Svjetlost se probila iza zavjesa i uspjela da me probudi puno ranije nego što sam to željela. Čim sam pokušala naglo podići glavu shvatila sam koliko to nije dobra ideja jer sam osjetila pulsiranje i probadanje koje me je odmah natjeralo da je vratim na jastuk. Jako sam žalila zbog toga što sam pila prošlu noć i zbog toga što sam uopšte otišla na tu zabavu. Scene od prošle noći su mi se počele vrtiti u umu tako brzo da sam počela osjećati mučninu pa sam otvorila oči kako bih smanjila mogućnost da se sjećam. Prešla sam rukom preko lica kako bih se dozvala, a onda sam rukom prešla preko pokrivača kako bih pronašla mobitel. Bio je ispod jastuka i ukoliko nije pokvaren probudila sam se u devet sati.

Podignem prekrivač i osjetim podrhtavanje nogu dok gledam niz sebe. Donji veš ... Harry. Počinjem se sjećati onoga što se među nama desilo prošlu noć i poželim da pobjegnem od same sebe. Kako sam mogla dopustiti da me dodiruje nakon svega? Jesam li bila van pameti?

Glavobolja čini razmišljanje težim i zbog toga odustajem od ideje da tragam po umu u potrazi za odgovorima o mojoj slabosti na njega. Umjesto toga uzimam tabletu za glavobolju i iz latice izvadim pidžamu. Na prstima izađem iz sobe i odahnem kad shvatim da je dnevna soba prazna. Međutim, osjetim nelagodu zbog jastuka koji su razbacani na podu i moje haljine koja je i dalje na istom mjestu gdje je bacio. Ugrizem se za usnu i odem u kuhinju jer više ne mogu da gledam sve to i mislim o onome što se desilo.

Ispostavilo se da u kuhinji neću biti sama. Harryeva mačka sjedi na stolici i liže šape, kao da nije ni primjetila da sam ušla. Stojim neko vrijeme kod vrata i promatram je pitajući se kakav je svijet iz njene perspektive. Da li i mi njoj izgledamo kao ona nama i da li je njen život jednostavniji? Mislim, ona je mačka, ali ne mogu, a da joj ne zavidim na tome što može tako lagodno sjediti i ne brinuti se o ničemu. Kao da je osjetila da je promatram, njene zelene oči su me pogledale i sada je ona mene promatrala. Pitam se šta vidi dok gleda u mene. Da li me smatra glupom jer se uvijek nekako približim njenom vlasniku. Ona mora da zna njegovu narav. Zavidim joj i na tome. Ona je toliko dugo s njim i djeluje da je jako voli. Je li normalno zavidjeti životinji?

Upalim grijanje i prislonim se uz radijator, nadajući se da će se sve brzo ugrijati jer je jako hladno. To je još jedna od stvari o kojima ona ne mora brinuti. Mora da je lijepo imati pufnasto krzno i ne brinuti se o hladnoći.

Stisnem lijevu šaku i shvatim da i dalje držim tablu sa tabletama, a glavobolja mi se povećava i osjećam mučninu. Naspem čašu vode i izvadim jednu tabletu te je popijem. Pimjetim da me mačka i dalje promatra, a onda shvatim da više gleda u moju čašu nego u mene. Iz frižidera izvadim mlijeko, a onda zastanem i pogledam uokolo. Ne znam koju posudu Harry koristi za nju. Da li joj uopšte sipa mijeko?

''Dusty.''

Trznem se kad čujem njegov glas. Nisam spremna da se suočim s njim sada. Ne sada kad me glava boli, a i loše sam raspoložena. Naš odnos (koji zapravo i ne postoji) može postati samo gori ukoliko se posvađamo sada.

''Tu si'', kaže i pomazi je. Iznenadim se kako reaguje na njegov dodir. Podiže se i počinje da mjauče, a onda svaki put kad on spusti ruku ona je ta koja počinje da se mazi. Izgleda sretno. Pogledam u Harrya i na kratak trenutak, pije nego što shvati da ga vidim, djeluje sretno.

''Dođi.''

Uzima je u ruke nježno, a onda je premjesti na rame. Ono čemu svjedočim je neobično, ali u isto vrijeme slatko. Način na koji pazi kako se spušta kako ne bi spala i način na koji se ona drži za njegovu majicu dok on vadi posudicu i hranu za nju iz donje latice dokazuju koliko jedno drugome vjeruju. Čim naspe krokete ona skoči na pod i počinje da jede. Da barem tako brine o ljudima koji su oko njega kao o njoj možda ne bismo bili u ovoliko problema.

''Dobro jutro'', kaže nakon nekoliko trenutaka tišine, a onda me pogleda na kratko.

