Hladni povjetarac mi se igra sa kosom i nosi je na desno, a misli mi se roje u jadnom pokušaju da me podstaknu da progovorim i kažem nešto Lissi. Kad bi bar i njih mogao da odnese daleko jer mi ne pomažu. Da je situacija obrnuta kladim se da bi Lissa znala kako da mi priđe i oraspoloži me u par riječi. S druge strane ja zaista ne znam kako da joj pomognem ni šta da joj kažem. Pretpostavljam da znam kako se osjeća. Imala sam sličnih scena sa Harryem i vjerujem da joj nije ni malo ugodno, ali ne znam kako da joj pomognem. Da joj kažem da će svi da zaborave odmah bi znala da je lažem jer i ona i ja znamo koliki je ovo bio šok za sve njih i da će ona biti tema bar par dana. 

''I tako je istina izašla na vidjelo, a ja nisam bila ta koja je rekla'', rekla je, prekinuvši moje razmišljanje. Osjetila sam se mizerno jer je i dalje ona bila ta koja je progovorila prva. Nisam je utješila. Nisam joj pomogla. Sama se trudi sebi da pomogne pričajući sa mnom.

''Jako mi je žao, Lissa'', kažem tiho, a ona šmrcne i potom obriše lice rukama te se nasmije. Pretpostavljam da ne zna šta drugo da uradi pa pokušava da se smiri na taj način.

''Zaista ne znam jesam li sretna zbog toga što on sad zna sve ili se osjećam krajnje glupo da je morao ovako da sazna'', kaže, a onda se uspravi i osloni na zid te me pogleda svojim krupnim očima u kojima vidim sve osim sreće. ''Bells, možda si bila u pravu kad si rekla da bih trebala da odustanem od njeg.''

''Kajem se što sam ti to rekla'', kažem i naslonim se na zid, malo dalje od nje. ''Ako ti je stalo do njega bori se. Niko ti to ne može zabraniti.''

Pogledala me, a onda je skupila usne i duboko udahnula. ''Da li je uvijek vrijedno boriti se za onog do koga ti je stalo?'', upitala me. Znala sam na šta cilja i to mi se nije svidjelo.

''Ako imaš volju onda jeste'', rekla sam. Čini se da joj se ovaj odgovor nije svidio. Ne shvatam je nikako. Svo ovo vrijeme priželjkivala je da nekako Liamu pokaže da je zanima, a sada traži izgovor da se makne od njega.

''Dakle, ti za to nemaš volje'', zaključila je i znala sam da će sada pokušati da preokrene čitavu priču na mene. Ako joj je bilo lakše sve okrenuti na to da ja ne želim da se potrudim oko Harrya onda mi je žao što joj neću pomoći u tome, ali ovo nema veze sa nama niti je naš slučaj u bilo kojem segmentu sličan njihovom.

''Lissa, uz svo dužno poštovanje nemoj da u tu priču uvlačiš Harrya i mene jer niti smo u istoj poziciji niti je ovo ikako slično'', rekla sam malo odrješito, ali morala je odmah da shvati da to nije razgovor koji ću voditi ovu noć. Ne sada i ne sa njom u stanju u kojem se nalazi.

''Voliš Harrya, shvati to već jednom.'' Njena upornost mi je ponekad izazivala divljenje, ali sada me je opasno nervirala. Željela sam da je prekinem i da joj kažem da se goni dođavola sa svojim pretpostavkama, ali osoba od koje sam to najmanje očekivala me je prekinula.

Staklena vrata su gurnuta u stranu, a Liam je izašao na terasu i zamolio me da ga ostavim nasamo s njom. Pogledala sam u Lissu prije nego što sam izašla da bih vidjela slaže li se sa tom idejom. Nakon što je polahko klimnula glavom ja sam ih ostavila i vratila se u veliki salon. Sretno, poručila sam joj u mislima dok sam zatvarala klizna vrata i time pravila prostor u kome mogu razgovarati sami.

Lissa Jones POV.

