Ne volim kad me ljudi vide kako plačem. Osjećam se tako ranjivo, tako maleno da samo želim da nestanem. Oduvijek sam bila takva. Još dok sam kao mala plakala uvijek sam se skrivala od svih kako me ne bi vidjeli. Čak i od svojih roditelja. Suze su za mene bile znak slabosti, a ja sam odbijala pomisao da sam slaba. Sada, međutim, nisam bila toliko zabrinuta oko toga što me on vidi ovakvu jer sam znala da sada izgedam baš onako kao što se osjećam a i umorila sam se od sakrivanja.

''Bella, šta se desilo?'', upitao me Louis kada shvati da brišem suze sa lica. Jasno mu je da nisam uredu. To se vidi na meni. Valjda mi je ispisano preko čitave face.

''Glupa sam'', kažem i šmrknem te duboko udahnem da se priberem. Louis otvori moja vrata kako bih mogla izaći što na poslijetku i uradim. Nema smisla sjediti unutra. Bijeg od svega mi neće pomoći.

''Šta je uradio?'' Njegovo pitanje dolazi iznenada, ali svjesna sam da zna da je Harry uzrok ovome. Ljut je. Vidi mu se to u tonu glasa i načinu na koji me je upitao, kao da želi da istuče Harrya. Ta pomisao mi se sada sviđa.

''Glupa sam jer sam pomislila da Harry može biti dobar i jer sam pomislila da mu je bar malo stalo do mene'', rekla sam tiho dok mi se suza otisnivala iz desnog kuta oka. Moj pogled bio je prikovan za pod pod Louisovim nogama. Nisam ga mogla gledati u oči jer sam se tako osjećala još gluplje.

Podigao mi je bradu da ga pogledam, a onda mi je uputio pogled pun podrške i rekao: - ''Nije on vrijedan tvojih suza.''

''Zašto kada se opustim uvijek pogriješim u izboru?'', pitam Louisa, ali više to pitanje postavljam samoj sebi. Louis mi obriše obraz koji je vlažan, a ja srećom više ne plačem.

''Možda ne griješiš u izboru nego u očekivanjima'', rekao je, a ja sam ga pogledala u oči pitajući se da li to stvarno tako. Da li doista imam prevelika očekivanja od Harrya? Imam li pravo imati ikakva očekivanja od njega obzirom da smo samo prijatelji i cimeri?

''Mislim da njemu nema pomoći čak i kada bih ja svoja očekivanja svela na minimum'', rekla sam nezadovoljno. 

Zgledala sam se u Louisovo lice. Njegove oči su me pormatrale i vidjela sam brigu u njima. To mi se svidjelo. Bilo je lijepo vidjeti da neko brine za tebe. Poželjela sam taj osjećaj vidjeti na licu bliske osobe makar ne znam da li smo Louis i ja toliko bliski. Zagrlio me prijateljski da mi pokaže da mi je potpora, a ja sam osjetila toliko trnaca i toplote da sam se pogubila u tome. Upitala sam se zašto on nije mogao biti taj koji će mi se sviđati i u kojeg ću se zaljubiti. To bi, čini mi se, bilo puno jednostavnije. Malo sam se odmakla od njega i pogledala ga, a pogled mi je zastao na njegovim usnama. Djeluju tako utješno. Osjećam se prljavo jer ovako razmišljam, ali slomljena sam, ljuta i uradila bih bilo šta da sada ne mislim na njega. 

''Zašto me tako gledaš?'', upitao je, a ja sam se nasmijala. Htjela sam baciti neku šalu o Crvenkapici i vuku, ali sam znala da to sada ne bi bilo prikladno. Umjesto toga, polizala sam usne da ih navlažim i da ga bar malo izazovem, a onda sam ruke položila na obraze mu.

''Bella, nemoj'', Louis je prošaputao, ali se vidjelo da nije siguran da li to stvarno misli.

Ja više nisam mogla čekati.

Unutarnji glas mi je govorio da to ne radim i da sam grozna osoba, ali ja ga nisam poslušala nego sam poljubila Louisa tako prelazeći prijateljski odnos. Rukom ga povučem natrag kad krene da se odmakne, a onda ponovo osjetim stisak koji me provlaći prema njemu te mu stegnem kosu koja mi je između prstiju. Kako je čudno ljubiti nekoga ko nije Harry. Skroz sam zaboravila takav osjećaj. Ovaj poljubac mi je tako stran. Za razliku od njega Louis je nježan, ne nasrče i njegove usne su isprva bile hladne, a onda su postale tople i mekane. Njegove ruke nježno idu uz moja leđa što u meni izaziva čudan osjećaj.

