Prije svega, svi koji čitaju ovo nadam se da ste dobro i zdravi. Nadam se da će ovo stanje koje nas je zahvatilo proći brzo i da će se život vratiti u normalu.

---

Kažu da su oči ogledalo duše i da se u njima najbolje vide sve emocije. Mnoge se tajne kriju u očima, a da bi se spoznale potrebno je zagledati se, ali ne u zjenice, ne u njihovu boju, ljepotu ili privlačnost. Da bi se spoznala najdublja osjećanja njihova vlasnika potrebno je gledati mnogo dublje, u najsitnije brazde, u pogled koji prlji iz njih, u onu suzu u kutu koja se boji otisnuti da ne bi odala slabost ili bol. One jesu ogledalo u kojima ako se dobro zagledamo, iz svih kutova, možemo jasno vidjeti sve strahove, bol, iskrenost i osjećaje.

Gledajući u Harryeve oči vidjela sam ono što nikada ranije vidjela nisam i to me ostavilo bez daha. Ranije sam se samo divila njihovoj boji. Poput okeana, jednako nemirnog koliko i divnog. Međutim, sada sam gledala u oči čovjeka koje su krile puno više nego što bi on vjeovatno želio da saznam. Vidjela sam bol, vidjela sam borbu koja se u njemu odvija, vidjela sam nesigurnost i vidjela sam iskrenu želju da bude blizu nekome. Meni ili nekome drugom, nije važno, samo je želio blizinu. Obuzeli su me osjećaji od one noći kada sam i ja samo željela isto i zbog toga nisam ustuknula iz kratkog zagrljala, nego sam mu dopustila da se odmakne kada on sam bude spreman.

''Voljela bih da mogu reći da će ti ovo pomoći, ali mislim da ja nisam ta koja ti može pružiti smiraj'', rekla sam prekinuvši tišinu jer sam željela čuti njegov glas. Moji osjećaji su toliko uzburkani da ne znam šta da kažem, a da bude ispravno i nepristrasno.

''Nemaš pojima o čemu pričaš'', kaže iznervirano i primi zavoj iz moje ruke te počne da čisti ranu. Otmem mu ga odmah i na silu mu ispružim ruku te počnem da je čistim. Jasno mi je da rana mora da bude dezinfikovana, ali sada nemam alkohola da to uradim pa je samo oprem vodom, posušim i zamotam čistim dijelom zavoja.

''Žao mi je što si osjetio potrebu da odeš iz stana zbog mene. Ovo je i tvoj dom i nisi morao to da uradiš'', kažem, a Harry me pogleda sasvim iznenađeno.

''Nisam znao da ćemo sada raspravljati o tome što sam otišao. Mislio sam da ne želiš da pričaš sa mnom nakon poruke koju si dobila'', rekao je, a ja sam uzdahnula i prekrižila ruke na prsima.

''Louis mi je potvrdio da si doista bio sa njim i pokazao mi je par slika kao dokaz'', priznam osjetivši kako mi se obrazi žare zbog toga što sam pitala Louisa je li Harry bio iskren. Harryeve obrve se podignu odajući da je zbunjen, možda čak i iznenađen, a onda odahne i spusti glavu.

''Dakle, Louis mi je dao alibi. Je li sada uredu?'', upitao je, a ja sam slegnula ramenima. ''Tužno je to što sam se doveo u situaciju da moram da čekam nekoga drugog da potvrdi gdje sam i jesam li bio sa njim umjesto da sam izgradio odnos u kome mi vjeruješ i bez toga.''

Harry je sjeo na prostirku pored umivaonika, a ja sam se odmah spustila pored njega kako bismo bili u istom položaju. ''Počeli smo pogrešno, ali ja sam nekako uvijek vjerovala da bismo jednom mogli da to ispravimo. Tužno je to što vrijeme prolazi, ali mi izgleda ne napredujemo.''

Njegov pogled je bio dovoljan i jasan znak da se slaže sa onim što sam rekla. Činjenica je, željeli mi to ili ne, da naš odnos ne napreduje nego stagnira uvijek. Kada god pomislimo da je sve krenulo bolje desi se nešto da prekinemo taj put i vratimo se natrag, na početak.

