Tiho me je promatrao par sekundi, a onda je pogledao iza mene, prema njima dvjema. Krajičkom oka sam pogledala u njih i primjetila sam da se Lisa smješka, a Kris ga promatra pomno i tiho. Klimnem glavom prema njemu i on to shvati kao signal da se izmakne kako bih mogla zatvoriti vrata za nama. Znam da Lisa sada u sebi smišlja ideje kako da nas spoji, ali ne mogu sada o tome razmišljati jer Harr izgleda puno neraspoloženije nego ranije. Usne su mu spojene u ravnu liniju, oči oborene prema podu, a ruke stegnute u šake. Čim smo se oboje našli na sofi, Harry je podigao pogled i osmotrio me.

''Samo sam ti htio reći da za dva sata idem kući, a vratit ću se sutra navečer'', kaže tiho sve vrijeme me promatrajući.

''Uredu.'', kažem smireno.

''Jesi li dobro?'', upita.

''Da, zašto?'', upitam. Iznenadila sam se da je na mom licu primjetio koliko sam se uznemirila zbog razgovora koji sam sa djevojkama vodila. Vjerovatno sam blijeda u licu i izgledam kao pokisao miš.

''Lažeš. Šta ti se desilo?''

Približio mi se toliko da sam poželjela da ostanem sa sofe i odem na drugi kraj sobe. Posljednji put kad mi je bio ovako blizu posvađali smo se i trebalo nam je sedam dana da prestanemo bježati iz prostorije kada je drugo unutra. Njegova kosa je danas puštana i pada mu skoro do ramena, ali su šiške maknute natrag, svezane u maleni repić, kako to obično radi, oči su mu fiksirane za mene, a zelena boja nikad nije bila toplija. Skrećem pogled s njega jer mi je neugodno, a onda pročistim grlo jer znam da očekuje odgovor.

''Samo maleni razgovor između djevojaka'', slažem bez da dva puta promislim, te prožem prstima kroz kosu, radeći ono što on uvijek radi.

''Kopiraš me?'', upita, a uglovi usana mu se podignu blago u osmijeh.

''Pretpostavljam da ljudi kupe osobine onih sa kojima provode vrijeme'', odgovorim i slegnem ramenima.

''Mi čak i ne provodimo toliko vremena zajedno'', kaže i nasmije se. U pravu je. Otkako smo se posljedni put posvađali držimo se na distanci pa i ne provodimo dosta vremena zajedno. Zapravo, kad bolje razmislim, nikada i nismo provodili puno vremena zajedno.

''Istina, ali i ti i ja dobro znamo da se navike lijepe jedna na drugu.''

Klimne glavom potvrdno i zausti nešto da kaže, ali škripa sobnih vrata ga spriječi. Lisa i Kristen izađu i pozdrave nas pod izgovorom da moraju ići. Vidim kako se Lisa smješka, a Kristen jedva da i gleda u nas dok odlazi.

''Vidimo se, Harry'', dovikne Lisa prije nego što izađe iz stana. To radi namjerno jer joj Harry nije zapamtio ime, a i zbog toga što želi da mi da do znanja da i dalje stoji iza mišljenja da je Harry dobar izbor za mene.

''Uredu'', kaže Harry nekako uvrnuto te me pogleda sa podignutim obrvama. Nasmijem se i slegnem ramenima.

''Šta je s njom?'', upita Harry čim se ulazna vrata zatvore. Pogledam ga upitno i namrštim se jer je Lisa bila isuviše 'providna' i jedino ako je lud nije shvatio da nešto 'muti'.

''Onom Melisom.''

Prevrnem očima i viknem: ''Harry!'' Nasmije se i slegne ramenima, a onda se nasloni na jastuk i pogleda prema TV-u. Sada sam sigurna da to namjerno radi jer nema šanse da joj je zaboravio ime za pola sata.

''Ja pamtim imena samo bitnih ljudi'', kaže i dalje gledajući dalje od mene.

''Znači, s obzirom da znaš moje osjećam se počastvovano što sam ti bitna'', kažem, a njegovi obrazi lagano poprime rozu nijansu. Je li moguće da se Harry stidi, upitam se dok ga promatam kako se igra sa daljinskim upravljačem.

''Da, da'', kaže nezainteresovano, ali vidim da se smješka. Poželim da ga zadirkujem, ali znam da ne smijem da se igram s vatrom. Ne sada kada je prošlo dosta vremena od posljednjeg puta kada smo se posvađali.

''Pa, Isabella'', počne i vidim da se trudi da prekrije ono što je neplanirano rekao, pokušajući da me iznervira, ali neće mu to poći za rukom. Namrštim se, a on konačno shvati da ne želim svađu pa podigne ruke u zrak.