''Vidim da si našla način da se utješiš!'' Poznati glas mi prostruji kroz uši i Louisove usne istog trenutka napuste moje. Okrenem se u smijeru odakle dolazi i ugledam Harrya koji se jedva drži na nogama kako nas promatra i stišće šake. Znala sam da je pijan, ali da je toliko pijan to nisam mogla ni da pretpostavim. Evo još jedan dokaz da Harry nije najbolji izbor za mene i da sam pogriješila kada sam dopustila da se moje emocije okrenu ka njemu.

''Harry, nije onako kako izgleda'', Louis započinje na što ja prevrnem očima i poželim da ga udarim. Vidio nas je kako se ljubimo i ne znam kako sa tako glupom rečenicom misli to da prekrije. Poljubila sam ga ... Tek sada postajem svjesna činjenice da sam poljubila Louisa i osjetim kako mi se žare obrazi, a u srcu mi se javlja osjećaj krivice. Ako ga izgubim samo ću da za to biti kriva. Na to moj glupi mozak nije mislio kada je došao na ideju da je to dobar potez.

''Nemoj mi pričati ta sranja jer nisam slijep, Louis!'', viknuo je Harry  bijesno na njega. Odmaknem se od Louisa i stanem ispred Harrya te ga pogledam suženim očima i sa puno zlovolje. Oči su mu krvave i mogu da mu vidim žile na vratu koliko su napregnute.

''Da, ti jesi slijep, ali dobro si vidio!'', viknem i udarim ga u prsa od ljutnje.  ''Ljubili smo se pa šta? Šta ćeš sad da uradiš?'', upitam bijesno jer ne mogu da vjerujem da mu to smeta. Vjerovatno je do maloprije plazio po Rose jer sam i nju čula u pozadini, a sada je došao da se igra inspektora i glumi strogoču nad nama.

''Ljubiš mene, a onda skočiš na Louisa. Srami se, Bella'', kaže i pogleda me razočarano. Otvorim usta od šoka, a onda ga još jednom grunem i viknem da je kreten jer ne mogu da vjerujem da ima smjelosti to mi reći.

''Ti ćeš mi pričati o moralu? Stvarno Harry?'', upitala sam osječajući gađenje prema njemu. ''Ti koji si do maloprije bio sa svojom drugaricom koju povremeno pojebeš.''

Harry prođe rukom kroz kosu, a onda me pogleda malo mirnije i vidim da sam ubola u srž. Znao je da sam je čula. ''Niallova je sestra tako da je bila tamo, ali nisam imao ništa sa njom jer je nisam ni pogledao noćas.''

''Da, skroz ti vjerujem jer si mi više puta dokazao da bih trebala'', kažem i prekrižim ruke na prsima. Osjećam kao da ću opet zaplakati, a to sebi ne smijem dopustiti. Ne pred Harryem.

''Zašto si me pozvala, Bella?'', upitao je skrenuvši sa teme. Pojasnila sam da me je neki mladić presreo pa sam pomislila da je njegov prijatelj i zato sam željela saznati da li je to tačno. Slagala sam sve, ali nisam mu mogla reći da sam željela da me zagrli i utješi jer sada to nije imalo nikakvog smisla. Rekla sam mu nadimak koji mi je rekao, ali Harry se nije činio kao da ga poznaje.

''Zašto mi nisi rekla to na pozivu?'', upitao je, a ja sam zinula od šoka.

''Možda zato jer si me zafrkavao kako bi zabavio svoje prijatelje!'', viknula sam na njega ne vjerujući kako može to da me pita. Kao da ne zna.

''Je li te povrijedio?'', pitao je nježno, a ja sam osjetila potrebu da povratim jer mi je to djelovalo tako lažno da nisam mogla da vjerujem da se brine. Da se sve ovo danas nije desilo topila bih se na mjestu od njegovih riječi, ali umjesto toga izvukla sam ruke iz njegovih i okrenula sam glavu od njega.

Pokušao je da me natjera da ga pogledam, ali mu nisam dozvolila sve dok mi nije dosadilo pa sam mu maknula ruke sa sebe i pogledala sam ga ponovno sa suzama koje su mi mutile sliku pred očima tako da ga nisam vidjela jasno.

''Ne, ali i da jeste tebe to ne treba brinuti jer mi smo samo cimeri i to ćemo uvijek i biti. Prestani pokušavati da budeš nešto drugo jer svaki svoj pokušaj samo upropastiš'', rekla sam mu, obrisala suze i stisnula šake da mi opet ne uzme ruke u svoje. 

