''Gdje si bila na Dan veterana?''- Bilo je prvo Louisovo pitanje kad sam stigla na predavanje. Nisam sebi mogla da vjerujem koliko sam sretna da ga vidim. Prijalo mi je vratiti se iako su se ispitni rokovi bližili, a meni se nije učilo. Louis nije bio ništa bolji i već je kukao oko toga što će se sada manje partijati, a više učiti.

Pojasnila sam mu zavrzlamu oko toga da me je majka poželjela te da sam vikend provela sa njom. Preskočila sam dio sa Harryem jer ne mislim da bi bilo dobro da iko sazna da smo vikend proveli zajedno kod moje kuće. Čak i meni to djeluje nerealno i ne shvatam kako sam to sebi dozvolila.

Dok Louis škraba po listu i odgovara mi na porukicu ja usmjerim pažnju na profesora koji neumorno priča o današnjoj temi te uporedo pokušava da zakopča svoj mantil. Ne ide to mu baš od ruke jer ga jedva može opasati. Nije mi jedan od dragih profesora, ali predaje fotožurnalizam koji me je oduvijek zanimao. Isto stanje je i sa profesorom Leonom koji predaje kreativno pisanje. 

Prije nego što pročitam poruku od Louisa moj pogled se zaustavi u jednoj tačci, a misli mi odu van učionice i fakulteta. Do Harrya i mene. Trebalo mi je dugo da shvatim, to jeste sebi da priznam, ali doista mi je na neki način stalo do Harrya i to ne kao do prijatelja. Nisam ravnodušna prema njemu. Ne mogu reći da sam sretna zbog toga, ali ne mogu reći ni da sam tužna. Nekako sam predosjećala da će se to dogoditi. Od trenutka kada sam ga po prvi put vidjela znala sam da neću ostati ravnodušna prema njemu. Sretna sam samo da sam uspjela to ovoliko dugo gurati od sebe.

Louisova porukica me rastuži jer shvatim da imam privilegiju da vidim svoju majku svaki vikend ako to želim, ali ja to ne koristim dok neki, kao on, svoju porodicu mogu vidjeti samo nakon ispita i to ako ih polože u roku jer moraju putovati u druge države ili na drugi kontinent.

Napišem mu par riječi podrške i posvetim se predavanju kako bih zapamtila bilo šta što će mi koristiti u učenju. Želim položiti ispite i na praznike otići dobrog raspoloženja, a to se neće desiti ako budem pričala na predavanju. Jeste da ona nisu nešto važna i da je važnija praksa, ali uslov da dođeš do prakse je da pratiš predavanje, položiš ispite i pronađeš posao. Pa bar i onaj privremen.

Kad se predavanja završe odlučim da sačekam Louisa koji je ostao na konsultacijama za seminarski rad. Sretna sam da sam ga ja završila i samo čekam dan svoje prezentacije, ali on nije ni počeo pa sad pokušava da od profesora izvuče literaturu. Jako su strogii stvari koje su se u srednjoj tolerisale sada su čak i kažnjive. Kao preuzimanje rečenica iz nekog dijela bez da se navede autor. Trebalo mi je bar mjesec dana i dva seminarska da shvatim kako se sve radi ispravno i kako bih prestala da griješim, ali drago mi je da sam to sve shvatila jer će mi biti potrebno u nastavku studiranja.

''Evo me'', viknuo je Louis, a glas mu je odzvonio praznim hodnikom jer su u međuvremenu svi otišli vani ili na predavanja. 

''Bella, imam osjećaj da nešto nije uredu. Tokom predavanja si bila jako odsutna.'' Znala sam da se primjeti. Mogla sam to i očekivati jer se nisam trudila da sakrijem svoj odlutali pogled i gubljenje pažnje.

''Povela sam Harrya sa sobom kući'', izrekla sam prije nego što sam razmislila je li to pametno.

''Ne mogu te ne pitati zašto si to uradila?''

