ništa neće, uvjeravala sam se dok sam spuštala praznu čašu.

(...)

''Mislim da ti je ovo bilo previše. Trebali bi krenuti.'' Logen ili kako već mi govori, ali ja odgovaram glasnim smijehom i padnem na sto razgoneći rukama čaše oko sebe. On ih zaustavi prije nego padnu, a ja se oslonim na lakat desne ruke i desnim dlanom pritisnem obraz da se mogu držati iznad stola.

''Šta ti znaš šta znači riječ previše?'', pitam ga ozbiljno i namršteno.

''Tvoje trenutno ponašanje je previše'', rekao je, a ja sam se nasmijala kao da je ispričao neki dobar vic. 

''Nisi mi ti profesor ili brat da mi to kažeš. Imam pravo da pijem koliko želim.'' Već zapličem jezikom, ali to me ne spriječava da mu na svaku odgovorim. Smješno je to da se ovaj momak tu brine za mene, a moj vlastiti ne. Nije me ni nazvao cijeli dan. Niti me potražio. Divota!

''Kad si se već napila na moj račun bio bi red da mi kažeš čemu sve ovo?'', upitao je, a ja sam poželjela da ga pogodim čašom jer mi je nabio na nos to što je on platio ovih pet čaša pića.

''Zbog njega'', rekla sam svejedno i pogledala ga nakon više od pet minuta koje sam provela zureći u čaše koje su bile prazne i dosadne.

''Onog momka s kojim'' Započeo je, a ja sam ga prekinula klimanjem i riječima: ''Da, baš zbog njega.''

Par trenutaka smo šutjeli. Meni su se ti trenuci činili toliko dugi i neugodni da sam po prvi put u ovih par sati koliko smo tu poželjela da progovori i mislim da bih mu sve rekla. Samo da ne šuti i ne gleda me tako. U jednu ruku kao da me sažaljeva, a u drugu ruku njegov pogled je ispunjen i nečim što ne znam da odgonetnem.

''Šta se desilo?'', naposlijetku pita, a ja s olakšanjem odahnem i nasmijem se, a onda se ugrizem za usnu u posljednjem naporu da ne kažem sve što mislim. To mi propadne pa se otvorim kao bure bez dna.

''On je kreten.'' Započnem, a ovaj put je on taj koji se meni smije. Karte su se okrenule i sad znam kako se je osjećao dok sam padala od smijeha prije par minuta.

''Da. To je obično kompliment koji nam žene daju'', rekao je i dalje se smiuljeći.

''On je kreten, ali ipak ga volim.'' Priznala sam na glas, a on se osmjehnuo, ali ovaj put manje nego prije.

''Pa, gdje je problem? Koliko sam onaj dan shvatio i on tebe voli toliko da je bio spreman da me istuče.'' Oboje smo se nasmijali i nenamjerno su nam se ruke dodirnule pa smo ih oboje spustili pod sto pomalo postiđeni. Iako ne znam zašto, jer to nije bilo ništa posebno.

''Problem je taj da možda ja želim i očekujem previše od njega, a da ne znam jel' on spreman da se potrudi da dosegne to.'' Pogledala sam u momka koji mi je potpuni stranac u nadi da će reći nešto nepristrano, ali on me je podstaknuo da kažem još više stvari kako bih mogao da zna šta da misli i da dobije neko mišljenje o nama koje bi mi mogao saopštiti.

I tako sam se konačno otvorila nekome koga čak i ne poznajem. Ispričala sam mu skoro sve. Od početka koji blago rečeno nismo baš ni imali jer niti jedno nije zapravo sigurno kad je to počelo. Neke nebitne dijelove sam preskočila kao i večinu svađa jer kad bi sve to pričala trebali bi mi dani, a ne par minuta. Na kraju sam ušutila jer koliko god alkohol vladao mnome ne mogu mu reći šta me najviše povrijedilo, ali mislim da sluti. Svo ono smijanje uprazno je nestalo. Osjećala sam se tako maleno i nago jer je sve bilo izneseno na sto. Možda sam ipak trebala da šutim.

''Ja razmijem da te je sve to povrijedilo i odnos vam je jako kompleksan, ali nije ni on toliko loš kako se tebi čini. Nije te samo on povrijedio, nego i tvoja očekivanja koja njemu nisu poznata jer ne razmišljate na isti način. Ako bude želio vašu vezu siguran sam da ćete se pomiriti i da će se dokazati.'' Šutila sam dugo nakon tih riječi. Ne zato što nisam imala šta da kažem nego zato što me je bolila istina koju je izrekao. Nije me toliko povrijedio Harry koliko ono što sam očekivala od njega, a nisam dobila. Bojala sam se da ćemo se raziči, a nisam to željela sada kada smo oboje bili svjesni da je naša veza prešla na veći nivo.

