Osjetila sam neobjašnjivu tugu kad sam vidjela Louisa u učionici. Znam da je to zbog onog dana i dala bih sve što imam kada bih mogla da ga izbrišem. Nekako se i dalje osjećam čudno u njegovoj blizini i jasno je da je tako zbog poljupca koji smo podjelili samo zbog Harrya. Ne želim da razmišljam o tome jer se onda ljutim na Harrya, ali ne mogu da se oduprem nervozi i lošem osjećaju dok sjedam pored njega. Srećom, zauzet je mobitelom pa mi ne posvećuje puno pažnje. Odgovara mi to trenutno. Vidim da gleda objave na Fejsbuku i lajka slike neke djevojke, ali ne obazirem se puno na to jer ne želim da postanem fokus njegove pažnje.

''Kako ti se čini?'', upitao me. Trznula sam se zbog njegovog glasa. Bilo je lijepo čuti ga. Zaista lijepo. Prijao mi je iako ovo nije prvi put da se vidimo nakon onog dana.

''Ko?'', upitam ne znajući na koga ili na šta misli.

''Ova djevojka.'' Pokazao mi je slike djevojke koju je upravo lajkovao. Bila je lijepa, ali jako mlada.

''Da nisi premalo star za nju?'', upitala sam podigavši desnu obrvu. Nasmijao se i odmahnuo glavom, a onda mi je pokazao djevojku u trećem redu od nas koja je razgovarala sa prijateljicom. Bila je to ista onda djevojka koju je on gledao na slici.

Bila je lijepa, to sam morala priznati. Bilo je teško odvojiti pogled sa nje čak i za mene. Doimala se kao malena džepna Venera, ukras, lutkica iz izloga lijepo sređena. Njena kosa boje opalog jesenskon lišća reflektovala je ono malo sunčeve svjetlosti što se probijalo kroz staklo sa druge strane učionice. Nije bila prava poput moje nego blago talasasta i djelovala je mekano. Kao da je baš njegovana i pažena. Njene oči su bile plavo-zelenkaste. Kao neko planinsko, nezagađeno jezero. Odjeća joj je bila sasvim ležerna. Bijeli džemper joj je lijepo isticao figuru, dok su joj plave džins pantole bile ubačene u duboke, crne čižme.  Jasno sam mogla da shvatim zašto se Louisu sviđa.

''Kolegica nam je?'', upitala sam ga iznenađeno.

''Da, ali ni ja je nisam zamjetio dok nisam naišao na njenu sliku kod jedne od njenih prijateljica'', odgovorio je i pokazao mi sliku.

Na njoj je nosila rozi kupaći i pozirala je na plaži. Imala je vitko i lijepo građeno tijelo. Kao da je bila model ili bar neki influenser sa društvenih mreža. Djelovala je sretno, sa rukama iznad glave, pjeskom svuda oko sebe i punđom iz koje je ispala kosa koja joj je uokvrila lice. Pomalo sam joj zavidila jer je bila toliko fotogenična i lijepa.

''Ni ja je nisam ranije vidjela, ali me je iznenadila koliko mlado izgleda'', prokomentarisala sam i ušutila se jer je profesor došao i počeo da proziva kako bi provjerio prisustvo. Ovo je jedini predmet gdje profesor lično proziva jer želi da se uvjeri da smo na predavanju. U ostalim učionicama i salama imamo malene kartice koje prislonimo i onda nas čitać očita da smo pristupili predavanju. Nerijetko se dešava da jedan student pronese kartice od bar dvoje drugih i tako im potvrdi prisustvo.

Javim se da sam tu i još jednom pogledam djevojku u čošku koja sad pomno zapisuje naslov nove lekcije. Željela sam pitati Louisa kako se zove, ali se plašim da će nas profesor istjerati ako budemo pričali. Čini se da ću morati sačekati kraj predavanja da to saznam.

Nakon iscrpljujućeg dana sve što bi normalna osoba mogla da poželi je spavanje ili eventualno da se ušuška s dragom osobom pod dekicu i u mraku gleda neki romantični ili horor film. Ja sam jedna od onih osoba koja sebi to ne može priuštiti. U stanu sam sa mamom koja ne smije znati da sam u vezi sa Harryem, a Harry je u svojoj sobi i znam da ne želi da bude u dnevnoj sa nama. Razumijem ga po tom pitanju. Ko bi htio gledati film sa djevojkom sa kojom je tek ušao u vezu i sa njenom majkom koja nije oduševljena što dišu isti zrak, a ne nešto više.