''Mogli bismo raspravljati o tome koliko je dobro'', kažem zajedljivo. Nisam imala namjeru početi sa prepirkom, ali nekako ne mogu da se suzdržim. Srećom Harry može pa ostane tiho. To me smiri. Puno je lakše završiti svađu ukoliko ti druga strana ne pomaže da je započneš.

Oboje tiho radimo u kuhinji, samo po nekad progovorivši po koju riječ i čak i dok sjedamo za sto te ga Harry briše zbog mogućnosti da se Dusty penjala na njeg, niti jedno ne hvata pogled drugog. Kao da se ne možemo pogledati u oči. Pitam se o čemu sada razmišlja i da li je i njemu na pameti prošla noć. Da li se kaje zbog toga što je sve upropastio? Pita li se kako bi noć završila da nije rekao ono što jeste? Ja se pitam i bojim se dati odgovor na to pitanje. Sve je išlo u pogrešnom pravcu. Ne znam zašto, ali kad god sam pijana previše sam slaba na njeg. Moj mozak proradi par minuta prije nego što bi bilo prekasno i zbog toga obično započne svađa. Pitam se je li i on umoran zbog toga ili mu je zabavno igrati te igre.

''Životinje. Ponekad te razumiju bolje od ljudi'', kaže i konačno razbije tišinu. Znam da pod tim misli na mene jer vidim kako me promatra krajičkom oka. Kao da čeka da nešto kažem. Nešto što će ili opovrgnuti ili potvrditi ono što je rekao.

''To su samo životinje. Odane su onome ko ih hrani i brine o njima. Sa njima se ne možeš svađati'', kažem, a on se namršti. To vjerovatno nije bio odgovor koji je očekivao.

''Tačno, ali razumiju te čak i kada si loš.'' Uporan je, ali vidim da nema namjeru da se posvađa.

''Ne mislim da razumiju. Mislim da zapravo uopšte nisu svjesne toga. One vole svog vlasnika ma kakav god on bio'', kažem i pogledam u njegovu mačku.

Leži u čošku i promatra nas kao da pokušava da odluči da li smo joj dovoljno zanimljivi ili joj je bolje da odspava. Ne mogu, a da ne pomislim na to da je ova mačka zasigurno dugo s njim i da se ne zapitam odakle mu. Zaista sumnjam da je otišao u pet šop i kupio je. Mora da je dobio od nekog ili je pokupio s ulice.

''Dobio sam je od roditelja'', kaže kao da mi čita misli.

''Uredu'', kažem i nastavim da jedem.

Pitala bih ga još dosta pitanja, ali sa njim jednostavno ne znam koliko daleko mogu da idem, a da ga ne izludim. Također, ne znam ni zašto bih željela nešto da znam što se tiče njega kad sam jasno rekla da je naše prijateljstvo ugroženo. Ostajem tiho sve do kraja, čak i dok perem tanjir i ostavljam ga sa strane, a Harry odlaže svoj.

Podižem haljinu sa poda u dnevnoj i prebacim je preko ramena te vratim jastuke na uglove sofe. Potom se vratim u svoju sobu kako bih haljinu vratila u ormar. Bila je poprilično skupa i smatram da ne bi bilo lijepo da se prlja po podu. Glava mi je nešto bolje tako da se spremim i izađem iz stana jer osjećam da je vrijme da se udaljim od njega.

Plašim se više reći da ću se držati dalje od njega jer kada god to kažem nekako završim u njegovoj blizini. Kao da se privlačimo, a onda još jače odbijamo. Je li to normalno, ne znam, ali znam da me jako zbunjuje. U jednom trenutku kao da se uhvatim da uživam u svemu, ali onda mi unutarnji glas šapne da moram prestati. Da to što radimo nije ispravno. I, do sada je svaki put bio u pravu. Moram da se kontrolišem u njegovoj blizini. Tako će biti bolje za oboje. Što manje budemo imali priliku da povrijedimo jedno drugo to ćemo se bolje slagati. A to je moguće jedno ako budemo što udaljeniji.

(...)

Par dana kasnije susrela sam Lisu koja je šetala sa glavom u oblacima i smješkala se kao luda. Kad sam je vidjela, pomislila sam da joj se nešto desilo ili da je doživjela lagani šok, ali ispostavilo se da je u pitanju Liam i da je sasvim normalna, ali samo malo previše zaljubljena.

''Pričala sam s Liamom. Zaista jesam!'', viknula je. Njen glas se pronio ulicom i zbog toga sam se već zabrinula da su je čuli svi u krugu od dvjesto metara.