''Nisam vidjela Rose već duže vrijeme'', kažem i stisnem usne zbog toga što sam izgovorila njeno ime. Nisam namjeravala dovesti je u razgovor, ali jad detalj mi je iznenada sam došao u misli. Od zabave je nisam vidjela, a ni Harry je nije spominjao.

''Ti je baš ne podnosiš, zar ne?'', upita.

''Zaista je ne podnosim, a sigurna sam da je taj osjećaj obostran'', odgovorim namrštivši se.

Pred očima mi se pojavi scena Rose i mene u kupatilu, ono jutro nakon žurke. U ušima mi odzvoni onaj šamar koji je dobila od mene i smijeh mi se prolomi usnama. Kao da je muzika za moje uši, nastavlja da se ponavlja sve dok mi se raspoloženje ne popravi. Nikada nisam mislila da ću uživati zbog toga što sam nekoga ošamarila, ali sada sam i previše sretna zbog toga da bih brinula za svoju savjest.

''Nego, šta se dešava s tobom i Kris?'', upita i pogleda me. To pitanje me isuviše iznenadi jer me je to pitao nekako čudno. Kao da očekuje odgovor na pitanje koje ne shvatam. Kao da je ono što je pitao imalo više značenja nego što sam ja to mogla naslutiti.

''Družimo se?'', kažem to kao pitanje.

''Znam to, ali previše se druži sa tobom i jedva da ima vrijeme za svoje stare prijatelje.''

Ne znam na šta cilja, ali mi se nikako ne sviđa kamo vodi ovaj razgovor ide. Osjećam da mi nešto promiče. Kao da on zna nešto, a ja ne znam. Bez obzira što pričamo o istoj temi kao da smo na različitim levelima. Osjećam da je često na korak ispred mene i to mi se ne sviđa.

''Nisam sigurna na šta ciljaš'', kažem.

''Pa, samo sam znatiželjan jer svi ionako znamo da je ona-''

U trenu kad je krenuo da završi rečenicu glasno glasanje mačke ga je prekinulo. Spustimo pogled i ugledamo njegovu mačku kako mu se mazi o nogu. Usne mu se odmah razvlače u osmijeh i ponovo vidim one smijalice. Iznenađena sam koliko mi se sviđaju. Kada bih ih barem više viđala. U mojoj blizini se rijetko smješka i to skoro nikada nije izazvano mnome. Uvijek je nešto drugo u pitanju. Nasmješim se zanemarivši činjenicu da taj osmijeh nije namjenjen meni. Ne mogu ostati ravnodušna kad se tako smješka. Jednostavno, jedan pogled na njega u takvom raspoloženju i poželim da se nasmijem. Zašto ja ne mogu učiniti da se tako smješka?

''Molim te da pripaziš i na Dusty'', kaže i pogleda me. ''Vidjela si gdje joj je hrana, zar ne?''

''Da'', odgovorim.

''Samo joj daj poslije i ujutro. Voli da se mazi pa pokušaj barem da je pomaziš pred spavanje'', kaže i počne da je mazi po glavi. Klimnem i zapamtim sve što mi je rekao. Nisam baš oduševljena time što od mene traži da je mazim, ali jedan dan me neće ubiti.

''I da. Ako dođe kod tebe da spava nemoj je otjerati ili će mjaukati cijelu noć i neće ti dopustiti da spava. Skoro uvijek spava kod mene na krevetu'', kaže, a ja se stresem zbog njegovog zahtjeva. Jedno je maziti je, a drugo je da mi dođe u krevet i razbacuje dlake. Nisam sigurna da ću to moći.

''Ona spava sa tobom u krevetu?'', upitam. Dusty nas oboje promatra sa na pola sklopljenim očima. Dok je gledam sa distance mogla bih reći da je jako slatka, ali pomisao da dijelimo krevet je previše.

''Da i zato je pripazi. Molim te.''

Ne znam zašto, ali imam osjećaj kao da mu je ta mačka sve na svijetu. Toliko se brine za nju da se zapitam da li nju voli više od ljudi. Ne bih bila iznenađena da je to stvarno tako. Neki ljudi vole više životinje od svoje vrste. Ponekad je za to razlog taj što su se razočarali u svoju vrstu pa utjehu pronalaze u životinjama koje su ovisne o ljudima sa kojima borave. Stisak mojih zubju na tankoj kožici usana se pojača toliko da sad več osjećam bol i plašim se da će mi usna pući. Otpustim ga i pređem jezikom preko nje, a onda pogledam u Harrya čije oči pažljivo motre moje pokrete. Čim shvati da sam ga uhvatila, obara pogled i nastavi da mazi Dusty. To je jedna od rijetkih situacija gdje je on taj ko je uhvačen.