Kako sam očajna u ovom trenutku da bih mu oprostila čak i kad bi mi samo rekao jedno iskreno volim te i zagrlio me. Patetična sam, znam to, ali ne mogu se oduprijeti. Znam da kad bi sad ušao ovamo i rekao mi idemo ustala bih i ostavila sve ovo u dimu jureći za njim.

''Ti ne želiš da prekinete, zar ne?'', upitao je, a ja sam se nasmijala na njegove riječi sa bolom u prsima.

''Jel' to tako očigledno?'', upitala sam ga, a on je klimnuo glavom potvrdno.

''Mislim da treba da idem. Vrijeme je'', kažem mu i naglo ustanem zbog čega mi se zanesvjesti. No na sreću, ostajem na nogama i mahnem mu te krenem prema stepenicama.

Nebo je roze boje sa tamnoplavim primjesama dok oblaci tvore razne oblike koji se u mojoj glavi kreču. Zastajem što zbog bata koraka iza mene što zbog toga jer želim da gledam to savršenstvo koje je tako lijepo, a tako nedokučivo.

''Ti?'', pitam onog Enola ili Logena koji staje spred mene i zakljanja mi pogled.

''Da. Nisi valjda mislila da ću te pustiti da se odvezeš sama? Bio bih lud da to napravim.'' Rekao je, a ja sam ga pogledala kao da je s marsa pao.

Prepirali smo se pet minuta oko toga kako me ne može voziti neki stranac i kako mi ne pada na pamet da mu to dopustim jer ga ne poznajem i može me odvesti bilo gdje, ali na kraju sam odustala jer sam pijana i ne želim da ostanem bez vozačke dozvole, a i da je želio mogao je da mi uradi bilo šta ovdje na parkingu jer nema kamera, a i zid kojim je parking zaklonjen skriva ga od pogleda sa ceste.

''Čini se da će kiša'', rekao je dok je palio auto.

''Kiša? Ali nebo je prekrasne boje'', pobunila sam se gledajući u spokoj na nebu koji me je opijao još više.

''Prekrasne? Tmurno je i skoro da će udariti pljusak. Znaš, sredina novembra je. Nije čudno da je vrijeme ovako varljivo. Uskoro će snijeg. Možda još dan ili dva. A mogao bi i noćas pasti.'' Nije mi se svidjela njegova prognoza, ali nisam ništa rekla. Neko od nas dvoje ne vidi dobro, a nešto imam osjećaj da sam to ja. Zato nastavim uživati u pogledu dok ga još vidim.

''Jesi sigurna da možeš sama?'', upita me nakon što potučem na nešto na putu i počnem da se smijem. Klimnem i uspravim se da mu pokažem da mogu da hodam. Nije mi prvi put da sam pijana. Zapravo, znala sam biti i gora od ovoga.

''Bolje je da te Harry ne vidi. Samo, kako ćeš kući?'', upitala sam ga.

''Volim da šetam pa ću prošetati'', rekao je i gurnuo ruke u džepove.

''Sretno ti sa tim.'' Nasmijemo se oboje, a moj osmijeh spadne kad se sjetim da sad moram da se suočim sa Harryem.

''Sretno'', kaže mi prije nego što ode. Zahvalim mu se tiho i okrenem mu leđa u namjeri da odem u zgradu i suočim se sa svojim momkom ako je uopšte tu.

Put do stana nije bilo nimalo lahko preći pa sam čak bila u iskušenju da svratim do Liss i Louisa. Nisam ih vidjela godinama i kao da smo zaboravili jedni na druge. Kad sam ušla u stan koji nije bio zaključan, na sreću, unutra je vladala tišina. U dnevnoj nije bilo nikoga pa sam odlučila skinuti većinu odjeće u hodniku. Ostala sam samo u majici i donjem vešu. Produžila sam do sobe jer samo želim spustiti glavu na jastuk i spavati. To mi je jedina misao sad, a razgovor sa Harryem je pao u drugi plan. Kao da mogu čuti krevet kako me doziva da legnem i opustim se u njegovoj toplini. Tamo gdje sam potpuno sigurna i potrebna. Otvaram vrata sobe i ostajem zatečena te protrljam oči i pogledam uokolo.