Postalo je toplije što je čudno jer je nastala jesen, ali idalje se pokoji vjetrić poigra sa našim kosama i ponese pokoji otpali list ispod nogu. Lisa kaska da me sustigne nakon što ostane da razgleda izlog, a onda zajedno krećemo prema zgradi. Pomjeram kosu s ramena i bacam je iza te pogledam u Lissu. Pomalo joj i zavidim. Njen osmjeh je ogroman i pitam se kad će joj eksplodirati obrazi ako se još malo nasmješi. Ne mogu vjerovati da neko može biti toliko sretan zbog toga što je pričao s nekim u koga je zaljubljen.

''Šta ti je rekao?'', upitam.

Pokušala sam zvučati zainteresovano, ali u glavi su mi se rojila pitanja za koja sam željela odvojiti vremena i odgovoriti ih sama sebi, mada, pomalo sam se i plašila toga. Uhvatila sam par riječi o tome da je pitao šta studira, koju muziku voli i kako se počela družiti samnom, ali ostalo je isparilo u ostalim mislima. To je ona situacija u kojoj ti na jedno uho uđe, a na drugo odmah izađe, no uvijek se ponešto zaglavi između.

''I, šta kažeš?'', upita.

''Oprosti. Šta?'' Pogledam je zbunjeno jer nisam čula posljednji dio priče zbog toga što su mi misli postale preglasne.

Otpuhnula je, ali nije se naljutila. ''O tome da je za tri sedmice u subotu na večer žurka kod Nialla i Liam me je pozvao jer mu je Niall rekao da pozove koga želi. Pozvao je i tebe također. Trebam znati hoćeš li doći jer je rekao da mu javim pa će doći po nas.''

''Louis me već pozvao tako da će on doći po mene ukoliko budem željela ići'', kažem i gurnem velike prste u džepove farmerki. U posljednje vrijme sam počela to stalno raditi i već mi se čini da to počinje postajati moja navika. Pretpostavljam da to i nije previše loša navika pa ne moram da se brinem zbog toga.

''Oh, Harry, pa onda moj rođak. Baš si srečkovićka'', kaže, a ja se namrštim.

''Harry i ja dijelimo jedino stan i on me ne zanima na takav način. Louis mi je prijatelj i on me, također, ne zanima na takav način. Drugim riječima, nisam zaljubljena'', kažem pomalo iznervirano. Moje objašnjenje je drsko i grubo, ali jasno pokazuje to da mi njeni komentari ne prijaju.

''Izvini'', kaže i pogleda u distancu. ''Samo, ne mogu da se otmem vjerovanju da za svakoga od nas postoji druga polovica negdje u svijetu. Vjerujem da će se dvije polovice jednom sastaviti u cjelinu.''

Jeza me je prošla od njenih riječi iako bi one večini ljudi zvučale romantično. Nisam voljela vjerovati da smo određeni samo za jednu osobu. Šta ako je ta naša druga polovina loša? Šta ako je kriminalac, ubojica ili nešto još gore? Šta ako ta polovina nema srca i ne može da voli? Pretpostavljam da je potrebna ljubav da se dvije polovine spoje u cjelinu, ali to ne mora da znači da će ljubav s obije strane biti istog intenziteta. Viđala sam cjeline sa pukotinama i ogrebotinama. Viđala sam ljude, spojene da zauvijek budu jedno kako uništavaju svoje polovine. Kao da ih nije briga što više nikada neće biti cijeli. Zato volim da vjerujem da možemo ići dalje i postati jedno s bilo kojom osobom koja nam neće donijeti bol. Volim vjerovati da nismo određeni za jednu specifičnu osobu, nego da sami sebi možemo odrediti pravac i usmjeriti srce da odabere pravu osobu. Čak iako nije naša idealna polovina.

''O čemu razmišljaš?'', upita i probudi me iz razmišljanja.

''O tome kako su ljudi bolesni kada vole. Mama mi je uvijek kad sam bila mala govorila da je dobila groznicu kad je vidjela tatu prvi put. Uvijek mi to izmami osmjeh jer je koliko god to smiješno i belsavo zvučalo u pravu je. Vi zaljubljeni stvarno bolujete od groznice i buncate razne stvari dok vas drži. Čekaj da te popusti i onda će svi muškarci za tebe uključujući i Liama biti kreteni.''

Izbeljila mi se, dok smo ulazile u stan, a onda je ona otišla uz stepenice, a ja sam produžila liftom. Naš razgovor je bio duhovit i ne sumnjam da kod pola stvari nije bila ozbiljna, ali njena priča o srodnoj duši me je zaista zabrinula. Šta da uradim ako se moja srodna duša pojavi i šta ako je to ... Harry? Ne znam zašto mi to pada na pamet, ali nekako sam osjetila u njenim riječima da baš na to cilja. Bojim se toga. Bojim se toga baš zbog onoga što sam rekla. Jer ako je sve onako kako Lisa kaže neću moći birati. Čak i ako budem patila neću moći odabrati.

