Pogled koji mi je uputio bio je dovoljno jasan znak da mu se svidjelo ono što je čuo. Osjetila sam olakšanje jer nije imao neki komentar u svom stilu, nego se samo nasmješio i klimnuo glavom. Znala sam da su riječi koje je maloprije izrekao bile istinite i da mu je drago da je dobio isti odgovor od mene. Nekako u dubini duše znam da bi shvatio da lažem da sam rekla da mi nije nedostajao jer toliko smo navikli jedno na drugo da kad se sve loše zanemari oboma bi bilo jako neobično ukoliko bismo sada prestali da živimo u istom stanu.

''Slagao bih kad bih rekao da sam očekivao da ćeš to reći naglas, ali sam zadovoljan jer si odlučila da ne lažeš ni sebi ni meni'', rekao je.

''Nisam tolika kukavica da to sakrijem, a i dobro znam da me ne bi pustio na miru da ti nisam rekla istinu'', odvratila sam mu smješkajući se.

''Ne bih pomislio da si kukavica da to nisi meni rekla, nego da si to prešutila sebi. Laku noć, Bells.''

Poželjela sam mu laku noć krajnje zamišljena, a onda je njegova pojava išćezla kad su se vrata zatvorila, ostavivši me samu. Spustila sam glavu na jastuk i duboko sam udahnula poželivši da se izgubim u mislima kako bih se maknula od stvarnosti i eventualno zaspala. Harryevo prisustvo ponekad zaista nije ono što me raduje, ali sada ne osjećam radost ni u tome da budem sasvim sama. Više to nije povezano ni sa sjećanjem na onu noć nego sa tim da se osjećam usamljeno. Nedostaju mi ljudi kod kuće. Nedostaje mi moj grad, moja kuća, moji prijatelji pa čak i moja mama. Znam da dodatak čak ostavlja utisak da je ona posljednja osoba koja mi može nedostajati, ali razlog za to je taj da je ona toliko rijetko kod kuće pa je taj osjećaj nedostajanja sveprisutan i toliko postojan da više ne moram da to naglasim.

''Jesi zaspala?'', upitao je tihi glas. Misli su mi se raspršile i nakon što sam dva puta trepnula ugledala sam Harrya kod vrata. Kosa mu je bila neuredna kao da se valjao po krevetu dugo vremena, a lice umorno i crveno.

''Nisam. Ne mogu da spavam'', odgovorila sam uspravivši se u sjedeći položaj. Tek kad sam pogledala vrijeme shvatila sam da sam se prevrtala po sofi oko pola sata u pokušaju da zaspim.

''Ni ja'', odgovorio je i pridružio mi se na sofi, a onda je dodao: ''Izgleda da smo oboje sjebani.''

''Iako mrzim tvoje izraze moram priznati da sada jesmo'', rekla sam slegnuvši ramenima. Prošlo je dvanaest sati, ujutro moramo na fakultet, a nismo u mogućnosti da zaspimo.

Samo se nasmije i glavu nasloni na naslonjač. Njegova glava je okrenuta prema meni, kao i ostatak tijela, ali su mu oči usmjerene na prste sa kojima se igra. Netremice ga promatram dok vrhovima prstiju prelazi preko glatke površine nokta, a onda počnje da noktima grebe mrtvu kožu pored kako bi je uklonio.

''Da li si ikada poželjela da si neke stvari drugačije uradila?'', upitao je iznenada, a njegove oči su pogledale u moje.

Sa izrazom zbunjenosti sam mu uzvratila pogled, a onda sam se zamislila nad njegovim riječima. Naravno da jesam, pomislila sam. Pa svi smo se barem jednom u životu pogledali u ogledalo i rekli sami sebi da smo pogriješili i da smo trebali drugačije da postupimo. Greške su neminovne. One su sastavni dio života i oblikuju nas u bolje osobe onda kada shvatimo da smo pogriješili i ispravimo ih.

''Svi smo to poželjeli bar jednom'', odgovorim.