''Gužva u Bronxu je jako dobar film'', rekla je mama dok je tekla završna špica. Nisam bila rapsoložena za novi film, ali nisam to tako rekla nego sam prokomentarisala da bismo prvo trebali da malo popričamo i odmorimo se pa da onda nastavimo filmski maraton.

''Hoćemo li onda večerati?'', upita me. Klimnem glavom potvrdno, a ona se uputi prema kuhinji.

''Pozvat ću i Harrya'', rekla sam, a ona se okrenula i pogledala me sumnjičavo. Pojasnila sam joj da mi uvijek jedemo zajedno i da bi bilo nepristojno da ga ne pozovemo.

Znam koliko joj je pristojnost važna tako da pristane. Vidim jasno da joj nije drago što će on provesti vrijeme sa nama, ali ne može se pobuniti. Pokucam mu na vrata i kad začujem da mi daje potvrdu da uđem otvorim ih blago i pozovem ga da nam se pridruži. Leži na krevetu i tipka po laptopu te mi dobaci da ima još dva tri reda da napiše te će doći uskoro. Klimnem glavom i izađem vani kako bih pomogla majci.

Ona je zauzeta postavljanjem tanjira sa supom na sto, pa joj ja pomognem i svima dodam kašike. Čim sve postavimo Harry nam se pridruži, opere ruke i sjedne na slobodno mjesto. Drago mi je što je to uradio i što nije odmah sjeo jer bi ga ona smatrala nekulturnim. Jedemo svi tiho, a mogu da vidim kako pogledom okrzniva tetovaže na njegovoj ruci i mršti se. Znam da ih mrzi, ali ne znam zašto je to tako- Ona je uvijek govorila da ništa ne smijem mrziti čak ni kad imam jako dobar razlog, ali sada mi je jasno da se to nije važilo za nju.

''Čime se vi bavite gospođo?'', Harry je upitao mamu. Znala sam da to radi kako bi prekinuo tišinu, ali bila sam nervozna zbog njihvoog razgovora.

''Financijski sam direktor'', odgovori bez previše detalja. Harry ispusti jedno hm i vrati se supi. Ni on ne zna šta da kaže. Atmosfera je napeta i nelagoda se može osjetiti u zraku. Svi su kao zapeta puška i to me brine. Najradije bih sad zbrisala odavdje, ali nemam kamo.

''Za novu godinu ćeš doći kući, zar ne?'', upitala me, a ja sam potvrdno klimnula glavom. ''Dolaze nam porodica Sykes i još par poslovnih i privatnih prijatelja'', dodala je vidno sretna što sam potvrdila svoj dolazak. Imam osjećaj da me tamo želi vidjeti samu jer nije spomenula da mogu pozvati društvo. To mi se nije svidjelo. Nekako sam željela da novu godinu provedem sa Harryem iako nisam imala pojma kakve planove on ima i sa kim će je dočekati.

Mama je nastavila da priča o svom šefu i njegovoj porodici kao da me to zanima, a ja sam se trudila da ostanem mislima prisutna u razgovoru. Bilo mi je iznimno teško. Pogotovo zato što nisam gotivila porodicu Sykes. Nisu bili loši i jako su gostoprimljivi te nas gotive, ali po meni su jako dosadni. Na druženjima sa njima vrte se iste priče. Ništa novo. Posao, njihova ljetovanja i bogatstvo. Ne shvatam kako ikoga to zanima, ali moja majka ih uvijek predano sluša te se potrudi da ima neki lijep komentar.

Gospodin Sykes je jako uštrogljen. Prosjedi srednjovječni muškarac kose boje pepela cigarete i jezivo zavodljivog osmijega kojeg poklanja svima oko sebe. Drži se dobro, fino je građen i svaki treći dan je u teretani. To znam jer mi je mama to rekla više puta. Gospođa Sykes je žena koja bi mogla ruku pod ruku s mojom mamom. Želi da se zabavlja i ponekad zaboravlja na svoje godine. Mama tvrdi da je sretna sa Sykesom, ali na njoj se vidi da je željna tinejđerske zabave. Ljepuškasta je brineta i znam da se farba jer često obnavlja nijanse, prčastog nosa i modro zelenih očiju. Ima lijep osmijeh i pune usne od svih tretmana kojima se podvrgnjuje. Tjelom je građe barbike, sa nešto širim kukovima, fino oblikovanom stražnjicom i velikim grudima. Mama tvrdi da je stavila silikone, ali to ne mogu potvrditi jer se ne sjećam kako je izgledala prije.