''Uredu'', kažem iako imam osjećaj da ću se pokajati zbog toga. Mačka i ja nismo dobra kombinacija. Nismo uopšte, ali ne mogu mu to reći. Ne znam zašto, ali ne mogu.

''Idem da prebacim stvari u auto. Bolje da krenem što prije'', kaže i ustane sa sofe.

Iznenadim se kako brzo želi da ode, ali ništa ne kažem. Imam osjećaj kao da bježi od mene i ne znam zašto me to tako ljuti. Bez prava da se pobunim klimnem glavom i ostanem sama u dnevnoj sobi. Skoro dva dana. Ne znam zašto, ali osjećam nelagodu kad god se podsjetim da ću ostati sama skoro dva dana. Znam da Harrya za to nije briga, a čak i da jeste ne mogu mu to reći. Ništa se ne bi promjenilo. Nije da bi ostao tu zbog mene.

Kad je došao s torbom ispratila sam ga do vrata gdje je on rekao da ne moram dalje, ali ja sam insistirala pa me pustio do auta. Već je oko šest sati tako da je svježije nego ranije i zbog toga zadrhtim svaki put kada me hladan zrak ošine svojim krakovima. Ubacio je torbu u gepek i sjeo na vozačevo mjesto te je otvorio prozor.

''Idem'', rekao je. Povukao je vrata, ali moje riječi su ga natjerale da stane u pola radnje.

''Bojim se ostati sama'', kažem, a onda stavim ruku preko usana. Ne znam zašto sam to rekla, ali on je odmah izašao iz auta.

''Šta?'', upita i pogleda me u oči.

''Ništa'', kažem i slegnem ramenima. Ako se budem pretvarala da sam zaboravila šta sam rekla, hoće li me pustiti?

''Čuo sam te. Dođi sa mnom'', kaže.

Gleda me tako da ne mogu maknuti pogled s njega. Djeluje tako smireno dok me poziva da dođem sa njim kući da skoro odmah pristanem. Onda shvatim da ne mogu. Ne mogu pristati jer to nema smisla. Zašto me zove i zašto misli da bih to uradila kada oboje dobro znamo koliko je naš odnos na klimavim nogama?

''Reci nešto.''

''Ne mogu, ali hvala'', kažem i oborim pogled.

''Zašto?'', upita. ''Ako se bojiš ne moraš biti sama. Možeš spavati u mojoj sobi.''

''Ne mogu. Bilo bi mi jako neugodno odjednom se pojaviti s tobom ispred tvojih. Šta bi uopšte rekla?'', upitam.

''Najmanje je bitno šta ćeš reći. Ne zamaraj se time'', kaže. Iako ne želim da budem sama znam da bi to bilo previše. Uvijek se preforsiramo i ne uspijemo. Bolje je da idemo polahko i ne pretjerujemo.

''Hvala, ali uredu je. Dusty će mi praviti društvo.'' Forsirala sam osmjeh na usne i podigla pogled te isturia bradu kako bih djelovala samouvjereno.

''Onda idem.'' Odustane i slegne ramenima. Nasmješim se i pustim ga da zatvori vrata osjetivši pritisak u prsima. Par trenutaka poslije izvlači se iz našeg prilaza, a ja mu mahnem kad svirne, pokušavši da izgledam sretno. Prigrlim se rukama i uđem u zgradu kad se njegov auto izgubi sa vidnog polja.

U stanu je mrtva tišina i ne mogu vjerovati da je ovo mjesto bez Harrya pusto. Toliko sam se odvikla od ovoga da jedva čekam da odem negdje. Dusty se smjestila na sofu pa sjedam do nje i ispužim noge. Lagano spustim ruku na nju i pomazim je isuvšie bojažljivo. Na sreću, nije to primjetila pa počne veselo da prede i približi mi se. Iako sam blizu napadaja panike, udahnem duboko da se smirim i nastavim da je mazim dok mi se ona naslanja na nogu.

''Večeras smo same'', kažem, kao da može da me razumije, a onda se nasmijem. Mora da sam poludjela čim razgovaram s mačkom. Mjauknula je kao da mi odgovara, a onda se popela na moje krilo te je još jednom mjauknula gledajući u mene.

''I meni malo nedostaje'', priznam joj, a njene se uši podignu. Kao da me je shvatila gleda me netremice i poželim da joj još nešto mogu reći, ali i dalje pokušavam da shvatim činjenicu da mi Harry nedostaje.

---

2019 - Nisam imala vremena da pročitam dio dva puta pa vjerovatno ima nekih greškica. Izvinjavam se zbog toga. Slobodno ostavite komentar i vote.

Do sljedećeg puta :)