''Bar jednom'', rekao je zamišljeno, a onda se osmjehnuo. ''Čovječe, ja ne znam dan da nisam to poželio.''

''A šta bi tačno želio da promjeniš?'', upitala sam. Možda ne znam sa kakvim se problemima nosi, ali dobro znam da je bolje kada te neko sasluša i da ti savjet. Makar i bio loš, ponekad olakša situaciju. Dobro znam da Harry ne želi da sluša moje prodike, ali isto tako znam da ne bi ništa rekao da nije želio da razgovara o tome i zato se nudim da ga saslušam.

''Svoj odnos prema tebi na početku našeg poznanstva'', odgovori i pogleda me kao da očekuje da mu se nasmijem. Gledam ga zbunjeno, bez mogunosti da razumijem njegove misli iza riječi, a onda uzdahnem duboko.

''Znam da ne shvataš, ali volio bih da nisam bio onakav kakav sam bio prema tebi kad smo se prvi put upoznali pa i u više navrata nakon toga. Mada ne znam kakav drugačiji bih mogao da budem kad sam to ja. Takav sam i ne znam šta da uradim povodom toga.'' Kad završi njegove oči gledaju svuda osim u moje oči. Poželim da mu kažem nešto ohrabrujuće jer je uspio ovo da prizna, ali onda mi na jezik dođu samo optužbe.

''Zašto to nisi ranije rekao?'', upitam, a onda se ispravim. ''Zašto to nisi ranije shvatio?''

''Nisam ranije znao da bih mogao doći u situaciju da požalim zbog svog odosa prema nekome. Do sada nisam požalio nikada i ovo mi je jako novo.'' Njegova usna zadrhti i da bolje ne znam pomislila bih da će da zaplače. Ovako sam sigurna da je samo zamišljen i možda nervozan zbog svog priznanja.

''Ne znam šta bih ti rekla'', kažem posve iskreno. Kada je noć započela nisam mogla ni pomisliti da će ovako završiti. Sa Harryevim priznanjem da mu je u jednu ruku žao zbog toga što je bio kreten.

''Uredu je. Jedino što me muči je to da previše utjećemo jedno na drugo. Ne znam sviđa li mi se to, ali znam da je to istina.'' Njegove riječi su tihe, ali njegove misli putuju do mene i obavijaju se oko mojih poput ruku majke koje se obavijaju oko djeteta, nježno i sa previše topline. Pomisao da utjećem na Harrya na bilo koji način je nešto što nikada nisam mogla zamisliti, ali čuti to iz njegovih usta znači da je to istina.

''Tvoj uticaj na mene je skoro uvijek negativan. Kad god smo blizu dobijem poriv da se svađam sa tobom'', priznam mu i duboko udahnem po ko zna koji put ove noći.

''Kod mene je sasvim obrnuto. Ti na mene utječeš tako da poželim da budem bolji prema tebi. Zbunjen sam zbog svega, zbog one noći i osjećanja koja se u meni komešaju od tada.'' Znam da misli na onu noć kada se desio incident sa pokušajem provale. Ne znam zašto, ali toplota mi udari u obraze pri sjećanju na to kako sam jako željela da je Harry uz mene, da me drži u naručju, daleko od ostatka svijeta. Ne znam da li je mogao da osjeti moju želju za tim, ali sada vidim da je i on nešto osjetio.

''Nikada nismo baš dobili šansu da saznamo više jedno o drugom'', kaže, pogleda me u oči i onda doda - ''Šta kažeš da igramo pet pitanja i da oboje dobijemo neke odgovore?''

''Pet pitanja?'', upitam krajnje zbunjeno.

''Nemoj da mi kažeš da ne znaš za igru pet pitanja?'' Njegovo iznenađenje nije moglo da se sakrije i zbog toga sam se osjećala pomalo glupo. Slegnula sam ramenima odajući da doista ne znam za tu igru. Harry je duboko uzdahnuo, a onda je odlučio da mi pojasni pravila, na kraju, njegove izmišljenje igre po uzoru na igru pitanja.