Jedina osoba koja istupa iz te klasične američke i napredne porodice je njihov sin, Natan. On kao da se u putu nije sreo sa svojim roditeljima. Zadnji put kada sam ga vidjela bio je malen i debeljuškast te je nosio naočale. Kosa mu je bila boje mahagonija, lijepo začešljana i pretjerana unatrag. Pravi maleni štreber. Družili smo se do njegove četrnaeste godine, sve dok nije otišao u Čikago zbog škole. On je jedini kog bih iz te porodice voljela vidjeti ponovo. Čisto me zanima da li se promjenio i da li i sada nosi naočale ili je kupio sočiva što je odvijek htio prije nego bude mogao na operaciju.

''Bella, jel me slušaš?'', upitala je mama. Klimnula sam potvrdno glavom, a ona sam se izvinila što sam se zamislila. Pojasnila sam joj da sam razmišljala o porodici Sykes tako da se nije naljutila na mene.

Iznijela nam je glavno jelo, a ja sam osjetila vodu iza zuba kad sam vidjela sadržaj svog tanjira. Chilli con carne je Čili sa mesom, jelo koje me podjseća na djetinstvo i na mamine roditelje. To je poznato jelo iz Teksasa koje se priprema otkako znam za sebe. Nije komplikovano. Nešto povrća, čilija, začina, mljevenog mesa, šećera, riže i sosa od paradajza te vrhnja i to je to. Jelo iz snova. Barem mojih.

''Vi ste iz Teksasa?'', Harry je upitao mamu.

''Da. Kako znaš?'' Osmjehnula mu se po prvi put od kad se poznaju. Ugrizla sam se za usnicu da bih spriječila osmijeh i počela sam da jedem. 

''Pa, ovo je izvorni teksaški specijalitet. Moja porodica i ja smo bili u jednom teksaškom restoranu i preporučili su nam ovo'', odgovorio joj je. ''Vi ovo pravite bolje'', dodao je, a ona je taj kompliment zdušno prihvatila.

Nakon Cheesecakea Harry i ja smo se ponudili da operemo posuđe na što je mama vrlo rado pristala. Znam da je umorna od posla i da joj nije do pranja posuđa pa sam rado pristala da ga operem. Naravno, jedan od razloga je i taj što sam mogla provesti vrijeme sa Harryem. 

Dok smo radili u kuhinji Harry je sve vrijeme zezao mene kako bi me rado pribio uza zid i izljubio, a ja sam ga udarala i govorila da se stiša prije nego nas mama čuje. Kad smo završili sve obaveze vratili smo se u dnevnu sobu gdje smo je zatekli kako spava na sofi. Bilo je lijepo vidjeti je ovdje i osjetila sam tugu što se nisam obradovala što je došla. Iz sobe sam donijela rezervnu deku i pokrila sam je. Namjestila sam jastuk tako da joj bude ugodno, a drugi sam maknulana pod da joj ne smeta. Dok sam bila sagnuta da bih dohvatila njenu torbu koja je spala osjetila sam tijelo uz sebe pa sam se refleksivno podignula i udarila u njegova prsa. Okrenula sam se brzo i lica su nam  završila svega par centimetara jedno od drugog.

''Harry!'', viknula sam te sam poklopila usta kako bih se stišala. Nasmijao se glasno i odmaknuo od mene te je rekao da ga ne provociram bezveze jer nije kriv za svoje postupke. 

''Dobar smo tim u kuhinji'', rekao je.

''Mislim da si to već jednom spomenuo'', dodala sam i smjestila sam se na kraj sofe.

''Znaš, volio bih da mogu preći preko svojih sranja i biti dobar momak za tebe.''

Pogledala sam ga iznenađeno i vidjela nešto što me iznenadilo. Njegovo lice bilo je tužno, a oči su mu piljile u pod. Kao da se kajao zbog dosta toga što je uradio. Voljela bih da znam šta mu se mota u mislima, ali bez da ga to pitam. Tako bi bilo jednostavnije jer ne bih morala da tražim odgovor. Mogla bih samo da ga pitam zašto tako misli i da ga uvjerim da ne treba tako da misli. Ovako, mogu samo da pogađam ili da se nadam da mi je rekao istinu.

Prije nego što ga išta pitam pozove me u svoju sobu da razgovaramo bez straha da ćemo je probuditi. Krenem za njim, ali se zaustavim na vratima i kroz misli mi prostruji onaj događaj sa početka našeg poznanstva kada sam mu tražila Louisov broj. Harry to primjeti pa me samo povuče unutra kako ne bih još više oklijevala. Zahvalna sam mu na tome jer da to nije uradio stojala bih pred tim vratima još bar deset minuta.

