Posljednji sličan razgovor koji smo vodili bio je vezan za provalu u naš stan i moj odlazak u policiju te mi je iz tog razloga stvarao isti osjećaj nelagode. Željela sam da Harry nema nikakve veze sa tim, ali nekako sam sumnjala da je obratno. Otkako sam došla ovamo desilo se puno stvari koje su na kraju ispale vezane za njega da sam već počela da gubim nadu da to i sada nije slučaj. Ipak, cijenila sam to što nije započinjao priču o sinošnjem incidentu jer nisam znala kako sa time da se nosim niti kako da pogledam Louisa u oči. Bojim se da sam nam ugrozila prijateljstvo te ne znam kako da se osjećam. S druge strane, iako ne bih trebala, Harrya vidim kao jednog od krivaca za to što se desilo. Znam da mi on nije rekao da se idem ljubiti sa Louisom, ali on je uzrok što sam bila emotivno slaba pa sam pomislila da bi mi to moglo pomoći. Sa njim opčenito uvijek iskrsne problem. On je za mene kao kaktus. Iznova i iznova se ubadam na njegove bodlje i nikako da naučim saviti ruku ili ne dodirivati ga.

''Ne poznajem nikavog Snakea'', rekao je podsjetivši me da je još tu. Pogledam ga u oči tražeći trag istine u njima, a onda skrenem pogled podsjetivši se da je on jako dobar u obmanjivanju. Naročito mene.

''Ne vjeruješ mi?'', upita, a ja slegnem ramenima.

''Nisi se naročito pretrgao oko toga da ispadneš iskren.'' Ni sama ne znam zašto sam to rekla, ali vidjela sam Harryevu povrijeđenost.

Nisam se osjećala loše zbog toga. To je istina i ne mogu protiv nje samo zato što mi se Harry sviđa. Negodovao je na moje riječi, ali ja sam samo otišla u kuhinju sliježući ramenima. Gladna sam. Iz frižidera sam izvadila kesu sa pilećim filetima te sam je spustila na radnu površinu. Počnem redom otvarati vrata na kuhinjskim elementima kako bih pronašla dasku za meso koju je Harry posljednji koristio. Pronađem je u trećem elementu, na tanjirima. Tipično za njega i njegovu brigu oko stvari koje koristi.

''Ne ignoriši me, Isabella!'', rekao je samo kako bi me iznervirao i kako bih mu odgovorila.

''Harolde, raspravljat ćemo se kada jedemo jer sam gladna'', pojasnila sam, a on je prevrnuo očima.

''Zašto ti meni toliko ne vjeruješ?'', upitao je, a ja sam se umalo zagušila od smijeha vlastitom pljuvačkom. Pripremila sam meso, izvadila tavu i upalila platu na električnoj peći.

''Instinkt valjda, šta ja znam'', odgovorila sam sliježući ramenima.

''Tvoj instinkt ti to nalaže?'', upitao je, a ja sam potvrdno klimnula glavom. To mu se nije svidjelo pa je dodao: - ''Dosta puta se ispostavilo da sam iskren kada kažem nešto, ali ti to nećeš uzeti u obzir jer ti ne odgovara, zar ne?''

''Pripremam jelo, ako ne vidiš'', rekla sam ignorišući njegovo pitanje. Bio je na žalost u pravu. Rekao mi je jednom da nije bio sa Rose i to je ispalo istina. Bilo je još par puta kada je njegova iskrenost potvrđena, ali to ne znači da mu mogu vjerovati.

''Nije me briga za jelo jer želim da shvatim kako nam se ovo dešava'', rekao je ljutito, ali sam mu u glasu mogla naslutiti da mu je žao jer je tako.

''Zato što smo minus i plus, a oni u ovoj kombinaciji ne daju plus nego minus'', pojasnila sam.