''A šta ako ja imam više pitanja?'', upitala sam, a on je slegnuo ramenima objasnivši da nas je ograničio na pet jer je to nekako sredina kako se ne bismo opteretili previše. Nisam bila sretna s tim, no svejedno sam odlučila da se ne prepirem s njim i da prihvatim njegovu igru.

''Ja ću da te pitam prvi'', kaže. Nisam ni sumnjala da će njegovo pitanje biti prvo. Iznenadila bih se da je ponudio mene da pitam prva, ali ovako je bolje jer sada sam svjesna da još uvijek pričam sa Harryem,a ne nekim ko podsjeća na njega.

''Koje su tri stvari koje mrziš kod mene?'', upita sasvim neočekivano pitanje. Otvorim usta da nešto kažem, ali onda zastanem i zamislim se. Nikada nisam očekivala da će Harry pitati mene šta mi smeta kod njega. Nikada nisam mogla ni da pomislim da bi ga zanimalo moje mišljenje oko toga, ali stvari koje, ne mrzim jer je mržnja jak osjećaj, nego ne volim mi prohujaju umom.

''Ne dopada mi se tvoja potreba da psuješ da bi se izrazio, ne dopadaju mi se tvoji suvišni komentari i potreba da prekriješ sve dobro što kažeš.'' Osmjeh mu se proširi usnama, kao da je znao da ću mu to reći. Kao da je očekivao da će to biti moj odgovor. Ne dopada mi se to. Mislila sam da ću od njega dobiti neku drugu reakciju, ali on djeluje krajnje zabavljeno.

''Nekako sam očekivao takav odgovor jer i sam znam da su mi to neke od mnogobrojnih mana'', kaže i slegne ramenima. Dobro. Ne znam zašto sam očekivala neku drugu reakciju od njega, ali ne bih trebala da budem razočarana jer je to ipak Harry. Zašto me taj osjećaj onda prožima?

''Moj je red, zar ne?'', upitam kako bih prekinula tišinu,a i da ne bi počeo da zapitkuje. ''Bio si u relativno dugoj vezi?''

Namrštio se, ali nije djelovao kao da je ljut. Više nezadovoljan time što ja to znam. ''Od koga si to saznala? Ne sjećam se da sam ti to rekao.'' Slegnula sam ramenima, a on je prešao rukom preko lica.''Mogu i da pretpostavim od koga. Neki ljudi zaista nemaju pametnija posla nego da guraju nos u tuđi život i šire priče o njemu.'' Čangrizavost mu je očigledna u glasu dok mu oči pilje u zid iza mene.

''Hoćeš li mi odgovoriti jer pitam tebe, ne zanima me ono što drugi kažu?'', upitam.

''Pa ako par mjeseci možeš nazvati dugom vezom onda jesam'', priznao je.

Bilo je čudno čuti to priznanje od samog Harrya. Dok sam o tome slušala od Kris sve je djelovalo kao izmišljotina, ali sada kada je Harry to sam priznao nekako je sve postalo stvarno. U mislima mi se, iako ne znam zašto, opet pojavila slika plavokose djevojke sa osmjehom na licu, a u glavi su mi se pojavila pitanja. Imala sam ih puno, ali sam znala da Harry ne želi da odgovara na njih. Isto tako sam znala da me se ne tiču odgovori jer je to njegov privatni život na koji ja nemam pravo pa sam sva pitanja progutala, odlučivši da se neću mješati i pokvariti ovu mirnu noć.

''Moj red. Šta osjećaš prema Louisu?'', upitao je, a njegovo pitanje me jako iznenadilo. Nasmijala sam se samoj sebi prisjetivši se kako sam samo prije dvije sekunde odbila da ga pitam išta za njegovu bivšu djevojku jer sam mislila da me se to ne tiče, a evo Harrya kako mene pita o mojim osjećajima.