Sjeli smo na krevet i okrenuli se jedno prema drugom. Pogledala sam u Harryeve oči koje su pod slabom svjetlošću lampe gubile onu njihovu lijepu zelenu boju i duboko sam uzdahnula. Bila sam nervozna jer znam da je želio da ga ubjedim kako će možda zaista jednog dana biti takav. Problem je taj da je meni teško išlo ubjeđivanje same sebe u to da će se takvo što jednom i desiti. Cijenila sam sve lijepo što je on do sada uradio, ali isto tako znala sam da postoje i one manje lijepe stvari i tvrditi da se one ni u kojem obliku neće ponoviti bilo je nemoguće.

''Vidi, ne možeš obrisati loše stvari iz prošlosti, kao što ne mogu ni ja, ali možes se truditi da ih smanjiš u budućnosti pa možda jednog dana dođeš do toga da ih više ne bude'', rekla sam koliko utješno sam mogla.  Svjesna sam da mu to nije dovoljno, ali morala sam biti realna, a ne iznositi svoje želje jer mislim da bi ga one samo uplašile. To nikako ne želim.

''Drago mi je da si bila realna, a ne da si me obasula fantazijama jer ne znam kako bih se sa time nosio.''

Bila sam u pravu. Njegove riječi su to dokazale. Znala sam da će mu ovo više prijati nego da sam rekla da želim ruže, nekog da me drži za ruku kada sam loše i da bude tu za mene nesebično. Znam da želim da Harry jednog dana bude sve to ili neko drugi ako ne potrajemo, ali nema potrebe da mu sada to kažem. Mogu samo da se nadam da ćemo jednom do toga doći.

''Samo želim da ti olakšam'', rekla sam, a on mi je uzeo šaku u svoju i stisnuo je blago. Baš onako kako sam željela da je stisne kada sam loše i kada mi treba podrška. Kroz mene je nešto prostrujalo. Kao blagi val topline koji mi je protresao unutrinu.

''Voljela bih da me češće ovako držiš'', rekla sam i poklonila mu najiskreniji osmijeh koji sam ikada ikome poklonila.

''Baš zbog toga mi se sviđaš'', rekao je, pomazio me po obrazu drugom rukom, a onda je dodao: ''Za razliku od mnogih koje poznajem ti znaš cijeniti sitnice.''

''Hvala što si primjetio'', kažem ponosno na sebe i skrenem pogled sa njega na zid kod njegovog radnog stola. Onaj zid.

''Bila si jako bezobrazna'', rekao je sa smješkom.

Da, zaista jesam. Bila sam bezobrazna i drska, ali  zaslužio je to svojim ponašanjem. Taj dan se čini toliko daleko. Kao da je bio u nekom drugom životu, ali i dalje osjećam Harryeve usne koje su me tad blago okrznule i u meni izazvale strah. Strah od toga da bismo mogli proći kroz stvari kroz koje smo prošli. Strah od toga da me pokušava ismijati. Srah od mene same kada shvatim da bih sa njim mogla imati nešto. Zapravo, strah od toga da budem povrijeđena, a da sam ja sama to dopustila. I, gledaj čuda, došli smo do toga. Sama sam Harryu otvorila put da me može ili povrijediti ili usrećiti. Nadam se da će on izabrati ovo drugo.

''Znaš šta se samo pitam?'', upitao je, a ja sam vratila pogled na njeg. ''Da li bi i sada reagovala isto?''

Osjetila sam kako mi srce počinje divljački udarati. Znala sam na šta je mislio. Želio je da se vratimo u tu poziciju i da sazna da li bi i sada pobjegla od njega. Dobro je znao da ne bi. Poljubac sa njim sada mi je u tijelu izazivao ekstazu i ne bih ga odbila bez valjanog razloga. Sada ga nisam imala.

Primi me za obije ruke i oboje ustanemo sa kreveta. Polahko me gura prema zidu, ne onako grubo kao prvi put, i kad mi leđa dodirnu hladnu površinu, brzo izdahnem na usta od euforije zbog budućeg kontakta. Objavije mi ruke oko svog vrata, a svojima se priljubi uz mene, grleći me oko struka. Drhtim pod njegovim dodirom iako ne znam zašto je to tako. Osjeti to. Kutovi usana mu se podižu prema gore, sporo i nježno, a onda opadaju i na licu mu vidim želju. Želju ta tim da me dodirne, da me poljubi. Želim to sve više i više i skoro da imam potrebu da ga privučem k sebi, ali trudim se da budem strpljiva. Ne znam šta mi se dešava, ali uzbuđuje me to što smo ovako blizu, ovdje, na istom mjestu kao tada i što smo sada zajedno. U tom trenutku nisam mogla ni sanjati da ćemo ovako završiti. 

