Prije nego što počnete sa ovim poglavljem željela sam da vas obavjestim da sam postavila novu priču na svoj profil pod nazivom Pogrešan. Priča nije povezana sa ovom, ali će biti zanimljiva i trebala bih je početi postavljati nakon što završim ispravljanje ove. Ko bi želio da pogleda priču može pronaći na mom profilu. Značilo bi mi puno.

Uživajte u čitanju :)

Ton Harryevog glasa je postajao sve glasniji i sada sam jasno mogla razabrati neke riječi dok se osoba sa kojom se raspravljao nije uopšte čula. Osjetila sam nelagodu, ali ne zbog same rasprave nego zbog drugih stanara koji bi mogli da nam pozovu policiju zbog uznemiravanja. Harry je psovao i ubrzo sam shvatila da je glasniji jer su on i osoba koja je stigla sada u stanu. Izašla sam iz sobe u dnevnu iz koje sam imala pogled na hodnik. James je stojao naspram Harrya sa licem izobličenim od ljutnje, a iako Harryevo ne vidim znam da nije u boljem stanju. Ne razumijem o čemu pričaju iako urlaju, ali James spominje neku izdaju, a Harry ludi i samo čekam kad će Jamesa lupiti šakom. James taman zausti, a onda mu se pogled skrene prema meni i usne se spoje nikada ne izgovorivši ono što je namjeravao. Harry se okrene, prativši njegov pogled i staje kad shvati da ih promatram. Izraz lica mu se istog trenutka mijenja i ona ljutnja polahko jenjava, a zamjenjuje je strah iz nekog razloga.

''Pardon, pravite se da nisam u stanu'', kažem brzo i samo se zaokrenem ne čekajući da mi odgovore. U par koraka već sam u svojoj sobi sa zatvorenim vratima i brdom pitanja.

Oslonim glavu na vrata nadajući se da ću nešto važno čuti. Nešto što bi mi pomoglo da shvatim o čemu je čitava ova rasprava i koja je potreba za tolikim vikanjem. Nemam sreće jer su se stišali, zasigurno kako ih ne bih čula. Mora biti nešto jako važno čim je James upao ovamo i počeo da viče, a i Harry izgleda pobijesno. Sve što sam čula bile su su riječi: Izdaja, glupost, budala, kreten ... ali ne mogu da ih povežem. Par trenutaka kasnije vrata se uz glasno tras zatvaraju i jasno mi je da je James otišao. Sjednem na krevet, uzdahnem i prekrižim ruke na prsima jer znam da Harry dolazi. To biva potvrđeno kada on uđe u moju sobu poput furije. Pogleda me iskosa i sjedne do mene te stavi skupljene šake u krilo.

''Šta se desilo, Harry?'', upitam krajnje zabrinuto. Nemam pojma zašto je to tako, ali ne sviđa mi se ideja da Harry ima problema sa Jamesom. Valjda jer imam osjećaj da on nije najbolja osoba. Želim da znam šta je problem, ali ne mogu ga forsirati da mi to kaže. Mogu se samo nadati da će mi uz podsticanje željeti reći.

''Ništa bitno'', kaže, ali ja to ne kupujem.

''Znam da ti ne mogu pomoći, ali možeš mi reći ako nešto nije uredu'', kažem u nadi da će mi nešto reći bez pritiska, ali on ne izgleda kao da to namjerava.

Podigne pogled i prema meni, a moj dah zastaje zbog tame u njegovim očima. Nije dobro. Čak i da mi porekne i kaže da je sve uredu znala bih da nije jer to mogu da vidim. Ne znam kakvu masku pokušava da stavi, ali vidim da mu ne uspjeva. Ne uspjeva da me zavara niti onda kada me obori na krevet, a niti onda kada se nađe iznad mene oslanjajući se rukama da me ne zgnječi. Oči mu i dalje gledaju direktno u moje i vidim da mu nije do svega ovoga. Samo želi da skrene pažnju sa svega što se desilo, ali mu očajno ide. U glavi mi je svejedno haos zbog svega što se desilo i čak i da pokuša ne može da ga otjera. Niti jedna njegova gesta to ne može. Žustro obrušava svoje usne na moje. Koliko god on navaljuje toliko ja odbijam da surađujem sve dok ne shvati da je uzaludno i odustane. Frustriran je i znam da to nije zbog mog odbijanja, nego zbog toga što mu je jasno da me time ne može zavarati.