''Louis i ja imamo čisto prijateljski odnos. Zašto misliš da postoji nešto drugo?'', upitala sam sa dozom znatiželje. Slegnuo je ramenima kao da ni sam ne zna i kao da se to pitanje nametnulo slučajno. On od početka sumnja u Louisov i moj odnos iako ne znam zašto. Do sada nikada nismo pokazali nikakvu veću prisnost, ali Harry i dalje misli da postoji nešto. Nisam sigurna zašto, ali maleni dio mene je u jednom trenutku pomislio da je ljubomoran, ali poželjela sam mentalno da udarim taj dio iste sekunde. Harry nema razlog da osjeti takav osjećaj. Ne zanimam ga i ne bi trebao da me zanima i zato mi nije jasno odakle mi takve pomisli.

''Zanima me koliko su ti jaki bili osjećaji prema tvojoj bivšoj djevojci?'', upitala sam, ponovo se dotakavši jednog od pitanja koja su mi se pojavila u umu onog trenutka kada je Harry potvrdio Kristenine riječi. Ne bih ga to pitala da nije upitao za Louisa i mene, ali ovako, osjećala sam da sam dužna da mu uzvratim uslugu.

''Očigledno ne dovoljno jaki čim smo prekinuli'', kaže odmah odrješito, kao da ne želi o tome da razgovara. Ispoštujem to i ne pitam više ništa jer i tako sam sigurna da mi Harry ne bi dozvolio da to uradim i prekinem redoslijed pitanja.

''Zašto te to zanima?'', upitao je, postavivši svoje treće pitanje. Nekako sam predosjećala da će to pitati. Bilo je očigledno da to slijedi jer sigurno misli da me se njegov ljubavni život ne bi trebao ticati, a da sam ja noćas pokazala preveliku zainteresovanost za njeg.

''Pitanje je jednostavno samo došlo'', priznala sam na pola istinu. Dio mene dobro zna da me je i zanimalo koja je djevojka uspjela da istrpi Harrya par mjeseci i nije na kraju bila ta koja ga je ostavila.

''Čujem li to manjak iskrenosti u tvom glasu?'', upitao je podigavši obrvu. Odjednom sam primjetila znatiželju na njegovom licu. Njegove oči su gledale netremice u mene, kao da me proučavaju. Osjetila sam nelagodu zbog takve geste i željela ja to ili ne pogledala sam u stranu. ''Da ne znam bolje pomislio bih da te zanima jer si ljubomorna.''

''Da li vidiš smisao u tome da budem ljubomorna na djevojku koju si ostavio?'', upitala sam, a moj pogled se vratio na njega. Nasmijao se zabavljeno, a onda je odmahnuo glavom.

''Nema ga, istina, ali nisi ni porekla da bi mogao da postoji razlog da budeš ljubomorna.'' Progutam čujno kad mi njegove riječi dopru do mozga. Upravu je, nisam isključila tu mogučnost.

''Mislila sam da se to podrazumjeva.'' Harry nije izgledao uvjereno u moje riječi, pa sam dodala. - ''Zašto bih ja bila ljubomorna, a da ta ljubomora ima veze sa tobom?''

''Ne znam. Ti mi reci svoje razloge.'' Približio mi se na par centimetara, a to je bilo dovoljno da u nosnicama osjetim miris mentola i paste za zube. Izgubila sam se na trenutak i Harry je to primjetio što mu je bilo dovoljno da položi ruku na naslonjač, bliže meni.

''Nema ih. Ti nisi osoba koja bi u meni mogla da izazove tu reakciju'', kažem, a i sama sam svjesna da lažem. Osjetim to itekako svaki put kada ga vidim sa Rose, ali želim to da sakrijem od svih pa i od same sebe. Do sada mi je dobro išlo, ali sada počinjem da sumnjam u sebe i svoju mogućnost pravilnog rasuđivanja. Jasno mi je da ne simpatišem Rose zbog toga što je takva kakva jeste, ali opet, s druge strane, znam da to nije jedini razlog. Razlog je i on. Njihova bliskost. To što postoji među njima šta god to bilo. Luda sam, znam, jer Harry ne bi trebao da me zanima. U vezi je. Iako on to poriče znam da jeste. Mada ta veza i nije jaka i nije veza koja ga veže za nju i dalje postoji. Trebala bih se držati podalje od njega, ali on mi ne pomaže u tome. Ni namjanje mi ne pomaže i ne znam šta da radim.