Dok sam mješala piletinu razmišljala sam o matematici i činjenici da u slučaju sabiranja ili oduzimanja jednog pozitivnog i jednog negativnog broja uvijek prevagne predznak onog koji je veći. Samo nisam znala ko od nas nosi koji predznak i nisam znala da li se sabiramo ili oduzimamo jer minus između nas bi mogao donijeti veliku razliku obzirom da on mijenja stanje u zagradi i time mijenja predznak drugog broja. Bojala sam se da ako je Harry taj minus i ako se ne nalazi na drugom mjestu da bi to moglo čitav zbir pretvoriti u negativan broj. A bojala sam se da bih i ja ako sam plus i ako sam na drugom mjestu mogla dovesti do toga da naš odnos postane negativan.

''Pretpostavljam da u glavi sada gledaš sve parametre po kojima bismo mi mogli postati minus'', rekao je, a ja sam se iznenadila kako me je pročitao. ''Zašto nikad ne gledaš način na koji bismo mogli postati plus?''

''Zato što bi takav rezultat bio predobar da bi bio istinit'', rekla sam, a Harry se nasmijao na moje riječi.

''Drago mi je da misliš da bismo nas dvoje bili dobra kombinacija'', rekao je, a ja sam sa iznenađenjem upitala kada sam to izrekla. Odbio je odgovoriti jer je rekao da znam i sama, a onda me upitao šta sam planirala raditi sa piletinom. Odgovorila sam da želim praviti nešto slično takosu, a on se ponudio da mi pomogne jer je tobože majstor za takose.

''Ako hoćeš da mi pomogneš nasjeci luk i paprike'', kažem mu, a on to poslušno uradi.

Odmakne se od mene što meni znatno olakša disanje jer sam sve dok je bio tu držala dah. Ne jer smrdi nego zbog toga što nisam željela da vidi da mi je drago što je blizu. Onu prokletu noć ne mogu da izbacim iz misli kada mi se toliko približi. Srećom, bar je brz u pečenju povrća pa mi misli pređu sa njega na hranu. Uzmem jednu tortilju i napunim je dobro sa svime, osim luka kog stavim jako malo, te dodam topivi sir. Harry trpa svega podosta i spaja svoju, pazeći da ništa ne ispadne što mu naravno ne uspjeva. Ubacimo sve kad ih napunimo u pečnicu da se još malo zapeku u obliku takosa i onda ih izvadimo i krenemo jesti dok su još vruče.

''Znaš, u kuhanju smo dobar tandem'', promumlja žvaćući, a ja se nasmijem i klimnem potvrdno.

''Zaista jesmo'', potvrdim i zagrizem komad koji mi se istopi u ustima i navede me da sklopim oči od užitka. Sir se razvlači, meso se super ispeklo i dobro je začinjeno, a povrće je preukusno i mekano. Baš onako kako ja volim.

Za manje od pola sata tanjiri su bili oprani i oboje smo sjedili u dnevnoj uz kokice i film. U grupi sa mog odsjeka su mi javili da je predavanje odgođeno za slijedeću sedmicu jer je profesor otputovao na neki seminar ili tako nešto. Nije mi to teško palo jer je pala kiša pa je vrijeme bilo samo po sebi ubitačno i ne sumnjam da ne bih bila toliko produktivna na predavanju. Laknulo mi je kada sam shvatila da Harry neće nastaviti prepirku nego želi da se opusti kao i ja. Iako ne mogu reći da nije dosadan sa pogledom koji ne skida sa mene već tri minute.

''Ekran je tamo ako se ne varam'', rekla sam uperivši prst u ekran na drugom kraju sobe, tačno naspram nas.

''Nećeš mi vjerovati, ali meni je puno zanimljivije gledati u ovom smijeru'', rekao je smješkajući se. Želim mu uzvratiti osmijeh, ali ne mogu jer me muče sitnice u našem odnosu koje nisu uredu.

''Ako znaš da ti neću vjerovati zašto mi onda govoriš i zašto se trudiš?'', upitala sam te sam popila par gutljaja soka kako bih se osvježila.