''Želim da mi nešto odgovoriš iskreno'', započeo je, a onda me pogledao u oči da bi mogao da zna da će moj odgovor biti iskren. ''Da li me mrziš nakon svega?''

Harryevo pitanje me je iznenadilo, a još me više iznenadilo to da nikada nisam zaista razmišljala o tome. Nakon svega što se desilo bilo je normalno da prema Harryu ne osjećam simpatije u večini slučajeva, ali ne bih rekla da je mržnja ikada bila prisutna u našem odnosu. Nisam osoba koja je u stanju da mrzi nekoga, a Harrya i pored svega ne bih bila u stanju da mrzim.

''Ne, to nije osjećaj koji bih mogla da razvijem prema nekome'', odgovorim gledajući ga u oči bez treptanja kako bi vidio da sam iskrena.

''Nisam te pitao za nekoga Bella. Pitao sam specifično za sebe i zato odgovor koji si dala ne prihvatam'', rekao je. Bilo je sasvim razumljivo to što je insistirao da preciziram da ga ne mrzim, ali nije mi bilo jasno zašto želi da zna. Je li to uopšte bilo važno ili je Harry samo želio da se uvjeri da smo i dalje uredu.

''Ne mrzim te Harry'', preciziram, a on odahne i klimne glavom. ''Dat ću ti neko vrijeme da se sabereš.''

Izašla sam iz kupaonice ostavivši Harrya da se smiri i sabere. U dnevnom sam sjela na stolicu koju je vjerovatno Harry donio iz kuhinje i uzela sam daljinski te sam počela da listam kanale besciljno, iščekujući njega. Došao je par minuta kasnije, uzeo mi daljinski, ugasio televizor i sjeo je na sto, ispred mene.

''Vidim da si se sredio'', kažem, ugušivši poriv da izrazim nezadovoljstvo zbog toga što mi je samo tako uzeo daljinski iz ruku. Klimne glavom, osloni se na sto s rukama od traga i pogleda me iskosa.

''Nakon svega što se desilo zaboravio sam na pitanje od sinoć na koje mi nisi dala odgovor nego si okolišala.'' Isprva ga promatram zbunjeno, a onda se sjetim pitanja za vezu i nešto mi se u dnu stomaka prevrne. Ne mogu da vjerujem da se on još uvijek sjeća da je to pitao i nije mi jasno kako je sada trenutak da se o tome raspravlja.

''Mislim da sada takvo pitanje nema smisla. Pogotovo nakon svega što se desilo noćas'', kažem i pogledam ga u oči.

Klimne potvrdno i uzdahne duboko. ''Upravu si. To pitanje je izgubilo svaki smisao kada sam po ko zna koji put shvatio da mi s pravom ne vjeruješ.''

Nisam znala čemu ovaj razgovor, ali mi je bilo jasno da je Harry svjestan činjenice da nije zaslužio moje povjerenje. Nekako sa ljudima sa kojima si u kontaktu i sa kojima živiš, a nisu ti porodica izgradiš takav odnos da im vjeruješ bar u nekim osnovnim stvarima, ali kod Harry-a i mene to jednostavno nije tako. Nakon svega što se desilo jednostavno sa njim ne mogu da razvijem takav osjećaj da mu mogu vjerovati.

''To pitanje je bilo suvišno, zar ne?'', upitao je prekinuvši tišinu.

''Jeste'', rekla sam, zastala, a onda sam dodala nesogurno jer nisam znala da li on to treba da zna – ''Moja majka se sa takvim izborom nikada ne bi složila.''

Nasmijao se glasno. ''Kako se to nje tiče?''

Bilo mi je sasvim jasno zašto je postavio to pitanje. Da je neka druga situacija ni meni ne bi bilo jasno kako se mišljenje moje majke može uzimati kao presudno, ali on nije znao. ''Jer mi je izričito zabranila da ikada imam išta sa nekim poput tebe.''