''Jesi li ikoga ostavila kući?'', upitao je prekinuvši moje misli. Na sreću. Već me počela izjedati krivca zbog toga što sam o Harryu pomislila na način na koji ne bih trebala.

''Mamu?'', rekla sam, ali je moj odgovor više bio pitanje. Harry se nasmijao.

''Nisam mislio na to. Mislio sam da li si ostavila muškarca iza sebe.'' Ispustila sam tiho aha shvativši na šta misli, a onda sam odmahnula glavom odrično.

''Nisam ostavila nikoga sa kim sam imala prisnu vezu. Prijatelje ne računam, naravno.'' Harry klimne glavom, ali ne izgleda pretjerano uvjeren u moje riječi. Da budem iskrena to me nikako ne dotiče jer ne mora da mi vjeruje.

Pomislila sam da ga pitam do kada namjerava da iskorištava Rose, ali onda mi je drugo pitanje palo na pamet pa se nisam mogla suzdržati, a da ne pitam. ''Jesi li svjestan da tvoji prijatelji i dalje misle da smo spavali zajedno?''

Harry nije djelovao kao da ga to dotiče jer je slegnuo ramenima. ''Nije me briga šta misle. Ako im to odgovara meni je sasvim uredu.''

Njegov nonšalantni odgovor je u meni raspalio ljutnju. Znam da to njega ne zanima i da je to za njega plus, ali da li može da misli o meni bar malo. Jasno mi je da ga ne zanimam na nekom većem nivou, ali isto tako smatram da bi trebao da misli na druge i posljedice koje bi oni mogli imati zbog njegovih postupaka. Pogotovo zato što su njegovi prijatelji krivi što se pojavila mogućnost da se tako nešto desi.

''Kako možeš biti tako hladan i sa manjkom osjećaja za druge?'', upitala sam ljutito. Primjetio je promjenu raspoloženja kod mene i zbog toga se udaljio malo. Ona blizina koja se pojavila među nama je nestala jednako brzo kao što je stvorio.

''Nemam namjeru hodati uokolo i pričati svima da nisam spavao sa tobom. Prekini sa tim pošto nije važno. Niko o tome i ne razgovara i znam da vjeruješ da ti je reputacija uništena, ali nije.'' Usna mi se trznula kad je zavšio i osjetila sam poriv da ga udarim.

Da li zaista misli da je reputacija ono što me muči, upitala sam se iako je bilo očigledno da misli jer je to rekao. Ne bi me bilo briga da je Harry drugačiji nego što jeste, ali ovako osjećala sam da sam u očima svih poput Rose. Nisam to željela. Do vraga nisam joj slična i ne želim da to iko misli. Zato mi nije odgovaralo da iko misli da se nešto desilo među nama tu noć.

''Vidim ti izraz lica. Bolje da preskočimo ovu temu i krenemo dalje sa pitanjima'', rekao je. Stisnula sam usne i klimnula glavom. Ponavljala sam sebi da se smirim i da ne bih tebala misliti o tome, ali misli su navirale kao bujica, prijeteči da me poplave i izazovu posljedice u našem i tako klimavom odnosu.

''Da li si ikada vjerovala da je nešto loše za tebe, a na kraju se ispostavilo dobro?'', upitao je. Htjela sam da ispljunem iz sebe da se to nije desilo od trenutka kad sam zakoračila u ovaj stan, ali sam udahnula duboko da se smirim. Od trenutka kad sam upoznala Harrya vjerovala sam da je loš za mene i ispostavilo se da jeste. Sva moja sjećanja vezana za takve situacije za koje on pita vežu se za vrijeme prije njega.

''Ne pamtim zadnji put kad se to desilo'', odriješito sam rekla. Harry, kao da je očekivao takav odgovor, samo je klimnuo glavom i rekao da je moj red.