Slegnula sam ramenima jer ni sama nisam znala. Nisam mogla da odredim je li to zaista zato što sam htjela mamu isprovocirati ili zato što sam htjela provesti više vremena sa Harryem. Slagala sam mu da je to bila ponuda moje mame jer nisam mogla da objašnjavam svoje osjećaje.

''Znaš već da su Harry i Rose...'', prije nego što je dovršio prekinula sam ga i rekla da znam. Znam da su prijatelji sa povlasticama, znam da Harry ide k njoj i možda su čak i sada u istom krevetu, ali ne znam kako da samoj sebi pomognem kada mi je tako blizu.

''Mislim da Harry griješi sa svojim izborom. Pored djevojke kao što si ti on bira nešto što je dostupno svima.'' Osmjehnula sam se na riječi djevojka kao što si ti jer da nije dodao ono što jeste ta rečenica bi imala sasvim negativno značenje po mene. ''U ostalom, nemoj misliti da je skroz ravnodušan jer sam ga čuo da se zakačio sa Liamom jutros jer je pričao nešto o tebi, a to se ne bi desilo da ga ne interesuješ.'' – dodao je.

Slegnula sam ramenima osjećajući se jadno zbog svega što se dešavalo oko mene i u mom životu. Osjećam se kao osnovnoškolka koja je prvi put spoznala šta znači imati simpatiju prema nekome te iskusiti suparništvo druge djevojčice. Još samo čekam kad ću dobiti leptiriće u stomaku i onda se zaista mogu pozdraviti sa samom sobom i zdravim razumom.

''Bells, želiš li da odemo do Coffeehousea i porazgovaramo?'', upitao je, a ja sam odmahnula glavom odrično.  Da je žensko vjerovatno bih jedva dočekala, ali bojim se da mi on ovdje ne može pomoći. Ne bi me shvatio niti bi mi mogao dati pravi savjet. Ne podcjenjujem muško prijateljsvo, ali treba mi žensko mišljenje. U ostalom, Harry mu je prijatelj duže nego ja i naravno da će on prevagnuti. Ne mogu slušati o tome kako Harryu nešto značim i onda se razočarati ukoliko to nije istina.

''Zapravo imam dogovor sa Lissom, a sa tobom želim da idem sutra ili prekosutra, kada ti odgovara i onda ne želim pričati o Harryu'', rekla sam poklanjajući mu osmijeh. Louis je klimnuo glavom i vidjela sam da razumije. Znao je da mi to treba. 

Zagrlio me dopuštajući da potpuno prionem uz njega, konačno mi vračajući osmjeh na lice. Kad se malo odvojim shvatim da smo stigli na parking pored njegovog motora te polahko spuštam ruke i odvojim se od njega sporo, želeći da je naš zagrljaj potrajao duže.

Vožnja do stana je prošla tako brzo da nisam ni uspjela smisliti šta joj želim reći i sad moram brzo razmišljati jer će ona svakog časa otvoriti vrata. Znam da će joj biti drago kad joj ovo kažem jer je to bio njen prijedlog, ali nemam namjeru uraditi nešto povodom toga jer se i dalje dvoumim oko svog zaključka.

Lissa otvori vrata mičući par pramenova kose s lica i pokloni mi osmjeh te se pomjeri sa ulaza vidno iznenađena jer me vidi ovdje. Razumijem to jer se nismo vidjele par dana, a i Louisu sam prodala dobru laž. Sigurna sam da će me pitati gdje sam bila protekle sedmice što je u jednu ruku i dobro jer dokle god odlažem ovo što imam da joj kažem to je bolje za mene.

''Nisam očekivala da ćeš doći, pogotovo jer te nema danima. Gubiš se'', prokomentariše, a ja se nasmijem tek toliko da joj dam do znanja da nisam u toliko lošem raspoloženju. Ne želim odmah ispitivanje. Smjestimo se u dnevnu sobu a Lissa me posluži sokom od naranče i keksićima od čokolade.