Na početku je sve djelovalo tako jednostavno. Trebalo je biti jednostavno. Ovaj dan sam čekala tako dugo da mi se doimalo da je vječnost daleko od mene i kao da ću uvehnuti čekajući. Bolne uspomene su se nizale jedna za drugom, a srce mi je drhtalo u agoniji svaki put kada bih ga vidjela s drugom. Maštala sam o danu kada će saznati da postoji djevojka koja ga želi zbog njega, a ne zbog zabave. Djevoka koja ga je gledala kada se smijao s prijateljima, kada je bacao svoj dio peciva pticama u parku, kada je spremno odgovarao na predavanju iako je djelovao umorno i kada je djelovao kao sve samo ne kao ženskaroš.  Obliznula sam donju usnu, a na jeziku sam osjetila slanoću od suza. Suza koje su vrištale bolom. Gorak. Srceparajući. Bol. Nisam bila sigurna šta me tačno boli, ali sam znala da sada, ovaj razgovor, nije ono što ja želim. Sve što sam mislila da će biti jednostavno, da će se desiti slučajno, izmaklo mi se iz ruku i desilo onako kako sam ja to najmanje željela. Odjednom, kao da je sva ona opijenost nestala i ostala sam samo ja. Malena Lissa koju je lahko uplašiti i slomiti. Dotaknem se za prsa i kroz mene prostruji hladnoća. Tamo gdje su bili ljubav, svjetlost, smijeh, tamo je sada bolna šupljina.

Ne mogu sebi da oprostim ovaj propust. Toliko me jede to što ja nisam bila ta od koje je saznao da želim da propadnem u ništavilo i nikada se ne vratim. Zašto baš ona, pitam se pogleda okrenutog prema nebu. Zašto ona od svih, želim da vrištim, ali ostajem njema. Znam da je tu, znam da me gleda i znam da ne zna kako da počne razgovor, a to me lomi. Nije trebalo biti ovako komplikovano. Trebao je saznati postepeno, od mene. Trebao je sam da nasluti, da mi da povod da mu kažem i da nas oboje poštedi ovoga svega. Toliko se osjećaja komeša u meni da ne znam koji da pustim da nadvlada. Želim da pobjegnem, a opet dio mene odbija da naredi mojim  nogama da se pokrenu.

''Lissa.'' Liam je taj koji konačno progovori. Sklopim oči i uzdahnem, dopustivši plućima da se ispune hladnim zrakom, a glavi da se razbistri koliko je to moguće. Ne mogu da potisnem žaljenje koje osjećam kad shvatim koliko sam samo puta željela razgovarati nasamo s njim, a koliko sada samo želim da nestanem odavdje.

''Da?'', upitam tiho. Ne znam zašto, ali moj glas je poput šapata i nisam sigurna da li to mogu promjeniti.  U meni se emocije još kovitlaju i svake sekunde imam osjećaj da ću ponovo zaplakati, međutim, to sebi ne smijem dozvoliti.

''Prvo želim da znam da li je to istina'', kaže i znam da očekuje iskren odgovor. Mogla bih slagati da nije. Mogla bih mu reći da Rose laže i znam da i on sumnja u njene riječi, ali osjećam da to neće biti fer. Gotovo je. Sva istina je izašla na vidjelo i nemam više razloga da lažem. Ne mogu da lažem i zato mislim da je došlo vrijeme da sve karte posložim na sto i otvorim ih.

''Jeste'', odgovorim bez odlaganja.

Muka mi je od toga da više išta tajim. Ako se stvari nisu desile kako sam ja željela onda ću mu bar reći sve da se kasnije ne bih kajala kao što se sada kajem. Znam da će mu ovo biti teško shvatiti, ali Liam sada zna istinu i njegova me šutnja ubija. 

''Kako kada se jedva poznajemo?'', upitao je konačno, a ja sam se nasmijala. Moje pojašnjenje da ne moraš poznavati nekoga da ti bude stalo do njega i da ti se sviđa Liama je toliko iznenadilo da sam očekivala da će pobjeći od mene, ali nije. Barem ne još.

''Ne znam puno o tebi Lissa, ali ne treba ti ovo'', rekao je tiho. Njegove ruke su se brzo našle na njegovom licu te je prešao preko njega, vjerovatno kako bi time sebi kupio vrijeme da može da smisli šta će reći.

''To je odgovor koji sam očekivala'', kažem, a onda se nasmijem od jada i dodam: ''Ja nisam tip djevojke koji bi se tebi svidio.''