Polizala sam usne, osjetivši unutrašnji nemir, a onda sam konačno upitala pitanje koje me je počelo kopkati davno, ali ga nisam imala prilike postaviti u mirnoj atmosferi. ''Zašto si takav prema meni? Je li u opisu tvoje uloge kao cimera da budeš kreten ili si tu ulogu odabrao onog trenutka kada si me vidio na vratima stana?''

''To je u opisu mog karaktera. Nisam takav samo prema tebi Bella. Takav sam prema svima. Ti si samo ona koja je najosjetljivija jer nisi navikla na takav tretman, ali si i jedina koja se sa mnom svađa zbog toga i to me intrigira.'' Riječi su iz njega izlazile sporo, ali ono što je rekao me natjeralo da se zamislim. Znala sam dobro da je Harry prema svima skoro isti, ali sam uvijek mislila da se prema meni odnosi najgore i uvijek sam to povezivala sam time da me zbog nečega ne podnosi. Mislila sam da ga ne zanima ono što kažem. Nikada nisam pomislila da bi ga moje odbijanje da me tako tretira moglo zaintrigirati. ''Ponekad stvarno djeluješ pozitivno na mene, ali ponekad me svađa toliko izbaci iz takta da postanem isti kreten kakav inače jesam.''

''Ja možda na tebe djelujem pozitivno, ali ti na mene često djeluješ negativno kao što sam već rekla. Inače nikada niko nije ovoliko svađa izvukao iz mene'', priznala sam.

Harry se nasmijao na moje riječi, ali njegov smijeh je bio prazan i pomalo je odavao razočarenje. ''Znao sam to. Da smo na početku poznanstva našalio bih se da mi to dođe kao kompliment, ali ovako nije mi drago da ostavljam takav utisak.''

''Nudila sam ti da nađemo sredinu, ali nisi djelovao zainteresovano za to'', rekla sam sliježući ramenima.

''Je li to novo pitanje?'', upita Harry.

''Ne, nije'', odgovorim odmah.

''Onda je moj red da pitam.'' Nisam zadovoljna što je Harry odbio da prokomentariše moju izjavu, ali me je njegovo naredno pitanje toliko iznenadilo da su mi se usne same rastvorile i u čudu sam pogledala u njega. Glasilo je - ''Kada bih te pitao, a ne pitam nego samo me zanima, da bude jasno. Kada bih te pitao za vezu, koji bi bio tvoj odgovor?''

Ne bih mogla sakriti iznenađenost ni da se trudim jer znam dobro da mi je ispisana svuda po licu. Harry je vidi i vidim da ga je to zabavilo jer mu je stisak vilice oslabio i sada mu se u kutovima usana nadzire osmijeh. Ne znam zašto, ali nikada nisam razmišljala o mogućnosti da me Harry tako nešto pita. Vjerovatno zato što nikada nisam vjerovala da bi tako nešto bilo moguće. Čuti to iz Harryevih usana, makar bilo samo pitanje koje je upitao zbog igre, a ne zato što će se to stvarno desiti mi djeluje nevjerovatno. Kao da je ta mogućnost toliko nevjerovatna i toliko nepostojeća da bi se prije led na sjeveru otopio nego što bi nešto tako prešlo preko Harryevih usana.

''Čekam odgovor'', kaže i ne znam kako i sa kojom smjelosti njegov palac se nađe na mom obrazu dodirujući ga.

''Nisam sigurna da je potrebno da odgovorim na to. Oboje znamo da ne postoji mogućnost to da pitaš tako da ne moram da razmišljam šta bih odgovorila'', kažem, i rukom maknem njegovu sa svog lica. Harry nije zadovoljan mojom gestom, ali ništa ne kaže na to nego se fokusira na svoje pitanje i moje odbijanje da dam odgovor.

''Ne znam zašto, ali vjerujem da znam odgovor'', kaže.