''Jer želim da mi vjeruješ'', rekao je, a onda mi se približio previše. ''I žao mi je jer sam bio seronja jučer, ali morao sam da se napijem kako bih bio spreman na susret sa tobom i na odluku koju sam donio.''

Pogledam ga zbunjeno, a on mi makne kosu sa desnog ramena natrag, pogleda me u oči i utisne mi poljubac na usne. Zbunjena sam njegovom gestom, ali nisam zaboravila šta je rekao pa ga upitam: ''Kakvu odluku?''

''Reći ću ti, ali nakon utrke automobilima'', odgovorio je ne dajući mi odgovor na moje pitanje. To mi se nije svidjelo.

''Utrka?'', upitam.

''Da, bit će zabavno.'' Prije nego što se uspijem pobuniti povuče me sa sofe i požuri u hodnik. Dobaci mi moje ključeve sa ormarića, uzme svoje i izgura me iz stana. Čak mu nisam ni stigla reći da ne volim kad me neko ucjenjuje jer tako ne radim.

Izlazimo na blagi vjetar koji mi počne mrsiti kosu pa izvadim iz džepa lastikicu da je ukrotim. Kad napokon uspjem da je saberem i zavežem izvadim iz džepa ključeve i otključam auto te protrljam ruke da ih zagrijem jer su već hladne. Smjestim se na udobno sjedište ne shvatajući kako me je Harry uspio uvuči u ovo. Pokušam staviti ključ u bravu, ali mi ne ide što me pomalo iznervira. Želim što prije završiti ovu dječiju igru kako bi mi mogao reći šta je u pitanju, ali auto odbija da surađuje. Harry otvori moja vrata i pogleda me sa smješkom. Vidim da se dobro zabavlja dok me gleda kako se mučim i mrzim to.

''Dušo, pogledaj ponekad u čije auto sjedaš jer bi neko mogao da dobije krivi zaključak'', rekao je i ubacio svoj ključ koji je sasvim savršeno ušao u bravu. Osjećam se osramočeno dok gledam Harrya kako se cereka jer sam greškom ušla u njegovo auto. Vjerovatno smo ih otključali u isto vrijeme, a ja od razmišljanja nisam ni primjetila u kojeg sam Lexusa sjela.

''Idemo krug kroz grad, a ograničenje je osamdeset'', rekao je kao da izdaje naredbe.

''Jadna li je to utrka u kojoj je najveća brzina koju smiješ dostići osamdeset, ali dobro'', rekla sam smješkajući se.

Ne znam zašto imam taj osjećaj da me Harry prati pogledom dok idem prema autu, ali jednostavno imam i iznenadim se kad shvatim da mi to ne smeta. Prvo dobro pogledam je li auto moje na što čujem da se Harry smije, pa tek onda sjedam unutra i svežem se. Oboje se parkiramo jedno do drugog i pogledam prema njemu, očekujući znak da krenemo. Na licu mi se pojavi maleni osmjeh koji mi on uzvrati te mi bude lakše.

Dodajem gas postepeno, a kad on vikne sad nagazim što više mogu i pojurim cestom dok skala za brzinu vrtoglavo brzo ide na gore. Već osjećam navalu adrenalina pa mjenjam brzinu, otvaram prozor i skidam lastikicu s kose tako da mi leti na sve strane zbog vjetra. Osjećaj je tako dobar, a koliko dugo ovo nisam radila da sam i zaboravila koliko je dobar zapravo. Malo po malo i uspijem da preteknem Harrya. Oboje idemo paralelno sve dok on ne bude primoran da uspori zbog auta koja idu u drugom smijeru. Trebali smo ovo raditi na autoputu, ali sada je kasno.