''Ne nego ja ne shvatam kako sam se ja mogao svidjeti tebi'', kaže brzo i pogleda me kao da nisam normalna. ''Ja nisam momak za veze'', započne ponovo, a onda ga otvranje vrata prekine. U uši mi se uvuće dobro poznata pjesma ,,Womanizer'' dok posmatram lice osobe koja razgleda uokolo prije nego uoči Liama. Slušati ovu pjesmu dođe kao sprdnja, obzirom da dobro znam koliko Liamu paše.

''Slijedi još jedna igra i zovu te'', kaže mu, a Liam slegne ramenima i namršti se.

''Pričamo i s toga se gubi!'' Na njegov grubi ton mladić se vrati unutra i ponovo smo sami. Nisam radosna zbog toga. Još jutros sam željela biti blizu njega, a sada sam samo željela pobjeći što dalje.

''Ja to ne mogu uraditi, ne tebi jer znam da nisi takva i zato bi bilo bolje da me zaboraviš, za tvoje dobro'', kaže sve vrijeme me gledajući u oči, a onda skrene pogled i krene prema vratima. Zastane prije nego što primi ručku i pogleda u mene još jednom.

''Cijenim tvoju iskrenost, ali trebat će mi malo više od nje da te zaboravim'', kažem mu jasno i glasno, a onda ga preduhitrim i izađem vani prije njega. Znam da on nije kriv i da je samo iskren, ali ovo nisu osjećaji koji će nestati samo tako. Ovo su osjećaji koji će nestati teško i ne preko noći. To me boli pored njegovog jasnog odbijanja.

Bella's POV.

Djelovalo je kao vječnost prije nego što je Lissa izašla vani, ali nisam joj stigla ni prići jer je pobjegla. Zayn je otišao za njom, a ja sam se po ko zna koji put naljutila na Louisa što joj nije potpora. Ponekad je zaista kreten i ponekad zaista poželim da joj je rođak zapravo Zayn. Uzela sam torbicu i krenula u potragu za njim jer mi je bilo dosta zabave. Jedino što me spriječavalo da odem bila je Lissa, sada kada i nje nema nemam razloga da ostanem. Osjećam se ošamućeno, vid mi je zamučen i muka mi je jer sam pila na prazan stomak. Najgore od svega je to da sam gladna i da sam prekršila pravila o nepijenju koja sam sebi zadala večeras. Teturam se i udarim u nekog momka koji opsuje, no ja samo prođem pored njega ne mučeći se s izvinjenjima. Pitam se gdje je toalet jer nije isključeno da neću povratiti, a i voljela bih da se malo umijem kako bih se dozvala. Na sreću, naiđem na Nialla u kuhinji i pitam ga za smijernice.

Popnem se nespretno na prvi sprat i onda zastanem jer sam zaboravila je li rekao prva vrata s desna ili lijeva. Koračam polahko uza zid i otvaram prva vrata na desno. Svjetlo je ugašeno i čuju se razni zvukovi pa ih zatvorim i stavljam ruku na stomak koji počne da proizvodi razne zvukove. Priđem onima s lijeva, ali su zaključana. Pokucam jako jer ne mogu više da izdržim, a vrata se otvore i izađe Harry koji još uvijek kopča farmerke. Oborim pogled i prođem pored njega te baš kad želim da zatvorim vrata on se ispriječi i zaustavi me.

''Šta hoćeš?'', upitam smrknuto i prekrižim noge jer ću eksplodirati ako me ne pusti. Harry to primjeti i nasmije se, a meni padne mrak na oči i samo želim da zalupim vrata i tako ga izbacim.

''Pomislio sam da možda želiš kući'', rekao je po malo zapličući jezikom i oslonio se na štok. Na usnama mu je onaj zlobni osmijeh koji mi se ponekad sviđa, a sada me jako iritira.

''Mislim da to nije tvoja briga jer će me Louis vratiti'', odbrusila sam mu iste sekunde i pokušala sam da zatvorim vrata, ali mi nije dopustio.

Umjesto toga saopčio mi je da je Louis otišao. Isprva mu nisam vjerovala, što je sasvim logično, ali kada je rekao da je Louisa uvjerio da će me on vratiti on je otišao. Obuzela me ljutnja kad sam to čula. Bila sam ljuta i na Louisa i na Harrya. Na Louisa jer me je ostavio sa njim, a na Harrya jer mu je slagao.

Htjela sam da se posvađam sa njim, ali me je oštar bol u stomaku koji mi je udario u bubrege prekinuo te sam morala ući u wc konačno. ''Kad izađem raspravit ćemo sve, a sad me pusti'', rekla sam.