Sve moje svjećice koje sam nedavno kupila su popaljene, a njihov opojni miris se širi i udara mi u nosnice. Iako ne razaznajem sve vidim malene sitne latice crvene kao krv po krevetu i tepihu. A ispred mene, leđima mi okrenuta, stoji figurna u potpunom crnilu odjeće. Kosa mu je puštana i doseže do ramena, a majica je kratkih rukava tako da su sve one tetovaže izložene mojim očima. U trenutku kad se okrene i susretnem se s njim licem u lice, njegovo lice je mirno, a lagani osmjeh mu titra na usnama dok mu u očima vidim olakšanje. Samo nonšalantno, nesvjesna šta se dešava, prolazim i stajem pred njega.

''Šta se ovdje desilo?'', pitam i pokažem rukama na sve oko sebe.

''Želio sam da ti se izvinim za sve i da ti pokažem da mi je stalo do tebe te i da te volim'', rekao je, a moje srce je zaigralo kao nikada prije. Osmijeh mi se razvukao na usnama dok sam gledala sve oko sebe, ali taj trenutak je stao kada mi se Harry primakao i namršteno rekao da puhnem u njega.

''Moraš li sve da pokvariš?'', upitala sam razočarano.

''Bella, ne moraš da pušeš jer smrdiš čak iako ti nisam toliko blizu, ali sad mi odgovori na dva pitanja.''Treptala sam nevino i gledala ga začuđeno. Upitao je pitanja koja sam očekivala da čujem, a nisam željela da odgovorim: ''Sa kim i gdje si pila?''

Ljutio se jer sam šutila, a ja sam namjeravala da ga natjeram da zaboravi pitanja jer sada nisam željela da mu kažem istinu. Ne nakon što je sve ovo napravio. Umjesto da pričam približim mu se i stavim mu ruke oko vrata.

''Zabavimo se'', rekla sam mu, znajuči dobro koliko je to iskušenje za njega. Ustuknuo je malo ispred mene, ali ja mu nisam dala da ode.

''Bella, odgovori mi molim te'', rekao je glasnije, pokušavajući da izgleda strogo, ali vidim da je primjetio kako sam obučena i zbog toga guta teško. Približim mu se još, a on se opet odmakne. Ako bude sve po planu on neće imati gdje da ode.

''Sve što si uradio je prelijepo i šteta je da to ne iskoristimo'', rekla sam i oblizala sam usne. Moja unutrina se potresla kad mi je u misli došla noć kada je ušao u moju sobu. Zadrhtala je zbog toga što je željela da se to ponovi.

''Gdje si bila? I sa kim?'', ostao je uporan sa svojim pitanjem, a ja sam ostala uporna sa tim da mu neću reći.

''Kaži mi da ti kažem.'' Namignem mu smješkajući se, a onda dodam: ''U stvari, dođi i šapnut ću ti.''

Priđem mu još bliže na što on naglo ustukne i potuče na rub kreveta te padne. Odmah iskoristim priliku i popnem se iznad njega te stavim jednu ruku s jedne, a drugu s druge strane da ne može pobjeći te se počnem polahko spuštati prema njegovim usnama sigurna da me neće odbiti. I u pravu sam jer u trenutku kad se moje usne spuste i dodirnu njegove on me povlači k sebi još više, a ja se osmjehnem svojoj pobjedi.

___

Ovaj nastavak je stigao najbrže od svih u poslijednje vrijeme. Skinula bih sliku kreveta i sobe, ali sve je king sized bed, a u Belle taj nije u sobi so zamislite kako to izgleda :). Koliko ja znam nema još mnogo poglavlja. Možda još 7 dijelova, možda manje, a možda i više, ali preko 70 neće ići msm u totalu s obzirom da je sada ovo 59. dio. Ugl, nadam se da vam se barem malo svidio. Ostavite mišljenje i vote :D Ly <3

A/N 2021 - Novi dio je tu. Ovih posljednjih tri sam izbacila brže nego ikad prije. Drago mi je zbog toga. Još više mi je drago kad vidim da ljudi čitaju i vole to što napišem pa mi je to još veća motivacija za dalje. Još samo pet dijelova. Priča završava na 64. dijelu tako da još samo malo. Potrudit ću se da zadržim kontinuitet i da ovih posljednjih pet dijelova dobijete što prije. Zaslužili ste to. Radujem se mišljenjima. Hvala unaprijed :)

Do sljedećeg puta :)