''Treba mi ovo'', uvjerava čini se mene, ali nekako sam sigurna da je to zapravo uvjeravanje samog sebe.

''Nije ovo ono što ti treba Harry'', kažem tiho.

Ne prokomentariše ništa nego mi stavi prst na usne da me spriječi da govorim. Polahko ga miče kad je siguran da neću pričati i zamjeni ga svojim usnama. Ovaj put me ne ljubi. Barem ne na standardni način. Samo drži svoje usne prislonjene o moje. Oči su mu otvorene, a pogled seže čini se daleko van vidokruga. Kad se odvoje spoji nam čela i uzdahne.

''Mrzim kad si u pravu'', kaže, potvrđujući ono u šta ja vjerujem sve vrijeme.

''Želiš li da mi kažeš šta se desilo?'', upitam tiho i izvučem jednu ruku iz njegove te mu prođem kroz kosu koja je u neredu i pada na sve strane.

''Želim da pokažem kako se osjećam'', kaže, a ja se složim dobro znajući kako to namjerava da uradi.

Naglo ponovno hvata mi ruke dižući mi ih iznad glave te me pogleda dodirujući svojim nosem moj, a onda me pojubi. Ne sjećam se svih naših poljubaca jer je većina njih bila u pijanom stanju, ali ovaj nije nalik niti jednom od onih koji mi se trenutno motaju po glavi. Za razliku od onih ranije ovaj je agresivan, bolan, intenzivan, ali mi se na neki način dopada. Njegovo tijelo pritišće moje tjerajući me da se osjećam kao nikad prije. Čudan osjećaj mi se javlja u stomaku dok se pomjera trljajući se uz mene, a njegove ruke stišću moje zglobove zbog čega ću, mislim, imati modrice sutra. Donja usna me već boli zbog toga što me već par puta žustro ugrizao za nju, ali svaki put kad je uvuće usnama bol kao da nestane. Toliko je osjećaja koje mi prenosi. Ljut je, jako je ljut, ali i uplašen. Brzo odmiče usne od mojih puštajući me da dođem do zraka i dok ga oboje hlapljivo udišemo čas na usta, čas na nos moje oči konačno pronalaze njegove koje su sad još tamnije. Još uvijek opijena, prelazim rukom preko usana koje bride i obližem ih, a Harry se miče s mene bacajući se do mene na posteljinu.

''Tako se osjećam. Kao obična životina i žao mi je zbog toga.'' Progovori nakon par trenutaka tišine i vidim krajičkom oka da se okreće licem prema meni.

''Znala sam šta ćeš da uradiš Harry, ali sam to dopustila jer želim da znam šta nije uredu makar mi to ovako rekao.'' Uvjeravam ga, ali i sama sam svjesna da Harry neće lahko prihvatiti to da sam ga mogla razumjeti jer vjeruje da to nije tako. Maleni osmijeh mu se nadzire na usnama i iako nisam sigurna zašto je tu drago mi je da jeste.

''Kako si krenula uskoro bi mogla čak i da počneš da me shvataš, a to bi mogao postati problem jer bih ti bio predvidljiv'', našalio se kako bi me nasmijao. Nisam ni primjetila odmah, ali kad su mi se usne opustile shvatila sam koliko sam ih stezala. ''Šta god da se u budućnosti desi nemoj da odeš odavdje'', doda, a ja podignem obrvu u znak pitanja.

''Zašto to kažeš?'', upitam zbunjeno.

''Ne mogu da znam šta budućnost nosi, zato to kažem'', pojasni. Imam osjećaj da tu postoji još nešto. Vjerovatno sam mu iritantna jer svaku njegovu rečenicu analiziram i tražim dublje značenje, ali ne mogu da se otrgnem osjećaju da Harry nešto skriva, a ova rečenica kao da potvrđuje moje sumnje.