''Osjećam se uvrijeđeno kad to tako kažeš'', kaže i stavi ruku preko srca kao dobar glumac, ali nekako po njegovom izrazu lica osjećam da dio njega ne glumi i da je zaista uvrijeđen time što sam rekla.

''Nije ništa lično, ali momci kao ti koji donose probleme nisu momci iz snova koje bi majke poželjele za svoje kćeri.'' Harry je klimnuo glavom i prekrižio je ruke na prsima.

''Znam to'', rekao je, a onda me pogledao u oči. ''Ako je tako mogu li bar znati zašto smo kod nje na tapeti. Mora da postoji neki lični razlog.''

Skrenula sam pogled sa Harrya, nesigurna želim li da mu kažem istinu. Dio mene je želio da to izbacim iz sebe. Dobro bi mi došlo čuti šta o tome misli neko ko nije dio porodice, ali Harry. Ne znam koliko je on relevantan da mi da mišljenje o momcima poput njega. Naravno da će ići u svoju korist i to mi nije uredu. Opet, s druge strane, ako mu kažem sve možda se prisjetim zašto to zaista nije dobra ideja. Možda nekako shvatim da je to sve zapravo dobro za mene i možda moje uzburkane emocije polahko nestanu.

''Možeš'', kažem tiho i prebacim nogu preko noge te oslonim ruke na koljena.

Bilo mi je teško započeti, ali kada sam uspjela riječi su iz mene izlazile same i priča je tekla bez zastajanja. Bilo je tako lahko da nisam mogla da vjerujem da je to moguće i svo ono oklijevanje mi je postalo besmisleno. Prepričala sam sve. Od djetinstva, svađa mojih roditelja, mojih izleta bez ijednog od njih pa sve do smrti mog oca. Naravno nisam prepičala sve jer neki detalji ga se ne tiču, ali sam mu dala okvirnu priču. Moji roditelji su se uvijek voljeli, ali su oboje bili kratkog fitilja i to je bio najveći problem u njihovom braku. Moj otac nikada nije prevario moju majku niti je ona njega. Nije je nikada ni udario i uvijek je bio protiv svakog fizičkog nasilja. Samo su se svađali. Skoro uvijek. Mama je svoje živce liječila kupovinom i alkoholom, a tata poslom. Sjećam se par puta da je provodio noći u kancelariji. Poslije bi se pomirli, ali mir je trajao par dana i onda bi se sve dešavalo iznova. Jedino što sam kod njih cijenila je to da se nikada nisu svađali ispred mene. Kada sam ja tu njihova svađa bi se pretvarala u smrknute poglede kada misle da ih ne vidim ili su odlazili u dugu sobu. Željeli su da me zaštite, da u mojim očima naša porodica uvijek bude idealna. Međutim, uvijek sam ih čula. Oduvijek sam znala za sve što se dešava. Jednog jutra su se strašno posvađali za doručkom. To je bio prvi put da nisu marli jesam li tu ili ne. Mama nije željela da on ode na posao, ali on je uporno govorio da nam treba novac jer mi je bio obećao ljetovanje na Floridi i namjeravao je to da ispuni. Nisam željela putovanje nakon te svađe. Samo sam željela da prestanu. Da se ne svađaju više. Tata je otišao na posao, a da nije ni završio sa jelom. Čitav je dan mama provela u kući, spremajući i obećavajući mi da će mu se izviniti te i da će se pomiriti.

Čekali smo i čekali, ali umjesto tate došla je policija sa vijestima. Pronašli su ga mrtvog u njegovoj kancelariji. To je bio najgori dan u mom životu i dan koji mi je preokrenuo budućnost i sve želje. Zbog njega sam odučila da ću se baviti novinarstvom i zbog njega su nastali snovi o tome da budem glavni urednik te da radim u njegovoj kancelariji. No do toga je dalek put i trebat će mi kvalifikacija koju mogu dobiti jedno završenim fakultetom i radnim iskustvom. Zato sam odlučila strpljivo da idem tim putem i obećala sam da ću to ostvariti. Tog dana mi je mama rekla da od mene želi samo jedno. Da pronađem muža kakav je moj otac. Iako su se svađali mama i on su živjeli jedno za drugo. Svađali su se oko sitnica u većini situacija, ali znali su i kako da to izglade i nikada nisu pomišljali da se raziđu. Zato je od mene tražila da nađem dobrog i pažljivog momka koji će me voljeti i koji će me znati poštovati čak i kad se svađamo jer njoj tata nikad nije rekao ružnu riječ u svađi. Uvijek je bio pun pažnje i razumijevanja i mislim da se ona zbog toga i sada osjeća još više krivom. Nema ga više, a nisu se stigli ni pomiriti. Mora da je grozno živjeti sa takvim teretom na prsima.