Osjećam bol u stomaku i to me obeshrabruje. Ne sviđa mi se njen intenzitet i mjesto koje najviše pulsira. Ovo je treći dan i znam da nisam spremna za sljedećih par dana. Čim uđem u stan prvo odem po neseser i odjeću, a onda se vratim u kupaonicu i zaljučam vrata. Ispada da sam bila u pravu. Počelo je. Jedino se nadam da nisam ostavila mrlje po sjedištu jer vidim par tačkica po pantalonama.

Presvučem se i odmah ubacim prljavu odjeću u mašinu te je uključim prije nego što Harry bilo šta vidi. Na svu sreću da ima još prljavog veša jer ne bih znala gdje da sakrijem ono što sam danas imala na sebi. Znam da me Harry ne bi ostavio na miru kada bi saznao da su oni dani počeli i da bi za svaku prepirku krivio moje promjene raspoloženja.

Uhvatim za šteku i otključam vrata, a onda se nađem licem u lice s Harryem koji izgleda kao da je čekao posljednji trenutak da ode u wc. Pomjerim se s vrata kako bi mogao da uđe, a onda ih zatvorim jer on to nije uradio.

Počela sam se udaljavati od vrata, ali on me pozvao glasno upitavši: ''Kakve su ovo crvene kapljice na šolji?''

Preblijedila sam i pojurila prema vratima koja sam zatvorila prije par sekundi. Otvorila sam ih baš kad je on zakopčao pantalone. Bila sam iznimno zahvalna na tome što je obučen, ali vidjela sam i da na šolji nema ničega.

''Možeš li objasniti?'', upitam.

''Šalio sam se jer sam htio da vidim tvoju reakciju'', kaže i osloni se na vrata. ''Sljedeći put kucaj ili bi mogla svašta da vidiš.''

''Sve više počinjem da vjerujem da nemam šta da vidim?'', kažem i nasmješim se nevino.

Izazivam ga, svjesna sam toga, ali ako ga mogu barem malo isprovocirati zbog toga što me posramio, rado ću to napraviti. Primiče mi se par koraka kako bi bio ispred mene. Njegove oči me promatraju kao da se dvoumi šta da kaže. Potom se osmjehne i obori pogled.

''Želiš da me isprovociraš pa da stvarno osjetiš da ima nešto što bi mogla da vidiš.'' Nakon što to kaže osjetim kako mi se stomak steže, a noge spajaju. Osjećam čudno strujanje kroz tijelo i ne mogu da vjerujem da je to sve zbog par riječi.

''Ne znam. Možda sam samo znatiželjna'', kažem s osmjehom.

Ovoga puta mi je uzvratio osmjeh. Tek tada sam primjetila da ima smijalice. Ili sam to već ranije vidjela, ali sam zaboravila. Stvarno ga sve ovo zabavlja. Pitam se da li bi se tako smješkao da ponovo u naš razgovor dovedem Rose.

''Ne znam da li bi smjela biti. Kažu da je znatiželja ubila mačku'', kaže i poliže usne.

''Sreća pa ja nisam mačka'', odvratim, a on se zakikoče. Jako je dobro raspoložen i voljela bih da se mogu opustili, ali shvatila sam do sada da je to sa njim nemoguće jer se uvijek nešto loše desi.

''Zaista si odlučna da me ispovociraš toliko da poželim da te osjetim'', kaže to više kao zaključak nego kao pitanje, ali ja odlučim da ne ostanem tiho.

''Ne znam. Testiraj me.''

Naravno da tako ne mislim, ali morala sam nešto reći. Harry me je gledao posve zabavljeno dok mi je njegov smijeh odzvanjao u ušima. Tada sam osjetila nelagodu u prsima. Bol zbog toga što neće ostati ovakav zauvijek. Prije ili kasnije ponovo će biti isti. To je Harry. I dalje je to samo Harry. I on se, čini se, ne mijenja.

---

Evo, malo sam im popravila odnos. Ne vjerujem da je već 25 poglavlje. Kad se sjetim kad sam tek postavljala prvo, a sad smo već na pola priče. Ne znam šta da kažem :). Hvala za preglede, vote-ove i komentare. Počelo je BWWA i ako ima neko ko ovo čita, a prijavio se sretno :)

2019 - Midtermi su gotovi, konačno, i nekako sam ih preživjela pa bi sada prepravljeni dijelovi trebali izlaziti puno češće. Ako ima neko ko još ovo čita samo da zna da nisam odustala od prepravljanja priče. Prihvatam iskreno mišljenje i voteove.

Do sljedećeg puta :)