''Ja ne mislim tako iz prostog razloga jer ga ni ja ne znam. Nisam razmišljala o tome jer nisam imala potrebu.'' Harry je klimnuo glavom, a onda me pogledao direktno u oči, kao da u njima traga za odgovorom koji krijem u sebi. Šutimo par minuta, a onda on opet progovori.

''Dobro znam koliko ponekad poželiš da me izbaciš iz stana i svog života, ako tamo uopšte imam mjesto, ali isto tako znam i da ti se na neki uvrnut način dopadam. Ne znam zašto jer do sada jedva da sam te par puta pristojno tretirao, ali znam da nešto u tebi žudi za mnom.'' Harryeve riječi su bile sve samo ne laž. Šokiralo me to kako je uspio da shvati, a onda sam se sjetila više puta kada sam Harryu pustila da mi se približi više nego što bi čak i prijatelj trebao. Bilo je očigledno. Bio je sasvim u pravu. Nešto u meni, nešto za sada nedovoljno jako, me je vuko ka Harryu. Nisam znala da li se pretvaram u mazohistu, ali sam znala da se plašim mogućnosti da taj dio mene postane dominantan.

Harryeve oči su me promatrale pomno dok su mu usne bile skupljene, a ruke stisnute. Nisam mogla da dokučim da li je ljut ili zamišljen, ali sam i sama bila previše iznenađena saznjanima pa nisam mogla obraćati pažnju na njegov stav.

''Postoji puno trenutaka u kojima te razumijem Bella. Kao sada. Jer dio mene mi govori da te dodirem. Ne samo da govori nego vapi za tim i ne znam kako da ga sputam'', kaže i njegova ruka ponovno završi na mom obrazu dodirujući ga nježno, a lice mu se opusti. Tu sporu gestu prekine zvuk poruke na mom telefonu. Jedne, pa druge i treće.

Probudim se iz transa i okrenem glavu prema stolu, prekinuvši kontakt sa Harryem. Pokuša da me zaustavi u namjeri da pogledam od koga su poruke, ali ja mu to ne dozvolim. Trenutak je djelovao previše intimno, makar me je samo dodirivao po obrazu, i nisam željela da ode dalje. Sada nije bilo vrijeme za to, ne nakon svega što smo jedno drugome rekli.

Sve tri poruke su sa nepoznatog broja što me iznenadi jer se ne sjećam da sam u posljednje vrijeme nekome dala broj. Otvorim ih i istog trenutka me preplavi ljutnja, bijes i ogorčenost. Od potpisa koji stoji na kraju treće poruke mi se u želucu stvori mučnina i nelagoda. Skoro da mogu čuti misli osobe koja mi ih je poslala i želju da me povrijedi što više. Žao mi je što u tome nije u potpunosti uspjela, ali je uspjela da učini da mi se Harry zgadi kao i da uništi sav napredak koji smo on i ja noćas ostvarili. Pogledala sam u njegovo zbunjeno lice, a onda sam odmahnula glavom i usna mi se skupila. Jedno pitanje koje mi se pojavilo u umu i koje sam skoro rekla na glas bilo je, zašto. Zašto, Harry?

---

2015 - Ovaj dio je trebao biti još jučer, ali wattpad je šteko i nisam mogla da ga postavim tako da sam ovo već pisala i nije se snimilo pa sam zaboravila šta sam htjela da kažem. Ugl. nadam se da vam se sviđa dio i ako vam se sviđa stisnite vote i ostavite mišljenje ako želite :)


A/N 2020 - Ponekad kada pogledam ove A/N od prije pet godina iznenadi me moj način izražavanja. Štekao? Ugl.?

Uff, uglavnom, novi prepravljeni dio je tu i dosta kasni zbog ispita koje sam imala te se zato izvinjavam. Poglavlja postaju duža, a fali im opisa pa kad ih dodam dobijem od poglavlja koje je imalo oko 3000 riječi poglavlje od 4000+ riječi. Nadam se da su promjenje prihvatljive. Ostavite mišljenje i vote ako želite.

Do sljedećeg puta :)