Pokušao me je zaustaviti riječima da moramo popričati, ali sam to odbila. Ostavila sam i njega i Louisa iza sebe i otišla sam u zgradu. Nisam koristila lift nego sam potrčala uz stepenice, preskačući po dva stepenika odjednom. Samo sam željela leći u krevet i zaspati. Što dalje od svega i od njega.

Ni sama ne znam kako sam otključala stan, samo znam da sam u jednom trenutku bila ispred vrata gurajući ključ koji mi je na sreću bio u džepu, a ne u torbi, a u narednom trenutku sam ležala na krevetu buljeći u plafon. Jednu ruku sam položila na čelo i sklopila sam oči kad sam čula otvaranje, a potom i zatvaranje ulaznih vrata. Ubrzo, tračak svjetlosti je prodro u moju mračnu sobu kad su se vrata odškrinula.

''Pusti me na miru'', rekla sam dovoljno glasno da me čuje i shvati pojentu. Osječala sam se glupo, ali nisam to imala namjeru podjeliti sa njim. 

''Ne idem.'', odgovori i zatvori vrata te upali svjetlo što me razbjesni još više nego njegov 'upad' u moju sobu. Podignem se u sjedeći položaj i zgrabim jastuk te ga bacim svom snagom prema njemu, ali uhvati ga prije nego ga udari.

''Zar me ni malo ne poštuješ?! Ako sam ti rekla da odeš onda se gubi odavdje!'', viknula sam toliko da me je grlo zabolilo. Ponašam se djetinjasto, ali sada me to ne zanima. Neću ga u svojoj blizini, a on to neće da shvati.

''Hoću da pričamo'', rekao je, a ja sam poželjela da ga izbacim kroz prozor. Odakle mu odjenom ovoliko iritantne upornosti, pitala sam se. Bez obzira što sam rekla da me ostavi na miru on to ne radi nego i dalje stoji u mojoj sobi.

Prekrstila sam ruke i okrenula glavu od njega nadajući se da će izaći kad shvati da mu je sve uzalud, ali on je prišao, sjeo na krevet i prekrižio ruke kao i ja. Sjedili smo tako deset minuta dok ja konačno nisam pukla i ustala prolazeći prstima kroz kosu.

''Harry, hajde idi molim te'', rekla sam molečljivo i pokazala na vrata, ali on nije poslušao.  ''Pričat ćemo sutra kad se smirimo oboje.''

''Obećaješ?'', pitao je, a ja sam klimnula glavom potvrdno. Slagala sam mu jer sam željela da ode. Upalilo je jer mi je poklonio osmijeh i izašao vani. Čim sam mu vidjela leđa legla sam na krevet i odahnula.

Sutra dan sam se probudila ranije kako bih pobjegla prije nego što on ustane. Obukla sam se tiho, stavila torbu na rame i izšuljala sam se kroz dnevnu u hodnik. Imala sma namjeru negdje popiti kafu prije predavanja i dati sebi vremena da se odmorim od svega. Nisam raspoložena za raspravu sa njim te će mi današnji dan bez njega pomoći da se to ne desi. 

Taman kad kročim pred vrata i povučem šteku čujem korake iza sebe i shvatim da sam uhvačena te poraženo spustim ruke. Okrenem se i vidim Harrya potpuno obučenog i odmornog sa malenim smješkom na usnama.

''A ja sam se nadala da spavaš'', rekla sam ni namjanje ne pokušavajuči da sakrijem to da sam željela pobjeći.

''Znao sam da ćeš se potuditi da ne razgovaramo i zato sam te preduhitrio'', rekao je i pokazao da ga slijedim do dnevne. Sjeo je na sofu i potapšao mjesto pored sebe.

''Nećemo pričati o onome što ne želiš, ali hoću da čujem opet o tom tipu kog ja navodno poznajem'', rekao je, a meni je laknulo. Više sam voljela da pričamo o tome nego o onome što se jučer desilo. Pogledala sam Harrya i počela prepričavati maleni incident dok je on upijao moje riječi.

---

A/N 2020- Ne znam šta sam prije 4 godine mislila kada sam odlučila da se BElla utješi tako što će poljubiti Louisa, ali nisam taj dio izbacila sada. Gledam da nove dijelove izbacim što prije i drago mi je kada vidim da ih ljudi čitaju. Hvala osobama koje ostave vote i/ili komentar. Puno mi to znači.

Do sljedećeg puta :)