Nagazim još na gas i skala skoči na osamdeset. To je bilo ograničenje ako se ne varam. Ko još stavlja ograničenje brzine kod utrka, pitam se dok vozim sada jednobrazno i već mi je dosadno. S obzirom da sam osoba koja mrzi da joj se određuje šta da radi malo prekoračim brzinu i počinjem svirati svima redom i samo gledam kad mogu da ih preteknem, a onda ih ostavljam u dimu. Osjećaj je toliko nevjerovatan da bih poletjela da mogu. Pomalo drhtim, ali zbog toga što je pohladno vani od kiše koja je padala, a prozor je otvoren pa je još hladnije zbog zraka koji ulazi u auto. Zatvorim ga odmah i razveselim se kada ugledam našu zgradu od zada. Počnem da usporavam unaprijed jer nije jednostavno i moram da skrenem na parking. Na kraju uspijem da se zaustavim pred samim stepenicama, do Harrya i odahnem te mi se osmjeh pojavi na usnama. Ne vjerujem da je ovo sve trajalo ne više od petnaest minuta. Meni se činilo kao puno duže. Ovo je prvi put da sam izgubila u utrci s autima, a i nemam pojma kad me pretekao. Valjda jer sam bila zauzeta uživajući.

''Izgleda da si me pobijedio, Styles'', kažem još pod utjecajem adrenalina. ''Ili da varaš bolje od mene.'' Izašla sam iz auta, kao i on, ali sada je bio ozbiljan.

''Nemam pojma o čemu pričaš'', rekao je nevno i oslonio se na auto, a ja sam se nasmijala.

''Znam da si prekoračivao brzinu jer sam i ja tako da možeš reći da si varao'', rekla sam, a Harry se nasmijao na moju iskrenost. Inače se ne priznaje kada varaš, ali nisam pobjedila da bi mi to bilo važno. Glavno je da smo se zabavili.

''Dobio sam utrku, ali bih ti svejedno htio dati odgovor na pitanje'', rekao je i iznenadio me jer sam očekivala da će reći da mi nikad neće odgovoriti. ''Ali prije toga želim nešto zato što sam pobjedio.''

''Čekaj malo, nismo se tako dogovorili'', rekla sam ni ne želeći da pomislim šta bi on mogao da traži zato što me je pobjedio u utrci. Možda će tražiti neku fizičku korist obzirom da nešto sumnjam da mu treba materijalna.

''Ne brini se, ne želim novac'', rekao je smješkajući se, ali meni nije bilo smješno.

Novac bi bio previše jednostavan. On hoće nešto više, nešto komplikovanije od toga. Bojim se zahtjeva koji će mi uputiti. Ne znam jesam li spremna na to. Činjenica je da moje tijelo divlja na pomisao da me on dotakne bar u pola kako me je dotakao one noći, ali moj razum mi govori da to nije pametno i da se okanim pomisli na to.

Harry ostvari moje strahove kada me poljubi. I to ne blago kao pred utrku nego jače, strasnije i sa puno žudnje. Nasloni me na haubu svog auta i nastavi da me ljubi još kratko, a onda se odmakne i pogleda me. Oboje duboko udišemo da se dozovemo, a on mi pomiluje obraz tako nježno da se izgubim u tome.

''Šta želiš onda?'', upitam ga, a on mi u venama zaustavi krv, natjera rumenilo u obraze i izbije dah iz pluća sa samo jednom jedinom riječju.

Tebe.

___

Konačno i novo poglavlje od mene. Things are becoming hotter. Nadam se da vam se sviđa. Ostavite vote i ako želite mišljenje/komentar. Ly <3

P.S. Prešli smo 10k pregleda *.*. Tnxx a lot svima koji su barem jednom pročitali dio i onima koji redovno čitaju/stisnu vote/ostave komentar.

A/N 2020 - Konačno 49 nastavak. Ne mogu da vjerujem da sam došla ovako daleko sa ispravljanjem. Sretna sam zbog toga, pogotovo kada pročitam ove svoje A/N iz vremena kada sam objavljivala ovu priču i vidim da sam tada tek prešla 10K pregleda, a sada idem na 46K. Veliki je to uspijeh i velika brojka. Bar za mene jer je ova priča prva koju sam ovdje objavila. Hvala svima na vote, hvala svima na pregledima i hvala na mišljenjima.

Do sljedećeg puta :)