''Je li on ubijen ili je umro?'', upitao je Harry, prekinuvši moju priču. Trepnula sam par puta da shvatim da sam u međuvremenu otišla do sofe, a sada Harry sjedi naspram mene i gleda me bez treptanja.

''Ubijen je'', odgovorila sam, a on je spustio pogled. ''Bio je novinar, Harry i saznao je nešto i zato su ga se riješili. Mama mi je to davno rekla.''

''Žao mi je'', rekao je i osjetila sam ruku na leđima kako mi pravi kružne pokrete. Izvila sma obrvu u znak pitanja, a Harry je slegnuo ramenima i prestao sa radnjom. Slagala bih kada bih rekla da mi ti pokreti nisu prijali, ali nije bilo normalno da me on na neki način tješi.

''Uredu je. Jedino što me brine je to da očekuje da pronađem nekoga ko će učiniti moj život kopijom njihovog'', priznala sam svoj strah. Sada sam se osjećala ranjivo pred Harryem.

''Tvoja majka je jaka žena. Čim je uspjela da preživi sve što se desilo i da nastavi dalje odgajajući te. Sumnjam da bi ti željela loše'', kaže i znam da pokušava da mi pojasni da mama sigurno ne želi da imam iste probleme koje su mama i tata imali.

''Jeste ili bar tako izgleda. Iako izgleda jako i nervira me često znam da je boli sve što se desilo među njima'', kažem tiho, a onda trepnem jer su mi se oči osušile zbog toga što sam ih držala dugo otvorenim.

''To je sasvim normalno. Voljela ga je'', kaže, a ja ga pogledam i klimnem glavom potvrdno.

Bol koji osjećam je jak i pulsirajući, ali je ništa naspram bola kom sam svjedočila svaki put kad pogledam u njeno lice. Ta žena može kriti istinu od svih, ali ne i od mene. Ja je dobro poznajem i dobro znam koliko je noći provela plačući kada je bila sigurna da spavam. Nisam spavala. Čula sam svaki jecaj, osjetila svaki drhtaj njenog tjela uz moje i više puta osjetila kosu kako mi se natapa njenim suzama. Uvijek sam bila svjesna toga koliko boli nosi ljubav i zato sam je se s jedne strane bojala.

''Ljubav je bolan, ali po mnogima prelijep osjećaj'', rekao je Harry. Njegova rečenica je bila sve samo ne u njegovom stilu. ''Neki ljudi, kao tvoja majka imali su i sreću i nesreću u njoj, dok neki ljudi nikada ne pronađu osobu vrijednu ljubavi.''

Znala sam da je Harry pod tim mislio da je mama imala sreću da upozna mog oca, ali da je nesreća to što je ostala bez njega, ali nisam znala na koga se odnio kada je rekao da neki ljudi nikada ne pronađu osobu koja zavrijeđuje da bude voljena. Je li moguće da je se to odnosilo na njega, upitala sam se, a onda sam shvatila šta se dešava i preplavilo me iznenađenje. Harry i ja razgovaramo lijepo, Harry daje komentare za moje roditelje i nije drzak i bezobrazan. I k tome još, Harry sa mnom razgovara o ljubavi. Šokirana sam razvojem situacije, ali se ne bunim. Naredni trenuci nam prolaze u tišini koja je ugodna, ali moja potreba za razgovorom me natjera da progovorim.

''Zar ne mrziš ovo?'', upitam, a Harry se prene iz misli.

''Mrzim šta?'', upita.