''Želim da ti postavim jedno glupo pitanje'', kažem, a onda prevrnem sama očima na svoju rečenicu. Ko još to govori, upitam se stiščući oči od muke. Lissa se nasmije glasno i klimne glavom kako bih  nastavila. Nervoza raste u meni iako je ovo najnormalnija stvar i neće biti ništa čudno jer je to pitam, ali osjećam da bih sama trebala znati odgovor na to pitanje.

''Ovaj, kako si znala da si zaljubljena u Liama i kako si bila sigurna u to?'', upitala sam pomalo nesigurno i izbjegavajući njen pogled.

''Znaš, smješno je to da nemam pojma kako i da se to se jednostavno desilo samo od sebe'', rekla je zamišljeno piljeći u sto ispred sebe. 

''Kako uopšte znaš da si zaljubljena u nekoga?'', pitam ponovno i namrštim se jer sam nezadovoljna njenim odgovorom.

''Pa zar nikad nisi bila zaljubljena u nekoga?'', upita me, a ja slegnem ramenima. Jesam, ali nikada nisam razmišljala jesam li zaljubljena u nekoga. Uvijek sam to jednostavno znala, ali sada se kolebam.  Ne dopada mi se to ni najmanje. Sve postaje tako stvarno, tako istinito i već sam sve to iskusila sa Harryem.

''Jesi li se to zaljubila u Harrya?'', upita me na kraju svog izlaganja, a meni prorade živci zbog toga što je kao osobu u koju bih se ja mogla zaljubiti navela samo Harrya. Svela je čitav izbor samo i jedno na njega. Zar je sve toliko očigledno? Zar mogu biti zaljubljena samo u njega?

''Nisam sigurna ni u šta osim u to da prema Harryu ne osjećam samo prijateljske vibracije. Bojim se da pustim emocije da me nadvladaju jer to nikada nisam dopustila i ne znam kako da se nosim sama sa sobom ako se to desi.'' Priznanje je bilo teško, ali maleni dio tereta mi je pao s leđa. Istina je ta da nisam sigurna kakvi su moji osjećaji prema njemu, ali isto tako znam da nisam ravnodušna. Da jesam ne bi me sve to pogađalo i doticalo onako kako me dotiče i pogađa.

''Ne znam šta bih ti rekla.'' Iznenađena sam da nije rekla da mu se bacim u naručje jer je to nešto što bi ona rekla prije one zabave. Mislim da je to sve jako utjecalo na nju i da je zato promjenila mišljenje o tome kako da se ponaša sa muškarcima. Žao mi je zbog toga. Ona je bila baš čista i nevina djevojka sve dok Rose nije uništila svaku šansu za nju i Liama. Mada šansa i nije bila velika.

Zahvalim joj se što me saslušala i krenem kući jer sam mentalno iscrpljena. Ne mogu više razmišljati. Ne mogu ni razgovarati. Samo želim da se odmorim sama. Lissa me na izlazu uvjeravala da dobro razmislim i da će sve biti dobro, ali nekako joj nisam vjerovala. Nekako nisam vjerovala da će sve biti dobro. Gubila sam se i nisam mogla shvatiti samu sebe, a to mi se zadnji put desilo ni sama ne znam kada. U jednom trenutku mi se cijeli svijet vrtio oko Harrya, a u drugom trenutku bih najrađe pobjegla od njega i same sebe. Je li moguće da sam se zaljubila u njega?

---

Ok, it's happening! Nemam nešto puno da kažem i više bih voljela da čujem šta vi imate da kažete. Da li vam se čini prebrzo jer meni je nekako više vrijeme da počnem nešto između njih. Da li mislite da i Harry ima slična osjećanja ili je kod njega stanje malo drugačije?

Ostavite i vote :D Ly <3

A/N 2020 - Novi do, nešto kraći od prošlog, ali ipak ga nisam željela dopunjavati sa novim stvarima. Neka ostane dosljedan svom prethodniku. Ako vam se dopada ostavite znak podrške jer se bližimo 50 dijelu, a svi koji su čitali ovu priču prije prepravljanja znaju šta je u tom dijelu i u dijelovima poslije.

Do sljedećeg puta :)