''Tu sam sve dok ne budem imala razlog da odem'', kažem mu i mislim svaku riječ. Ovo je i moj stan i nemam želju da ga napustim, ali neću moći ostati ovdje ako Harry zabrlja nešto što bi se moglo odraziti loše na mene.

''Ne želim da ostanem sam ovdje'', kaže.

''Hajde da ne gledamo budućnost nego da se fokusiramo na sadašnjost, a u njoj sam ti i dalje cimi'', kažem i nasmijem se glasno.

Harry je zbunjen mojom odlukom da sve gurnem pod tepih, ali vidim da mu to ne smeta. Znam da sada ne želi da mi kaže puno i moram to da poštujem. Kažem mu da idem na kupanje, a on samo klimne glavom i ode u svoju sobu.

Želim pod toplom vodom razmisliti o svemu što se desilo danas, a i dati njemu vremena da se smiri i razmisli sam. Zbunjuje me. Ponaša se kao da je nešto grozno uradio pa sada želi da se iskupi ili da se osigura da neću nestati kada to saznam. Zaista se nadam da nije tako jer ne želim da se desi ono što sam rekla. Ne želim da odem odavdje. Ne želim da napustim Harrya iako to nema smisla.

Otvaram česmu i zapljuskuje me mlaz tople vode što mi stavlja maleni osmjeh na lice. Spuštam ruke i puštam vodu da slobodno pada, udarajući o moje tjeme i kožu, sapirajući težinu s njih i donoseći osjećaj lahkoće i spokoja. Podižem glavu i pustim je da mi temeljito sapere lice osjećajući bol svaki put kad mi se kapljice sudare s usnama. Dohvatam gel za tuširanje od jagode i nanosim ga na tijelo pažljivo ga utrljavajući, a svaki dodir me iz nekog čudnog razloga tjerao da skupim noge prisjećajući se nebrojano puta kad me Harry dodirivao skoro na isti način. Protresem glavu tjerajući se da to zaboravim i ponovno puštam vodu da sve sapere sa mene.

Kad sam konačno vani dobro posušim kosu, češljam je, a zatim je vežem u visoku i neurednu punđu i navučem odjeću na sebe. Izlazim iz kupaonice i polahko uđem u dnevnu te sjednem na sofu i pogledam uokolo. Harrya nema u blizini i ne čuje se u sobi pa nisam sigurna je li uopšte tu ili je otišao nekamo, ali malo mi prija da budem sama. Muči me James i njegov dolazak. Ne volim tog tipa iz više razloga i ne želim da nam dolazi u stan, ali znam da ga ne mogu spriječiti zbog Harrya.

''Bella, ja moram da idem'', Harry kaže pri izlasku iz sobe. Pokušam da ga pitam gdje ide, ali ne uspjem jer zatvori vrata i napusti stan.

Namršteno zaključam vrata i vratim se u sobu te se uvučem u svoj krevet i dobro pokrijem. Sutra moram rano ustati jer na faksu nisam bila dva dana tako da je vrijeme da se vratim predavanjima. Ne brinem se zbog toga što je Harry otišao, ali se brinem zbog onoga što je ranije rekao, zbog svađe i zbog toga što ne znam gdje je otišao ovako kasno. Imam osjećaj da nešto nije uredu, a što je najgore, sada mislim da je taj osjećaj zapravo ispravan.

---

Pozz svima :)

Znam da je dio vjerovatno bezveze, ali pišem ga već par dana i nikako nisam imala inspiracije tako da sam odustala i odlučila da ga završim ovako. Hvala na tome što je priča prešla 6K i blizu smo 1K vote-ova. Means a lot! Znam da na posljednjim nema nešto glasova, ali nadam se da će na ovom biti.

Nadam se da ste se svi lijepo proveli za praznike. Ly <3

A/N - 2020. Novi prepravljeni dio. Nadam se da je uredu.

Do sljedećeg puta :)