Polahko mi nosom dotiče moj, a ja skoro da zatvorim oči od nervoze i isčekivanja. Pokreti su mu blagi i spori, a moja nervoza raste sve više i više. U dubini duše znam da ne bih trebala ovoliko da se prepuštam, ali sada mi to uopšte nije važno. Važno je samo to da me konačno poljubi. To je ono što čekam više od ičega. Usnama me blago okrzne, a srce mi poskoči toliko da sam sigurna da je i on to čuo. Poližem svoje usne da bismo se mogli lakše ljubiti, a on mi ih blago razdvoji svojima i počne da me ljubi. Previše je spor za moj ukus. Hormoni mi divljaju i želim brže, više. Ovoga se u dubini duše bojim. Svoje žeđi za bliskošću i svojih hormona koji podivljaju u njegovoj blizini. Kao onu noć. Kao i svaku noć u kojoj sam dopustila da mi se približi previše. Jedino utješno je to što niti jedna od tih noći nije nalik ovoj jer sada je on zaista moj. Ne znam koliko, ne znam do kada, ali znam da je moj.

Naš poljubac postaje brži i baš kada pomislim da ću se raspršiti od siline njegovih usana i da će mi noge klonuti jer osjećam slabost u stomaku, na tren začujem zvukove iz dnevne sobe. Brzo ga odmaknem od sebe i onako zadihana pokušam da utišam svoje usne koje hlapljivo grabe zrak. Zvuk koraka sada je glasniji.

''Mama!'', viknem i maknem ga od sebe još više. Pojurim ka ključaonici i provirim kako bih vidjela da li je to zaista ona. Jeste. Budna je i upravo se proteže, a onda vidim da odlazi ka mojoj sobi, ili se vrača na sofu. Sranje!

''Bella!'', mama viče, a iz mene polahko nestaje ona ekstaza od maloprije i zamjenjije je strah. Ne znam šta da radim. Ne znam ni šta da mislim. Previše sam uplašena da se pomjerim sa mjesta. Bojim se napraviti ikakav korak, kao da će ga ona prepoznati i shvatiti da sam tu. Ne želim da ovako sazna. Nisam spremna na to.

''Šta da radimo?'', pitam Harrya te se okrenem prema njemu. I on je pomalo prestrašen. Iznenađena sam da to vidim. Ne mogu vjerovati da se i on uprašio. Onda je jasno da smo oboje jako najebali.

___

(A/N 2017) I nakon više od sedmicu i ja sam se ukazala sa novim dijelom. Ovih par dana mi pisanje i nije baš bilo na pameti jer sam imala nekih situacija koje i dan danas pokušavam da shvatim (bile su pozitivne :D ) tako da i ovo je jer mi se više piše nego radi prezentacija. El je stigla u priču. Nadam se da nikome ne smeta to jer kad sam razmišljala o toj ulozi ona mi je jednostavno naumpala.

I ako ništa mislim da ću sad malo bolje moći da opisujem Harry-ev POV. jer sad malo bolje imam pristup muškom mozgu. Nadam se da vam se dio dopao i da ćete stisnuti onu divnu zvjezdicu  i možda ostaviti komentar :) Ly all.

------

(A/N 2021) Novi dio, puno duži nego prethodni sa preko 3000 riječi. Znam da ovih mjesec i više dana nisam bila baš aktivna, ali bili su praznici pa sam bila zaokupljena svim tim. Nadam se da ću što prije završiti ovu priču jer imam na umu da pišem novu i da nastavim Komplikovanog kako biste saznali kakav je kraj. Mislim da to dugujem svima koji i dalje čitaju ovu priču. Hvala vam puno. Uvijek mi popravite dan. Posebno hvala onima koji ostave glas i napišu komentar, a oni znaju ko su, jer me uvijek posebno usreće.

P.S. nemojte da vas zbunjije dupli A/N jer je jedan stari, a ovaj drugi je novi. Nekako ne želim da ih brišem jer mi je lijepo znati šta sam u tom trenutku prije 4 godine mislila.

Do sljedećeg puta :)