''Tišinu.''

Nasmije se poluglasno. ''Zašto misliš da je neophodno da razgovaraš o sranjima umjesto ti bude ugodno u tišini?''

Njegovo pitanje me iznenadi. Slegnem ramenima i kažem: ''Ne znam. To je dobro pitanje.''

''Ljudi kažu da je šutnja ponekad znak da si pronašao posebnu osobu. Jer kada ste zajedno i kada možete da začepite oboje na sekundu i ugodno dijelite tišinu onda je to nešto posebno.'' Harryev osmijeh je rastao kako je moje iznenađenje postajalo očiglednije. Bilo mi je jasno da shvata zašto sam toliko zbunjena svime. Harry mi priča o ljubavi i Harry pokušava da mi kaže da mu je ugodno sa mnom. Nikada nisam vjerovala da bi ovaj dan mogao doći, ali drago mi je da jeste jer ovakvom Harryu nikada nisam vjedočila.

''Možda je sada vrijeme da odem u sobu'', kaže i ustane brzo. ''Mislim da je dosta za danas sa ovakvim razgovorom.''

Čini se da je i njemu postalo jasno kako je razgovor poprimio drugačiji smijer. Razgovarali smo kao prijatelji, a za nas je to bilo jako čudno. U posljednje vrijeme se ponašamo svakako samo ne kao prijatelji. Iako je trajalo kratko jako mi se dopalo i voljela bih ovo ponoviti sa njim.

''Još jedna zabava i još mnogo igara. Nadam se da si spremna'', kaže i ode u sobu prije nego što mu odgovorim.

Znam na šta je mislio kad je to rekao i to me živcira pomalo. Očekuje da će se opet nešto desiti među nama kao što je to slučaj poslije svake zabave, ali ovoga puta želim da mu dokažem suprotno. Ne želim da idem na zabavu, ali ako moram ići ću, ali sebi postavljam pravilo da spriječim da se bilo šta dogodi među nama.

Kasnije te večeri sam se brzo obukla gledajući da ne pretjeram ni u čemu jer mi nije bilo do uređivanja. Obukla sam crnu majicu čija su ramena i rukavi providni i uska je poprilično, a na to suknju koja svjetluca. Njena boja me pomalo podsjeća na boju kože. Stavljam crne naušnice u obliku baklave i na noge navlačim crno sive čizme do članaka sa srebrenim federom. Sa stola uzimam pismo tobu i izlazim iz sobe te kosu još jednom prebacim na lijevu stranu pazeći da ostane onako kako sam zamislila.

''Spremna?'', pita me Harry prije nego me pogleda dižući se sa sofe. On je već odavno spreman i već je par puta viknuo da požurim. Odgovorim potvrdno, a on me pogleda i zastane. Nosi crnu košulju na kojoj su prva dva dugmeta otkopčana i znam da je to za provokaciju, crne pantalone i zlatne čizme. Nikada ne bih očekivala da se tako obuče. Crno-zlatna kombinacija na njemu nije nešto što sam ikada vidjela i jako je neobično.

''Mogu reći da se sve više popravljaš u izboru odjeće'', kaže odmjeravajući me bez srama i poliže usnu.

''Ni ti ne izgledaš loše, ali te čizme su isuviše neobičan izbor.'' Pokažem glavom prema njima, a Harry slegne ramenima.

Izlazimo vani na svjež zrak, a Louis nas čeka oslonjen na motor. Harry samo prevrne očima i ode do svog auta, a ja produžim do Louisovog motora smješkajući se. Dam mu torbicu koju smješta u prtljažnik, a zatim sjednem iza njega. Suknju skupim da ne bi letila na sve strane, obgrlim ga i on upali motor te sisne gas, zaokrene nas i ubrzo jurimo ulicama koje se počinju puniti ljudima jer pada noć. Još jedna zabava slijedi i ne mogu a da se ne zapitam kako će ova da se završi.

---

P.S. Jeste znali da ima crtani One Direction? Ja sam ga nedavno našla i sviđa mi se. Jedva čekam da lik koji ga pravi izbaci novu ep.  Ly <3