Zatvorila sam vrata i zaključala ih osjetivši olakšanje, a nakon što sam završila sve i oprala ruke, malo sam se osvježila i otključala vrata. On je stajao oslonjen na drugi zid, a kad me vidio uspravio se i osmotrio me od glave do pete.

''Idemo'', rekla sam namršteno i ostavila sam Harrya iza sebe. Način na koji se cerio me nervirao, ali nisam imala volje da mu taj osmijeh obrišem. I dalje sam se pitala kako me Louis mogao samo tako ostaviti bez da me pita da li želim da se vratim sa Harryem. Pretpostavljam da se ne treba pouzdati ni u koga. Pa ni u prijatelja.

Vozimo se u tišini, a ovo je već treći put da sam maknula njegovu ruku s moje noge jer je neprestalno stavljao gdje joj nije mjesto. Ako to još jednom uradi osjećam da ću ga lupiti i vjerovatno ćemo sletiti sa ceste i poginuti. Maleni prostor u autu ispunjava pjesma Toxic, a meni se bude sjećanja na onu noć. Koliko god želim da zaboravim sve opet se nešto desi da me podsjeti na to. Pogledam u Harrya i vidim da gleda u mene, a onda vrača pogled na put. Znam da se i on sjetio svega i to mi stvara nelagodu. Njegov osmjeh je malen, ali znam da je to samo krinka i da želi da se osmjehne preko čitavih usana i provocira me. Prstima udara u taktu muzike i skoro da mu se glava njiše. Uvlači nas u naš prilaz i zaustavlja se te gasi motor. Otvaram vrata s poteškoćom i izlazim, ali se zateturam i skoro padnem na auto do njegovog.

''Ti si stvarno pijana'', kaže i nasmije se, a onda me obuhvati oko struka i povede unutra. Osjećam poriv da se nasmijem jer dobro znam da je u gorem stanju od mene, ali me komešanje u želucu spriječi.

Popnemo se stepenicama i uđemo u lift, a meni ispred očiju nešto blijeska. Trepnem par puta i namrštim se, moleći se da ćemo brzo stići gore.  Izlazimo i on otključa stan te me pusti unutra, a on ostane da ih zaključa. Prvo odem do kupaonice da ispraznim želudac, a onda operem zube i odem u dnevnu. Čim se spustim na sofu skinem obuću i odahnem jer me više ne steže.

''Želiš da te odvedem do sobe?'', upita, a ja odmahnem glavom.

''Spavat ću ovdje'', kažem, a da mu to i dokažem legnem, naštimam jastuk i sklopim oči osjetivši olakšanje.

''Neću te ostaviti ovdje da spavaš'', kaže, a ja se nasmijem tiho i uspravim se. 

''Želim spavati u tvojoj sobi'', promrmljam nakon nekoliko minuta tišine. Harry me pogleda zabezeknuto i znam da ne može da vjeruje u ono što sam rekla, ali ja i dalje to mislim. Upita me jesam li ozbiljna, a ja klimnem glavom potvrdno.

''Znači, sama mi dolaziš u krevet'', zaključi i nasmije se. ''Nisam to očekivao ovako brzo iako nemam ništa protiv.'' Ne moram ga gledati da bih znala da ima sad onaj svoj perverzni osmjeh. Mrzim ga u devedeset posto slučajeva, ali sada mi ne smeta.

''Ne seri'', promrmljam, a Harry se glasno nasmije. ''Samo se želim sklupčati pored tebe u krevetu i spavati, ali u najnevinijem smislu te fraze.'' Ponudim mu objašnjenje i zjevnem pospano.

''U redu'', odgovori poslije par trenutaka i povede me u sobu. Noć s Harryem u istom krevetu možda nije najpametnija, ali sad samo želim spavati blizu njega i osjećati se koliko toliko sigurno. Pažljivo slušam kako korača preko poda i malo se nakrivljujem kad otvori vrata i zatvori ih, a u trenutku kad dotaknem mekani krevet udahnem duboko i miris jabuke mi se uvuče u nosnice. Osjećam se kao kod kuće.

---

A/N Novi dio priće je prepravljen. Ovo je možda i jedan od najkračih dijelova u priči. Ostvite vote i mišljenje ako želite.

Do sljedećeg puta :)